2010

Adsense aerodrom Anatomija otoka Anči Fabijanović Anela Borčić ankete apartmani vis arheologija arhitektura baština BaVul bike video Biševo blog blogosfera boćanje Bogoljub Mitraković Boris Čargo Boško Budisavljević brodovi crkva crna kronika čestitke Češka vila dizajn Dobrila Cvitanović Dom starih don Ivica Huljev don Milan Šarić Don Paulin Draga Vojković Cepotova društvene mreže Dunja Bezjak ekologija estrada fešte film Firefly 8SE 4K flora fotografija fotomontaža galeb gastro generacije glazba Goran Mladineo grad grad-objave gradonačelniik gradonačelnik Gradsko vijeće Hajduk HEP HGG Vis HPD Hum Hrvati u svijetu Hrvatska Hrvatska zora humanitarne akcije humor HVIDR-a in memoriam Ivica Roki Ivo Radica Jakša Fiamengo jedrenje Joško Božanić Joško Repanić Kalambera kalendar kartanje kazalište kino književnost Komiža komunala košarka kriket Kućani kućni ljubimci kultura Kut laptop Acer Lavurat za poja likovna umjetnost limuni logo ljudi m/t Lastovo Mamma mia 2 Matica hrvatska medijski ponedjeljak Metković mladi Modra špilja more MUP najava događanja najave Natalia Borčić Nevio Marasović Nikola Kežić Nikša Sviličić NK NK VIS nogomet Norway obrazovanje oglašavanje oružje osmrtnice osobno OŠ Vis otoci otok otok Vis pčelarstvo Petra Kapor planinari ples Podšpilje poklod Pokret otoka polemike politika poljoprivreda pomorci posao povijest priroda promet promo Prostorni plan PROVISLO Ranko Marinković razgovor reportaža ribe Rodoslovlje Rogačić ronjenje Rukavac Siniša Brajčić Slavomir Raffanelli slider sobe Split sport Srebrna Srećko Marinković SŠ AMK stare kartoline Stipe Vojković svijet škola škrinjica Tihana Skerbić time lapse tradicija trajekti trčanje turizam udruga Svima urbanizam USA uvale veja Veljko Mratinić Brojne VERN' Vesna Bučić video video razglednica video vijesti vijesti vinogradarstvo Vis viški govor viški plivački maraton vjenčanja Vjerni Visu Vodovod i odvodnja vrijeme vrtić Vukovar zabava zanimljivosti zdravlje Zima na otoku Ženaglava životinje žutilo

Opet se srušio bor. Ovaj put "premostio" je ulicu (srića da je kola uska!) i nije ugrozio živote, a moglo je biti i drugačije. Naslov koji sam dao ovom postu na pameti mi je već duže vrijeme, točnije otkad su zaredale slične situacije s borovima, palmama, kipovima, krovovima... Prepoznajete mjesto? Krov stare Jugoplastike kraj Lupija. A preko puta je kuća Blagojević i osoba zaslužna za ovu fotografiju.

Od jučer me muči prehlada i ne da mi se izlazit iz kuće, pa sam Mirelu, koja mi je javila za ovaj događaj s borom, zamolio da ga fotografira i pošalje mi fotku. Tako ste dobili fotodokumentiranu vijest.

foto: Mirela Blagojević


Zadovoljstvo mi je kad funkcionira interakcija blog - posjetitelji, kad mi se dostave zanimljive vijesti, fotografije... ili se samo komentira sadržaj bloga. Ovom prigodom gospođa Marilyn Radica je s nama podijelila fotografiju događaja kad se hrvatska zastava našla na krovu Afrike. Evo, kako je do toga došlo:

Postovani gdin. Kezic


Evo jedna zanimljivost -
Naime - vlasnik firme za koju ja radim vec skoro 6 godina - gdin Philip Vermeulen, ljudi ga znaju kao covjeka koji je kupio zgradu Diokoma, te bivsu tvornicu Neptuna, ima dvije registrirane firme na Visu.  On je Juzno afrikanac te vecinu vremena provodi u Juznoj Africi - saljem Vam sliku koju mi je poslao kada se (po drugi put)  popeo na Kilimanjaro (
Kilimandžaro) -- obecao mi je da ce sa sobom uzeti Hrvatsku zastavu - te mi poslati sliku!! Pa saljem Vam ako mislite da bi bilo zanimljivo ...
(Philip je onaj koji drzi zastavu i jos mu jedna visi iz borse!)

Srdacan pozdrav

Marilyn


Poznati njemački pištolj  Walther P38 cal. 9mm dugi, kojim su bili naoružani njemački dočasnici i časnici u 2. svjetskom ratu cijenjen je među poznavateljima i ljubiteljima oružja i cijena za dobro očuvan primjerak je oko 600€. Zasad ga ne namjeravam prodavati, ali tko zna... ako ova recesija potraje :). Naravno da je uredno registriran i da bi kupac morao imati nabavnu dozvolu.



Kako rastaviti pištolj Walther P38: https://youtu.be/-aeesFL7qM0

Nerijetko u ulici koja iz Kuta vodi prema Lučici iz temelja kuća izranja živa stijena i vidi se kao izbočina na koju se nastavlja uvis kameni zid kuće. Nije ih baš lipo za vidit, ali tako je bilo, tako se zidalo... kuća je tako "na tvrdo", a i nije to onda bilo lako razbijat. Kad bi se tako našla na putu zidom bi se "zajašila" i gotovo. Otukla bi se tek toliko da bi se kolom (kaletom) kraj kuće moglo prolazit. Ma, uvik je bilo svita koji ima volje, vrimena i dara da i tu situaciju nadiđe svojom kreativnošću i sklonošću da oplemeni tu grubu stinu.


Profesor Braco (Luki Biličić) pozdravlja prijatelje Petra i Cicu na dalekom i hladnom sjeveru i ne želi im reć da je ovdje ugodno sunčano i da se iz mora vade zubonje od pet i po kila... Da ne bi patili!

U "Vatrice" se u nedjelju slavilo krštenje malog Daria...

... a kod "Bise" smo mogli popit kavu mujta. Zadnji je dan rada i tako se Bisa galantno oprostila od gostiju.  Za one koji ne znaju: lokal preuzima Bejbi -  novi vlasnik.



E, ovdje dolje možemo sitnim slovima napisat ( da Cico i Petar ne mogu pročitat! ) da je zubonju ulovio Rošo, dao ga na lot i tako je finil u Bracota.





I posljednji lambik na Kutu odlazi u povijest. Iza  dosjetki i smijeha neuspješno se pokušava  skriti žal za vremenom koje odlazi u nepovrat, za tradicijom koja se gasi, za ljudima kojih više nema... Kad bi se prije lambikalo znalo se okupiti i po dvadesetero, tridesetero ljudi; družilo bi se, smijalo, jelo i pilo, grijalo uz kotao ako bi bilo studeno kao ovih dana...
U vrijeme 2. svjetskog rata proizvodio se tu i alkohol za sanitetske potrebe, za ranjenike, a spominje se da  je jednom i kuverta  letila u zrak kad je eksplodirao kotao. Priložilo se bilo...

 



Počelo je demontiranje preslice na župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Gospe od Spilica) u Visu. Svaki kamen se skida, naravno i zvona, te će se vratiti uz povezivanje - učvršćivanje kamenih blokova metalnim šipkama. Pola milenija stara crkva (preslica je nešto mlađa) tako se nastavlja obnavljati, a nakon preslice na red bi trebalo doći pročelje; one prekrasne rozete, pragovi i ostalo... Ovako nešto ne događa se često nego jedanput u više stotina godina.

Svačiji prilog i donacija će sigurno dobro doći u ovo vrijeme recesije.




Za pripitomljenog karkoša kod Gangarelinih na Basulinku sam čuo još početkom ljeta, ali tek sad sam realizirao namjeru da ga predstavim na blogu. Nikolu sam zatekao kod kuće, karkoš je bio u izviđanju terena, a Eni tek što nije došla s Luke. I evo, stigle su Eni i Gea i dok čekamo karkoša pokazuju mi kornjače i zeku.
Nikola je par puta zazvao:
- Karkoš! Karkoš!
Nije prošlo puno vremena, čujemo:
- Evo ga!
I stvarno, na krovu Nikola i na ruci mu Karkoš. Dolazi kod Eni po poljubac, obilazi prijatelje, prošetava se uz kujicu Piku i mačke, skupa su za zdjelom, pokazuje mačkama tko je gazda, vješa se kljunom o konop ili štap, otvara frižider... Mirokul!
Priča Nikola da ga je našao kao ptića ispalog iz gnijezda prije sedam mjeseci u Smokovu i mislio je u početku da se radi o vrani. Uzeo ga je kući, hranio ga, učio letit; sve što bi mu i mama radila... Otuda ta prisnost i povjerenje. Sad leti Basulinkom, do Češke vile, pa i dalje. Voli pokupit što mu se svidi i odletjeti s tim. I mobitel vam može „maznuti“... jel' tako, Toni? Kad vidi galeba na križu na kampanelu, doleti, potjera ga i zauzme položaj. I još tega ima...
***



Danas je Međunarodni dan starijih osoba i u Domu za starije i nemoćne u Visu su organizirali zabavu - bambulu. Don Ante Matulić i pop i rock band "Abakus" iz Komiže svirali su korisnicima Doma i natjerali da plešu i one koji mogu plesati samo očima. Jeste li nazvali staru majku, oca, nonu,nonota, didu, baku, tetu...? Niste? To se da ispraviti...Ajde, šta čekaš!

 Klikni OVDJE i pogledaj fotografije, a onda pogledaj i video:




















Nakon 12 godina službe u Domu starih u Visu, a zbog odlaska u mirovinu, časna sestra Arimateja ( Anka Oršolić ) napušta Vis i odlazi za Vinkovce. Osoblje i štićenici doma su , za oproštaj, upriličili prigodan program i uz darove i zahvale joj poželjeli sreću u umirovljeničkom životu. Ona, kao što je naglasio ravnatelj doma Dalibor Damjanović, zasigurno neće mirovati ni u mirovini jer "vozi 100 na sat" i brža je na svom biciklu od njega na skuteru... Na simpatičan način je opisao njenu žustrinu i energiju da sve stigne i ne umori se u davanju sebe Bogu i čovjeku.
Sestru Arimateju poznajem od njenog dolaska na Vis i osobno sam se uvjerio na primjeru pok. tete Maruške koja je u domu provela gotovo devet godina, koliko ljubavi, brige i pažnje posvećuje potrebitima. Milosrdna sestra Svetog Križa, časna sestra Arimateja zasigurno je zavoljela Vis i Višane kao što su i oni nju zavoljeli. Sretan joj i blagoslovljen umirovljenički život!


Rajko Žitko i Vinka (rođ. Radica) vjenčali su se na današnji dan prije 50 godina. A zlatni pir vrijedi obilježiti. Veliki je to jubilej, 50 godina! Pola stoljeća! A kako sam znao za to morao sam doći na misu, posnimiti malo, čestitati... Istina, na Visu je više obnova zavjeta povodom godišnjica nego novih vjenčanja. Nažalost. I ne samo da je malo pravih, novih vjenčanja, nego ih velik broj i ne traje dugo. Takav je duh vremena, načet konzumerizmom i površnošću. No, da ne lamentiramo o krizi morala, vratimo se Rajkotu i Vinki. Čujem Vinku kako na don Paulinov poziv da se zahvale Bogu što imaju jedno drugo odgovara: „To sam sto puti rekla...“ Eto, to je to. Na izlasku iz crkve posiplju ih cvijećem. Ali što ja pričam kad je tu filmić...

 


Na putu prema Spilicama sretnem ponosnu i sretnu mamu Vinku koja je sa svojom curicom neki dan stigla na svoj škoj.

- Evo, barba Nikola, prva šetnja Kutom... - kaže dr Vinka Tomić, liječnica koju je život odveo na drugi otok. A Vis je uvijek u srcu. Kut, Goveja...

Naravno, čestitke i fotografija!




Banjalučanin Branko Rajačić redovito ljetuje kod none Lucije ( Seka Mustafićova) u Visu gdje se i rodila ljubav za more i ribolov, bar onaj "s kraja". Nerijetko uvati lipi komad. Danas kuriozitet, senzacija! Na udici završila neka rijetka vrsta. Slijedilo je fotografiranje za uspomenu i vraćanje ulova u more. Naime, upozorili su ga da je riba otrovna.



Surfajući pronašao sam da je riječ o afričkom kostorogu.


Niko Pisac, Višanin i Kućanin, zaljubljenik je u stare motocikle i već 15 godina ih skuplja, restaurira, proučava, „otima“ vremenu u svojoj maloj "klinici" za motore... Ta ljubav ga je povezala s drugim zaljubljenicima u „store makine“, pa su tako nastala nova prijateljstva, druženje, razmjena iskustava... Ovih dana mu je stigao u posjet Vinko Surina, prekaljeni motociklist koji je od 1955. – 1964. vozio utrke, 5 puta osvajao naslov prvaka Hrvatske u brzinskom motociklizmu na Ducatiju 125 ccm-Sport. Od 1998. vozi oldtimer relije i osvaja nagrade. Tako se i upoznao s Nikotom... I Vinkov sin Emil vezan je uz motore. Nedavno je na više televizijskih postaja bio predstavljen Diesel motor u njegovoj, vlastitoj konstrukciji. A Niko? Zaljubljeno se brine o svojim „starcima“, njih 11! Tu su 4 Guzzija, 2 Bianchija, 2 BMW-a, itd..., a kako izgleda kad stručnjaci za oldtimere kompetentno ćakulaju pogledajte na video uradku.

 





Posljednjih godina grad Vis bilježi 10-15 rođenih u jednoj godini, a umrlih je 30-40. U Komiži je, ako se ne varam, situacija još gora. Prva viška beba u ovoj godini je malena Petra Ilić rođena 4. siječnja. Još koji dan pa će u kolica i po paizu...

Petra u maminu naručju

Za boravka u izbjegličkom logoru u El Shattu (1943-1945) Andrija Zamberlin "Belica" iz Komiže iskazao je ljubav svojoj ženi Nadalini izradivši joj braćolet od egipatskih novčića, pjastera. Na novčićima je lik tadašnjeg egipatskog kralja Faruka I. U logoru je Andro radio u mehaničarskoj radioni i kad se nije moglo kupiti braćolet (što je Nadalini bila velika želja) , moglo se napravit! A meštar Andro je imao zlatne ruke i njegov moto je bio: ca se može uzet mira, sve se može ucinit!


Kad su napuštali Egipat jedan Arapin je Nadalini nudio sve sa banka za braćolet, ali ljubav se ne prodaje...

Tekst/foto: Nikola Kežić





Androtova kći Nađa Peribonio čuva braćolet kao dragu uspomenu na svoje roditelje i nije ga do sada( niti namjerava ubuduće) ustupala bilo kome - za izložbe i slične svrhe.

Dolje, u prednjem planu, Andro sa svojom Nadalinom - Nadom


ISSA-VIS-Kut

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.