Natalia Borčić
Prazna zidna ploha iznad pozornice viškog Hrvatskog doma predana je u ruke mlade viške akademske slikarice Natalie Borčić. Ovih dana ona korača skelom i "pituraje" srce viške povijesti, kulture, tradicije... Pinelom dira samu dušu grada Visa. Ogromna je to odgovornost i sumnjičavo sam skupio obrve kad sam kročio u dvoranu i podigao pogled. Nisam znao na što ću naići i, naravno, pitao sam se je li se ovi "ludi" viški gradonačelnik malo zaletio. Iznenadi on tako samovoljnim odlukama slijedeći neki svoj instinkt, pa ispadne dobro. Ali ne mora to uvik bit tako...
Prvo se našalim s Nataliom da njoj nisu ni trebali stavljati skelu, a onda mi pogled padne na težoka, ženu, tovara i kozu koji su se nadvili nad, zasad, tek naslućenu cijelu višku valu. Topli sepia tonovi zrače respektom prema grandioznom zdanju i ambijentu, bez težnje da se preagresivno istaknu, bez težnje da zasjene... Blago, toplo, kao velika stara požutjela fotografija ili kartolina. Laknulo mi je. Odmah sam rekao Natalii da se meni sviđa. I bilo mi je lakše nastaviti snimati i razgovarati.
Iz Natalijine skice saznajem da će se tu vidjeti i bačve na rivi i ribar i Viška bitka..., ali da ne otkrivam više. Sačekajmo do rujna!
[ads-post]