2011

Adsense aerodrom Anatomija otoka Anči Fabijanović Anela Borčić ankete apartmani vis arheologija arhitektura baština BaVul bike video Biševo blog blogosfera boćanje Bogoljub Mitraković Boris Čargo Boško Budisavljević brodovi crkva crna kronika čestitke Češka vila dizajn Dobrila Cvitanović Dom starih don Ivica Huljev don Milan Šarić Don Paulin Draga Vojković Cepotova društvene mreže Dunja Bezjak ekologija estrada fešte film Firefly 8SE 4K flora fotografija fotomontaža galeb gastro generacije glazba Goran Mladineo grad grad-objave gradonačelniik gradonačelnik Gradsko vijeće Hajduk HEP HGG Vis HPD Hum Hrvati u svijetu Hrvatska Hrvatska zora humanitarne akcije humor HVIDR-a in memoriam Ivica Roki Ivo Radica Jakša Fiamengo jedrenje Joško Božanić Joško Repanić Kalambera kalendar kartanje kazalište kino književnost Komiža komunala košarka kriket Kućani kućni ljubimci kultura Kut laptop Acer Lavurat za poja likovna umjetnost limuni logo ljudi m/t Lastovo Mamma mia 2 Matica hrvatska medijski ponedjeljak Metković mladi Modra špilja more MUP najava događanja najave Natalia Borčić Nevio Marasović Nikola Kežić Nikša Sviličić NK NK VIS nogomet Norway obrazovanje oglašavanje oružje osmrtnice osobno OŠ Vis otoci otok otok Vis pčelarstvo Petra Kapor planinari ples Podšpilje poklod Pokret otoka polemike politika poljoprivreda pomorci posao povijest priroda promet promo Prostorni plan PROVISLO Ranko Marinković razgovor reportaža restoran "Val" ribe Rodoslovlje Rogačić ronjenje Rukavac Siniša Brajčić Slavomir Raffanelli slider sobe Split sport Srebrna Srećko Marinković SŠ AMK stare kartoline Stipe Vojković svijet škola škrinjica Tihana Skerbić time lapse tradicija trajekti trčanje turizam udruga Svima unučica urbanizam USA uvale veja Veljko Mratinić Brojne VERN' Vesna Bučić video video razglednica video vijesti vijesti vinogradarstvo Vis viški govor viški plivački maraton vjenčanja Vjerni Visu Vodovod i odvodnja vrijeme vrtić Vukovar zabava zanimljivosti zdravlje Zima na otoku Ženaglava životinje žutilo


Glazbeno društvo "Čarobna frula" održalo je večeras, u prostoru Kulturnog centra u Visu, Veliki Božićno-novogodišnji koncert. Uz glazbu, pjesmu, napjeve i recitacije sat vremena je brzo prošao, a gotovo svatko iz društva je dobio priliku da se iskaže i u solo nastupu, kao i nekolicina gostujućih iz škole Josipa Hatzea. Mateo, uz Vinkotovu pomoć, vješto vodi društvo i zaslužuju svu podršku, pa i medijsku. Shvatio sam da im je bilo jako stalo da dođem i posnimim, pa sam se natjerao doći, a po prvi put se netko sjetio i da mi javno zahvali na tome.

Galeriju fotografija pogledajte - OVDJE!



Dvije figure od terakote (terra cotta (tal.) = pečena zemlja) koje su prvotno bile u vlasništvu obitelji Topić (villa Topić, sada Češka vila), pa ih je, prije gotovo sto godina, neka mlađa članica te obitelji poklonila pok. teti Maruški zaintrigirale su Damira i ukucao je u tražilicu potpis autora: Aug.Otto. I pronašao je da se radi o jednom od najpoznatijih umjetnika iz tvornice Maresch iz Austrije s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća. Izrađivali su gnome, vrtne patuljke, likove iz bajki, iz života, princeze, piljarice... svašta nešto. Dakle, August Otto ostavljao je svoj potpis kao Aug.Otto. Na stranicama gdje se nude antikviteti neki uradci her Augusta postignu cijenu i nekoliko tisuća eura.
Damir slavodobitno pokazuje rezultate svog istraživanja.
- Ajde, ajde... dobro je, možda se kogod od kolekcionara zainteresira, ma nećemo ih dat za siću od stotinjak eura. A za više ... E, sad...
- Na svakoj je ponešto oštećeno, slomljeno... to smanjuje cijenu... ali, nikad se ne zna! - nastavilo se s nadmudrivanjem, smijanjem i "trošenjem" novaca od lujki koje će ipak, najvjerovatnije, ostati gdje jesu - među uspomenama.

August Otto, terakota, tvornica Maresch



Udruga mladih "PROVISLO" organizirala je Božićnu fjeru koja se odvijala tijekom današnjeg poslijepodneva i večeri na platou Ravnice Matice hrvatske. Uz kuhano vino, pogacu ol slone ribe, kolače, slikanje s Djedom Mrazom... protjecalo je druženje u ugodnom šušuru koji toliko nedostaje u kasnojesenskom i zimskom razdoblju. Pozitivna energija, generacijska bliskost, ali i otvorenost prema svima koji se žele uključiti krasi ovu mladost i čini mi se da još mnogo mogu postići. Podržite ih i svojim dolaskom i sudjelovanjem u budućim događanjima koje će organizirati.







Javno komunalno poduzeće "Gradina" iz Visa svojim širokim spektrom djelatnosti, dobrom organizacijom, učinkovitošću i sve pozitivnijom percepcijom od strane domicilnog stanovništva ( ali i stranaca, turista...) svakako zavređuje malo hvale i promocije. I evo prigode! Kad me Tonći ( Ante Klarić, direktor "Gradine, kolokvijalno - Bimbo) nazvao jutros i rekao da će skromno obilježiti primopredaju novog vozila za odvoz smeća ispred zgrade općine i da bi to bilo interesantno za zabilježit, rado sam se odazvao.

I eto me tamo... Već su tu gradonačelnik, direktor, djelatnici "Gradine" (Nikola i Kasim), dozapovjednik policijske postaje, lučki kapetan... A što lučki kapetan? Ma, ljudi moji, čovik je s pravom pomislio, s obzirom na visoke, tehnički sofisticirane reference novog vozila, da možda funkcionira i kao amfibija, pa zbog nadležnosti, je li, e?... U svakom slučaju vozilo predstavlja vrhunac tehnike u oblasti odvoza komunalnog otpada; prazni kontejnere, opere ih, "namiriše", svašta nešto... I cijena je vrhunska - s PDV-om oko 1,5 milijuna kuna. Zavod za zaštitu okoliša je donirao 40% sredstava, ostalo Gradina, Grad, mi...

Imao sam prilike ovog ljeta čuti od stranaca koji dolaze iz zemalja poznatih po čistoći i urednosti da su ugodno iznenađeni čistoćom Visa. Lipo za čut, zar ne? Stoga raduje i ovaj tehnološki pomak i praćenje suvremenih trendova u domeni gradske čistoće.


Kolika zgrada ( Dom zdravlja, op.a.), a ni kafića! Bolje započeti zapis ovako sa smijehom, uz ovu Mihlićevu izjavu, nego otvarat temu o nedostajućim (a obećanim!) ili prerijetkim specijalističkim uslugama i opremi. Bar je na fizikalnoj živo i veselo. Nena je zadovoljna opremom, još da je i kinetek - bilo bi sjajno. Vedri, dobri duh isijava iz nje dok prikopčava aparate, pokazuje vježbe, komentira napredak, ohrabruje. Nena, viška fizioterapeutkinja, institucija!

A vani ljeto zaboravilo prepustiti palicu jeseni. Još ga je po rivi, luci, plažama... Kažu, ovako lipo, bez kiše, biće sve do petka, možda i duže. Super! Svaki iskusni ortoped, fizijatar i fizioterapeut će ti preporučiti more i plivanje u rehabilitaciji kad si god to možeš priuštiti. A ovih dana se baš posrećilo rehabilitantima. (n.k.)

  

Na Kutu, ulica Vladimira Nazora 68, u konobi kuće Lincirovih već osmo ljeto Eta Linčir ima atelier gdje izrađuje umjetnički nakit.  Od materijala koristi srebro i poludrago kamenje. Koralj, oniks, tigrovo oko, jaspis, kalcedon, labradorit... neki su od naziva. Pa školjka, viška školjka...

Već osmu godinu, a ja tek sad odlučio svratiti. Shame on me!  Ali takav je ovaj blog, nesustavan i nepredvidiv. Zato drugi nisu zanemarivali Etu. Snimali su i pisali drugi; stranci, najviše Talijani... Ćakulamo o nakitu, prometu, starinama u ateljeu. Naučila me Eta i šta je škandalet.

Pogledaj foto galeriju - OVDJE!



Ovaj otrovani palac na slici pripada jednoj izuzetno simpatičnoj viškoj nevisti koju ćemo drugom prigodom kvalitetnije fotografski predstaviti. Ovo je snimljeno mobitelom. Naime, na ulazu u dom zdravlja sreo sam joj supruga koji je upravo išao po nju. Kaže da ju je ubo škorpion u nožni palac.
- I kako joj je, kako je prošla?
- A živit će dok ne umre...
To Romano šalom prikriva zabrinutost.
Pred ordinacijom smo. Marija upravo izlazi... Iz drugog pokušaja je privolimo da dopusti fotkanje palca. Vidite i sami kako se zacrvenio. Jutros je obula patiku i, ne znajući, dobila žalac u palac. Tek je nakon tri sata osjetila da nešto s palcom nije u redu i iz patike istresla -  smrvljenog škorpiona! Sva sreća da je viški, a ne onaj iz Meksika . Prošlo je desetak sati, nema fibre i drugih opakijih znakova, pratiće eventualne promjene...
Nemo'š se više ni obut' u miru. Neviđeno dosad na Visu. Ili je netko od vas već imao slično iskustvo?

Već nekoliko dana radnici "Gradine" rade na renoviranju "Fronte" na Kutu. Fronta je prostor koji grad već desetljećima namjenjuje potrebama okupljanja Kućana ( i Kućana odseljenih na Luku ), uglavnom postarijih težaka i umirovljenika, gdje se  uz novine, televiziju, karte...  druže i provode večeri. Tu se vode diskusije o polju, sportu i politici, često i preglasne, otočki temperamentne; zapiva se, svadi se, pomiri se... Fronta je spona s vremenom koje se u nepovrat gubi u magli globalizacije.

  
***


Kad sam nedavno čitao Mosorov razgovor s Anelom Borčić saznao sam da je nova knjiga spremna za tisak i da će naslov najvjerovatnije biti "Kuća Pupuletovih". Odmah mi je zvučalo simpatično, a podatak da se radi o dvanaest priča učvrstilo je taj osjećaj. Dvanaest. Hermetički cjelovito i duboko... Rekli bi Indijci za Anelu da je stara duša, melankolična, ali ne i nesretna. "Usisala" je širok raspon ljudskih i otočkih naravi i sudbina, "probavila" ih uz nelagodu i grčeve i zagospodarila njima zauvijek.
E, dragi moji "judi sa škorupa", znam, znam... Vi bi filmić, je li tako? (n.k.)

Nedavno me Andrija Pečarić "Guja" s razlogom prekorio: - O svemu si pisao na svom blogu, a o klubu DDK - ništa. I stvarno je u pravu. Mea culpa! A zavridili su. Itekako! Jer godinama samozatajno daruju tu dragocjenu tekućinu. I tako se ja jutros našao u Komiži gdje je ovog puta organizirano darivanje krvi. U prostoru gradske čitaonice izmjenjivali su se članovi kluba, Višani i Komižani ... i Pojori, jer je klub zajednički za cijeli otok. Ravnatelj otočkog Crvenog križa dipl. iur. Zoran Bulajić prednjači brojem darivanja - danas 84. put. Među Komižanima je najviše "krvario" Nikola Zanki "Cmilj" koji, na pitanje o broju davanja, odmahuje rukom i veli: - Ne znam koliko san puta dao krv, al' ovo ti je zanimljivije... I pokazuje mi, u iskaznicu darivatelja, zataknute mudroslove. Nikica Vojković "Cvic" je lani imao zdravstvenih problema pa više nije aktivni davatelj, ali zato ima svoju "funkcionersku" ulogu... Mnoge nisam zabilježio kamerom ni spomenuo pojedinačno, ali njima do toga nije mnogo ni stalo. Ipak, bit će još prilika. Možda već za tri mjeseca u Visu gdje je slijedeće okupljanje.





Prije tri dana, u subotnje jutro, Vis je dobio novog stanovnika, imigranta, prvog primjerka svoje vrste koji/a se, doplivavši do Štracini, tamo i uzverao/la. Ne znamo, dakle, je li mužjak (vepar) ili ženka (krmača). Divji prosac! Do sad nezabilježeno na Visu. Ne znam hoće li ovaj događaj ostaviti traga u otočkoj toponimiji (na pr. "Punta od divjega projca"), ili neće, jer će to zavisiti o uspjehu ili neuspjehu misije osvajanja i nastanjivanja ove tvrđave Jadrana, bastiona bez zmija otrovnica, mungosa i inih nepoželjnih vrsta kojih bi se  mnogi rado riješili na kopnu bližim otocima. I bez ovog posta ova se vijest usmenom predajom proširila otokom; neugodna za odgovorne u Lovačkom društvu, a uznemirujuća i zabrinjavajuća za vinogradare i većinu otočana. U svakom slučaju činjenica koju ne treba dramatizirati, ali ni omalovažavati. Ponajmanje skrivati.

Možda su lovci u ova tri dana uspjeli "utiho" i riješiti problem... a možda će vam slijedećih godina ipak dobro doći  riceta Foranina Marina (vidi dolje) za pripremu divjega projca.

Evo i ekskluzivni snimci; prvi put fotografiran divji prosac koji je zakoračio na Vis! Mobitelom ga je snimio Nino Ilić - "Šuro" koji je tuda prolazio gliserom. Na žalost, rezolucija je takva kakva je - 320x240, ali je fotodokumentacijska vrijednost i vjerodostojnost neupitna.





Parvo tuko dobavit PRAJCEVINU (boje mlaju nego stariju) a to se more ako ti je punac oli konjod kacadur a moreš imat i nesriću beknit ga sa autom, more ti ga kogodera darovat a moreš ga i ćapat u trapulu tipa ?takujin?.
Meso vajo štivat u velu terinu oli zdravu teću, butat po njemu isicene KAPULE, koji špig LUKA, koju grancicu KADUJE i ZUMRADA, smecit koje zarno PAPRA, ni zgorega ni KORIJANDULA i alavija zalit dobrim CORNIM VINOM. Neka tako pocije pol dona, (ni šćete ako i veće vrimena!), dobro ga je i voltat koji put.
Meso dobro otrest, ocidit i poSOLit pok sa svih bondih popeć na UJE, cisto maslinovo oli mišono, neka ćapo kroštu, a onda ga izvadit, zamažinat PAPRA i daržat pokriveno. Ono vino di se mocilo pokuhot i procidit.
Sad vajo isić suficijento friške KAPULE i šufigovat tako da se molo ono ca se ćapalo za dno. Svakako žuntat KAROTE izgratone, ako se imo i korijena od PETRUSIMULA, dopokon fetu i od SELENA a kako zasuši podlivat sa po fregulu onega prociđenega vina.
Na škonšumonu verduru vrotit meso i oni šug ca ga je pokriveno molalo pok ga sa pomnjom voltovat i po potribi zalivat onim vinom a ako je digodera i JUHE, anke bon!
Kad je meso dobota omeklo za jist, ucinit ga u manje bokune, butat povar fregulicu CARVENE PAPRIKE, ne puno KONŠERVE, bićerin-dvo VARENIKA (zaminije ga kućarin MARMELADE, nojboje od grožja oli šljivih, rastopjen u pol žmula PROŠEKA!), meju parste MARAVINCA i ne preveć drugih travicih od zocina, svakako brokvicu-dvi GARIFULIĆA i bokun kore od LIMUNA (bez onega bilega jerbo bi zagorcilo!).
Zalit da oblije, neka ucini nikoliko glogojih, onda zbasat i neka se na pomalo dofinije. Najuštat SOL, PAPOR friško mliveni a oni koji voli manje slotko neka štruko koju kapju LIMUNA. Šug se hoće da je gust ma ga tuko bit.
Vajo da pocine pol ure, tri kvorta pri nego će se blagovat. Kumpanjo se sa njokima oli pulentom oli debjom maništrom, kako ko veće voli.
Vino CORNO, štajunono ? neka ga ne fali!

Dobar kus! :)



Čujem iz dvora kako teta Anica Dominkova pjevuši praunučici. Ono, baš da zgrabiš kameru i snimiš to. Samo da je kamera pri ruci. Ali nije. Odložim pinel i "zapovidin" teti Anici: - Sačekajte minut, idem po aparat... Sve vam je to malo otkačeno? Uvrnuto? Naravno. Pa vlasnik bloga je Vodenjak u horoskopu.

 Neki dan mi je netko "prigovorio" da sam propustio popratiti na blogu premijernu izvedbu Svečane večere u pogrebnom poduzeću. Vjerovatno nije ništa loše mislio ali ne volim da netko nešto očekuje od mene, pogotovo ne u smislu zadaće da neki događaj prezentiram na ovom blogu. To je zadaća portala Moj otok Vis koji to uglavnom sjajno odrađuje i drago mi je da su odlučni nastaviti besparici uprkos. Ova moja svaštara je nešto drugo i drugačije; ona je, na neki način, iznad i izvan vaših kritika, očekivanja, zahtjeva, prioriteta, autoriteta... Dakle, trošim se na ovom zabavno-kreativnom polju internetskog medija koliko želim, stignem i umijem. Nekad manje, nekad više. Nekad previše!





********************************

Na ovaj moj post i uopće moju blogersku aktivnost osvrnuli su se na portalu Moj otok Vis. Hvala im na tome!


11/05/2011 - 14:35

Nona, unuka i dobri duh Visa


Ima ih koji misle da je demokracija kad svatko može pričat što ga je volja i da svi moraju doživljavat ozbiljno ono što dotičnik palamudi,  kao opet i onih koji misle kad su jednom dobili povjerenje da već ništa ne moraju ni reć. Isto je i s novinarstvom. Naprosto ne zaslužuje svaka priča da bude ispričana, jer neke smo čuli sto puta pa nam ništa ne znače, jer znamo ono važnije, što stoji iza njih, a neke opet nisu nikad ispričane a vrijedilo bi ih ispričati, doživjeti i čuti. I po tome se poznaju junaci u svakom društvu, i razlikuju važne od banalnih stvari.


Vis ima sreću, što se uvijek nađe po koji "ludi", koji voli ovaj otok više nego što mu taj otok može dati i pružiti. Ovdje, dakako, ne mislim na Otok, onaj koji nas okružuje i kojeg osjećamo u sebi, zbog kojega i jesmo ono što jesmo (ovaj kamen, plaže, more, kuće, obiteljske korijene, dušu...), nego na onaj manje važan, onaj koji po nekakvim zakonima i paragrafima, naš život čini ili boljim i ljepšim, ili banalnijim i težim.

Jedan od tih "luđaka", za kojeg Vis ima sreću da ga ima, je i Nikola Kežić, koji svojim blogom iz dana u dan, i tako već godinama, za svoj gušt bilježi priče koje se dotiču sviju nas, jer svi smo mi kockice u jednoj velikoj priči koja se zove - život.

Ne znam je li mu netko od ovih zakon-paragraf otaca nekad rekao i jedno obično ljudsko HVALA, a zaslužio je čovjek, mnogo više od nekih pročelnika za kulturu, ovo i ono, da mu se skine kapa i kaže: "Barba Nikola, lipo je to što radite! Guštamo otvorit Vaš blog!"

Nije to puno, tek je dobro i ljudski, a "investicija" u ljude, njihovu dobrotu i plemenitost, po svim matematičkim i kemijskim jednadžbama, je nešto najvrjednije i najisplativije. Ne znam je li netko o tome na Visu misli, ako uopće misli, ali neka promisli, pa će lako izračunati, na ovom škojiću gdje ima svega za one koji na njemu ne žive, a ništa za one koji stvaraju i rade tu, a moglo bi biti i još više, i za jedne i za druge, da nam baš toga najviše nedostaje.

Evo jednog toplog zapisa s barba Nikolinog bloga. Iz njega se može puno toga naučit: prije svega,  kako se i čime ljepota prenosi iz koljena na koljeno.

Naslov je: "Torga: Između dvi ruke Beltopa", a zapis ide ovako:

"Čujem iz dvora kako teta Anica Dominkova pjevuši praunučici. Ono, baš da zgrabiš kameru i snimiš to. Samo da je kamera pri ruci. Ali nije. Odložim pinel i "zapovidin" teti Anici: - Sačekajte minut, idem po aparat...
Sve vam je to malo otkačeno? Uvrnuto? Naravno. Pa vlasnik bloga je Vodenjak u horoskopu.
Neki dan mi je netko "prigovorio" da sam propustio popratiti na blogu premijernu izvedbu Svečane večere u pogrebnom poduzeću. Vjerovatno nije ništa loše mislio ali ne volim da netko nešto očekuje od mene, pogotovo ne u smislu  zadaće da neki događaj prezentiram na ovom blogu. To je zadaća portala Moj otok Vis koji to uglavnom sjajno odrađuje. Ova moja svaštara je nešto drugo i drugačije; ona je iznad i izvan vaših kritika, očekivanja, zahtjeva, prioriteta, autoriteta..."

Na blogu ima i video i pjesmica. Čovjek je napravio sve besplatno, onako iz svog gušta. Pogledajte!

E, s nekima se čovjek ljepše ćuti provesti zimu, neglo ljeto u Visu. Pa i praznih džepova. Onako, kao nona i unuka, na miriću. Nisu potrebne ni hop-hop zvijezde, ni maskirani ministri. Dosta je osmjeh, lipa pismica i smoki.


Vinko Kalinić
11. 05. 2011.

Kod mene ovo nije bila dilema odveć opterećena korijenima, pravohrvatstvom, domoljubljem, zavičajnošću, nekakvim izmima ili bilo čim drugim izuzev impulzivne odluke i izjave da kad već spavam s nonom onda je red da i ja budem nono i tako unučici pojednostavnim tituliranje i identificiram se s ovim škojem.  Ne možeš od none učinit baku i to još na njenom terenu, pa se ti sad misli... 

Djecu sam podigao na Visu, tu sam već trideset i tri godine i, za reć pravo, uvukla mi se u uho ta melodioznost i mekoća nazivlja nona i nono... A dida? E, igra srce, igra... Pa ona Arsenova pjesma "Dida moj"! A Thompson? Moj dida i ja...  A Tereza? O nono, nono... 'En ti nonu!




ISSA-VIS-Kut

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.