travnja 2018

Adsense aerodrom Anatomija otoka Anči Fabijanović Anela Borčić ankete apartmani vis arheologija arhitektura baština BaVul bike video Biševo blog blogosfera boćanje Bogoljub Mitraković Boris Čargo Boško Budisavljević brodovi crkva crna kronika čestitke Češka vila dizajn Dobrila Cvitanović Dom starih don Ivica Huljev don Milan Šarić Don Paulin Draga Vojković Cepotova društvene mreže Dunja Bezjak ekologija estrada fešte film Firefly 8SE 4K flora fotografija fotomontaža galeb gastro generacije glazba Goran Mladineo grad grad-objave gradonačelniik gradonačelnik Gradsko vijeće Hajduk HEP HGG Vis HPD Hum Hrvati u svijetu Hrvatska Hrvatska zora humanitarne akcije humor HVIDR-a in memoriam Ivica Roki Ivo Radica Jakša Fiamengo jedrenje Joško Božanić Joško Repanić Kalambera kalendar kartanje kazalište kino književnost Komiža komunala košarka kriket Kućani kućni ljubimci kultura Kut laptop Acer Lavurat za poja likovna umjetnost limuni logo ljudi m/t Lastovo Mamma mia 2 Matica hrvatska medijski ponedjeljak Metković mladi Modra špilja more MUP najava događanja najave Natalia Borčić Nevio Marasović Nikola Kežić Nikša Sviličić NK NK VIS nogomet Norway obrazovanje oglašavanje oružje osmrtnice osobno OŠ Vis otoci otok otok Vis pčelarstvo Petra Kapor planinari ples Podšpilje poklod Pokret otoka polemike politika poljoprivreda pomorci posao povijest priroda promet promo Prostorni plan PROVISLO Ranko Marinković razgovor reportaža ribe Rodoslovlje Rogačić ronjenje Rukavac Siniša Brajčić Slavomir Raffanelli slider sobe Split sport Srebrna Srećko Marinković SŠ AMK stare kartoline Stipe Vojković svijet škola škrinjica Tihana Skerbić time lapse tradicija trajekti trčanje turizam udruga Svima urbanizam USA uvale veja Veljko Mratinić Brojne VERN' Vesna Bučić video video razglednica video vijesti vijesti vinogradarstvo Vis viški govor viški plivački maraton vjenčanja Vjerni Visu Vodovod i odvodnja vrijeme vrtić Vukovar zabava zanimljivosti zdravlje Zima na otoku Ženaglava životinje žutilo


Imamo li se uopće pravo zvati urbanom, civiliziranom i turističkom sredinom, a ne imati komunalne zakonske mehanizme kojima bi spriječili postojanje ovakvih prizora. Što je država učinila da stvori zakonski okvir koji bi omogućavao lokalnoj zajednici da brzo reagira i sankcionira ovakve situacije? Privatno vlasništvo ne smije biti iznad javnog dobra. Pitam se kako postupaju uređene europske države u sličnim situacijama.

Više od desetljeća šaljem u svijet fotografije i video zapise Kuta koji je prelijep, koji je brend, koji nam prodaje sobe, apartmane, puni restorane... A što ćemo s ovim?

Doći će dobri Burkić, pokupiti smeće, pritvoriti ovo što su nekoć bila vrata i vezati komadom žice.


Rijeka turista ljeti teče ovom ulicom, ali prizor je jednako odvratan i zimi...



Sinoć je u gradskoj knjižnici u Visu predstavljen 77. broj Hrvatske zore. Još vruć iz tiskare, dovežen s trajekta netom prije početka promocije. Ili točnije - na sam početak. Slijedilo je uobičajeno prelistavanje Zore, a u glazbenom dijelu, uz crkveni zbor, nastupila je mješovita klapa KOMIŽA. Pred mojom kamerom i na blogu, u ovom sastavu, premijerno.

Kratki video prikaz promocijskog događanja

Klapa KOMIŽA će se ove godine po 6. put zaredom natjecati u konkurenciji mješovitih klapa Festivala dalmatinskih klapa Omiš


Agilna predsjednica viškog ogranka MH gospođa Dobrila Cvitanović sve drži pod kontrolom...


Jerule (žardinjere) su se konačno u primjerenijem broju pojavile na Kutu. Govorim o "gradskim" jerulama, jer privatnih "ugostiteljskih" je i do sada bilo oko štekata. U svoj njihovoj različitosti i originalnosti. A znalo se u toj različitosti, brojnosti i originalnosti i pretjerati.

Nek ostanu ovako zelene i cvjetne...

Mišel je očistio od granja i plastike...

[ads-post]

Izvor: http://ombudsman.hr/hr/

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović
Stanovnici Imotskog, Sinja i otoka Visa koji smatraju da su im ugrožena ili prekršena ljudska prava ili da su diskriminirani, moći će idućeg tjedna o svojim problemima razgovarati sa savjetnicima pučke pravobraniteljice Lore Vidović. Pritužbe građana savjetnici će primati u utorak, 24. travnja u Imotskom (od 13 do 16 u Gradskoj vijećnici), u srijedu, 25. travnja u Sinju (od 10 do 13 u Gradskoj vijećnici) te u četvrtak, 26. travnja u Visu (od 9 do 11 u Kulturnom centru) i u Komiži (od 12 do 14 u galeriji "Boris Mardešić").

Primanje građana tijekom terenskih obilazaka dio je aktivnosti kojima se pravobraniteljica i njezini savjetnici žele detaljnije upoznati sa problemima u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U njoj će boraviti od 23. do 26. travnja, a razgovarat će i s udrugama i nadležnim tijelima u ovim gradovima te u Splitu i općini Lokvičići.

Kako bi institucija bila dostupnija građanima Dalmacije, pravobraniteljica Vidović je 2015. otvorila i Područni ured u Splitu, kojem se od tada svake godine obraća oko 600 građana. U 2017. najviše se njihovih pritužbi odnosilo na dugotrajnost sudskih postupaka, ostvarivanje prava iz socijalnog, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te na postupanje policije. Na ove, ali i probleme građana u ostalim područjima ljudskih prava te diskriminacije, pravobraniteljica je krajem ožujka upozorila Hrvatski sabor u Izvješću za 2017. U njemu je dala i 231 preporuku nadležnim tijelima te podsjetila kako je njihovo razmatranje i provedba jedan od načina podizanja kvalitete života u Hrvatskoj, a time i zaustavljanju iseljavanja.



RASPORED PRIMANJA GRAĐANA*

Imotski, utorak 24. travnja 2018.

13,00 – 16:00 Gradska vijećnica (Ante Starčevića 23)



Sinj, srijeda 25. travnja 2018.

10,00 – 13,00 Gradska vijećnica (Dragašev prolaz 24)



Vis, četvrtak 26. travnja 2018.

9,00 – 11,00 Kulturni centar (Gradska vijećnica, Viškog boja 13)



Komiža: četvrtak 26. travnja 2018.

12,00 – 14,00 Galerija "Boris Mardešić" (Hrvatskih mučenika 9)



*Radi zaštite privatnosti građana, nije predviđeno medijsko praćenje ove aktivnosti

[ads-post]



Goveja je predjel Visa, prostor ispod Doma starih i policijske postaje, na kojem se nalaze klupe koje često koriste štićenici obližnjeg Doma za stare i nemoćne, ali i drugi koji su u prolazu iz Kuta na Luku i obratno. Naravno, često su tu i oni koji stanuju u blizini. Uostalom, malo je Višana koji nisu bar jednom tu sjeli i proćakulali.

Jutros su ih okupirale none iz Doma (Komiške?) i dvije povratnice sa spizom iz Luke.


Ljudi prolaze, klupe stoje... (malo arhive 2005 - 2012)





[ads-post]


Rano poslijepodne u Hrvatskom domu održana je svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Visa i taj sam događaj odlučio popratiti i zabilježiti na blogu, prvenstveno iz poštovanja prema nagrađenima. Dakle, ove godine Grad Vis je dodijelio četiri nagrade:
  • Mate Lukšić - Gici (osobna nagrada,posthumno)
  • Hivzija Agović (osobna nagrada)
  • prof. Đino Mladineo (nagrada za životno djelo, posthumno)
  • udruga HVIDR-a Vis, skupna nagrada
Ako ih pribavim objavit ću i obrazloženja za nagrade, a do tada se zadovoljite s par minuta video snimke sa sjednice. Sretan vam Dan Grada!











KRATKI ŽIVOTOPIS

Mate Lukšić (Gici) rodio se 24.9.1941. godine u Visu, gdje provodi djetinjstvo i završava osnovnu školu. Školovanje potom nastavlja u Dubrovniku, ali se vraća na rodni otok, koji ga je neizmjerno vukao, kao i majka koju je othranio.
Kraće vrijeme radio je na benzinskoj pumpi (“INA”), te u viškom komitetu. Najveći dio svog radnog vijeka proveo je na šalteru kao djelatnik pošte, sve do umirovljenja.
O Mati Lukšiću nitko nikada nije rekao ni jednu ružnu riječ. Kolega, prijatelj i čovjek kakvog bi svatko poželio. Uvijek dobronamjeran, radišan, marljiv ali uvijek, i u najsloženijim situacijama, spreman na šalu i smijeh. Zabavljač i u bolesti.
Bio je zaljubljenik u nogomet i izvrstan šahista (o čemu svjedoče medalje i priznanja).
Volio je društvo i “balote u Kanariju” kao i sva kulturna događanja.
Volio je zemlju i masline, koje je poklonio svojima, ali iako bolestan nije posustajao u pisanju na svom viškom dijalektu sve do svojega ovozemaljskog kraja. Oženio se i dobio sina.
Umro je 27.6.2005. godine u Visu.


OBRAZLOŽENJE

Skromnost i nenametljivost osobine su samo najvećih, a upravo takav bio je Mate Lukšić. U sredini koja je sklona svakome, a najmanje svojemu čovjeku, ostao je, slučajno ili ne, prilično nezapažen u svom stvaralaštvu. Upravo zato, ovaj pokušaj je pokušaj ispravljanja svojevrsne nepravde prema izuzetnom piscu i čovjeku.
Ranih 80-tih iz tiska izlazi 1. Lukšićeva zbirka pjesama i aforizama pod naslovom “Paver dogoro”.
1997. godine objavio je roman “Infišoda” u sklopu kojeg je i petnaest briljantnih, šaljivih i istinitih kratkih priča, pod nazivom “Baturice”.
2017. godine, točno na 12. godišnjicu autorove smrti, zalaganjem nekolicine njegovih štovatelja, iz tiska je izašla i treća Lukšićeva knjiga “U zovitno”. U ovoj knjizi našle su se sve korigirane pjesme i aforizmi iz “Paver dogoro” (odavno rasprodane) ali i brojni dovršeni i nedovršeni, nikad objavljeni “aforigicini” i pjesme.
Istina je, da mnogi danas pišu, ali Gicitove pjesme su posebno dobre. Njegov roman ima posebnu težinu. Od njegovih aforizama, jednostavno nema boljih (ako netko sumnja, neka pročita i predstavi nam tog boljeg aforistu).
Ostavio nam je i mudrost i humor kakvog u ovom modernom vremenu više nema. Ostavio nam je viški govor, koji smo gotovo u potpunosti zaboravili. Ostavio nam je, kroz svoja dijela, onaj stari, dobri, pitomi, ljudski i kršćanski Vis kakvoga više nema i nikada neće biti.
“Jelnega dona kal oci sklopimo i daji će ove rici ostat markone na ovo pinkicu stinji ca je more zanavik plusko i nani.”


*****



KRATKI ŽIVOTOPIS

Đino Mladineo (krsnim imenom Jure) rodio se 24. svibnja 1960. godine u Splitu. Djetinjstvo provodi u Pošpilju gdje pohađa prva četiri razreda osnovne škole. Od petog do osmog razreda školuje se u Visu, nakon čega upisuje i uspješno završava četverogodišnju Vojnu gimnaziju u Zagrebu.
1979. Upisao je Pedagošku akademiju glazbenog smjera u Splitu te je diplomirao 1990. godine.
1986/1987. godine je služio vojni rok (JNA) u Petrinji.
7.10.1987. s obitelji odlazi na Korčulu gdje živi i radi kao voditelj “Moreške”, profesor u osnovnoj i srednjoj školi, a povremeno i kao noćni portir.
Za Uskrs 1994. vraća se u Komižu.
1995. Počeo je raditi kao pročelnik za školstvo, kulturu i sport u Visu. Revno je obavljao svoj posao, pa mu je oduzet pečat.
Čekao je i dočekao “šahovnicu”. Bio je dragovoljac Domovinskog rata. Oženjen i otac dvoje djece.
Život mu je obilježila glazba, pa se tako istakao kao osnivač, voditelj i član mnogih klapa, zborova i sastava koji su upravo pod njegovim vodstvom doživljeli svoj vrhunac.
Skladao je, aranžirao, a i okušao se i kao tekstopisac.
Iznimno veliki prijatelj, humanist i čovjek.
Napustio nas je 19. listopada 2015. godine u najboljim godinama, na vrhuncu svog glazbenog stvaralaštva.


OBRAZLOŽENJE
(cjelovito kako ga je sačinio predlagatelj)

Teško je, praktički nemoguće prisjetiti se svih dobrih stvari koje je Đino Mladineo učinio za Vis, a i šire, posebno na polju glazbe ali pokušat ćemo navesti barem ono najbitnije.

1979. Godine osnovao i vodio klapu “KOMIŽA”, te svaki vikend putovao Split - Vis do 1986. godine.
1980. za boravka u Splitu, bio je član klape “ISSA-JEST”, potom klapa “ISSA” pri “Društvu Višana i prijatelja Visa u Splitu”, a potom i član klape “BRODOSPLIT”.
1982. kao voditelj s klapom “JEDINSTVO” bio je na čuvenoj 45-dnevnoj turneji po SAD-u i Meksiku.
1984. započeo je voditi klapu “RIVA” u Komiži
1987. bio je član zbora “BRODOSPLIT”
1987. godine organizirao SMOTRU ZBOROVA u Komiži (sam je sa suprugom nosio stolice od osnovne škole do Komune)
Tada je nastupio i zbor “KUD-a NIKOLA VIDOVIĆ” čiji je bio voditelj.
1987. odlazi u Korčulu gdje je radio kao voditelj KUD “MOREŠKA” (limena glazba, zbor i klapa) s kojima je nastupio na “Omišu”, čak je i šivao uniforme za “moreškante”. Na Korčuli je, kada se to nitko nije usudio, obnovio “SV. CECILIJU”.
Osnovao je TAMBURAŠKI SASTAV i KLAPU od učenika.
Također na Korčuli osniva žensku klapu “MRKENTA” s kojima je bio na Omiškom festivalu.
1994. u Komiži osniva i vodi klapu “GUSARICA” do 1998. s kojima je također bio na Omiškom festivalu.
Osnivač je područnog odjela Glazbene škole “JOSIP HATZE” na otoku Visu. Najčešće je pješačio Komiža - Vis i natrag kako bi održao sat solfeggia.
Vodio je MJEŠOVITI ZBOR ŽUPE SV. NIKOLE u Komiži i aranžirao pjesme.
Osnovao je i vodio vokalno - instrumentalni sastav “JEŽINA” s kojim je nastupao otprilike 6 godina.
Vodio je TAMBURAŠKI ZBOR i KLAPU HKD “KOMIŽA”.
1996. Zajedno s Lenkom Bjaževićem organizira SMOTRU DJEČJIH KLAPA DALMACIJE.

2007. jedan je od osnivača i voditelj MANDOLINSKOG ZBORA “MARETA” iz Visa pri kojem su djelovali orkestar, ženska klapa “MARETA”, ženska klapa “ĆAPINE”, muška klapa “KOLUNA” te škola mandoline i gitare. Kroz ovaj zbor prošlo je osamdesetak aktivnih članova i stalno je bila prisutna tendencija rasta, ali s obzirom na nedostatak instrumenata i financija, nije bilo moguće primati nove zainteresirane članove.
Autor je pjesme “S TOBON BI VILO MOGA SVE” (skladatelj i tekstopisac) te kao voditelj s klapom “GREBEN” nastupa na Omiškom festivalu 1993.
Skladao je i aranžirao više pjesama Joška Božanića:
“STORI MEŠTRE ŠIBE” (1981.)
“BESIDA OBO BESIDI” (1982.)
“U JOCIMA” (1983.)
“COVIK I MEDVID” (1985.)
“OTO TAKO” (1986.)
“DA JE BILO” (1997.)
S ovim pjesmama do 1986. s klapom “KOMIŽA” nastupa na Omiškom festivalu.
Zapisao je i očuvao niz tradicionalnih VIŠKIH NAPJEVA:
“OTO MUŽI S PALAGRUŽE”, “BOR MI SE ZELENI”, “ORIJADNA PRIVARENA”...
Autor je klapskog aranžmana svojevrsne viške himne “O VISU MOJ” (Š. Slavića) i skladbi “MOJ TOVAR” (T. Papića), i “Sutra će te ponit” (J. Fiamenga)

Od 2007. do 2015. s “MARETOM” organizira brojne spektakularne koncerte na Visu i izvan otoka. Upravo ti koncerti bili su najbrojniji i po broju nazočne publike ali i po broju samih sudionika. Kao posebno impresivne nastupe ističemo godišnje koncerte u Hrvatskom domu i Batariji, humanitarne koncerte u Visu i Komiži, ljetni nastupi na otvorenom (npr. skale Sv. Ciprijana u Visu, autorska večer Vinka Kalinića u Komiži), božićni koncerti “Spilice” i “Muster” o čemu svjedoči i briljantni video zapis.
Sudjelovao je s “MARETOM” i na brojnim drugim događanjima, kao ”Dani rogača”, Dan grada, “Viška noć” i slično.
Izvan otoka, vrijedi istaknuti, nastup na smotri Mandolinskih orkestara na Hvaru, te na susretu otočnog folklora u Jelsi.
2011. Ženska klapa “MARETA” prolazi audiciju za najbolje debitante Omiškog festivala u Bolu na Braču, što je najveći uspjeh ove nažalost, bivše klape.
2012. Muška klapa “KOLUNA” u ne baš “tinejđerskim” godinama također prolazi na audiciji za Omiški festival u konkurenciji debitanata, što je i za ovu klapu bio najveći doseg.
Tri puta nastupaju na festivalu Mandolinskih zborova “MANDOLINA IMOTA” u Imotskome.
2012. osvajaju treće mjesto u A kategoriji kao jedini preživljeli hrvatski otočni orkestar.
Najveći uspjeh “MARETA”pod ravnanjem prof. Đina Mladinea ostvaruje 2013. godine gdje na 18. Hrvatskom festivalu mandolinista “MANDOLINA IMOTA” osvajaju 1. nagradu u konkurenciji novih skladbi, te 3. mjesto u revijalnom programu.
Upravo s ovom pobjedničkom skladbom “FUNERAL MARCH” na glazbu Nille Axellson Siriščević i aranžmanom Đina Mladinea u režiji Matka Petrića snimnjen je, na lokalitetu “Polivalo”, blizu Rukavca, impresivan glazbeni video spot mandolinskog zbora “Mareta” pod ravnanjem maestra Mladinea, što je zasigurno najveći biser viške kulturne scene. Sve ovo uspjeli su postići sa “dječjim igračkama” u rukama, jer je konkurencija nastupala i sa desetak puta skupljim glazbalima.
A tko je to, posljednjih godina i koliko puta organizirao neku humanitarnu akciju? I ovdje prednjače Đino i “Mareta”:
2010. godišnji koncerti u Visu i Komiži od kojih je sav prihod išao za viške stipendiste.
2011. Koncerti za ekskurziju za djecu slabijeg imovinskog stanja
2013. koncerti “ Za Mia Lanin prvi korak” i koncerti “MZ MARETA i gosti za Marka Glibotu”

Bio je organizator i član žirija za “PRVI GLAS VISA”, član još nekoliko glazbenih sastava, a zadnje dane vodio je i nastupao uz vokalno-instrumentalni sastav “ĆURLICE”, koje su se, samo njemu u čast, s novim voditeljem, ponovno okupile,
Nastupao je na Omiškom festivalu sa čak šest različitih klapa, a njegova kompozicija bila je jednom i pobjednica festivala, što je prešućeno.
Bio je Đino iznimno veliki glazbenik, ali bio je i još veći čovjek. Pomagao je svakome (osobito u pravnim stvarima) i kada mu to nije bilo u opisu posla. Mnogim je viškim piscima akcentirao i lektorirao knjige (što je osim njega malo tko i mogao) ne tražeći za taj složen, delikatan i dugotrajan posao nikakvu naknadu.
Imao je i zapaženu političku karijeru, te je bio član Gradskog vijeća Komiža. Svoje hrvatstvo nije skrivao ni u onim teškim vremenima zbog čega je i bio redovito kočen i osporavan. Mogao je Đino izabrati partiju, stranku ili listu koja će mu donijeti slavu i bogatstvo ali uvijek je birao biti čovjek, vječno u opoziciji, u borbi s “rogatima”, u borbi za pravdu i običnog  malog čovjeka. Lako je biti na vlasti ili pripadati većini, ali trebalo je, poput Đinota, reagirati na nepravdu kada je čine veći, brojniji i jači.
POLITIKA NEZAMJERANJA je rečenica koja ga je obilježila. Svi mi gledamo svakodnevno nepravdu koja se događa oko nas i ne reagiramo, a Đino je reagirao uvijek i zato je bio drugačiji, bolji i veći.
Kroz život je, kao i kroz svoje glazbeno stvaralaštvo stalno nailazio na prepreke i saplitanja. Slikovito, kao da vrhunski atletičar svaku utrku trči sa robijaškim kuglama na nogama sa konkurentima koji su bez tih utega. E da je bilo pravde, gdje bi mu bio kraj. A bilo ih je, ne mali broj koji su mu zagorčavali i verbalno i pravno i fizički i podmuklo. Otišao je Đino na onaj svijet kao iznimno rijedak i iskren vjernik i kršćanin, na svoje inzistiranje - IZMIREN SA SVIMA.
Ostavio je iza svog kratkog života neizbrisiv trag i prazninu koju će biti nemoguće popuniti.
Jedinstveni glazbeni pedagog, otac klapskog pjevanja na otoku, svestrani glazbenik, skladatelj, obrađivač, voditelj, posebno dobar prijatelj, neustrašivi domoljub, izuzetan kršćanin i nadasve čovjek. Sve ovo i još sto puta toliko. Sve u jednoj rečenici, sve u jednoj osobi.


- prof. Đino Mladineo! 

[ads-post]


Donosimo vam fotografije s jučerašnjeg otvorenja izložbe Natalije Borčić "Čuvari putovanja" u Galeriji Karas, Zagreb. Foto: Juraj Vuglač

Izložbu možete pogledati do 29.4.2018. Radno vrijeme Galerije Karas: Sri i pet: 9 – 15 | čet: 15 – 19 | Sub i ned: 9 – 12 Pon, uto, praznikom: zatvoreno. Više o izložbi pročitajte na poveznici: 


Natalia Borčić






Više fotografija pogledajte - OVDJE!


[ads-post]



VIŠKA PREMIJERA KAZALIŠNE PREDSTAVE

Petak, 20.04. 2018. godine u 20 h, Hrvatski dom u Visu

Ulaz slobodan






Autor drame Dežgracija Siniša Brajčić je profesor ali i nagrađivani amaterski glumac, zatim ribar te svakako etablirani dramski autor. Za ovu prigodu, uz uprizorenjeDežgracije, jedne od njegove tri drame iz knjige Viška trilogija, u produkciji HNK u Varaždinu, važno je sagledati Sinišu Brajčića upravo kao kao dramatičara. Uz adaptacije na viški govor nekih stranih dramskih tekstova i radiodramsku izvedbu ovo je za njega drugo autorsko kazališno uprizorenje, a prvo je bilo nagrađivana Veja, etnomonodrama iznjedrena prema Libru viškiga jazika Androta Fortunatota Rokija.
Siniša Brajčić u Dežgraciji kroz likove gostioničara Mikule, prognanice/kuharice Zane, umirovljenog  ribara Viska, gradonačelnika, pročelnice gradske uprave Olge, novinarke Hani i Pismora govori o tome kako on doživljava ovo naše danas na škoju – tragično, mračno, tek ponekad ironično i smiješno, ali uvijek upozoravajuće. Riječ je tu ne samo o lokalnoj politici i sukobu svjetonazora, nego i o „kuntreštavanju“ vezano uz turizam, urbanizam, kulinastvo, prostorne planove i nautiku, ali ponajviše: razotkrivanje javnih i osobnih tajni. A one su vezane uz ljubav danas ali i jučer, tj nekad davno. Važnu ulogu tu ima jedna slika koja otkriva puno toga, ali publici treba ostaviti da je sama doživi u kazalištu. Ovaj put u produkciji HNK u Varaždinu, ali u zagrebačkom kazalištu Vidra, a poslije u Visu, pa širom Dalmacije, po ostalim otocima,a možda i dalje ... Sretna bila plovidba Dežgraciji  koja upozorava, navodi na razmišljanje, ali daje i katarzu, što je u današnje vrijeme rijetko i - ma koliko mi šutili o tome ili se autor i ne složio – daje nadu, tj. krejoncu. Jer ako o nekim stvarima otvoreno i jasno progovorimo - a dramsko pismo ovako visokoga nivoa kakvo Rošotovo (da upotrijebimo i autorov nadimak po kome ga svi na škoju znaju) svakako jest, je tu nenadomjestivo -  možemo ih riješiti, popraviti, nastaviti postojati i posebno: biti, živjeti, voljeti i – stvarati! Posebno na lipom viškom jaziku ...
Evo što sam autor govori o svome djelu: „Postajući ruvinani i ravnodušni ljudi – bezgušta i šušta ... kada se na sve to nažunto samo demografsko stanje na mojim škojimapostalo mi je jasno, do boli, da ne mogu samo čekati čekanje da bi dočekao čekanje samo ... Eto, zato sam iz svoje utrobe progovorio o ovom našem dereverso movimentu normalnosti, i to u drami, koja mi se kao forma činila najpogodnijom. U njima sam pokušao napisati sve ono što sam znao i umio, ostavljajući tako svoju poruku u boci, prije svega, onim ljudima koji brodeći još uvijek budni sanjaju i bacelaju ... Ali, za reći pravo, svojim dramama samo pokušavam spasiti svoje vlastito ljudsko dostojanstvo.“
Redateljica  Julia Klier svoje viđenje drame tumači ovako: „Osunčani jadranski otok često je sinonim za opuštanje, poetičnost, hedonizam. Evocira nostalgične uspomene na ljeto i neka prošla bezbrižnija vremena. Dežgracija idealiziranim namaštavanjima suprotstavlja surovu realnost - realnost otoka zimi. Ustajalost, usamljenost, otuđenost. Odumiranje otoka kao mikrokozmosa - dok turisti dolaze, mladi odlaze, a starci umiru.“
Književnik i također dramatičar Tahir Mujičić ovako piše: „ ... i tako je Sinša Brajčić ... „osudivši sam sebe“ na svojevrstan povratak korijenima i okružnu, zanatima predaka i miru koji omogućava kontemplaciju i distancu od neuroza teatarskih središta, postao izuzetno zanimljiv fenomen suvremene dramske riječi. ... Siniša Brajčić svojom se predanošću kazalištu i njegovoj književnosti, svojom nadarenošću i osjećajem za ono bitno (dramsko, dramaturško, dijaloško), te temeljnom, kako teatarskom tako i lingvističkom neospornom pismenošću, daje kao autor koji nas vraća starom dobrom kazališnom štivu ... I upravo zato želim da izdrži u tom stvaralačkom smjeru ...“
Akademik Tonko Maroević svoj doživljaj iznosi  autoru osobno te mu piše ovako: „ Libar sam proštija s guštom i empatijom. Veja je izvrsna ... U dramama se izvrsno boriš s „općim mjestima“ i pojednostavljenim stilizacijama likova ... a sve to kompenziraš prodorima koji imaju i autobiografsku crtu ... U svakom slučaju i literarno i etički i lokalpatriotski impresivan ishod ... Spreman sam posvjedočiti o snazi povoda i značenju tvoga angažmana ...“
Što naglasiti za kraj? Drama je aktualna, zaslužuje pozornost i gledanost, posebno zato jer je nastala uz pomoć prijatelja, a to su prof.  Dunja Bezjak, članovi MH Varaždin i ostali. Siniša najbolje zna – koji su to ... (A. Fa.)

[ads-post]


Malo tko nije čuo za recept od aloe arborescens kojeg je osmislio i knjigom "Rak je izlječiv" pronio svijetom franjevački redovnik Romano Zago iz Brazila. Tu vrstu aloe nije problem naći na našem škoju kao ni općenito na našim otocima i priobalju. 

Kako ono kažu? Zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu...



[ads-post]



Nova pjesma pokojnog trogirskog tenora Vinka Coce bit će publici predstavljena ovog tjedna.

Jedan od najboljih hrvatskih pjevača umro je 2013., no splitski skladatelj Ivo Lesić iz arhiva je izvukao pjesmu koju je Vinko Coce snimio još 2005. godine i koja dosad nije bila izvodjena.

“Radi se o pjesmi “Šta je čovik” koju sam uglazbio i aranžirao na tekst Asje Kahle. Vinko Coce i ja te 2005. smo razgovarali o tome da mu napravim čitav album, no nakon što je nastala ova pjesma, on je otišao na turneju, a ja sam osnovao lutkarsko kazalište i tako se naš plan u hodu promijenio”, ispričao je Ivo Lesić.

Zanimljiv je i razlog zbog kojeg je baš sada odlučio u eter pustiti Cocinu izvedbu pjesme “Šta je čovik”.

“Imam dijete s posebnim potrebama koje ima apsolutni sluh i on je u jednom trenutku počeo pjevušiti “Šta je čovik, ko to zna, ka svića šta u mraku kratko sja”. I ja se tad sjetim da je sin to zapamtio dok smo snimali i onda sam izvukao pjesmu iz arhiva i doradio je”, otkrio je Ivo Lesić.

U cijelu se priču uključio i Croatia Records te pripomogao u realizaciji video spota kojeg je režirao Željko Petreš.  Video spot možete pogledati ovdje: https://youtu.be/cmu84lu0iKw
( info kadar)


Jutro okupano suncem razbuđuje kušku rivu nudeći sve boje, zvukove i motive rane pretsezone. Draga Cepotova se gega ulicom Don Cvjetka Marasovića, a susidi, Luka i Nino Kravica, iz Torge kreću put poja. Orni i dobro opskrbljeni. Na rivi ispred Vatrice jedriličari dovukli stol i stolice na sunce, do samog mora...

Pridružite mi se, provedite i vi minutu na Kutu!





[ads-post]

ISSA-VIS-Kut

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.