Pauletićka me nagovorila da hodočastim Sv. Vidu u nedjelju. U srce otoka! Udruga Lavurat za poja proteklih je dana organizirala čišćenje crkvice sv. Vida i platoa oko nje kako bi sinoćnjim edukativno kulturnim događajem započela materijalizirati viziju brdašca s crkvicom sv. Vida kao izuzetnog vidikovca.

Od Pliskog Polja treba petnaestak minuta penjanja lako svladivom stazom do vrha i eto nas na prekrasnom brežuljku između dva plodna viška polja (Dračevog i Velog poja). Barba Joško Repanić je svladao taj uspon bez problema i kao Pojor "od kolina" i pojorski kroničar zasigurno je sinoć bio ushićen ovim događanjem, a čini mi se da je sinoć i sv. Vid izabrao biti baš tu, s nama, unatoč bogatom izboru poziva i destinacija koji mu se nudio.

Boris Čargo je bacio malo znanstvenog i neznanstvenog svjetla na prošlost ove lokacije, priko Poja je preletila "tvica lastovica", Nillina švedska violina se sljubila s crkvicom i Matetovom gitarom u nekoj nestvarnoj milenijskoj, kozmičkoj bliskosti... Jedino Arijadna prošla jadno (zbog ispražnjenih baterija), ali to je samo dodatno potvrdilo mitsku veličinu njene tragedije.

Nakon ugodno provedene večeri i utisnutih dojmova teško je bilo ne vjerovati da će budućnost biti blagonaklona viziji vidikovca čijoj privlačnosti je uistinu teško odoljeti. (N.K.)














Tagovi: Ivana Pauletić, sv. Vid, Lavurat za poja
 
Top