veljače 2017

Adsense aerodrom Anatomija otoka Anči Fabijanović Anela Borčić ankete apartmani vis arheologija arhitektura baština BaVul bike video Biševo blog blogosfera boćanje Bogoljub Mitraković Boris Čargo Boško Budisavljević brodovi crkva crna kronika čestitke Češka vila dizajn Dobrila Cvitanović Dom starih don Ivica Huljev don Milan Šarić Don Paulin Draga Vojković Cepotova društvene mreže Dunja Bezjak ekologija estrada fešte film Firefly 8SE 4K flora fotografija fotomontaža galeb gastro generacije glazba Goran Mladineo grad grad-objave gradonačelniik gradonačelnik Gradsko vijeće Hajduk HEP HGG Vis HPD Hum Hrvati u svijetu Hrvatska Hrvatska zora humanitarne akcije humor HVIDR-a in memoriam Ivica Roki Ivo Radica Jakša Fiamengo jedrenje Joško Božanić Joško Repanić Kalambera kalendar kartanje kazalište kino književnost Komiža komunala košarka kriket Kućani kućni ljubimci kultura Kut laptop Acer Lavurat za poja likovna umjetnost limuni logo ljudi m/t Lastovo Mamma mia 2 Matica hrvatska medijski ponedjeljak Metković mladi Modra špilja more MUP najava događanja najave Natalia Borčić Nevio Marasović Nikola Kežić Nikša Sviličić NK NK VIS nogomet Norway obrazovanje oglašavanje oružje osmrtnice osobno OŠ Vis otoci otok otok Vis pčelarstvo Petra Kapor planinari ples Podšpilje poklod Pokret otoka polemike politika poljoprivreda pomorci posao povijest priroda promet promo Prostorni plan PROVISLO Ranko Marinković razgovor reportaža ribe Rodoslovlje Rogačić ronjenje Rukavac Siniša Brajčić Slavomir Raffanelli slider sobe Split sport Srebrna Srećko Marinković SŠ AMK stare kartoline Stipe Vojković svijet škola škrinjica Tihana Skerbić time lapse tradicija trajekti trčanje turizam udruga Svima urbanizam USA uvale veja Veljko Mratinić Brojne VERN' Vesna Bučić video video razglednica video vijesti vijesti vinogradarstvo Vis viški govor viški plivački maraton vjenčanja Vjerni Visu Vodovod i odvodnja vrijeme vrtić Vukovar zabava zanimljivosti zdravlje Zima na otoku Ženaglava životinje žutilo


Bilo bi zgodno uvesti nešto tipa TV KALENDAR - dogodilo se na današnji dan, pa ovako vaditi događaje iz viške povijesti. Ovaj događaj je izmišljen. Ili možda nije? Prosudite sami.

Na današnji dan prije 30 godina Axl Rose  posjetio je Vis. Prisjetimo se tog događaja...


A kad bi vam rekao da je u školsku knjižnicu svratio Antun Matijašević Karamaneo osobno?


Rekli bi da lažem. Ali nešto se ipak događalo... Tamara i Dina su se naćakulale s Karamaneom, pomogle mu otvoriti facebook profil i odmah poslale zahtjev za prijateljstvom. A tek kad su saznale da se Antun kuži u kozmetiku...

Tamara Bajsić, Luka Vidović i Dina Vojković

Evo i jedna gif animacija. Ecija se sprema za Guinnessa. Još od poklada vrti. Čini se da je pobrala simpatije mnogih.



Vrhunac i kraj ludiranja. Poklod! Pučko veselje. Juretu identitet možete odrediti prema vlastitom nahođenju. On će, bidan, svakome ugodit. I izgorit. Za njega nema odgođenih ročišta, uvjetnih kazni, guljenja krumpira... On će se žrtvovat da bi se izvukli Sanaderi, Vidoševići, Horvatinčići, Mamići, Bandići...

Bilo je lijepih maski. Meni su ove dvije letačice balonom najoriginalnije. Katija i Maja. Ali ostavimo riječi... Slika nek' govori! Nepokretna i pokretna.



















Sreća za Srećka pa nije ostalo nezabilježeno da je danas 100. obljetnica rođenja legendarnog Čikole. I gle ove datume! Rođen i umro 27. veljače! (n.k.)


*****

Piše: Srećko Marinković
Izvor: Facebook

Danas se navršava 100 godina otkako se je rodio Čikola. Ujedno je na današnji dan i 31. godišnjica njegove smrti.

Ne vjerujem da na cijelom Škoju postoji ijedna osoba koja tada nije žalila za njegovom smrću i koja mu bar u sebi nije iskazala pijetet. A posebno oni kojima je pomogao - meni konkretno je!
Jer takvog poznavatelja anatomije i vrhunskog znalca praktičara, ne samo Komiža, nego ni cijeli otok Vis, više neće imati.

A tko je bio Ćikola?

Ćikola je bio narodni ljekar, samouk, ali sa ogromnim talentom i praktičnom vještinom u namještanju slomljenih kostiju, iščašenih zglobova, namještanju kičmenih pršljenova, uganutih nogu i ruku. Nerijetko je znao iznova polomiti krivo zaraslu kost koju su doktori namjestili, pa je namjestiti prema svom umijeću…

Njegova se vještina pročula i izvan našeg otoka, pa su mnogi ljudi dolazili u Komižu da im pomogne, među kojima su bili i neki igrači Hajduka.

Vrhunac priznanja njegovoj genijalnosti bio je poziv da radi u bolnici u Zagrebu! Ali ne, on je ostao na svom polju uz svoju motiku i svoje veslo na leutu, ostao je uz svoje otočane i nesebično im pomagao. Nije bilo poziva na koje se nije odazvao, a bilo ih je na hiljade, kao što je bilo i na hiljade kilometara koje je propješačio otokom da stigne do unesrećenih.

Svoje usluge nikada nije naplaćivao, pa su ga neki smatrali i čudakom. Jer njegov jedini motiv dobrovoljne liječničke djelatnosti bio je jedino etički imperativ pomaganja bližnjemu u nevolji.
Tajnu njegovog umijeća može se tražiti u činjenici da je u Narodnooslobodilačkom ratu pomagao nekom zarobljenom liječniku kada je uz njega morao da bude i sam i liječnik i veterinar i gdje je uz to pokazao i svoj talent.

Za svoj doprinos u ratu odlikovan je Ordenom zasluga za narod. A i Komiža se odužila svom mještaninu i počastila ga ulicom: „Ćikolina štroda“!




Čikolina štroda (foto: Pjero Božanić)






Budućem biševskom mjesnom odboru za djelatnost je potreban zajednički prostor u kojemu bi se mogli sastajati. Takav je prostor nekoć nudila biševska osnovna škola. Jednoga su se dana Lada i Lucijo odvažili na istraživanje te u školi otkrili brojne starinske školske potrepštine, klupe, katedru, pa čak i nastavnikov nekadašnji krevet. U starom školskom ormaru otkrili su i pravo pravcato 'blago'…



Školu su 1939. godine sagradili tadašnji stanovnici Biševa. Prve je ratne godine u njoj bilo čak 48 djece školskog uzrasta. Prije toga, nastava na otoku odvijala se u dvije privatne kuće u biševskim zaseocima. Danas je školski krov propao zbog nemara te se urušio i strop škole. Lada i Lucijo u školskom su ormaru našli sanduk u kojemu su spremljeni osnivački dokumenti nekadašnje biševske poljoprivredne zadruge. U dokumentima su otkrili da je jedan od istaknutijih članova zadruge bio Lucijov djed. Iz tekstova se može razabrati da su Biševljani nekoć međusobno bili vrlo složni. Zadruga je na otoku služila za proizvodnju i prodaju biševskog plavca, biljke dalmatinskog buhača koja je prirodni insekticid, te graška. Istovremeno, nekadašnji su se Biševljani u zadruzi okupljali i odlučivali o stvarima važnima za otok. Osnivačke dokumente i preostale zadružne predmete Lada i Lucijo će zaštititi kao dragocjen nalaz da bi otočanima pokazali kako je na otoku nekoć djelovala složna otočka zajednica.

UĐI U EPIZODU!








Pave Pincetić Evo zanimljive teme za naše otočne blogere Nikola KežićMarinko Zubčić

Ovako mi (nam) se baci rukavica, ješka... putem Facebooka. Ma, kao prvo, nije to zanimljiva tema za otočne blogere, već prije svega za sve one koji imaju problem s brzinom rješavanja svojih zahtjeva i zainteresiranu javnost općenito. A što je meni ili Marinkotu zanimljivo, to znamo on i ja...

No, kako mi je Pave drag, najmanje što mogu učiniti je podijeliti njegovu muku (Izvor: Facebook)






Ne znam primaju li se Gore rođendanske čestitke, ali lijepo je kad te se sjete... Tako je već uobičajeno
da se Višani sjete obljetnice rođenja viškog Voltairea ( barba Ranka, šjor Ranka, književnika Ranka Marinkovića ) i na dan njegova rođenja polože vijenac na njegovu rodnu kuću. Pojave se tu predstavnici Grada, Matice Hrvatske, Memorijalne zbirke RM, turističke zajednice Grada Visa, Siniša kao dežurni interpret, dvoje-troje Kućana i to je OK.

Ipak,pitam se, zar ne bi bilo primjereno da se ovom prigodom pojave tu i ravnateljice dviju viških škola, s nekoliko učenika iz jedne i druge škole koji su se istakli u nastavi hrvatskog jezika, neka od djelatnica gradske knjižnice...







Anči Fabijanović, voditeljica 'Memorijalne zbirke Ranko Marinković' i Dobrila Cvitanović, predsjednica ogranka Matice hrvatske u Visu





Goran i Bavul zajedno čine kulturno povijesno blago otoka Visa. Uživam čitati prave male povijesne eseje koje Goran kao postove postavlja u FB grupi Bavul. Samo od ovakvih postova-eseja mogla bi se složiti knjiga. Evo jednog ...



Partizanski brod isprid Jakinovega paloca na Kut. U paloc je tijekom 1944. godine bilo sjedište Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju. Vlasnici, plemić Dinko Jakša i njegova supruga Katica su za to vrime bili u zbjeg u El Shatt. Kad su se vrotili, u paloc nisu nošli ni pjate, a kamo li namještaj. Međutim, u roku od dvo-tri dona su sve vrotili nose i mogli komodno uselit u svoju kuću. Da bi shvatili kako su to uspili, tuko se vrotit desetak godišć nose, u vrime Kraljevine Jugoslavije.

Agrarna reforma je fameji Jakša vazela glavni izvor prihodi, njihovu zemju. Da bi nikako došli do pinez i ocuvali stil života na koji su bili navikli, sa lipin bokunima za izist i sluškinjima koje su to spremale, poceli su prodovat dil do dil paloca povratniku iz Amerike, Ivanu Puhaloviću. Međutim, iako već ni bilo puno pinez, sarca su još imali: darva im je nosi u dvor jedon siromašni težok iz Prismena, imenom Ive, a sa njim bi obično došla i njegova ćer, Prošpera. Kako nisu imali dicu, Dinko i Katica Jakša su molu Prošperu vazeli u paloc, da bi joj omogućili ipak bokun boji život nego u njenu kućicu sa puno braće i sestri, koje je otac jedva moga sve prihronit. Posli su je i posvojili.

I, tako, vrime je pasovalo, stiga je rat, Jakinovi su već ostarili, a Prošpera ih je cuvala. Priživili su i zbjeg. Cin su se vrotili, njihova mezimica koja je imala pametnu težošku glovu, a ni se puno ni strašila nikoga, odma je shvatila da nikakvi Partizani nisu njihove stvori vazeli sa sebon na kopno. To su ucinili Višani koji su lavurali u odbor. Pa se ona uputila od kuće do kuće i vrotila u paloc dobota sve ca je nestalo. Jedno je bilo vazest ništo iz prozne zgrade, drugo je bilo to daržat doma kad su vlasnici došli nose i sve znaju.

Šjor Dinko je umar 1946. godine, a šjora Katica 1949. godine, pa je tako nestalo i prezime Jakša sa Visa. Njihova Prošpera se udola za taljonskega vojnika koji je bi paso na bondu od Partizani i sa njim po ratu odselila u Itoliju.


Jakinov paloc danas ( dio u vlasništvu Ivane  Stancomb Meštrović, unuke slavnog kipara)



Naš broj: 21-17
U Visu, 21.02.2017.godine


Predmet: obavijest o prikupljanju humanitarne
pomoći – svima


Poštovani!


Udruga HVIDR-a Vis u suradnji s ZUHVIDR-a SDŽ organizira prikupljanje humanitarne pomoći za socijalnu samoposlugu u Vukovaru.

Prikupljaju se nepokvarljive namirnice, kao što su brašno, šećer, ulje, sol, riža, tjestenina, hrana u konzervi, dječja hrana, keksi i slično. Prikupljaju se i higijenske potrepštine kao što su sapuni, šamponi, deterdženti za robu, deterdženti za suđe, pelene, higijenski ulošci, wc papir i slično.

Pomoć se prikuplja zaključno sa subotom 25.02.2017.godine.

Kao i svaki put pomoć možete donijeti u ured udruge u Samogoru (prodaja plina) u vremenu od 08:00 do 15:00 sati, te u subotu od 08:00 do 12:00 sati.

Nadamo se da ćete nam se pridružiti u ovoj akciji te još jednom pokazati kako naš otok ima jedno veliko srce.


Predsjednik udruge:
Igor Uskok



ISSA-VIS-Kut

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.