Biševo na naslovnicama

Pročitaj cijeli članak...

Pročitaj cijeli članak ...

Viški HEP: Tko odlazi, a tko ostaje?

Viški HEP prolazi kroz kadrovski burno razdoblje. Mnogi odlaze slijedećih mjeseci; netko prekida radni odnos i uzima otpremninu, netko odlazi u punu mirovinu, netko u prijevremenu... Kad sam jutros, prolazeći kraj grupe viških hepovaca, predložio da ih fotografiram prije nego se "rasture", uglavnom su svi pristali. Fotografija nije milenijska ali je bar djelić viške kronike.

Tko odlazi, a tko ostaje, uglavnom se zna. O imenima nećemo ovom prigodom.

Božić u Komiži

Obavijest o isplati Božićnice

Radna tijela Gradskog vijeća Grada Visa

Mandatno povjerenstvo:

Damir Radica, predsjednik

Lukra Sviličić, član

Marija Ilić, član

Povjerenstvo za izbor i imenovanja:

Silvija Bajsić-Batinić, predsjednik

Marija Mladineo, član

Ruža Vujić, član

Ante Vojković, član

Siniša Brajčić, član   

Povjerenstvo za Statut, Poslovnik i normativnu djelatnost:

Damir Radica, predsjednik

Zlatna Pašalić, član

Dalibor Damjanović, član

Nediljko Šimunović, član

Marina Gazija, član

Povjerenstvo za urbanizam, prostorno uređenje i infrastrukturu

Veljanko Dorotić, predsjednik

Dalibor Damjanović, član

Mate Acalinović, član

Tonko Mladineo, član

Ana Sviličić, član

Povjerenstvo za gospodarski razvoj i poduzetništvo

Siniša Vodopija, predsjednik

Ivica Grgić, član

Oliver Roki, član

Mia Tomić, član

Srđan Karuza, član

Povjerenstvo za poljoprivredu, stočarstvo i ribarstvo

Jurica Fadić, predsjednica

Velimir Mratinić, član

Hrvoje Mratinić, član

Stipe Karuza, član

Toni Linčir, član

Povjerenstvo za proračun, financije i unutarnju reviziju

Veljko Dorotić, predsjednik

Monika Radišić-Roki, član

Vera Kursar, član

Povjerenstvo za obrazovanje i šport

Damir Mumanović, predsjednik

Đeki Vojković, član

Kristina Stanković, član

Alma Vodopija, član

Ivana Pauletić Roki, član

Povjerenstvo za kulturu

Goran Mladineo, predsjednik

Ivana Koceić, član

Anela Borčić, član

Sanja Sviličić, član

Vinko Udiljak, član

Mateo Narančić, član

Antonia Baržić, član

Povjerenstvo za određivanje imena ulica i trgova, i za spomenike

Boris Čargo, predsjednik

Šimun Marasović, član

Nikola Radišić, član

Miroljub Bunčić, član

Goran Mladineo, član

Povjerenstvo za dodjelu javnih priznanja Grada Visa

Dobrila Cvitanović, predsjednica

Dobrila Pekica, član

Goran Mladineo, član

Stjepan Poduje, član

Alen Galić, član

Povjerenstvo za turizam i turističke djelatnosti

Katarina Pincetić, predsjednica

Marica Kovač, član

Mirjana Mumanović, član

Tonči Ilić, član

Vladimir Kuljiš, član

Povjerenstvo za zdravstvo i socijalnu skrb

Ana Roki, predsjednik

Niko Tomić, član

Dubravka Zubčić, član

Ana Poduje, član

Nebojša Đorđević, član

Povjerenstvo za mlade

Andrej Borčić, predsjednik

Toni Pečarević, član

Nenad Kovač, član

Marina Karuza, član

Marko Poduje, član

Povjerenstvo za naselja na području Grada Visa

Anita Sviličić, predsjednik

Dalibor Režić, član

Ozren Vojković, član

Miro Vojković, član

Branko Vodanović, član

Marko Bralić, član

Paško Ivanišević, član

Izvor: http://www.gradvis.hr/gradsko-vijece/radna-tijela

Darovi za najmlađe

Danas u podne dječje glavice ispunile su Hrvatski dom. Uz priče o mišu i slonu, vuku i lisici, gavranu i lisici, iščekivali su darove...

Novi odbor za kulturu Grada Visa

Kako sam već napisao u Grupi Pri dom, prošli tjedan je Grad Vis dobio svoja radna tijela, odnosno odbore ili povjerenstva. Riječ je o savjetodavnim i volonterskim tijelima, koja su se do sada uglavnom sastavljala iz redova gradskih vijećnika i dogovorima između različitih viških političkih opcija, vladajućih i oporbenih (meni ovo, tebi ono). A nakon toga se baš više i ne bi puno čulo za te odbore.
E, pa Velika novost je da ovaj put vijećnika i političara u tim odborima baš i NEMA, nego se gledalo da osobe koje se tu imenuju imaju veze, i svojim radom i svojom strukom, s područjem koje bi trebali pokrivati.
Nema potrebe da ja na ovom mjestu pišem sve, to ostavljam drugim blogovima i portalima, ograničit ću se na područja koja su uvijek bila predmet i tema zanimanja ove grupe.
Dakle, novi odbor za kulturu Grada Visa ima sedam članova: predsjednik mu je Goran Mladineo, odnosno moja malenkost. Članovi su Anela Borčić, Sanja Sviličić, Ivana Koceić, Vinko Udiljak, Mateo Narančić i Antonija Baržić. Kao što se može vidjeti iz nabrojenih imena, nije se gledala politika, gledali su se rezultati, stručnost i dobra volja spomenutih da nešto učine po pitanju kutlure. Gledalo se i da se pokrije sve, od škole, povijesti, medija, gradske glazbe pa do kazališta. Tako da se nakon svega može mirne duše reći da je uključena većina Višana i Višanki koja se kulturnim temama i bavi. Ako vam se učini da su neka dobro poznata imena viške kulture i očuvanja baštine izostavljena, to je krivi dojam, jer su oni na čelu drugih odbora Grada Visa, s kojima će pak ovaj odbor blisko surađivati. Prije svega mislim na kustosa Borisa Čargu, koji je predsjednik povjerenstva za određivanje naziva ulica i postavljanje spomenika te Dobrilu Cvitanović, koja vodi ogranak Matice hrvatske, a koja je predsjednica odbora za javna priznanja Grada Visa.
Pa, poželite nam sreću i da...šta manje govorimo, a šta više konkretnog učinimo!

Goran Mladineo

(Izvor: https://www.facebook.com/groups/bavul.vis/permalink/1095788303896865/)

Boćarska zimska liga otoka Visa - poziv

Vjenčali se Kristina Javorčić i Stjepan Ilić

U subotu u crkvi sv. Jere vjenčali su se Kristina Javorčić i Stjepan Ilić. Obred vjenčanja obavio je fra Damjan Glavaš. Čestitke mladencima!

Foto album: Otvorenje kućice na Klapavici

Link na Facebook - Ovdje!

Najava događanja: Otvorenje kućice u subotu!

Vis: Molitva i svijeće za generala Praljka

Danas poslijepodne na Ravnici Matice hrvatske u organizaciji viške HVIDR-e zapaljene su svijeće i održana molitva za dušu pok. generala Slobodana Praljka.

Grad Vis: Božićni i novogodišnji program - plakat

Doni svetega Mikule - program

Sazvana 3. sjednica Gradskog vijeća Grada Visa

HVIDR-a VIS: Uspomene s puta u Vukovar

Klikni OVDJE za puni ekran!

Samostan sv. Jere - ususret 500. godišnjici dolaska franjevaca na Vis

U tijeku je sanacija obale od lanterne do fratarskog mosta - studeni 2017.

Tekst preuzet na http://www.ofmconv.hr/vis/

Samostan sv. Jere na Prirovu, poluotoku oblika kruške u viškoj luci, nema tako staru prošlost kao «povijesni» samostani Provincije sv. Jeronima iz 13. stoljeća (Split, Šibenik, Cres, Pula). Pouzdani dokumenti govore o 1520. godini kao sigurnom podatku uz koji smijemo povezati početke ovog samostančića, koji se u povijesti Provincije često naziva i hospicijem. Ne znamo je li rimski teatar na Prirovu – čije ostatke i danas možemo razgledati u podrumskom dijelu današnjeg samostana – stradao možda u vrijeme sukoba između Venecije i Ferrare 1483. godine, kada je teško poharan Vis i posebno glavno naselje Vele Selo. Nakon toga mjesto Vis se razvija i sve više raste brojem pučanstva. Doseljuju se i mnoge obitelji, naročito Hvarani, a nastanjuje se i župnik, koji je dotad živio i djelovao u Velom Selu.

Provalom Turaka u naše krajeve srušeni su ili zatvoreni mnogi samostani koje je Provincija imala u svojemu južnom i srednjem dijelu (Drač, Skadar, Ulcinj, Bar, Skradin, Bribir i Modruš). Preživio je jedino samostan u Kotoru, zahvaljujući ponajvećma tome što je spadao pod mletačku upravu. Da se rastereti kotorski samostan, u kojemu su našli utočište mnogi fratri iz razorenih samostana, a da se spasi i drevna dubrovačka kustodija koja je tako bila spala samo na taj samostan, trebalo je osnovati negdje na sigurnom i slobodnom području mletačke Dalmacije novi samostan.
Tada je Hvarskom biskupijom upravljao biskup Franjo Jakov Pritić iz Nina, franjevac konventualac (1510-1523), pa je vjerojatno baš on pospješio dolazak fratara na Prirovo, ako možda već nisu došli i prije njega. Svakako, prema dokumentima fratri su u Visu nešto prije 1520. godine, a za svoje boravište iskoristili su temelje teatra i kamenje kojeg je bilo u izobilju oko ruševina. U najstarijoj ispravi u kojoj se spominje samostan sv. Jere iz godine 1520. navodi se fra Marin iz Kotora, koji u ime braće prima zemljište Zaosridac u Dolu na Visu, što je darovao neki Radovan Kuljiš iz Komiže, a za uzvrat da se za njegovu dušu fratri mole. Da su ovu ispravu fratri cijenili, dokaz je činjenica da su je više puta prepisivali i ovjerili.

Na temelju toga krivo je ipak zaključiti da godina 1520. predstavlja vrijeme osnutka samostana, jer se ne govori i izgradnji, već o darovnici zemljišta samostanu koji već postoji. Druga isprava iz početaka života i djelovanja viških fratara potječe iz 28. srpnja 1525. Tu gvardijan, spomenuti fra Marin iz Kotora, prodaje zemljište u Vasamogoru (danas Samogovor) nekom Deši Radoševiću. Za zemljište su fratri dobili svega tri dukata. Za vrijeme provincijske vizitacije 10. rujna 1532. provincijal Matej iz Cresa, s tajnikom fra Franjom iz Raba, riješio je dvojbe vezane uz tu prodaju. Tada su u samostanu živjeli fra Toma iz Šibenika, kao gvardijan, fra Vincencije iz Dubrovnika, kao vikar, fra Jerko i fra Marko (bez naznake pripadnosti samostanu), članovi samostana. Riješeno je da samostan ostane vlasnik navedenog zemljišta, ali će ga obrađivati Dešini sinovi i njihovi zakoniti nasljednici.

Današnji samostan nije u potpunosti iz početka 16. stoljeća, kada su ovamo došli fratri. S vremenom je nadograđivan i obnavljan, te je pomalo mijenjao i izgled. Jezgro samostana nalazilo se ondje gdje je stari teatar bio najbolje očuvan, a to je njegov hrbat, izvanjski zid na sjeverozapadnoj strani, uz sami prvotni zvonik. Zato i danas samostan ima neobičan, pomalo svinut i djelomično polukružni oblik, jer je sagrađen na svodovima i izvanjskom zidu gledališta rimskoga kazališta, što se i danas može običnim okom zapaziti.

Uz samostan sv. Jere postoji i crkva, koja je u vrijeme kanonskog pohoda apostolskog vizitatora Augustina Valiera (1579.) bila tek djelomično izgrađena, nikako i dovršena. Na spomenutom nacrtu iz sredine 18. stoljeća crkva je nešto niža. Gornji dio pročelja bio je kao odsječen. Crkva je imala samo jedan prozor s južne strane. Zvonik je bio mnogo ljepši i elegantniji, kao i danas podosta izdvojen i udaljen od crkve, naslonjen na samostansko zdanje. No, kako je u drugoj polovici 18. stoljeća grom oštetio zvonik, 1758. se na njemu izvode radovi, koji su doveli do toga da je gornji dio izgubio dio svoje ljepote. Sada je zvonik nekako masivniji i čvršći, ali ne više onako vitak i elegantan kao prije.

Nedugo nakon Valierova pohoda crkva je bila dovršena. Godine 1603. u njoj nalazimo grobnice, čak i u prezbiteriju. Vanjština crkve otkriva kasnorenesansni stil. Vrata su profilirana, iskićena plitkim ružama i reljefima stigma, natkrivena lunetom. Materijal za gradnju imali su fratri nadomak ruke. Upotrijebili su ostatke rimskog teatra, mramorne blokove i četvrtaste komade tesanog kamena ugradili u pročelje. Uostalom, i drugi su Višani upotrebljavali materijal stare Isse za svoje kuće i pristanište. Čak se mramorni ostaci iz teatra mogu pronaći po okolnim vinogradima i poljima.

Ionako siromašan i skroman samostan doživio je opustošenje u vrijeme engleske uprave (1812-1815), kad su crkva i samostan pretvoreni u vojno skladište, a ono rijetko kulturno-umjetničko blago koje se ovdje čuvalo bilo je poharano, posebno što se tiče oltara u crkvi i nekih umjetnina u samostanu. Od očuvanog blaga spominjemo vrlo vrijedne relikvije iz 16. stoljeća, a arhivsku građu čuvala je zaštićena škrinja, da bi pred stotinjak godina materijal bio nekako razvrstan u omote s nekoliko sveščića, bez neke logične veze i dosljednosti. Knjižnica nema starih rukopisnih kodeksa ni inkunabula, jer samostan datira iz početka 16. stoljeća, ali čuva neke raritete, kao što je Paštrićev Staroslavenski misal (1689).

Makar je tijekom vremena samostan dobivao lijep broj umjetničkih slika na platnu i drvu za oltare u crkvi, većim dijelom sve je to nestalo, oštećeno ili poharano. Ipak, nešto je i sačuvano, kao tempera na drvu «Gospa s Isusom» italo-kretske škole iz 16. stoljeća, uljno platno «Posljednja večera» nepoznatog autora iz 1600. godine i italo-bizantska ikona na dasci «Gospa sa Sinom i anđelima», nepoznatog autora, iz sredine 17. stoljeća. Od ostalih umjetnina vrijedi spomenuti veliko drveno raspelo koje sliči gotičkim raspelima 15. stoljeća.

***
Viški samostan sv. Jere u prošlosti nije dao nijednog provincijala, ali ima nekoliko imena fratara koje se ne bi smjelo zaboraviti:

– Fra Juraj Drivodiljić (ponekad se spominje da je iz Splita), koji je vršio službu viškog gvardijana u šest navrata (između 1578. do 1604.).

– Fra Bonaventura Lukšić, dugogodišnji gvardijan i kustos. Skoro 45 godina (!) obavljao je poglavarsku službu u rodnom samostanu (između 1608. i 1664.).

– Fra Nikola Perasti, iz poznate viške obiteji, u sedam navrata vršio službu gvardijana (između 1638. i 1675.).

– Fra Antun Punjalić, iz poznate viške obitelji, viški gvardijan u pet navrata (između 1689. do 1710.).
– Fra Antun Garuati (neki pišu da je iz Kotora), u više navrata vršio službu viškog gvardijana (između 1736. do 1762.)

– Fra Vicko Puljas, član poznate viške obitelji, magister Reda i tajnik Provincije, više puta vršio službu viškoga gvardijana (između 1762. i 1774.).

– Fra Jeronim Družević, doktor teologije, magister Reda, dugogodišnji penitencijar u Rimu, gdje je i umro 1848. Vrlo zaslužan za viški smostan.

– Fortunat Dešković, kustos i viški gvardijan (u više navrata). Živio u Visu u vrijeme vojnih uprava, te je zato morao boraviti dvije godine izvan samostana. Umro 1822.

– Fra Celestin Tomić, doktor teologije, vrsni bibličar, dugogodišnji teološki profesor, pisac brojnih biblijskih knjiga, umro u Zagrebu 2006. godine.

– Ovdje svakako spada i o. Marin Oreb, iz Veleluke na Korčuli, koji je velik dio života proživio u Visu, o kojemu je 1972. godine napisao vrlo sadržajno djelo «Moj mali samostan».

Sadašnji gvardijan fra Damjan Glavaš

Vis: Herbarij na 80 metara kvadratnih!

Akademska slikarica Natalia Borčić uključila se u nastavu biologije u OŠ Vis na način kako je to slikarici najprimjerenije - kistom.  Bijeli zid ljetne nastave, površine 80-ak metara kvadratnih, preobrazio se u herbarij uz kojeg će učenici, vođeni profesoricom iz biologije, na stupovima i zidovima ispisati imena i karakteristike biljaka.

Ovom suradnjom slikarice i učenika dobivamo prvi javni  herbarij na Visu, lako dostupan svima. Dovoljno je prošetati do škole i prostora ljetne nastave.

Ja sam, kao što vidite, prošetao do ljetne nastave. Pa i dalje... Radi onih kojima nedostaje sunca.

Izložba: Kako živi narod

Vis opet ima zubara

Znate da smo po zatvaranju ordinacije dentalne medicine na Kutu (u vlasništvu mr.sci. Matko Božić dr.med.dent.) neko vrijeme bili bez zubara i da je Dom zdravlja SD županije bio raspisao natječaj za zubara i med. sestru... Otprilike mjesec i pol kasnije u "velebnom" zdanju viškog doma zdravlja obavljale su se završne pripreme za početak rada nove ordinacije, a usluge su se počele pružati prošlog tjedna.

O vašim zubima brinut će (pored vas samih, naravno) dr. med. dent. Goran Tičinović, a asistirat će mu medicinska sestra Suzana Roki. Doktor je mladi, stasiti Splićanin koji je praksu odradio u Splitu, a potom je dvije i pol godine radio u Virovitici. Suzanu, Bogu hvala, većina nas poznaje. Ordinacija je odmah do ordinacije dr. Đorđevića.

Zapisivanje za termine započelo je prije desetak dana, a s obzirom na dvomjesečni nedostatak zubara "booking" dobro ide.

Kad sam zamolio dr. Tičinovića i Suzanu za par fotografija iz ordinacije ljubazno su mi dopustili, a na fotografiranje je pristala i pacijentica gospođa Ana Kordić. Da je ordinacija metar šira i s boljim pogledom bilo bi idealno. Ovo na dušu projektantima.

One navodnike gore, na riječi velebnom, neka svatko tumači kako mu drago! :)

[ads-post]

Trajekti: m/t VALUN

Vis: Kolona sjećanja na Vukovar i Škabrnju