kolovoza 2012

Adsense aerodrom Anatomija otoka Anči Fabijanović Anela Borčić ankete apartmani vis arheologija arhitektura baština BaVul bike video Biševo blog blogosfera boćanje Bogoljub Mitraković Boris Čargo Boško Budisavljević brodovi crkva crna kronika čestitke Češka vila dizajn Dobrila Cvitanović Dom starih don Ivica Huljev don Milan Šarić Don Paulin Draga Vojković Cepotova društvene mreže Dunja Bezjak ekologija estrada fešte film Firefly 8SE 4K flora fotografija fotomontaža galeb gastro generacije glazba Goran Mladineo grad grad-objave gradonačelniik gradonačelnik Gradsko vijeće Hajduk HEP HGG Vis HPD Hum Hrvati u svijetu Hrvatska Hrvatska zora humanitarne akcije humor HVIDR-a in memoriam Ivica Roki Ivo Radica Jakša Fiamengo jedrenje Joško Božanić Joško Repanić Kalambera kalendar kartanje kazalište kino književnost Komiža komunala košarka kriket Kućani kućni ljubimci kultura Kut laptop Acer Lavurat za poja likovna umjetnost limuni logo ljudi m/t Lastovo Mamma mia 2 Matica hrvatska medijski ponedjeljak Metković mladi Modra špilja more MUP najava događanja najave Natalia Borčić Nevio Marasović Nikola Kežić Nikša Sviličić NK NK VIS nogomet Norway obrazovanje oglašavanje oružje osmrtnice osobno OŠ Vis otoci otok otok Vis pčelarstvo Petra Kapor planinari ples Podšpilje poklod Pokret otoka polemike politika poljoprivreda pomorci posao povijest priroda promet promo Prostorni plan PROVISLO Ranko Marinković razgovor reportaža ribe Rodoslovlje Rogačić ronjenje Rukavac Siniša Brajčić Slavomir Raffanelli slider sobe Split sport Srebrna Srećko Marinković SŠ AMK stare kartoline Stipe Vojković svijet škola škrinjica Tihana Skerbić time lapse tradicija trajekti trčanje turizam udruga Svima urbanizam USA uvale veja Veljko Mratinić Brojne VERN' Vesna Bučić video video razglednica video vijesti vijesti vinogradarstvo Vis viški govor viški plivački maraton vjenčanja Vjerni Visu Vodovod i odvodnja vrijeme vrtić Vukovar zabava zanimljivosti zdravlje Zima na otoku Ženaglava životinje žutilo

- Di ćeš?
- U litnje kino, na Bimbotove sokolove.
- Ca ćeš tamo, to su ti somi redikuli...
Tako, kroz prozor, čujem kako dvi Viške, onako u prolazu, govore o jedinstvenom ovoljetnom događaju na kojeg me upozorio i sam slavljenik i uputio mi poziv. Noć Bimbotovih sokolova - Bimbotova noć! I zoc redikuli? Ljudi su samo malo više svoji. Kako god, fešta se dogodila. Dogodila se reminiscencija na sedamdesete ( bravo za projekciju filma o tri generacije Andrijicinih! ), na veličanstvenu pobjedu Bimbotovih sokolova i osvajanje Ljetne lige malog nogometa davne 1977. godine. Srčanost, dišpet, prošek none Gizele i nadasve briljantna taktika selektora Bimbota izrasli su u legendu, bar u tom nogometu sklonom svijetu.
Usput, ali ne manje važno, obilježilo se Bimbotovih trideset godina na čelu gradskog komunalnog poduzeća. Najdugovječniji direktor nekog komunalnog poduzeća u državi. Vlasti su dolazile i odlazile, prolazile... i ni jedna nije našla korisnim da ga makne. A maklo bi ga se da su mogli naći boljeg. Još da dobavi piaggio vozilo samo za kartonsku ambalažu iz dućana, pa da mi ne smrde kvarat ure pod ponistru...
Da ovo ne preraste u panegirik Bimbotu, ogradimo se i s natruhom intrige. Ima li malo i "kurbe politike" u svemu ovome? Jesu li ovo pripreme za gradonačelničku kandidaturu, Sabor...?
Imao je Bimbo i uvaženog gosta, prof. Ljubu Jurčića. Nije baš ostao do kraja, vjerovatno u strahu da ga Rosi ne digne za ples.
Snimljeno je, ne lažem.  Puno ljetno kino zapljeskalo je Bimbotu, Sokolovima, Pantotu, Pepetu, pučkim pjevačima (dezertirao im tenor pri kraju fešte), Bjelanu, Rošotu, zapjevalo, gricnulo se štogod, popilo, zaplesalo, Rosi je pokazala crveni korzet... Jedan pučki, nepretenciozni domjenak, fešta za molega covika, za nasmijat se. Onima koji bi tražili "dlaku u jajetu" što se tiče ovog događaja, (ne)organizacije, kaotične improvizacije - tamo i nije bilo misto. Joškotu su uneredili razglas pustim žicama, meni je bilo nemoguće nešto snimit u početku dok se netko nije sjetio usmjeriti reflektor na prostor za izvođače, pa nestalo struje, pa pučki pjevači nestašni... , a opet sve ispalo dobro. Ne vjerujete? Pogledajte onda i uvjerite se!

U petak mi Dubravka javlja kako im u subotu u Dom dolazi Coce, pa ako bi mogao doći malo posnimit... Naravno, blizu mi je, a i ne dolazi Coce svaki dan na Vis, pa još u Dom starih. I eto me u subotu, u dogovoreno vrime. Coce je već tu, upjevava se uz slanu srdelu i bevandicu, a na gitari ga prati – Dalibor! Coce, naime, izgubio putem  svog gitaristu i ravnatelj spremno uskočio. Složili se učas, a Coce se usput upisa i na listu čekanja. Prilika je, malo će ipak bit protežiran, jel' tako?
A kako je došlo do ove posjete? Jednostavno. Kako Coce nastupa u Komiži za Ribarsku večer, Dubravka se obratila Mari Greget, direktorici TZ Komiža, da ga zamoli da posjeti štićenike u Domu za starije i nemoćne u Visu, Mari to e-mailom i učinila, Coce pristao i to je to.
I tako, zapjevao Coce štićenicima, zapjevali na kraju i oni njemu... A vruće je, nije mu lako. Coce, Čovik si!

ISSA-VIS-Kut

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.