BREAKING NEWS
latest

728x90

468x60

header-ad

Zanimljivosti

zanimljivosti
Prikazani su postovi s oznakom povijest. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom povijest. Prikaži sve postove

Zamarijin dvor, dr. Vesna Bučić i foto knjiga u nastajanju



Povod odlaska do dr. Vesne Bučić je projekt foto knjige u digitalnom obliku na kojem radi uz svoju vrijednu mladu suradnicu Renny koja joj je digitalno tehnička podrška. Renny je dijete informatičkog doba, rođeno s kompjutorom i sve oko digitalija ima u malom prstu.

Do kuće gospođe Vesne dolazi se kroz kaletu iza zgrade pošte u Visu koja je u stvari dvor koji ima i svoje ime - Zamarijin dvor. Nekad jedna kuća, u vlasništvu obitelji Bradanović, podijelila se u četiri kuće, a druga od ulaza u dvor je  Vesnino viško "carstvo". Carstvo sačuvanog pokućstva i opreme građanske viške kuće, fotografija, uspomena, sjećanja... Kuću je naslijedila po majčinoj liniji, od svoje tete. Od tete je čula da je kuća nekoć služila i kao ugostiteljski objekt, gdje se moglo prespavati i dobiti hranu. S tim u vezi je i kamena ploča na stražnjoj strani kuće na kojoj piše OSTERIA ALL AGNELO.

Grad mrtvih nad poljem života




Vis obilježava 25. obljetnicu odlaska Jugo vojske



"Gospe moja, ko'lko mi je sarce, ne može u parsi stat!"- čujete glas na amaterskoj VHS snimci koji komentira odlazak Jugo vojske s Visa... Zorno pokazuje oduševljenje i olakšanje kojim smo popratili taj događaj od prije 25 godina. Već 25 godina!? Kako vrime leti!






U prodaji je nova knjiga Zvonimira Freivogela – “VIŠKI BOJ”


Naruči knjigu - OVDJE

Kada sam kao 13-godišnjak prvi puta posjetio Vis, dok nisam poznavao njegovu stoljetnu i tisućljetnu povijest, za mene je to bio još jedan dopust na moru kao i svaki drugi, a Vis mi je djelovao čak i manje zanimljiv od Brača, gdje sam kao klinac proveo niz dopusta u Milni.

Za Vis sam samo znao da je vojni otok i da neće biti (stranih) turista, stoga me jako iznenadilo kada smo već na brodu na putu za Vis sreli mnoštvo čehoslovačkih turista, kojima je boravak na Visu očito bio dopušten. Još sam se od malih nogu oduševljavao svime što plovi pa sam se nekako nadao da ću na Visu vidjeti mnoštvo brodova, što također nije bilo točno. Vis je tada bio vojni, a ne mornarički otok, sve je bilo puno odora JNA, a JRM-a ni od korova, ako se izuzme mali vodonosac koji sam viđao i na Braču kada su ljeta bila suha...

"Viški boj" upravo u tisku

Višane i zaljubljenike u Vis i višku povijest zasigurno će zanimati podatak da je upravo u tisku knjiga "Viški boj" Zvonimira Freivogela i da bi iz tiska mogla izaći do kraja godine. Nakladnik je DESPOT INFINITUS.

...Rukopis na tri jezika opisuje kako je došlo do rata 1866., također i zbivanja tijekom planiranja i gradnje mornarice, te ratne operacije na moru do Viškog boja, kao i detaljno samu bitku. Posebno se opisuju svi brodovi obje strane koji su sudjelovali u tom povijesno značajnom pomorskom sukobu...


"Kao jarbol uspravni" - tematska izložba o Viškom boju u galeriji Meštrović u Visu


Od 21. - 26. lipnja u Visu, u galeriji Meštrović (Jakinovi dvori) bit će postavljena tematska izložba - Viški boj, koju je na inicijativu gospođe Dunje Bezjak pripremilo Društvo likovnih umjetnika iz Maribora. Ista je izložba bila otvorena u izložbenom prostoru Sveučilišne knjižnice u Mariboru od 1.6. - 10.6. i predstavlja doprinos Maribora proslavi jubileja, 150 godišnjice Viškog boja.

Na izložbi sudjeluje 11 akademskih slikara, a petorica će donirati slike nekim isnstitucijama na Visu. Kroz program otvaranja vodit će nas Zvone Lebar, novinar iz Maribora, a u programu će nastupiti Pepe Božanić, Anela Borčić, Ivica Roki i klapa Liket.

Izložbu će otvoriti gradonačelnik grada Visa Ivo Radica, o projektu će govoriti predsjednica DLUM-a Irena Gajser, a Dunja Bezjak o proteklim sudjelovanjima u Mariboru, Grazu i Visu.

Za tu prigodu gospođa Bezjak će se poslužiti govorom direktora Europske kuće u Grazu Willibalda Richtera od prije 6 godina, a koji se sjajno uklapa i u ovu današnju priču.



Tekst govora direktora Evropske kuće u Grazu Willibalda Richtera, kojega je pročitao na otvorenju izložbe 8 akad. slikara s otoka Visa u Mariboru prije 6 godina, a kojega ću ja pročitati na otvorenju 21.6. jer savršeno odgovara proslavi 150. Obljetnice.

Poštovane dame i gospodo!

Veselim se da sam danas pozvana  na otvaranje (ili da otvorim)  izložbu umjetnika s otoka Visa – njemački se veli Lissa.

Pitala sam se  zašto sam pozvana. ali imam i odgovor. Povezuje nas povijesna osobnost  K. und. K. monarhije osobnost admirala Wilhelma von Tegetthoffa, koji je bio i zapovjednik pomorskog odjela Ministarstva rata u Beču, a koji se rodio 1827. u Mariboru. Postao je junak,  pobjedom u pomorskoj bitki kod Visa 20. srpnja 1866. u velikoj bitci protiv znatno nadmoćnije talijanske flote.


U Puli, koja je svojevremeno bila pomorska baza flote austrougarske monarhije, 1877. godine postavljen je spomenik u čast Willhelma von Tegetthoffa, ali spomenik su 1918. demontirali Talijani i odnijeli u Veneciju i tamo ga deponirali. Spomenik je potom je 1935. bio prenesen u Graz, gdje se i danas nalaz, na trgu nazvanom po njemu, a koji se nalazi u blizini groblja gdje je W v T i pokopan.
Oprostite na diskursu koji je poslužio da se demonstrira i objasni povezanost Maribora, Visa i Graza.
Ako su nas u IX. stoljeću povezivale vojne operacije, kada su Austrijanci, Hrvati i Slovenci i ostali narodi monarhije živjeli u jednoj državi, danas smo bliže činjenici da spomenuti stanovnici u budućnosti opet uistinu, a ne samo formalno, žive zajedno pod okriljem EU.

 Moje dame i gospodo, za mene nije dovoljno da se u EU bavimo samo ekonomskim, financijskim i ostalim tehničkim problemima. Naša je zadaća zbližavati ljude, Europa mora postati mjesto svih njenih građana. Umjetnost je pravo sredstvo da se uspostave takvi odnosi, a ona zahtjeva međusobno komuniciranje, ona povezuje ljude.

Moja  molba upućena vama: iskoristite današnju priliku i dopustite da slike djeluju na vas, razgovarajte da bismo razmijenili misli  i možda otvorili nove putove za buduće planove.
U tom smislu želim da izložba bude uspješna i  dobro posjećena.
S ovim otvaram izložbu.

Josip Peričić: Tegetthof i junaštvo dalmatinsko


U godini smo u kojoj se obilježava okrugla 150. godišnjica viškog boja. Mnoštvo je raznih manifestacija tijekom čitave godine posvećeno ovoj epskoj pobjedi, a ovom prigodom predstavit ću ep kojeg je spjevao Josip Peričić 1866. godine, odmah nakon boja, a iste te slavne godine je i tiskan. Zahvaljujući središnjici Matice Hrvatske, napose gospodinu Stjepanu Sučiću, do predsjednice viškog ogranka Dobrile Cvitanović stigla je fotokopija ovog vrijednog književnog djela, literarnog svjedočanstva o tijeku, ishodu i odjecima viškog boja u Dalmaciji, Carevini i šire. 

Uzbuđena ovim 'otkrićem' Dobrila ga je. među inima, podijelila i sa mnom.

Ep nosi naslov Tegetthof i junaštvo dalmatinsko. Evo naslovne stranice, a želite li ga cijelog pročitati kliknite - OVDJE!




Zimsko kino Hrid


Pored Gorana je postalo obeshrabrujuće doticati se povijesnih viških tema. Zato, daj dite materi! Ovo su njegova razmišljanja o zapuštenoj zgradi koja je začeta kao Katolički dom, a zapravo najduže služila kao kino:


Jedan od većih i vidljivijih viških "mrtvih kapitala", nekadašnje kino "Hrid". Dvorana je sagrađena 1940. godine kao Katolički dom, ali svojoj originalnoj svrsi nikad nije poslužila: prvo ju je zauzela talijanska vojska u Drugom svjetskom ratu, a potom su je nacionalizirale komunističke vlasti i pretvorile u - skladište. Potom je krajem pedesetih, inicijativom grupe Višana, u njoj uređeno kino, koje je tu radilo skoro pola stoljeća, i trajno se upisalo u memoriju Višana. Za njih ovo i dan danas nije nikakav dom ni skladište, za njih je ovo zimsko kino. Postupkom denacionalizacije, zgrada je vraćena crkvi. Grad Vis se žalio na tu odluku i vodio višegodišnji sudski spor koji je izgubio. Ambiciozni planovi Hvarske biskupije i župe Vis o uređenju pastoralnog centra i nove župske kuće na ovom mjestu ostali su samo - planovi. A zgrada propada zatvorena već cijelo desetljeće, a kako stvari stoje, propadat će i dalje...

Vlasništvo neke imovine , bilo da je ono privatne osobe, bilo crkve, treba poštovati, ali ne vjerujem da Vis i Višani ne bi mogli stupili u konstruktivne razgovore sa biskupijom i župom o korištenju ove zgrade, bilo da se ona konačno uredi u crkvene svrhe, bilo da je crkva ustupi Visu i Višanima u neki oblik koncesije...možda čak i u svrhu zimskog kina opet?




Prolazeći danas pored ovog "mrtvog kapitala" zastao sam i napravio nekoliko fotografija. Cinik u meni vidi ovdje ekskluzivni turističko-komercijalni sadržaj. U dogledno vrijeme. Pa došlo se do toga 'prečicom' ili 'vijugavom stazom'...






Vis na poštanskim markama


Ako sam dobro razumio Hrvatska pošta će ove godine izdati prigodnu poštansku marku za 150. obljetnicu Viškog boja. Uobičajeno je da se povijest obilježi i oslika na poštanskim markama i omotnicama. Možda je i Austrija za neku od obljetnica Viškog boja bila izdala poštansku marku. To je razumno za pretpostaviti. Italija vjerojatno nije. 

Nemam drugih primjera Visa na poštanskim markama i omotnicama osim ova dva. Možda vi imate?



Priča o nestaloj slici s Prilova



Sudbina popularnog Viškog lava, spomenika Viškoj bitci koji se nalazio na groblju Prilovo, dobro je poznata. Međutim, manje je poznato da je istu, a moguće i goru, sudbinu imala umjetnička slika s prikazom Viške bitke koja se nalazila u crkvi sv. Jere na Prilovu. Kad su Talijani tijekom prve okupacije Visa 1919. godine odnijeli lava u Livorno, viški fratri su ovu sliku skinuli s oltara i sakrili je, te je na sigurnom čekala odlazak okupacijske vojske. Koliko sam uspio rekonstruirati vođeći se sjećanjima starijih Višana, slika nakon odlaska Talijana više nije vraćena na oltar, nego je obješena na stropu, odmah iznad glavnog ulaza u crkvu. Ni fratri sa Prilova ni ostali Višani nisu računali da će se talijanski vojnici više ikad vratiti na Vis.
Ali, upravo to se dogodilo: u proljeće 1941. godine na vratima samostana na Prilovu opet su se pojavili pripadnici talijanske vojske, samo ovaj put u mnogo brutalnijem izdanju, onom fašističkom. Znali su to i fratri, pa je Fra Josip Vlahović nakon konzultacija sa starijom subraćom donio odluku da skrivanje ovog puta nema smisla, jer bi moglo završiti osvetom nad samostanom i čitavim Visom.
Stoga su sliku predali Talijanima i..i tu joj se gubi svaki trag! Gdje je i kako je završila, nije poznato, ostala je samo nepotvrđena priča da su je fašistički vojnici zapalili i uništili odmah po odnošenju.



Goran Mladineo, Vis kroz povijest

Goran Mladineo: "Nestala slika sa Prilova izbliza. Ova rijetka fotografija je do mene došla preko jedne od najstarijih Višanki, gospođe Marije Puhalović (96) i ljubazne profesorice Vesne Bučić."


Vis je najstariji grad u Hrvatskoj

Mogu Starograjani slaviti rođendane Farosa, održavati koncerte uz visoka pokroviteljstva i svašta nešto, ali ne trebaju se kititi tuđim perjem. Kakav "grad prvijenac"?! Pa, Issa je starija od Farosa!

Na portalu Moj otok Vis podužu argumentaciju posljednje tvrdnje iznio je urednik portala Vinko Kalinić. Preporučam pročitati. A što kaže struka o tom pitanju? Mudro šuti. Ili nešto muti?

Issejsko groblje - foto Nikola Kežić



Brdo Krušovica na otoku Visu - zemljopisno, prirodno, povijesno i ekološko značenje.


Autor ovog teksta o Krušovici je pok. profesor Vid Biličić. Prije dvadesetak godina dao ga je Tihani Skerbić koja ga je neki dan pronašla među svojim papirima i opravdano zaključila da je vrijedan objave. Upoznajte se, dakle, s razmišljanjima uvaženog profesora o tome kako bi i zašto valjalo zaštititi lokalitet Kruševica.

Tekst nosi naslov   BRDO KRUŠOVICA NA OTOKU VISU - Zemljopisno, prirodno, povijesno i ekološko značenje.


KRUŠOVICA 

Popis svih gradskih vijećnika iz 1936. godine

Popis svih gradskih vijećniki Visa iz 1936. godine, brojem ukupno njih 24 (od kojih 2 odsutno sa sjednice). 
Po stranačkoj strukturi imo 16 članovi HSS-a i 8 njihovih žestokih protivniki, članovi tzv. "Jereze" (Jugoslovenske radikalne zajednice). Na ovu kortu je puno nonoti i pranonoti, pa ćete znat i somi koji je bi cihov, tako da ni potriba pisat wink emoticon.

Inače, sistem je bi organiziron tako da je osim vijeća postojalo i općinsko poglavarstvo u koje je ulazilo parvih pet vijećniki sa pobjedničke liste. (g.m.)



Tuđmanov arhiv u šest knjiga, urednik prve - Višanin

Uvijek rado, kad saznam, objavim link na vijest o projektu ili događaju u kojem udjela imaju i naši Višani. Ovaj put je riječ o Tuđmanovom arhivu, šestoknjižju gdje je urednik prve knjige Goran Mladineo.




Goranova učionica: Vis kroz povijest (Povijest kroz Vis)

Grupa na Facebook-u "Vis kroz povijest (Povijest kroz Vis)" trenutno broji gotovo 800 članova, a vodi je/administrira prof. Goran Mladineo, znanstveni novak na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. 

Goran je ovom stranicom definitivno uspio potaknuti zanimanje za povijest, navesti članove grupe na istraživanje i 'kopanje' po šufitima kako bi oteli vremenu i zaboravu stare fotografije, isječke iz novina, kartoline, ispravili stare nepravde i neistine... i, na kraju, podijelili to s ostatkom svijeta i 'pohvalili' se nađenim, naravno. 

Svega tu ima i svašta možete saznati i vidjeti; od krasnih starih kartolina, fotografija znamenitih Višana i događaja na Visu, novinskih članaka, anegdota... Za razliku od onih koji bi "brisali" tragove povijesti i na ovaj ili onaj način je "sakatili", ovdje se okupljaju oni koji je u punini i višebojnosti prikazuju. 

Život, pa tako ni povijest, nisu samo crni ili bijeli, crveni ili crni. Upoznavanje sa što više različitih boja i nijansi može nas samo učiniti boljim i tolerantnijim ljudima. (n.k.)


Evo djelić iz bogate ponude fotografija na stranici grupe:























Viške vremenske nepogode 1936. godine

Profesor se potrudio "iskopati" što više podataka o poplavi iz 1936. godine kad je Kut također jako stradao, a vi, ukoliko raspolažete još kojim zanimljivim podatkom o ovom događaju, dobrodošli ste dopuniti ga. Fotografija ispod je samo za ilustraciju te davne poplave i nije iz tog vremena. Malo sam photoshop-irao aktualni detalj. Fotografije u profesorovom tekstu prikazuju Kut iz približno tog vremena. (n.k.)


Zadnjih dana, tijekom ovih katastrofalnih kiša i poplava u Visu, moglo se čuti kako se „ovako nešto nije dogodilo od 1936. godine.“ Živih svjedoka događaja iz te godine je malo (i sve ih je manje), ali se ipak još nađe poneki. I stare novine su od velike pomoći da se bar otprilike rekonstruira što se tada zbivalo. Pa što je to točno te godine zadesilo Vis, odnosno, preciznije rečeno, Kut?

Najkraći odgovor bi bio „svaka vremenska nepogoda koja se može zamisliti.“ Prije svega, tu nije bila riječ samo o jednom događaju, riječ je o cijeloj seriji vremenskih nepogoda koja je počela u ljeto 1935. godine, a završila tek u jesen 1936. godine. Uključivala je niz različitih meteoroloških muka i nedaća: počela je s jakom krupom koja je oštetila vinograde, zatim je uslijedilo nevrijeme u studenom 1935. pri kojem mjerni aparati uopće nisu mogli izmjeriti snagu vjetra koji je puhao, potom je ljeto 1936. obilježila višemjesečna suša, odmah za njom stigla je velika kiša praćena bujicom i, na koncu, udari groma koji su odnijeli i jednu žrtvu. Kako je prošlo gotovo osamdeset godina od svega toga, normalno je da su se svi ti događaji koji su se zbivali u relativno kratkom razdoblju od jedne (ali vremenski vrlo hirovite) godine i za sobom ostavili velike štete, u uspomenama Višana pomalo stopili u jedan događaj „za pamćenje“.

Od svih tih nepogoda, ona na koju se najčešće misli kad se spomene 1936. godina, i koja najviše podsjeća na ovo što se prošli tjedan događalo u Visu, je vjerojatno ona koja se zbila u nedjelju 6. rujna 1936. godine. Tog dana počela je padati jaka kiša nakon četiri mjeseca suše. Stvorila se velika bujica vode koja se od Cunkovice slijevala prema Kutu, gurajući sa sobom u mjesto hrpu kamenja i drveća pokupljenih putem. I ne samo njih: mesaru Jurju Linčiru je bujica iz štale (koja se nalazila ispod Cunkovice) odnijela ovce. Na Kutu je voda prevrtala i uništavala bačve u konobama ili ih je izvlačila na ulice. Područje Munjca i Torge je bilo zatrpano gotovo metar visokim nanosima svega što je voda pokupila u svom divljanju prema Kutu i uvali, u kojoj je dobar dio tih nanosa i završio .  Čišćenje ulica i odvoz nabacanog materijala, koji se u to doba bez vozila i mehanizacije vršio na karetima, potrajali su preko mjesec dana. Da se ovako nešto ne bi ponovilo, ili da bi se barem ublažilo ako se već ne bude moglo spriječiti, odmah po čišćenju i saniranju štete započelo se s izgradnjom dviju zaštitnih brana u području Cunkovice.

O bujici na Kutu kratko je slijedeći dan izvijestio i splitski dnevnik „Novo doba“: „Tako na otoku Visu kiša nije padala puna četiri mjeseca i zato će sinoćnja kiša mnogo koristiti vinogradima. Isto tako koristit će selima koja oskudijevaju vodom...mnogi kanali nisu mogli primiti vodu, te je izgledalo kao da se pojedinim ulicama slivaju čitave rijeke. Mnoge ulice su razrovane (...) Sreća je tome što sa kišom nije padala krupa i tako nije bilo štete osim što su bujice razrovale putove. Po pričanju pomoraca na moru je za sinoćnje oluje bilo užasno, ali se ipak nije ništa desilo. Brodovi koji su plovili uspjeli su na vrijeme da se zaklone. Parobrodi su stizali sa nekoliko sati zakašnjenja.“

Iz naše perspektive, pomalo je neobičan skoro pa optimističan ton koji se osjeti u izvještavanju tadašnjih novina o ovoj nepogodi. No, tu treba uzeti u obzir prioritete koji su bili pred očima tom novinaru, a i tadašnjim Višanima. A ti prioriteti su, razumljivo, bili ponešto drukčiji nego danas. Ljudima je bilo važnije to što je pala obilna kiša nakon duge suše nego što je bujica vode razrovala ulice, koje uostalom nisu još bile ni asfaltirane, a većinom ni popločane, pa ih se moglo relativno jeftino popraviti. Vis tada još nije imao ni vodovoda ni cisterni, te je nedostatak vode bio ogroman i gotovo nerješiv problem. Izgradnja javnih cisterni na Kutu i u Luci je tek bila u planovima. Kako je splitski „Jadranski dnevnik“ pisao nešto ranije: „Pred više godina istraživalo se da se nađe izvor žive vode, ali uza sav napor, do pozitivnih rezultata nije došlo. Opskrba Visa pitkom vodom ostaje na mrtvoj točci, i ako Božja providnost ne donese kišu, za tri mjeseca nastaje strka za kapljicom vode, koja za ljetne sparine gasi žeđu, a da ne spominjemo ostale vitalne potrebe. Vis tada izgleda kao najzabačenija i najzapuštenija naseobina, kakovih je u stara vremena bilo napretek, ali danas, kada je Vis ušao u dvadeseti vijek, osjeća se nužna potreba da se izgrade čatrnje sa količinom od najmanje deset hiljada hektolitara vode. Ovo je životna potreba Visa bez koje se ne može zamisliti napredak grada, a pogotovo koči promet stranaca.“

Također, kiša i bujica kao njena posljedica nisu doživljene kao neka velika nesreća i iz razloga što je ovog puta barem krupa izostala. Naime, samo nešto više od godinu dana ranije, tijekom nevremena 8. srpnja 1935. krupa je potukla vinograde na području oko Kuta, i to u Zlopoju oko 70 % nasada, a u Velom Poju i Jubišću 50 %. „Poslije poledice, kad su viška polja uvelike stradala, sada je nadošla i krupa, pa se računa da su sva ona polja pogođena poledicom i krupom potpuno propala“, ostalo je zapisano u starim novinama. A propala polja su s obzirom na zanimanje velike većine tadašnjih Kućana mogla značiti samo glad i vjerojatno iseljavanje trbuhom za kruhom.

Stoga ne iznenađuje što je zaključak spomenutog članka iz „Novog doba“, a ujedno i komentar njegovog tadašnjeg dopisnika na ulice Kuta prekrivene gomilama kamenja i iščupanog drveća te konobe pune vode, bio posve praktičan. I pomalo ciničan za ukus nas današnjih čitatelja i naše osjetljive uši, iako mu to zasigurno nije bila namjera:  „Kiša je vrlo dobro natopila zemlju i ona je bila prava blagodat za našeg seljaka. Kiša je naročito dobro došla vinogradima, kukuruzima i povrću.“

Vrlo brzo, niti mjesec dana od prodora vode u Kut, uslijedilo je novo nevrijeme, koje je uzelo i jednu ljudsku žrtvu. Dana 3. listopada 1936. godine, također prilikom velike kiše praćene grmljavinom, grom je udario u poljsku kućicu u koju su se sklonili mladić Marko Pečarević (sin Mihovila) i još dva težaka. Bili su u berbi grožđa u polju, i ležali na slami u kućici čekajući da kiša prestane. Od izravnog udara groma 23 – godišnji Pečarević je teško ozlijeđen te je ubrzo preminuo, a još jedan težak je lakše ozlijeđen. Ovaj događaj je izazvao veliku žalost u Visu, naročito zbog mladosti stradalog težaka, koji se samo nekoliko dana ranije vratio iz vojske.

Bio je to zadnji u nizu hirova prirode koji su obilježili višku meteorološku sezonu 1935/36. godine. Nakon velikih šteta i uzbuđenja koje je uzrokovala tijekom te godine, a koja su, nažalost, kulminirala izgubljenim ljudskim životom, priroda se opet umirila.


GORAN MLADINEO, prof.
Hrvatski institut za povijest, Zagreb


Ljekarna na Visu i njeni "špicijerovi" od 18. do 20. stoljeća


Moja najstarija FB prijateljica je gospođa dr.sc. Vesna Bučić, a upravo danas slavi 88. rođendan. Vi koji pratite Hrvatsku zoru, glasilo Matice hrvatske, dobro znate koliko je vrijednih radova o viškoj povijesti gospođa Vesna Bučić tamo objavila.

Uz čestitku za rođendan, evo jednog od njih u PDF formatu:






Oznake

Adsense aerodrom Anatomija otoka Anči Fabijanović Anela Borčić ankete apartmani vis arheologija arhitektura baština BaVul bike video Biševo blog blogosfera boćanje Bogoljub Mitraković Boris Čargo Boško Budisavljević brodovi crkva crna kronika čestitke Češka vila dizajn Dobrila Cvitanović Dom starih don Ivica Huljev don Milan Šarić Don Paulin Draga Vojković Cepotova društvene mreže Dunja Bezjak ekologija fešte film Firefly 8SE 4K flora foto vremeplov fotografija fotomontaža galeb gastro generacije glazba Goran Mladineo grad grad-objave gradonačelniik gradonačelnik Gradsko vijeće Hajduk HEP HGG Vis HPD Hum Hrvati u svijetu Hrvatska Hrvatska zora humanitarne akcije humor HVIDR-a in memoriam Ivica Roki Ivo Radica Iz drugih medija Jakša Fiamengo jedrenje Joško Božanić Joško Repanić Kalambera kalendar kartanje kazalište kino književnost Komiža komunala korona košarka kriket Kućani kućni ljubimci kultura Kut laptop Acer Lavurat za poja likovna umjetnost limuni lokacije ljudi m/t Lastovo Mamma mia 2 Matica hrvatska medijski ponedjeljak Metković mladi Modra špilja more MUP najava događanja naslovnica Natalia Borčić Nevio Marasović Nikola Kežić Nikša Sviličić NK NK VIS nogomet Norway novo obrazovanje oglašavanje oružje osmrtnice osobno OŠ Vis otoci otok otok Vis pčelarstvo Petra Kapor planinari ples Podšpilje poklod Pokret otoka polemike politika poljoprivreda pomorci portret posao povijest poznati priroda promet promo Prostorni plan PROVISLO Ranko Marinković razgovor reportaža restoran "Val" restorani-konobe ribe Rodoslovlje Rogačić ronjenje Rukavac Siniša Brajčić Slavomir Raffanelli slider sobe Split sport Srebrna Srećko Marinković SŠ AMK stare kartoline Stipe Vojković svijet škola škrinjica Tihana Skerbić time lapse tradicija trajekti trčanje turizam udruga Svima unučica urbanizam USA uvale veja Veljko Mratinić Brojne VERN' Vesna Bučić video video razglednica video vijesti vijesti vijesti vis vinogradarstvo Vis viški govor viški plivački maraton vjenčanja Vjerni Visu Vodovod i odvodnja vrijeme vrtić Vukovar zabava zanimljivosti zdravlje zdravstvo Zima na otoku znamenitosti Ženaglava životinje žutilo