Od Pliskog Polja treba petnaestak minuta penjanja lako svladivom stazom do vrha i eto nas na prekrasnom brežuljku između dva plodna viška polja (Dračevog i Velog poja). Barba Joško Repanić je svladao taj uspon bez problema i kao Pojor "od kolina" i pojorski kroničar zasigurno je sinoć bio ushićen ovim događanjem, a čini mi se da je sinoć i sv. Vid izabrao biti baš tu, s nama, unatoč bogatom izboru poziva i destinacija koji mu se nudio.
Boris Čargo je bacio malo znanstvenog i neznanstvenog svjetla na prošlost ove lokacije, priko Poja je preletila "tvica lastovica", Nillina švedska violina se sljubila s crkvicom i Matetovom gitarom u nekoj nestvarnoj milenijskoj, kozmičkoj bliskosti... Jedino Arijadna prošla jadno (zbog ispražnjenih baterija), ali to je samo dodatno potvrdilo mitsku veličinu njene tragedije.
Nakon ugodno provedene večeri i utisnutih dojmova teško je bilo ne vjerovati da će budućnost biti blagonaklona viziji vidikovca čijoj privlačnosti je uistinu teško odoljeti. (N.K.)
Tagovi: Ivana Pauletić, sv. Vid, Lavurat za poja
