Mala bijela čaplja (Egretta garzeta)

 Vis, gradska plaža - 12.5.2025. godine

Vis: Riva na Kutu kroz stoljeća

 

Nizozemski turisti spašavali ozlijeđenu morsku kornjaču kod Visa

Nizozemac Stefan van der Mark unajmio je gliser od agencije Navigator iz Visa i danas poslijepodne s obitelji (supruga, sin Jaap i kći) obilazio prekrasne viške uvale. U moru kod Pritišćine opazili su teško ozlijeđenu morsku kornjaču i spremno su žrtvovali svoje vrijeme i komod kako bi je pokušali spasiti. Nakon više pokušaja Stefan ju je uspio izvaditi iz mora, smjestiti u gliser, te obavijestiti službu 112 i agenciju Navigator. Instinktivno je znao da je trebaju pokriti mokrim ručnikom, a uskoro su dobili i savjete od veterinara kako dalje postupati. 

Vratili su se u luku Vis gdje ih je sačekao direktor agencije Navigator Mario Bralić koji je u dogovoru s veterinarom Mariom Gavranićem, veterinarska ambulanta Vet Vision, organizirao da se ozlijeđena kornjača trajektom prebaci u Split uz pratnju veterinara koji se sretnim slučajem zatekao na Visu i upravo se trajektom u 18.00 planirao vratiti u Split. 

Kornjači je repni dio oklopa dosta rasječen i tek će detaljni pregled utvrditi težinu ozljede. - kaže mi veterinar koji će se brinuti o njoj za vrijeme plovidbe do Splita.

A što reći za ovu plemenitu nizozemsku obitelj nego pohvaliti i pozdraviti njihov postupak. Istaći za primjer drugima koji se nađu u sličnoj situaciji. (n.k.)

Ažuriranje, 2.8.2024. godine:

Nažalost, jutros je stigla poruka od veterinara:

Poštovani,

kornjača je nažalost uginula, ozljede su bile preteške. Posjekotina u dužini oko 20 cm, dubine oko 5-10 cm. Cjeli zadnji dio tijela, abdomen, je bio izložen.

U fokusu: Vesna Kuljiš

Furešta lipotica? Ne. Vesna je izvorni viški "proizvod". Prekrasna u svakom pogledu. Hvala joj što je s povjerenjem stala pred objektiv.

 

Vis: Svečano otvorena Gradska i školska sportska dvorana

 

Višani u oku kamere (2004-2024)

 

Fotke s viškog Poklada

 Lipe maske zaslužuju i kvalitetnu fotografiju. Dama herc, Dalmatineri, Joker...

Promocija dvobroja (92 i 93) Hrvatske zore - 28.12.2023.

 

Glazbena škola Josipa Hatzea - koncert u Visu

Vis: Tuga traje cijeli život

Teta Vinka Žitko rođena Radica je bila petogodišnja djevojčica kad su joj talijanski okupatori 20.8.1943. godine strijeljali oca. Brat Marinko Radica imao je 8 godina. Otac, Ivan Radica, jedan od talaca strijeljanih na Hostu, imao je 32 godine... 

Posjetio sam danas tetu Vinku u konobi Perukinih na Kutu. Da pokažem kako poštujem tih njenih osamdeset godina tuge. Pustimo ideologije i izme, njoj su fašisti strijeljali oca, a komunisti joj nisu omogućili ni stipendiju kako bi završila upisanu učiteljsku školu u Splitu. Kad jedna mlada obitelj ostane bez hranitelja, a društvo se ne pretrgne da pomogne, nije lako... E, da je moj pape živ... - uzdisala je misao u dječjim glavicama.

Nikad nije prošla pored spomen obilježja, a da ne poljubi očevu sliku. Ni u svojim osamdesetima, ni kad je sahranjivala supruga...

 

(Na fotografiji Vinka i praunuk Tonći.) 

Video: Lučicom prema Kutu...

 Konačno nešto zapuhalo, a da nije jugo. Kamera na biciklu i snimljen povratak iz Grandovca prema Kutu...

Gopro Hero 9 black video: Kut u oku, Kut u srcu...

Kadrovi snimljeni na Kutu u cinematic modu s opcijom gopro colors...

VIS: Od Stagne do Kuta priko luške rive ( Gopro hero 9 black )

 Kamera Gopro hero 9 black pričvršćena na bicikl, oko 11 sati, sunčano... Cinematic, 4K, 30 fps, lens super view...

Lucia Jurašek: Moja plesna priča

Lucia, predstavi se s najosnovnijim podacima; rođena kad i gdje, od kad si na Visu, škola?

Rođena sam 7.5.2005. godine u Slavonskom Brodu. Tamo sam živjela do svoje četvrte godine, pa smo se preselili u Split na godinu dana i nakon toga na Vis. Osnovnu školu sam pohađala u Visu. Idem u srednju školu AMK, smjer turisticko-hotelijerski komercijalist, 4. razred. Na fakultet planiram u Zagreb, na Kineziološki fakultet za stručnu izobrazbu trenera.

Kad si prvi put otkrila čaroliju plesa, kad i gdje su napravljeni prvi ozbiljniji plesni koraci?

Vec u vrtiću sam počela plesati kod tete Vesne (gospođa Vesna Mratinić, op.a.) u plesnom klubu Vis. Od malih nogu sam plesala kad god sam mogla. 2021. godine teta Vesna je  Ivani Vučemilo i meni preporučila da krenemo plesati u Splitu, u plesnom klubu Lambada, jer je vidjela da nam ona više ne može dati znanja i da trebamo ići korak dalje. Tako smo se 2021. upisale u sportski plesni klub i počele ozbiljnije trenirati s trenerima Jurom i Ivanom Leskur.

Pretpostavljam i da si čitala o plesu kao umjetnosti i načinu izražavanja... Imaš li koji omiljeni citat na temu plesa?

Imam više omiljenih citata o plesu koji me uvijek motiviraju, ali bih izdvojila ova dva;

"Great dancers are not great because of their technique, they are great because of their passion."

“Practice like you’ve never won. Perform like you’ve never lost.”

Izvorno su na engleskom ali mogu ih i prevesti.

Ne treba, razumjet će tko treba razumjeti. Je li ta strast "kriva" da jedna viška srednjoškolka putuje-plovi gotovo svakog vikenda u Split na treninge da bi nadograđivala plesno znanje?

Baviti se plesom na Visu je idealno jer imamo prekrasan klub sa različitim vrstama plesova. Ali kada netko dođe do profesionalnije razine, kao Ivana i ja, nije lako. 

Prvu godinu plesanja u Lambadi gotovo svaki vikend sam putovala u Split na trening. I to samo za sat vremena treninga, a ukupno skoro 5 sati putovanja trajektom. Međutim, nikada mi nije bilo teško jer sam znala da to radim isključivo zbog sebe i da me nitko ne tjera na to. Puno puta sam dobila pitanje “Ajme, kako ti se da?!”

Kada nešto voliš i imaš tu strast ništa ti nije teško. Baš to, što mi ništa nije teško napraviti za ples, dalo mi je do znanja da se trebam nastaviti baviti time. 

Zadnjih godinu dana ne idem toliko često na treninge u Split, isključivo iz razloga što je bilo puno turnira i to vikendima.

Kad smo došli do natjecanja... Pobroji mjesta, gradove  u koje su te ta natjecanja odvela!

Bila sam na mnogim natjecanjima u: Splitu, Makarskoj, Koprivnici, Zagrebu, Bjelovaru, Sisku, na Krku, Zadru, Ljubljani, Sarajevu, Zenici, Samoboru i Varaždinu.

Od kako sam krenula s plesnim natjecanjima osvojila sam 19 zlatnih, 7 srebrnih i 1 brončanu medalju.

Naglasila bih da sam učlanjena u Hrvatski sportski plesni savez i Svjetski - World DanceSport Federation. Do sada sam išla na bodovne turnire i državna prvenstva, a nedavno sam bila prvi put i na svjetskom turniru, te osvojila 8. mjesto u kategoriji odraslih što je bio najbolji rezultat Hrvatske u toj kategoriji. Iduće plesne sezone mi je cilj ići na više svjetskih turnira kako bih se što bolje plasirala na svjetskoj rang ljestvici.

Pojasni nama neukima ponešto o plesnim disciplinama, podjeli... natjecanje u paru, solo?

Ja se natječem u latino američkim plesovima kao solist. U njih spadaju samba, cha cha cha, rumba, paso doble, jive.

Voljela bih u budućnosti imati plesnog partnera i početi plesati standardne plesove, a to su bečki i engleski valcer, tango, quickstep i slowfox.

Eto, plesni partneri, Lucia vas treba. Uskoro vam dolazi u Zagreb kad je vama Vis daleko! Što čekate? Poslije ćete stajati u redu... U Zagreb si odlazila samo na natjecanja ili i na usavršavanja? Gdje si upoznala Gabrielu i Petru, mentorice iz Plesa sa zvijezdama?

U Zagreb sam išla na natjecanja i na privatne sate kod Gabrijele Pilić i Petre Jeričević , mentorica Plesa sa zvijezdama. Obje sam upoznala kada su došle držati plesne sate u Splitu, svidio mi se njihov način rada te sam odradila par privatnih sati s njima u Zagrebu. Također sam prošle godine pozvala Petru da dođe na Vis održati radionice djeci, a dolazi i ovo ljeto! Uvijek je bolje upoznati što više trenera i vidjeti kako tko radi, tako se skupi najviše znanja jer od svakoga nešto korisno naučiš. Imala sam priliku trenirati i sa nekim svjetskim plesačima koji su držali radionice u našem klubu kao što su: Marius Balen i Kristina Moshenskaya, Ištvan Varga, Dirk Heidemann.

Jednom prilikom te Petra Jeričević iskoristila da "posrami" polaznice iz Zagreba?

Da. Evo screenshot objave...

Bravo za ovaj screenshot. Vratimo se na Vis... Jedna je osoba nezaobilazna u viškoj plesnoj priči. Teta Vesna. Ti si u klubu prošla put od vrtićkog uzrasta do maturantice, od polaznice do trenerice. Što je tebi teta Vesna?

Teta Vesna će mi zauvijek ostati najdraža trenerica, jer da nje nije bilo ja ne bih bila tu gdje sam sada. Teta Vesni sam najviše zahvalna jer je sa mnom od prvih plesnih koraka, jer uvijek daje sve od sebe da budem zadovoljna i sretna, jer mi je ovako mladoj dala priliku trenirati djecu, jer je uvijek tu da da savjet i pruži pomoć i na kraju jer mi je pokazala kojim putem ići i učvrstila me u odluci da nikada ne prestanem plesati!💓

Tu je još i trenerica Ivana Vitaljić kod koje sam trenirala jazz dance i koja mi je dala prvi put priliku trenirati djecu u 1. razredu srednje škole. Već tada sam se zaljubila u to i znala da želim nastaviti s time.

Što bi se, viđeno iz tvoje perspektive, još dalo poboljšati od materijalnih uvjeta u radu kluba? Kako pomoći onima koji kao ti hoće, mogu i ostvaruju više?

Najbitnija stvar je plesna dvorana, koju mi na Visu nemamo. Nažalost, skoro svake godine se selimo u neki drugi prostor koji nije namijenjen za plesanje. Plesali smo u raznim školskim učionicama koje su premale. Svake godine se snalazimo na razne načine, pa čak treniramo i na otvorenom. 

Ples je skup sport, a pogotovo kada se trenira izvan Visa. Godišnje plesač mora kupiti plesnu obuću i kostime, odjeću za treniranje, rekvizite, proizvode za kosu i šminkanje, pjene za samotamnjenje, razne šljokice… podmiriti članarine, platiti kotizacije, registracije u plesne saveze, privatni sati, liječničke preglede, putovanja… 

Sve te troškove podmirujemo sami i zato nam je svako sponzorstvo uvijek dobro došlo.

(n.k.)