ISSA-VIS-Kut

Evo nas u kultnoj viškoj piceriji. Uz krušnu peć sijeda glava i golemo iskustvo pizza majstora. Lipo je ovo 'ko voli da mu je stalno toplo... - šali se Vjeko na svoj račun, na račun svog posla. Ma ne otimaju se baš za to. - više tvrdim nego pitam. Ne! - brzo i kratko će Vjeko kroz smijeh.

Supruga Nata (Natalija), nositeljica obrta, nije se dala slikat ali sam sinoć svjedočio da iz njene kužine izlaze brojne delicije kao što je pašticada od tune s njokima.

Ima gostiju. Polovica srpnja je upravo prošla. Kad će ih bit ako ne sad. Apartmani, sobe? Restorani? Konkurencija je svake godine sve veća... Naravno da neće bit gostiju za sve.

Evo, čeka se u redu za palačinke, za sladoled...

Preminula je teta Dragica Puhalović. Otišla je svom Androtu... sjesti negdje na gredu ili klupu i zakantat. Počivala u miru Božjem!

Kristijan je zadovoljan i već četvrtu godinu se vraća

Na Kutu je mnogo ugostiteljskih objekata; restorana, konoba, kafića... Krenemo li od Jakinovih skala redom se nižu Težok, Vatrica, Lambik, Bejbi, Josip, Val, Tramontana, Pojoda, Stara Teza, Mote i Grgo, Vila Kaliopa, pa nakon malo praznine slijede Frutarija i Karijola. Tu Kut prestaje, a od mjesta koje zovu "Pol mortvu glovu" počinje Luka.

Za toliki broj lokala teško je na otoku pronaći radnu snagu i već godinama sezonci popunjavaju tu prazninu. Pojam sezonca suzit ćemo ovaj put samo na one koji dolaze iz unutrašnjost Hrvatske i šire s prostora ex Jugoslavije. Naime, sezonaca ima i među domaćim svitom jer i njima tek sezona otvara priliku za zaposlenje.

Dobrog konobara i kuhara, kao i niz drugih zanimanja koje sezona traži, treba primjereno nagraditi, osigurati im primjerene uvjete smještaja i ne odnositi se prema njima kao prema roblju. Od nekih ugostitelja radnici bježe, a kod drugih rado dolaze. Tamo gdje im je dobro - vraćaju se.

Cure i dečki mladi započinju svoju karijeru sezonca, kao osamnaestogodišnjaci ili još mlađi i trebalo bi ponekad pomisliti i na njihove majke i brigu za dijete koje ode u svijet trbuhom za kruhom, na sred Jadrana u ovom slučaju.

Ukratko, sezoncima se posljednjih godina nude povoljniji uvjeti, kako plaće, tako i smještaja. Ipak, dobra manča još uvijek zna biti jezičac na vagi pri odluci gdje tražiti posao. Kad je o konobarima riječ, naravno. Sezonaca ima i po trgovinama. Tamo, na žalost, nema manče, a "crnči se".

Ima tu još raznih poslova koji su sezonski, a ne samo konobari i kuhari. Trgovci, privezivači, recepcioneri, spremačice...


Bilo bi zanimljivo porazgovarati s tim mladim ljudima, čuti njihove priče, ali ovaj blog počiva više na slici nego na riječi. Stoga, fotoaparat u ruke i manje priče!

Kad je Kristijan vidio da sam usmjerio fotoaparat prema njemu, kritički je dobacio: Fala Bogu više, već sam četiri godine ovdje... Evo stoga i bonus!

Danas poslijepodne Visom se pronijela vijest da je iznenada, u 32. godini, preminuo Marijo Matanović. Kolege iz DVD-a Vis dirljivim riječima objavili su tu tužnu vijest na svojoj FB stranici:

"Sa tugom i nevjericom smo primili vijest da nas je danas u 32. godini, napustio naš član Marijo Matanović