kolovoza 2016

Adsense aerodrom Anatomija otoka Anči Fabijanović Anela Borčić ankete apartmani vis arheologija arhitektura baština BaVul bike video Biševo blog blogosfera boćanje Bogoljub Mitraković Boris Čargo Boško Budisavljević brodovi crkva crna kronika čestitke Češka vila dizajn Dobrila Cvitanović Dom starih don Ivica Huljev don Milan Šarić Don Paulin Draga Vojković Cepotova društvene mreže Dunja Bezjak ekologija estrada fešte film Firefly 8SE 4K flora fotografija fotomontaža galeb gastro generacije glazba Goran Mladineo grad grad-objave gradonačelniik gradonačelnik Gradsko vijeće Hajduk HEP HGG Vis HPD Hum Hrvati u svijetu Hrvatska Hrvatska zora humanitarne akcije humor HVIDR-a in memoriam Ivica Roki Ivo Radica Jakša Fiamengo jedrenje Joško Božanić Joško Repanić Kalambera kalendar kartanje kazalište kino književnost Komiža komunala košarka kriket Kućani kućni ljubimci kultura Kut laptop Acer Lavurat za poja likovna umjetnost limuni logo ljudi m/t Lastovo Mamma mia 2 Matica hrvatska medijski ponedjeljak Metković mladi Modra špilja more MUP najava događanja najave Natalia Borčić Nevio Marasović Nikola Kežić Nikša Sviličić NK NK VIS nogomet Norway obrazovanje oglašavanje oružje osmrtnice osobno OŠ Vis otoci otok otok Vis pčelarstvo Petra Kapor planinari ples Podšpilje poklod Pokret otoka polemike politika poljoprivreda pomorci posao povijest priroda promet promo Prostorni plan PROVISLO Ranko Marinković razgovor reportaža ribe Rodoslovlje Rogačić ronjenje Rukavac Siniša Brajčić Slavomir Raffanelli slider sobe Split sport Srebrna Srećko Marinković SŠ AMK stare kartoline Stipe Vojković svijet škola škrinjica Tihana Skerbić time lapse tradicija trajekti trčanje turizam udruga Svima urbanizam USA uvale veja Veljko Mratinić Brojne VERN' Vesna Bučić video video razglednica video vijesti vijesti vinogradarstvo Vis viški govor viški plivački maraton vjenčanja Vjerni Visu Vodovod i odvodnja vrijeme vrtić Vukovar zabava zanimljivosti zdravlje Zima na otoku Ženaglava životinje žutilo


Ana Stanojević i Mario Bralić vjenčali su se danas u crkvi sv. Ciprijana i Justine na Kutu. Mario je krsni kum mojoj unučici i sinov prijatelj od djetinjstva, a Ana je jednostavno - draga. Dugo su u vezi, a početak je vezan uz Torgu i jednu novogodišnju bambulu. Detalji bi nas odveli u indiskreciju... Stoga samo: Sretno mladenci!


Snimao sam onako iz prikrajka, iz nepovoljnih kuteva da ne ometam profesionalce u poslu...





29. kolovoza, večer, oko 22 sata... Đir do Luke i nazad na Kut. Restorani, konobe, picerije... puni ili gotovo puni. Vrijeme nam ide na ruku, ali vjerojatno još ponešto utječe na ovako povećan broj gostiju na isteku kolovoza. Što god da je, dobro je. Nek' još potraje!

A znali bi prijašnjih godina reći: Tjedan dana iza Vele Gospe i gotovo! Bome, ovog puta nije. Prošećimo!






Nerijetki su gosti Visa koji u putopisnoj formi ili samo u fb komentaru spomenu novu bolest od koje obolijevaju povratkom s Visa u sivu urbanu svakodnevicu. Nazovimo je PVD ( post Vis depression).
O simptomima bolesti na simpatičan piše Tanja Kordić na svom blogu. Podijelite i vi iskustva te nove bolesti sa "supatnicima"!





Sjajan blog http://kakozivinarodblog.tumblr.com/ . U jednom od postova je i priča o ribarskoj obitelji Lukšić (Bilka) iz Visa. O istraživanju i projektu piše i Jutarnji list.

*****

Napisala: Kristina Leko

Stipe Lukšić završio je 1957. zbog pokušaja bijega u Italiju na Golome otoku.Takvu hranu doma nismo imali, a nedjeljom je bio i kolač, govori. Ipak, nije odustao i godinu kasnije stigao je do Monte Carla. O njemu, ribaru koji je razvio, ali ne i patentirao višku panulu, snimljen je 1987. televizijski dokumentarac. Tu ga gledamo kako preplanuo, modrih očiju, u ranim pedesetima, uz veliku posvećenost, iz mora vadi ribu za ribom. 

Na Visu je tada tek pet profesionalnih ribara, vojska i dosta industrije. U  tekstilnom pogonu Jugoplastike radi Zlatka, Stipina supruga, jedna od 170 žena na traci. Radi na normu trideset godina. Kad danas priča o tome, zasuze joj oči. Ka familia plakale su i pjevale zajedno od neke 1966. do kraja devedesetih. Pogon je ukinut. Pjevale su svaki dan. A kad bi putovale sa sindikatom, mislili su ljudi da je to profesionalni zbor na turneji, a ne tvornica na izletu. ::: Sedamdesetih i osamdesetih lovio je Stipe po sto kila vele ribe na dan. Ljeta bi provodio na Lastovu, ulov slao u Split. Prošlost. Gof je izlovljen. Neki je Komižan velikim brodom krajem osamdesetih vadio gofa u mrijestu, po par tona odjednom. Bez milosti, pameti i zakona. Udica ne može uništiti more, ali mreža može, govori Stipe.


Panulu je naslijedio od oca i usavršio. Udica je to na živu ješku, sa puno olova, koja udara po dnu dok brod plovi. Putujući i loveći Jadranom, poklanjao je panulu i učio druge loviti. Penziju nema, jer nije se tada uplaćivalo. Umirovljen, prodao je svoj brod. Pomaže sinu: popravlja mreže i alat, ide na more. Popravlja i drugima, no nikad nikome nije ništa naplatio. 

Dok su djed i otac od ribarenja izuzetno dobro živjeli, generaciji Tonija Lukšića nije lako. Bez očeve pomoći teško bi zaradio svoju ribarsku plaću, koja nije velika. Devedesetih je industrija na otoku zatvorena, poduzeća propala, pa su se ljudi okrenuli moru. Danas je tu šezdeset ribara. Devedesetih je Toni lovio po 30 kila jastoga, a danas se vrati s Palagruže s dnevnim ulovom od tri do četiri kile. Prije desetak godina lovio je na Dugom otoku po sto kila zubaca dnevno. Danas je i tamo puno ribara, a ribe malo. Desetak velikih brodova krstare Jadranom i pokupe sve, prije no što mali dospiju na lokaciju.

Beskamatnim kreditom od prijatelja, odgodom plaćanja od majstora, prihvatila se Zlatka po umirovljenju obnavljanja stare ribarske kuće u uvali Rogačić. Dvanaestu godinu radi kuća sa dva mala apartmana. Prvih je pet godina vraćala dug za obnavljanje, a danas je to izvor stabilnosti u obitelji, uz Zlatkinu panziju i snahinu plaću prodavačice.

Za sina želi Toni da završi pomorsku školu i da plovi na strancu. Jer, niti od vinograda, niti od ribarstva, neće dobro proći. Da se isplati, ne bi vinograde napuštali. [A ja pri tome mislim, kako sam na Visu upoznala nekolicinu vrlo pametnih, koji pametno zbore. Gradonačelnik je jedan od njih. Pričali su mi o moru, ribi, energiji, zemlji, poljoprivredi i demografiji… Može li par pametnih popraviti otok… ]


Insert iz dokumentarca snimljenog 1987. godine o legendarnom viškom ribaru





2009. godine

Jutros nešto prije 4 sata  probudili me zvuci horora; huk vjetra, struganje, lupanje, kotrljanje... Trebalo je sve pozatvarati, a sat vremena poslije napravio sam đir po Kutu. Štekati rastureni, stolice po cijeloj rivi, jedrilice oštećene, jedra poderana...










Foto: TZ grada Visa

Otplivan je 18. plivački maraton. Pobjednik u muškoj konkurenciji je Ivan Šitić, a u ženskoj Karla Šitić, brat i sestra. U stvari, pobijedili su svi, od organizatora do posljednjeg plivača. Šaroliko društvo; generacijski, geografskim podrijetlom, statusno... One najmlađe od onih najstarijih sudionika maratona dijelilo je više od pola stoljeća.  Recimo, naš Veljko Mratinić! "Godina proizvodnje" 1956., a još sjajno pliva.
Spomenimo još i jedinu Višku koja je otplivala maraton. Mia Vojković! Čestitke svim sudionicima i organizatoru!





Dolje: Foto galerija










ISSA-VIS-Kut

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.