Treću godinu zaredom VIS će biti domaćin BESA kazališnog kampa (Vis, 10.-23.8.) koji se ove godine ističe Festivalom umjetničkog stvaranja i života na Otoku, i to besplatnim za posjetitelje.
Damir Imamović i Sevdah takht će u noći Suza sv Lovre 12.8. održati koncert pod zvijezdama na poluotoku Prirovo. Repassage (pobjednici ovogodišnjeg HR Demo kluba, ST) slavljenički će otvoriti BESA kazališni kamp koncertom 10.8. također na Prirovu, dok će Vibrica (ZG), Nilla i File (Vis/ST), Mala scena (ZG), Triko Cirkus teatar (ZG), Teatar PocoLoco (ZG), AKB.Nušić (Srbija), Kazalište BESA (Vis) punih 14 dana svaku večer oživljavati ulice i trgovi Visa svojim predstavama, koncertima, izložbama, radionicama, filmovima i druženjem.
U radioničkom dijelu programa niz priznatih domaćih i stranih umjetnika poput Lee Delong, Nenada Kovačića, Nikoline Komljenović, Niki Valente, Lene Plavšić, Mije Burčul, Cvetina Aničića, Ivana Dobrana, Stjepana Tafre održat će 10 kazališnih radionica za djecu i odrasle, za profesionalce mastreclassove, za neprofesionalce radionice raznovrsnih kazališnih izričaja od akrobacija na svili, glasa i pokreta, fizičkog kazališta, lutkarstva, improvizacije...
Sjedište Kampa je Ljetna pozornica Kulturnog centra u Visu, a sve detaljnije informacije o programu, prijavama, uvjetima sudjelovanja nalaze se na www.besa.hr i Facebook profilu SKOK U VIS.
Projekt se realizira uz podršku Grada Visa, uz pomoć TZ Vis, TZ Komiže, Osnovne škole Vis, Gradske knjžnice i čitaonice Vis te lokalnih udruga i organizacija.
Dragi prijatelji i svi koji se nalazite na otoku radosno najavljujem naš treći koncert u ciklusu Orgulje otoka Visa 2015.
četvrtak 06.08 u Komiži,
Crkva sv. Marije- Gusarica
Church of st. Mary-Gusarica
Četvrtak / Thursday
06.08.2015
21.00 sat/ 9.00 p.m
Jakša Darlić orgulje/organ
Program: Frescobaldi, Galuppi, Valerij, Zipoli, Händel, Anonimus / Hrvatska 18. st
ulaz slobodan , veselimo se vašem dolasku
U Crkvi sv. Marije u Komiži zvanoj Gusarica nalaze se najstarije orgulje na području Dalmacije iz 1670.godine poljskog redovnika i graditelja Kilarevića. Tijekom19. stoljeća. orgulje je proširio i uredio orguljar izBassana, Josip Girardi. Orgulje danas imaju jedanaest registara, pripadaju tipu instrumenata venecijanske
graditeljske škole, imaju jedan manual sa skraćenom
oktavom te tipični pedal za venecijanski tip orgulja.
KOMIŽA, 03.08.2015. PONEDJELJAK
08:00 SATI - PRODAJNO IZLOŽBENI SAJAM BRANITELJSKE ZADRUGE IZ ĐAKOVA I OPG-A SLAVONIJE
21:00 SATI - KONCERT I DOMJENAK ZA OTOČANE I GOSTE; NASTUPAJU - POMLADAK HGG VIS, KUD TENA IZ ĐAKOVA, TS BEĆARINE IZ ĐAKOVA, REVOLUŠN BEND IZ VINKOVACA I BEND ABAKUS IZ KOMIŽE.
KOMIŽA I VIS, 04.08.2015.UTORAK
08:00 SATI DO 10:00 SATI - PRODAJNO IZLOŽBENI SAJAM
VIS, 04.08.2015. UTORAK
19:00 SATI - ISPRED DOMA ZDRAVLJA, START TRKAČKOG MEĐUNARODNOG MINIMARATONA, U DVIJE DIONICE - DJEČJI DO 16. GODINA I ODRASLI
Prijave na 021 711 576 ili 095 864 6566
KOMIŽA, 05.08.2015. SRIJEDA
09:30 SATI - POLAGANJE VIJENACA NA GRADSKOM GROBLJU
10:00 SATI - SVETA MISA U CRKVI GOSPE GUSARICE
NAKON MISE ZAJEDNIČKA POVORKA DO RIVE
VIS, 05.08.2015. SRIJEDA
17:45 SATI - KUT POVORKA DO CRKVE SV. JERE NA PRIROVU
18:30 SATI - SVETA MISA U CRKVI SV. JERE, NAKON KOJE ĆE BITI POLAGANJE VIJENACA NA GRADSKOM GROBLJU
21:00 SATI - PROSLAVA DANA DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI NA RAVNICI MATICE HRVATSKE, UZ PRIGODNI DOMJENAK ZA OTOČANE I GOSTE. NASTUPAJU: POMLADAK HGG VIS, KUD TENA ĐAKOVO, TS BEĆARINE, REVOLUŠN BEND, BEND ABAKUS.
U CIJELOM NAŠEM PROGRAMU SUDJELUJU I DJECA HRVATSKIH ISELJENIKA IZ JUŽNE AMERIKE I ŠIRE.
DOĐITE I PROSLAVITE S NAMA!!!!
SVIM OTOČANKAMA, OTOČANIMA, GOSTIMA OTOKA VISA, I FEJSBUK PRIJATELJIMA ŽELIMO SRETAN DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I DAN POBJEDE! I NARAVNO SVIM BRANITELJIMA ČESTITAMO NJIHOV DAN!!
Program Viškog plivačkog maratona koji će se održati 15.8.2015. Bitna novost je da se prijave NE PRIMAJU na dan održavanja natjecanja, nego do 14.8.2015. do 20.00 sati.
Unatoč brojnim obavezama i pretrpanim poslovnim rasporedima Larisa i Goran Navojec uspjeli su “ukrasti” nekoliko slobodnih dana i sa petogodišnjim sinom Grgurom otputovati na more
I to na svoju omiljenu destinaciju – otok Vis. Tročlanu obitelj koja na ovom dalmatinskom otoku kojeg nazivaju svojim “utočištem” i na kojem su prije gotovo šest godina izmijenili bračne zavjete, snimili smo u blizini svjetionika Stončica kako se ukrcava na gumenjak koji ih je ondje čekao.
No iako trenutačno uživaju u suncu i moru ova idila neće dugo potrajati budući da se i uspješni glumac i koreografkinja i direktorica plesnog centra TALA koji vodi s kolegicom i prijateljicom Tamarom Curić brzo vraćaju svojim svakodnevnim obavezama.
- Trenutačno smo na odmoru. Nakon toga idem za Split, zatim Belgiju, pa imam premijeru u Zagrebu i u listopadu ponovno putujem za Berlin – rekla nam je Larisa koja je u Splitu radila na operi “Samson i Dalila”, premijerno odigranoj sredinom srpnja, za koju potpisuje koreografiju i scenski pokret.
Početkom rujna čeka ju rezidencija u poznatom Ultima Vezu Vima Vandekeybusa u Belgiji i premijera nove plesne predstave u Zagrebu, a zatim opet put za Njemačku. Goran se, pak, vraća u Zagreb na set RTL-ove serije “Horvatovi” koja se počinje emitirati na jesen. Unatoč tome što su velik dio godine razdvojeni njihova mala zajednica savršeno funkcionira.
Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU-a dodijelilo je od 2012. ukupno 1.341.000 kuna potpora otočnim udrugama za 92 projekta, a odlukom potpredsjednika Vlade i ministra regionalnoga razvoja i fondova EU-a Branka Grčića u 2015. odabran je 21 projekt vrijedan 294.500 kuna.
Na natječaj se prijavilo 56 otočnih udruga, a odabrana ih je 21.
Potpore su dobili: Udruga za zaštitu prirode “Argonauta“ (Murter), ŠRK “Botnica“ (Prvić Luka), Udruga roditelja i djece “Bodulići“ (Zlarin), Ekološka udruga “Žir” (Žirje), Udruga za promicanje kulture i umjetnosti “Dobre Dobričević“ (Lastovo), Udruga roditelja djece s posebnim potrebama “Cvitić“ (Vela Luka), “Moreška” – KUD Korčula (Korčula), Ekološko ronilački klub “Korčula“ (Korčula), Ženska klapa “Nava“ (Orebić), Udruga “Zemlja za nas“ (Nerežišće), Udruga za zaštitu imovine, života i dobara na otoku “Otočka služba spašavanja Drvenik mali“ (Drvenik mali), Udruga za razvoj društvene odgovornosti, očuvanja tradicije i poboljšanja uvjeta života na otocima “Održivi otok“ (Jelsa), Međunarodno prvenstvo Hrvatske u daljinskom plivanju (Stari Grad), “Anatomija otoka” – Centar za istraživanje i razvoj (Vis), “Plavi svijet Vis” (Gornji Rukavac, Vis), Udruga “Sol“ (Olib), Jedriličarski klub “Guc“ (Sali), Društvo “Naša djeca Cres“ (Cres), Hrvatsko bioetičko društvo (Mali Lošinj), Udruga invalida kvarnerskih otoka (Punat), te Udruga za djecu i mlade “Kocka“ (Rab).
Divljaj, pij, ludiraj se, sablazni, izazovi zavist. Ali obavezno, što god od toga radio, sve i odmah podijeli na društvenim mrežama.
I to je to, jednostavna formula Yacht Weeka, švedskog putujućeg cirkusa koji već sedmu godinu zaredom diljem Mediterana, pa tako i u Hrvatskoj, na brodovima okuplja mlade i bogate strance, željne dobre zabave, diže tlak lokalnom stanovništvu, ugostiteljima i turistima koji traže mir, a suosnivačima projekta i svima uključenima donosi velik novac.
Mediji se sablažnjuju, društvene mreže zatrpane su fotografijama ludog provoda na jahtama, stručnjaci zbrajaju štetu i dobitak, a brojne udruge pozivaju na bojkot jer se boje uništavanja povijesne baštine i netaknute prirode hrvatskih otoka. Druge agencije isti model kopiraju.
Svake godine ista priča.
Jedni ih mrze, drugi ih u svojoj luci jedva čekaju.
Prvi plaču zbog pijanih ljudi koji povraćaju preko paluba i bacaju opuške po šumama, drugi zbog šampanjca u potocima i zgodnih cura obećaju sami sebi da idućeg ljeta i oni moraju, naprosto moraju rezervirati svoje mjesto na jednom od brodova.
Ili makar od njih što više zaraditi.
Upravo u tome je trik.
Zloglasni provod Iza projekta Yacht Weeka, koji je službeno startao još 2008. i otad se ne prestaje širiti, stoji lukava viralna marketinška strategija. Svaki PR dobar im je PR. Reklamu grade na iskustvima klijenata. Ne smeta ih zloglasnost.
Dobro zarađuju.
Dobro se zabavljaju.
I ne, partijaneri na jahtama ne galame samo po hrvatskim otocima.
Više od 700 brodova u ovom trenutku plovi na ukupno 45 ruta u šest zemalja. Svakog tjedna, dok traje sezona, event okupi između 4200 i 6000 gostiju, redom mladih i bogatih, a samo u Hrvatskoj svakih sedam dana na dvije rute s preko sedam lokacija na 50-ak brodova okupi se oko 500 ljudi.
A počelo je sasvim slučajno.
Yacht Week osmislili su Šveđani William Wenkel (35) i Erik Bjorklund (34). Wenkel je dvije godine proveo u mornarici, a Bjorklund je bio zadužen za velike projekte u jednoj švedskoj medijskoj kući. Prije deset godina njih dvojica bili su samo mladi skiperi koji su na hrvatskom jugu organizirali jahtašku turu za obitelji iz Švedske. Odmah su prepoznali potencijal: prekrasni krajolici, kristalno čisto more, netaknuta priroda i…
“Nedostajala je jedino dobra zabava”, objašnjava Bjorklund magazinu Forbes kako je Yacht Week nastao.
“Nekako smo nagovorili lokalnu čarter agenciju da nam za iduće ljeto rezervira deset brodova koje smo planirali popuniti prijateljima naše dobi. Željeli smo obiteljsko krstarenje pretvoriti u dobru zabavu, ali nismo znali hoćemo li uspjeti”, rekao je.
Netko bi trebao viknuti "Bingo!" jer ideja je bila pun pogodak.
Tijekom zime reklamirali su aranžmane samo na svom fakultetu i do sljedećeg travnja uspjeli popuniti 254 mjesta na 27 brodova za prvi tjedan u kolovozu.
“Ludo vrijeme. Na mom privatnom bankovnom računu odjednom se pojavilo 175 tisuća eura za rezervacije. Rekao sam: Nikad više”, prisjetio se Wenkel prvog, tada još neslužbenog Yacht Weeka 2006.
Nikad više, malo sutra. Dogodilo se sasvim suprotno.
Nagli rast Yacht Week je već iduće godine imao flotu od 57 plovila. A naredne, kad su popunili 95 brodova, shvatili su: u rukama imaju zlatnu koku.
Osnovali su kompaniju u Londonu, nazvali je European Travel Ventures i otada grade svoje poslovno carstvo. U 2013. zaradili su devet milijuna dolara (dva više nego prethodne godine), a ove sezone iznos će zasigurno biti debelo dvoznamenkast. Brodova je sve više, kao i gostiju i ruta. Čista dobit lani im je iznosila preko milijun dolara.
Kako zarađuju?
ETV zarađuje kao posrednik između klijenata i iznajmljivača plovila. Za svaki sklopljen posao uzimaju proviziju od 20 posto. Ukratko oko 1300 dolara za svaki popunjeni brod. A takvih je i do 50 svaki od 12 tjedana koliko u Hrvatskoj traje sezona.
Pritom se iznajmljivači brinu oko održavanja plovila i suhog veza, a troškovi ETV-a svode se na malo marketinga i terenskog rada. Pritom novac zarađuju i od prodaje tzv. wristbandova, narukvica koji svakom klijentu za 50 eura po glavi omogućuju besplatan ulaz na službene partyje Yacht Weeka u lukama i uvalama. Zarađuju i od sponzora, primjerice Skyy Vodke koja se pije u galonima, a za ovo vrtoglavo podizanje svijesti o brandu proizvođač ETV-u plaća šesteroznamenkaste iznose.
Danas imaju urede u 14 zemalja (zanimljivo, u Hrvatskoj nemaju), a timovi rade u Kini, Njemačkoj, Kanadi, Bugarskoj, Brazilu, Švicarskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima itd. Uspjeh dijelom duguju i krizi koja se rasplamsala 2008. Puno jahti ostalo je neiskorišteno, privezano na dokovima, i samo su čekale nekog da ih unajmi. Dijelom je zaslužan i Facebook koji je znatno smanjio troškove oglašavanja.
Yacht Week svakog ljeta održava se u Grčkoj, Italiji, Hrvatskoj i Turskoj, zimi YW sele na Djevičanske otoke i na Tajland, a planiraju se proširiti i na Južnu Ameriku.
Udarna sezona počinje im u lipnju, a završava u rujnu, traje oko 12 tjedana, a cijena aranžmana za jednu osobu, dakle samo smještaj na brodu, kreće se od 750 do 900 dolara i rasprodani su tjednima unaprijed.
Posebno u Hrvatskoj koja je i ove godine najpoželjnija svjetska destinacija.
Mjesta za srpanj kod nas nema odavno, a aranžmani za kolovoz na jednom od 50 ili 60 brodova već su gotovo popunjeni.
S mora u planine Uz Yacht Week ETV od lani organizira i Ski Week uglavnom u Alpama. Lani su u roku 35 minuta prodali 500 skijaških aranžmana u samo 35 minuta, a najjeftiniji je iznosio 850 eura (smještaj, ski pass i službeni partyji).
Jedna od stvari koju organiziraju su i tulumi na tvrđavi Sveti Juraj. Kako navodi Forbes još 2013. s Vladom RH ETV je dogovorio 25-godišnji najam, a u obnovu je uloženo oko milijun dolara. Dio iznajmljuju za kulturne manifestacije (do deset tisuća dolara po večeri), a dio je rezerviran za putnike njihovih plovila. Ostatak godine tamo bi se trebala održavati vjenčanja i korporativni eventi.
Kako u međuvremenu funkcionira core biznis?
Yacht Week zamišljen je kao maturalac na moru. Amerikanci ga zovu Spring Breakom za bogate. Ciljana klijentela mladi su i imućni ljudi, bilo zbog roditelja ili vlastitog uspjeha, između 22-28 godina kojima nije problem potrošiti desetak tisuća dolara (mnogi troše puno više) u tjedan dana.
Medijski izvještaji, a o eventu već godinama ne pišu samo hrvatski, nego i strani mediji poput Forbesa, GQ-a, Irish Independenta i drugih, koji pobrojavaju goste sa svih kontinenata, mlade direktore IT kompanija u usponu, ulagače, igrače na burzama, markentigaše, razne biznismene i kćeri iz bogatih obitelji iz svih krajeva svijeta koje im se pridružuju.
Forbes kaže da je prosjek godina 27 te da petina njih dolazi iz SAD-a. Samo 1,6 posto gostiju danas su Šveđani.
Hrvata je još manje.
I uvijek se najviše, po dobrom i lošem, spominje tulum na Hvaru, gdje se u klubu Carpe Diem u samo nekoliko sati samo na šampanjac i votku potroši 40 tisuća funti.
Vrhunac je to svake rute, votka se pije iz petlitarskih demižona, najviše šampanjca ne završi u grlima, već se u vodoskocima prska po razularenim plesačima na plesnom podiju, a ispovijesti svjedoka uglavnom se kreću od "vidio sam tipa koji je u moru izgubio tisuće dolara i sve kartice i nije ni trepnuo" do "one četiri cure nisu skinule samo grudnjake, već i sve ostalo…".
Pravila su jednostavna: svaki brod, s najmanje šest, a uglavnom deset putnika, mora u jednakom omjeru imati muške i ženske putnike.
Pola-pola.
To garantira zabavu.
Ako jedna grupa prijatelja sama ne uspije popuniti brod, putem službenog web sitea theyachtweek.com u crew finder sekciji mogu se upoznati s ljudima s drugog kraja planeta i upustiti se u avanturu zajedničkog unajmljivanja jedrilice, jahte, katamarana.
Često na brodu zajedno žive, tulumare i spavaju ljudi iz Brazila, Australije, SAD-a i recimo Belgije. Hrvata je u cijeloj priči ipak najmanje, Amerikanci su na glasu kao najmasovniji klijenti (i najzadovoljniji), Brazilci kao najbezobrazniji, Australci kao najglasniji…
Svaki brod ima svog skipera i ako si putnici to žele (a većina ih to može) priuštiti, i svog kuhara ili hostesu koja će brod čistiti.
Pa kreće sedmodnevno ludilo: isploviš iz luke, piješ, kupaš se i zabavljaš, pa tulumariš na prvom otoku na koji je flota pristala. Tamo je unaprijed organiziran event, s DJ-em, zalihama alkohola, na plaži ili kakvoj terasi.
Vlasnici klubova se raduju, turisti koji ljetuju u neposrednoj blizini se ljute.
Preživiš party, kreneš dalje, liječiš mamurluk, opet se napiješ, opet tulumariš, ali na drugom otoku.
Upoznaš djevojku, skačeš s palube, upoznaš drugu djevojku, obilaziš egzotične uvale, opet piješ.
I tako sedam dana zaredom. Od uvale do uvale, od otoka do otoka.
Non stop.
Kako prepričavaju oni koji su iskustvo prošli, skiperi se smatraju za apsolutne bogove, sve ih djevojke žele, sklapaju se poslovi među ljudima koji su se tek upoznali, ima puno alkohola i seksa, i sve se snima, mobitelima, kamerama i fotoaparatima.
Klijenti traže provod života, ne mare za novac ili pristojnost, a neki od njih možda će se zaljubiti u zemlju i more i ponovno se vratiti kad budu zreliji ili odrasliji.
U Hrvatskoj su organizirane dvije Yacht Week rute: crna i crvena. Obje obilaze ista mjesta, ali po različitom redoslijedu.
Ove rute na glasu su kao najbolje u cijelom projektu, a stajališta (otoci, zaljevi i luke) kao najljepša, čudesni spoj netaknute prirode i dobre hrane.
Kreće se iz Splita, a ruta uključuje Rogač na Šolti, Milnu i Bol na Braču, grad Hvar i Palmižanu na Hvaru, Vis i Komižu na Visu te Vela Luku na Korčuli. Brodovi staju i kod Plave i Zelene spilje te u brojnim drugim uvalama.
“Svugdje gdje stanemo naići ćete na beach klub u kojem su open air zabave odmah uz more. DJ prestaje svirati tek kad zadnja osoba ode s podija…”, obećaju organizatori.
Obje rute maksimalno primaju do 50 brodova (rasprodano dakle sve do početka kolovoza), a posebni hit ove godine bila je tzv. Ultra Europe Ruta koja se povezala s još jednim sličnim eventom - trodnevnim elektronskim festivalom na Poljudu koji se nastavio na Hvaru. Jedan aranžman uključivao je sedam dana krstarenja i finale na Poljudu, drugi je s Poljudom počinjao.
I dok domaći mediji citiraju mještane koji ovakvu vrstu zabave nazivaju Sodomom i Gomorom na moru, strani mediji diskutiraju o tome koliko je ovaj relativno novi trend unosan posao.
“Da. Mladi piju. Imaju novca. Razbacuju se njime. Prave se važni i živciraju lokalce i turiste koji traže mir. Mladi su, bogati i bez inhibicija”, piše reporter GQ-a koji se na Yacht Week uputio nakon što su ga fascinirale odlične fotografije s društvenih mreža. Hashtagovi #yachtweek #yachtweekcroatia “theyachtweek bilo na Instagramu ili Facebooku krcati su fotografijama dobrog provoda na plažama, u klubovima ili na otvorenom moru.
Posebno atraktivno izgledaju tulumi na otvorenom moru. Jedrilice se povežu u krug ili zvijezdu, u "bazen" koji između njih nastane nabaca se gumenih brodova, luftića i raznih stvari na napuhavanje pa se po njima skače, pije, ljubi i divlja. Sve se to snima.
I to nije slučajno jer u tome se krije genijalnost marketinga koji su osmislili suosnivači Wenkel i Bjorklund. Sa svakom flotom šalju profesionalne fotografe koji bez prestanka bilježe ludovanje na palubama, na otvorenom moru, u klubovima…
Svaka jahta ima wi-fi.
Sve se fotografije odmah šalju na internet, bilo da ih korisnici sami objavljuju (najviše na Instagramu) ili organizatori postavljaju na svoj službeni Facebook profil ili web stranicu.
Sve se snima Nova moda je i snimanje Go Pro kamerama i sastavljanja trailera vlastitog ljetovanja koji se postavlja na YouTube.
I tko bi onda ulagao u marketing?
Službeni video trailer za Yacht Week pogledan je preko tri milijuna puta (radio ga je redatelj koji je surađivao sa Swedish House Mafijom), a videoisječci korisnika skupljaju po nekoliko desetaka tisuća pogleda.
Korisničko iskustvo doista je najveća snaga Yacht Weeka.
Jasper Ribbers na blogu thetravelingdutchman.com piše o tome.
“Preporučam katamarane. Prostraniji su od jahti, stražnji kraj kao stvoren je za sunčanje, a krov je odličan za fotografiranje. Paluba je idealna za tulume, na nju stane mnogo ljudi. Rezervacije počinju u prosincu i ako želite Hrvatsku, odmah krenite. Jer ona se rasproda u nekoliko sati, jako je popularna. Toliko da će stranica možda zablokirati, ali budite ustrajni”, piše Nizozemac i dodaje da je najbolje prepustiti organizatoru da odabere skipera jer biraju samo najbolje.
Piše kako je najbolje odmah upoznavati nove ljude.
“Grupe se brzo formiraju, a vi ne želite izvisiti. Uzmite bocu alkohola i odmah širite dobru zabavu na druge brodove. Probajte u marinu stići među prvima, ali ne puštajte muziku navečer jer to je zabranjeno. Neki su kažnjeni s po sto eura jer su to kršili. Od jela probajte specijalitet koji Hrvati nazivaju ‘peka’. I da. Ponesite puno gotovine.”
U cijenu rezervacije ležaja na brodu nije uključeno gorivo.
Dakle, uz oko 900 dolara treba platiti i gorivo (oko tisuću kuna po osobi), naknadu za marine (20 do 700 kuna po noći) i razne namete (40 kuna po osobi). Uz to klijenti se brinu da skipper ima osiguran doručak, ručak i večeru (ali i napojnicu kad sve završi).
S druge strane korisnici realno opisuju i drugu stranu medalje.
“Ponesite kremu za sunčanje. Puno kreme. Izgorjet ćete. Tablete za spavanje. Tablete protiv mučnine. Ne očekujte zdravi san. Kabine su malene i vruće. Buka je. Uvijek netko tulumari. Brod se ljulja. Čepići protiv buke su dobrodošli. Pamet u glavu”, pišu.
Neki postavljaju i cjenike na blogove.
dodatni troškovi Ribbersov aranžman je izgledao ovako: 3944 eura za cijeli brod (563 eura po osobi). Paket za dodatni komfor: dodatnih 30 eura. Turistička taksa 7 eura po osobi, a skipper za sedam dana uzima 900 eura.
Tome nisu dodane takse za marine i gorivo te alkohol, jelo i izlasci. Ako putnici žele robe, hrane i pića za sedam dana, moraju platiti dodatnih tisuću eura.
Ali o novcu se najmanje priča.
Jer ga se nemilice troši.
Hrvatske otoke stoga su prozvali Bahamima na steroidima.
Zagovornici kažu da nema tog novca kojim se može platiti bolja reklama za hrvatski turizam od stvarnih oduševljenih komentara korisnika koji ne samo riječima, već i slikom i zvukom prenose svoj "2provod života".
Paralelno sa zabavom pišu se peticije, a jahte se pokušavaju otjerati. Pravila su sve stroža, pregovori s domaćinima sve mukotrpniji.
Aktivisti tako već dvije godine upozoravaju hvarskog gradonačelnika Rina Budrovića da je Palmižana zbog najezde partijanera pred izumiranjem. Pišu se protestna pisma HTZ-u, ministrima Darku Lorencinu i Mihaelu Zmajloviću.
"Ovakav turizam opasan je i štetan, zlostavljaju nas", piše u njima. Unatoč tome, putujući cirkus plovi i dalje.
Nisam se za ovaj javni istup odlučila iz osvete, nego zato što želim upozoriti buduće "potencijalne žrtve" na tog čovjeka i ohrabriti žene koje su inače izložene nasilju da ne pristaju na takav način života te da to prijave jer rješenje uvijek postoji. Ponukao me je vaš nedavno objavljen članak u kojem se navodilo da je jedna djevojka oprostila svom tadašnjem momku to što ju je brutalno izudarao drškom noža te se poslije čak i udala za njega. E, pa ja ne mogu i ne želim oprostiti jer sam zbog ponašanja svojeg bivšeg zaručnika Alena Krstulovića (58) dovedena na rub egzistencije i ponižena sam i kao žena i kao osoba - počela je svoju ispovijest 56-godišnja Ingrid Pečarević iz Splita.
Iako je obiteljsko nasilje posljednjih godina postala medijski vrlo praćena problematika, a nerijetko i vlasti u suradnji s nevladinim udrugama pokreću javne kampanje u koje se ulažu stotine tisuća eura, poput najnovije naziva "Moj glas protiv nasilja" čiji je glavni cilj "podizanje svijesti javnosti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama i djevojkama uključujući obiteljsko nasilje te o nužnosti nulte tolerancije na sve oblike rodno uvjetovanog nasilja", same žrtve nasilja, bez obzira bili to muškarci ili žene, vrlo se rijetko odlučuju na javni istup s punim identitetom.
- Nakon svega što mi se dogodilo, mnogi me prijatelji i poznanici u čudu pitaju: "Al' ti to nisi znala, ko je on i da duguje na sve strane?" Nisam! Kako bih znala kad mi nitko nikad nije ništa govorio o tome - kaže Ingrid.
Idila i sitne laži
A ljubavna priča s poznatim splitskim instruktorom jedrenja i skiperom s 27-godišnjim iskustvom počela je upravo onako kako i treba - bila je to prava ljubavna idila.
- Ma, znali smo se mi iz djetinjstva, s istog smo otoka, čak smo kao djeca bili i u nekoj platonskoj vezi. Bilo je ljeto 2010. godine kada mi je on jednom prilikom prišao, nabavio je moj broj mobitela, i tad smo imali, kako se to kaže, ljetnu avanturu. To je ljeto stvarno bilo bajno. Nakon toga je uslijedio višemjesečni prekid, a onda u lipnju 2011. godine počinjemo našu vezu. U početku sam se, naravno, "tražila" u vezi, nisam bila sigurna u svoje osjećaje, jer sam, kao desetak godina rastavljena žena, već bila navikla živjeti sama sa svojim tada 14-godišnjim sinom. No, on je bio vrlo šarmantan, donosio mi je marendu na posao, dolazio bi po mene, držao me "ka kapljicu vode na dlanu". I tako se, malo po malo, kako se veza razvijala, uselio kod nas - govori naša sugovornica i odmah nastavlja pojašnjavati kako su počeli "problemi".
- Počelo je, ah kako, sitnim lažima bez ikakva razloga. Tako sam, kad se uselio kod mene, podigla prvi kredit u listopadu 2011. godine, trebalo mi je za moje privatne potrebe. On je tad renovirao brod "Magima" i ja sam mu posudila dvije tisuće eura. Potom sam mu dala 31.000 kuna da mi kupi polovni auto u Zagrebu jer je kazao da je tamo povoljnija ponuda. No, vratio se bez auta, a za novac je kazao da ga je oročio. Kad mi je nakon nekoliko mjeseci zatrebao novac, kazao je da ga nema jer je platio tikovinu za brod. Šokirana sam ga pitala zašto me nije pitao može li to napraviti s mojim novcem, a on je rekao da mu je bilo neugodno kao muškarcu da mu ja dajem novac i da je mislio da će u međuvremenu nešto novca dobiti, pa da ja neću ni saznati za ovo. Molio me, plakao, da ne prekidam i ja sam popustila, te smo se u prosincu 2012. zaručili. Čak je i za Slobodnu Dalmaciju u listopadu 2013. godine, pri predstavljanju obnovljenog broda "Magima", javno kazao da će "ovu večer posvetiti svojoj zaručnici Ingrid, koja se najviše napatila kad smo obnavljali brod" - nastavlja Ingrid dodajući kako je tad opet nastupila "idila".
A onda je uslijedila 2013. godina i novi kredit koji je bio dio ulaganja u zajedničku budućnost da se brod, kako kaže, "napokon baci u more" i da i Alen napokon počne raditi i zarađivati. No, tada je ona zatražila napismeno da pola vlasništva broda ide na nju.
- Načelno je pristao, no kad bih rekla da odemo to ovjeriti u javnog bilježnika, uvijek bi ga nešto omelo. Nasilje nije počelo odmah, prvo bi u svađama sebe lupao po glavi, a prvi put me napao kad smo bili u autu, plesnuo me je i uzeo za ruku i okrenuo je. Kad smo došli doma, bacio me na pod i onda je izletio iz kuće. Tad sam napokon počela shvaćati da sam u teškoj i delikatnoj situaciji, no ništa nisam prijavljivala policiji niti ikome jer sam još bila uvjerena da ću dobiti taj papir za brod. Nisam ni sama vjerovala što se zbiva, a s druge sam strane imala sina kojeg sam željela zaštititi od takvih scena.
Kajanje i ponavljanje
- I nakon ovog ispada on se kajao, molio, govorio da ne može živjeti bez mene, ponašao se kao "princ iz bajke". No, stvari su pošle nagore i svaki put kad bismo bili doma, počela bi svađa jer je novac počeo \'nestajati\' i ja bih uvijek postavljala pitanje gdje je. Jednom me je bacao i udarao toliko jako da su susjedi zvali policiju. Poslije sam u policiji to zanijekala, rekla sam da smo bili malo pretemperamentni, a i on im je to rekao. Pitate me zašto sam tako postupila? Zato što mi je govorio da ako bilo što kažem policiji, da neću vidjeti ništa od uloženog - govori nam 56-godišnjakinja dolazeći potom do trećeg sukoba nakon kojega je, napokon, nasilje prijavila policiji.
Za taj događaj postoji i zasad nepravomoćni kazneni nalog Općinskog suda u Splitu, prema kojem je Krstulović kažnjen s tri mjeseca zatvora s rokom kušnje od dvije godine, i to zbog nanošenja tjelesne ozljede. Sud ga je kaznio, prema optužnici ODO-a Split, zato što je "u nakani da svojoj izvanbračnoj supruzi Ingrid Pečarević nanese lake tjelesne ozljede, tijekom verbalne prepirke, istu čupajući za kosu više puta udario rukama po glavi i nogama nanijevši joj krvne podljeve kože obje noge u području koljena, a koje su ozljede lake naravi". Sud je ovakvu odluku temeljio na fotografijama, iskazima oštećene Ingrid i jedne svjedokinje te nalaza i mišljenja sudskog vještaka.
- Sad je situacija takva da ja praktički živim zahvaljujući dobrim prijateljima koji mi pomažu da preživim i da mogu skuhati ručak jer plaćam oko pet tisuća kuna kredita mjesečno, što su dvije trećine moje plaće. Želim samo upozoriti ljude da se ovako nešto nikome više ne dogodi jer ja nisam bila upozorena. Da jesam, vjerojatno do svega ovoga ne bi nikad došlo. I neka druge žene znaju: kad vas muškarac prvi put udari, budite sigurni da će to ponoviti bez obzira koliko se nakon toga ispričavao i opravdavao - zaključuje Ingrid Pečarević.
VLADIMIR URUKALO SNIMA VOJKO BAŠIĆ / CROPIX
‘Povrijeđene žene su najgore’
Nazvali smo, naravno, i Alena Krstulovića koji nam se javio s broda na kojem je skiper u pauzi ukrcaja gostiju. Prvo nas je uputio na svoju odvjetnicu koja, kaže, "ima cili spis i sve dokaze", no kako je ona na odmoru u Italiji, odlučio je i bez nje ispričati svoju verziju priče. Naravno, on demantira i negira cijelu ispovijest svoje bivše partnerice navodeći da oni uopće nisu bili u izvanbračnoj zajednici te da će to dokazati i na sudu.
- Šta se tiče tog kaznenog naloga, ja sam se preko moje odvjetnice žalio, pa ja nikog u životu nisam udario, a kamoli ženu i nikad nisan bija osuđivan. Ta kolina koja su njoj navodno bila ozlijeđena u tom sukobu uopće nisu njena, sve se to uopće nije dogodilo. Istina, kad bi se posvadili i kad me nekoliko puta udarila nogom u međunožje, ja bi je uvatija za ruke i odgurnija. Pa da sam je ja u brodu tako naprokida, mora bi biti Bruce Lee jer se u njemu jedva čovik može okreniti. Cijela je priča u tome da je ona povrijeđena žena, a takve su žene najgore. Ništa ja njoj nisam dužan, ni kune kredita ona meni nije digla, u papirima iman svaki euro uložen u brod i nje nigdi nema u tim dokumentima. Ona mene želi isprovocirati, natjerati da nešto napravim samo da može reći da je bila u pravu. Ta žena je monstrum, a ja znam sve njene obiteljske tajne.
Sto me je puta tirala iz kuće, spava sam po pekarama, na kolodvoru i na kraju i u brodu. Slala mi je policiju, inspekcije da radin crni čarter, prijeteće SMS-ove, ukrala mi je laptop, dokumente, stavila je zabilježbu na taj brod koji je isključivo moj, pritila je ljudima inspekcijama ako me zaposle, upala je u stan mojoj 81-godišnjoj majci, zvala je moje bivše da se udruže protiv mene... Ali za sve to me nije bilo briga, jedino šta joj je moja mater kriva? Ma, ja mogu biti sve to šta ona kaže, ali to je stvar koja bi trebala ostati između nas, jel tako. A zašto sad sve ovo? Neka bude kako mora biti, vi radite svoj posao, ali ja znan da san čista obraza i da nema mista u Visu, Hvaru ili Splitu di ne mogu doći jer sam čist i sve svoje dugove vraćan - kazao nam je telefonski skiper Krstulović.
Svake godine 31. srpnja u cijelom
svijetu se obilježava Svjetski dan rendžera. Toga dana osvrćemo se na različite aspekte rada i
života čuvara prirode- rendžera. Sjećamo se i odajemo počast rendžerima koji su
svoj život izgubili na dužnosti. Radujemo se postignutom napretku i nadolazećim
izazovima. Slavimo hrabrost, ustrajnost i
predanost onih rendžera koji daju
sve od sebe kako bi služili prirodu.
Cijela ideja kreće od Međunarodne
federacije rendžera (IRF), neprofitne organizacije osnovane s ciljem podizanja
svijesti i podrške rendžera kod njihove uloge u očuvanju našeg prirodnog i
kulturnog naslijeđa. IRF je osnovan 1992. , i
ima članstvo od 60 rendžerskih udruga iz 46 zemalja svijeta, na šest
kontinenata. U svim zemljama na ovaj dan se okupljaju rendžeri, pa tako i u
Hrvatskoj. Ove godine taj dan obilježiti će se u Komiži, kroz projekciju filma
The Thin Green Line autora Sean Willmorea. The Thin Green Line osim naslova
filma, naziv je i zaklade za pomoć obiteljima u kojima je netko stradao na
poslovima zaštite prirodnih i kulturnih vrijednosti.
Udruga Hrvatski rendžer je
osnovana 2010.g. u cilju promicanja, razvitka i unapređenja struke nadzornika i
čuvara prirode i njihove uloge u očuvanju zaštićenih prirodnih vrijednosti u
Republici Hrvatskoj, te povezivanja sa srodnim strukovnim udrugama u Republici
Hrvatskoj i inozemstvu. Udruga trenutno broji 82 člana i na 7. Svjetskom
kongresu renđera održanom 2012.g. u Tanzaniji postala je ravnopravni član IRF-a.
31.srpnja 2015. u gradu Komiži
hrvatski rendžeri okupit će se i obilježiti ovaj dan, informirajući javnost o
svom poslu, ljepotama i opasnostima istog, zaštićenim područjima iz kojih
dolaze. Kao dio IRF-a susret organizira Udruga Hrvatski rendžer u suradnji s JU
Dalmatian Nature, TZ Komiža i JU Maksimir.
Splitska ekipa HRT-a sasvim je slučajno upala u akciju spašavanja ozlijeđenog sokola!
Riječ je, što priču čini uistinu posebnom, o Eleonorinu sokolu, jednoj od naših najugroženijih grabljivica, koja se gnijezdi samo na liticama pučinskih otoka poput Biševa, Sveca i Palagruže. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj živi tek 80-ak parova.
Ariesa, jer pernati je momak brzo dobio ime, možete upoznati u Komiži. Eleonorin sokol - koji svoje mjesto nažalost ima i u Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske - sada tamo u rupčiću plaho traži pomoć.
Našli smo ga na Stupišću blizu Komiže u bazenu s kišnicom koju je JNA koristila za hlađenje topovskih cijevi, upao je unutra i nije mogao izaći, priča Goran Miletić iz Alternature.
Ta zakonom strogo zaštićena ptica imala je sreću što na Visu cvate vojni turizam. I što se potkopima provlače prirodoljupci.
Ne znam da li traži da ga nahranim ili gleda mene kao zalogaj, ali sam mu prevelik još. Meni se čini da je mlad i snažan je, iscrpljen i prestrašen je strašno, ali mislim da će se oporavit, da, zato što me već ugrizao par puta, kaže Goran.
Sitna je to vrsta, no krila može raširiti do metra.
Ariesa su na kopnu dočekali šibenski sokolari. Uspjela je akcija ptičjeg GSS-a!
Ništa nije slomljeno, rentgen je pokazao da nema nikakvih povreda u smislu kostiju, nikakvih unutrašnjih parazita, kemijski nalazi krvi su ok, uzeli smo još krvne parazite i to je bilo negativno. Dakle, ptica je samo iscrpljena, rekao je Emilio Menđušić iz šibenskog Sokolarskog centra.
Vidi se da će biti dobro i po tome kako čvrsto drži marendu. No još ne leti, na intenzivnoj će njezi ostati tjedan do dva, dok ne ojača, a onda će Aries opet na Vis.
Dalmacija je, kaže izvješće koje je donila FINA, regija u uvjerljivo najvećim gubicima na razini Hrvatske. Split, drugi grad u Hrvatskoj i drugi po broju poduzetnika, je 44. (četrdesetčetvrti) grad u Hrvatskoj po ostvarenoj dobiti. A ostali? Dubrovčani u astronomskon gubitku od 601 milijun kuna. Zadrani u teškom gubitku od 208 milijuna kuna. Šibenčani u teškon gubitku od 158 milijuna kuna. MEĐU PRVIH 10 TVRTKI U HRVATSKOJ PO PRIHODIMA I ZARADI NEMA NITI JEDNE IZ DALMACIJE. Da nema turizma, u Dalmaciji bi vladala opća glad. Šta je Dalmaciji donila EU? Donila nan je to da će svi kvalitetni mladi koji nemaju neki apartman za iznajmit otić ća u inozemstvo, jer ovde nemaju šta radit. Osim možda kupovat i nosit nove štramce priko grada, da bi Hans i Francois mogli spavat u njihovoj obiteljskoj kući. Kako o Dalmaciji brine hrvatska vlast, kako Dalmaciju promišljaju sadašnje i prošle vlade, u kojoj ima (i bilo je) nekoliko dalmatinskih ministara? Šta je s Dalmatincima koji ne rade u turizmu, di će oni? Kompletna privredna moć centralizira se u zagrebačkin firmama, a Dalmatinci su dvostruki kmetovi: prvo Zagreba, a onda i Bruxellesa. Gospodo političari, stvorili ste od Dalmacije ZEMLJU SLUGA (turizam) i ZEMLJU PROSJAKA (koji bi navodno trebali aplicirat i prosit za neke enigmatske europske fondove koje ne razumin ni ja sa IQ 172). Šta ako turistički boom presuši iz bilo kojeg razloga? Jadna moja Dalmacija. Budućnost ti je crna, a niko nema da te obrani... Izvor: Facebook
Nakon što je Ivo Bućan, stečajni upravitelj “Vinogradara” u stečaju, sredinom lipnja na glavnom ulazu u tu, nekad najveću poljodjelsku tvrtku na otoku Visu koja je u trenutku pokretanja stečaja zapošljavala 36 radnika, postavio obavijest kojom poziva vlasnike vozila da, prema Zaključku suda do 21. lipnja u podne uklone svoja vozila sa zemljišta koje se posljednjih godina koristilo kao najveće gradsko parkiralište, uslijedila je oštra reakcija viškog gradonačelnika Ive Radice.
Naime, Radica je sazvao izvanrednu pressicu, a na dnevnom redu našao se problem parkirališta u “Vinogradaru”, odnosno odluka stečajnog upravitelja Bućana, koji je “samoinicijativno i bez dogovora s gradskim vlastima oblijepio gradsko parkiralište obaviješću kojom poziva vlasnike vozila da ista uklone s parkirališta gdje se u buduće zabranjuje parkiranje i odlaganje vozila”.
Pokazao je Radica sudska rješenja, izvatke iz zemljišnjih knjiga, kartu parkirališta, vlasničke listove i presudu temeljem koje je Grad Vis i ušao u posjed 2013. godine, a riječ je o 15 tisuća metara četvornih. A onda ovako brza presuda na štetu grada. Ponašanje stečajnog upravitelja Radica smatra skandaloznim i direktno uperenim protiv vitalnih interesa građana ne samo grada Visa, nego svih stanovnika otoka, kao i turista koji koriste automobile na otoku.
Ulaz sa sjeverne strane
- Vis su u prošlom stoljeću poharale tri velike nevolje: filoksera, komunizam i pretvorba! Te tri bolesti su nas skoro do smrti dovele. Kako se provela privatizacija u nekadašnjem viškom gospodarskom divu “Vinogradaru”, sramota je za sebe! A sada bi htjeli mešetarit i dalje, rekao je Radica i nastavio:
- No, dok sam ja viški gradonačelnik to im neće poći za rukom. Znam previše toga što se sve radilo u pretvorbi i neću šutjeti o tome. Već sam kontaktirao nadležne institucije i to ću raditi i u buduće! Mi želimo biti primjer kako bi i Hrvatska trebala funkcionirati, s nultom stopom tolerancije korupcije i nepotizma.
Na kraju, Radica je pozvao sve građane koji su do sada koristili parkiralište kod “Vinogradara” u Visu da ga koriste i nadalje s time da će ulaz na parkiralište od sada biti sa sjeverne strane. Dio prometnih znakova je već postavljen, a naručen je i ostali dio prometne signalizacije. U međuvremenu, razgovarali smo s Ivom Bućanom, stečajnim upraviteljem Vinogradara:
- Grad nije ušao u taj prostor, već su određeni ljudi iz gradske komunalne tvrtke “Gradina Vis” provalili i o tome smo izvijestili policiju koja je obavila očevid. Riječ je o prostoru koji je već nekoliko godina iznajmljen jednoj firmi koja ga ne može koristiti jer ne može ući u prostor i netko će za to morati platiti novonastale troškove, pored već sada ogromnih troškova, sve to zbog samovolje gradonačelnika grada Visa. Po jednoj presudi kojom je odbačena tužba grada Visa, samo su odvjetničke usluge veće od 1,4 milijuna kuna koje grad Vis mora nadoknaditi Vinogradaru d.d. u stečaju, tvrdi Bućan.
- Na konferenciji za tisak koju je sazvao viški gradonačelnik predstavnicima medija predočen je vlasnički list i presuda suda iz travnja 2013. godine kojom se potvrđuje da je grad Vis vlasnik spornih 15 tisuća četvornih metara zemljišta u prostoru Vinogradara? - Nikada nije bilo sporno, od kada je otvoren stečajni postupak Vinogradara da grad Vis ima određena vlasnička prava. Međutim, prije četrdeset, pedeset godina grad Vis ili njegov prednik, općina, dala je Vinogradaru zemljište na korištenje na kojem su izgrađeni objekti koji imaju građevinsku dozvolu. Mi smo nakon ovakvih postupaka grada Visa pokrenuli postupak pred sudom i tražimo da se sada to zemljište upiše u imovinu Vinogradara, a tužba grada Visa koju je grad pokrenuo na Trgovačkom sudu je prvostupanjskom presudom odbačena. Grad temeljem te presude treba platiti 1,4 milijun kuna Vinogradaru, odnosno našem odvjetniku, a vjerujem da će ta presuda biti potvrđena.
Osvrćući se na izjavu Radice kako neće dozvoliti da grad Vis ode u stečaj, Bućan je ustvrdio da viški gradonačelnik govori laži, i da bi grad Vis, njegovim postupanjem, načelno kako ide, mogao otići u stečaj jer neće moći podmiriti troškove koje on (Radica) stvara.
Obaviještena je policija i sud
- U međuvremenu, što je sa zemljištem? - “Vinogradar” je u posjedu zemljišta i objekata, za što posjedujemo valjanu dokumentaciju, nisam je ja izmislio, kaže nam Bućan i nastavlja:
- Moja je dužnost da štitim i čuvam imovinu stečajnog dužnika, da je to moje osobno, ja bih se onda drukčije ponašao. Ovako, obaviještena je policija i sud i svatko radi svoj posao. To što on (Radica) govori da je sve u redu, to nije istina. Vinogradar je u posjedu tog zemljišta, vraćen je u posjed sudski, a ono što su on i njegovi ljudi nasilno učinili to je sudski riješeno u našu korist, prema tome sve što Radica govori - laže, tvrdi Bućan, i nastavlja: - Prije više od dva mjeseca naš odvjetnik Mihael Acalinović, u ime “Vinogradara”, znajući za presudu, uputio je dopis gradu Visu i zatražio sastanak, upravo zbog građana i gostiju grada Visa, kako bi se dogovorilo korištenje parkinga u prostoru “Vinogradara”, međutim još nismo dobili nikakav odgovor. Očito gradonačelnik misli da je on šerif i da može, kao na Divljem zapadu, raditi što god on hoće.
- Proteklih godina, s bivšim gradonačelnicima Visa, pa i neko vrijeme s aktualnim gradonačelnikom, dobro ste surađivali i imali ste dogovor oko korištenja parkinga. Što se dogodilo? - Ni meni nije jasno što se dogodilo, pa zajedno smo 2009. godine išli na razgovor s Ivicom Todorićem, vlasnikom Konzuma, oko eventualnog preuzimanja ‘Vinogradara’. Očito je to bilo vrijeme uoči izbora, možda je zbog nasilnog ulaska u Vinogradar i dobio koji glas… meni nije jasno. Zbog dobre suradnje sa bivšim viškim gradonačelnicima Šimom Zubčićem, Antom Acalinovićem čak sam činio i neke ustupke gradu Visu.
BOGOLJUB MITRAkOVIĆ
Sudski sporovi
- Kakva je sada situacija u ‘Vinogradaru’? - Još uvijek vodimo neke sudske sporove, država je većinski vjerovnik, druga strana koja ima potraživanja u visini od oko 48 posto, zainteresirana je da otkupi od države i njena potraživanja kako bi se nastavilo raditi. Mi smo s tim vjerovnicima i napravili ugovor o održavanju i korištenju tog prostora, ali ga nismo mogli realizirati jer je grad Vis nasilno ušao u njega. Nitko ovdje nije došao kako bi se svađao, svatko želi čistu situaciju - veli Ivo Bućan.
Malo koji naš otok može se pohvaliti brojnošću vrijednih instrumenata različitih stilskih razdoblja. Upravo na otoku Visu nalazi se četvero orgulja, dvoje u Visu, dvoje u Komiži kao glavnim središtima otoka. Glazbena tradicija otoka je dugotrajna i želimo je nastaviti dalje. Održavanjem koncerata u sklopu festivala „Orgulje otoka Visa“ želimo viškoj, hrvatskoj te i svjetskoj publici predstaviti bogatstvo ovih instrumenata i naše vrijedne kulturne baštine. Svi koncerti se održavaju uz potporu Grada Visa, TZ grada Visa, i TZ grada Komiže, Ars Issae.
Organizator; ARS ISSAE 30. 07. 2015 Crkva sv. Jerolima, Vis 21.00 sati
31.07. 2015 Crkva svete Marije (Gospa Gusarica). Komiža 21.00 sati
Jelena Čilaš sopran
Mirko Jankov orgulje
Program: Frescobaldi, Cecchini, Stradella , Zipoli, Pachelbel, Vivaldi, Händel, Balbastre,
Izbor stavaka iz orguljske baštine Franjevačkoga samostana Male braće u Dubrovniku (18.st)
06.08. 2015 Crkva svete Marije (Gospa Gusarica). Komiža 21.00 sati
11.08. 2015 Crkva sv. Jerolima Vis 20.30 sati
Jakša Darlić orgulje
Program: Frescobaldi, Galuppi, Valerij, Zipoli, Händel, Anonimus / Hrvatska 18. st
14.08. 2015
Antonia Dunjko, sopran
Igor Mrnjavčić, truba
Edmund Andler-Borić, orgulje
Program: Bach, Sweelinck, Reincken, Scarlatti, Hände, Anonimus / Hrvatska 18. st
