Zanimljivosti
zanimljivosti
Nikola Kežić
-
srpnja 31, 2010
Rajko Žitko i Vinka (rođ. Radica) vjenčali su se na današnji dan prije 50 godina. A zlatni pir vrijedi obilježiti. Veliki je to jubilej, 50 godina! Pola stoljeća! A kako sam znao za to morao sam doći na misu, posnimiti malo, čestitati... Istina, na Visu je više obnova zavjeta povodom godišnjica nego novih vjenčanja. Nažalost. I ne samo da je malo pravih, novih vjenčanja, nego ih velik broj i ne traje dugo. Takav je duh vremena, načet konzumerizmom i površnošću. No, da ne lamentiramo o krizi morala, vratimo se Rajkotu i Vinki. Čujem Vinku kako na don Paulinov poziv da se zahvale Bogu što imaju jedno drugo odgovara: „To sam sto puti rekla...“ Eto, to je to. Na izlasku iz crkve posiplju ih cvijećem. Ali što ja pričam kad je tu filmić...
Nikola Kežić
-
srpnja 31, 2010
Nikola Kežić
-
srpnja 28, 2010
Banjalučanin Branko Rajačić redovito ljetuje kod none Lucije ( Seka Mustafićova) u Visu gdje se i rodila ljubav za more i ribolov, bar onaj "s kraja". Nerijetko uvati lipi komad. Danas kuriozitet, senzacija! Na udici završila neka rijetka vrsta. Slijedilo je fotografiranje za uspomenu i vraćanje ulova u more. Naime, upozorili su ga da je riba otrovna.
Surfajući pronašao sam da je riječ o afričkom kostorogu.
Surfajući pronašao sam da je riječ o afričkom kostorogu.
Nikola Kežić
-
svibnja 31, 2010
Nikola Kežić
-
ožujka 02, 2010
Nikola Kežić
-
veljače 08, 2010
Za boravka u izbjegličkom logoru u El Shattu (1943-1945) Andrija Zamberlin "Belica" iz Komiže iskazao je ljubav svojoj ženi Nadalini izradivši joj braćolet od egipatskih novčića, pjastera. Na novčićima je lik tadašnjeg egipatskog kralja Faruka I. U logoru je Andro radio u mehaničarskoj radioni i kad se nije moglo kupiti braćolet (što je Nadalini bila velika želja) , moglo se napravit! A meštar Andro je imao zlatne ruke i njegov moto je bio: ca se može uzet mira, sve se može ucinit!
Kad su napuštali Egipat jedan Arapin je Nadalini nudio sve sa banka za braćolet, ali ljubav se ne prodaje...
Kad su napuštali Egipat jedan Arapin je Nadalini nudio sve sa banka za braćolet, ali ljubav se ne prodaje...
Nikola Kežić
-
studenoga 29, 2009
Nikola Kežić
-
listopada 08, 2009
Šime Slavić rođen je u Visu 8.
svibnja 1918. U djetinjoj dobi ostaje bez oca, hranitelja obitelji, što je
umnogome obilježilo njegov životni put. Završava Pučku i potom Građansku školu
u Visu. Zbog lošeg imovnog stanja obitelji nije u mogućnosti nastaviti
školovanje u Splitu, na Pomorskoj školi, što je bio njegov djetinji san i želja
njegove majke, nego u Visu uči za bačvara, zanat kojim se bavio i njegov otac i
nekoliko generacija Slavića prije njega.
Od najranije dobi pokazuje
zanimanje za umjetnost, osobito slikarstvo, glazbu i kazalište. Cijeli život
slika, akvarele, crteže i ulja, te je iza sebe ostavio nemali opus, ali nikad
nije imao vremena ozbiljnije se posvetiti slikarstvu, osim što mu je taj talent
bio od koristi u drugim njegovim aktivnostima, redateljskim i scenografskim.
Vis je između dva rata, u doba
njegova djetinjstva i rane mladosti, bio kulturna sredina s osobito snažnom
glazbenom tradicijom: u gradu djeluju dvije limene glazbe, te svjetovni i
crkveni pjevački zborovi. Šime je kao dječak pristupio Hrvatskoj glazbi i u
njoj će, izuzevši ratne godine, ostati cijeli život, sve do svojih poznih
godina. Kao mladić, u godinama neposredno prije Drugog rata, u Visu je poznat i
kao pjevač popularnih šlagera, domaćih i stranih, osobito talijanskih. Pjevao
ih je na plesovima, 'na pirju', prema notnim zapisima i pločama koje mu je slao
rođak iz Beograda.
Svira nekoliko instrumenata, u
Glazbi najčešće činele i doboš, a izvan nje gitaru, koja je u to vrijeme već
popularna među mladima. Sudjeluje u kulturnom i društvenom životu Visa, kao
član Hrvatske glazbe i Hrvatskog sokola te Hrvatske seljačke stranke. U
amaterskom kazalištu 1937. glumi u predstavi "Matija Gubec", prema
drami Mirka Bogovića, o čemu svjedoči i sačuvana fotografija.
Godine 1938. regrutiran je u
vojsku Kraljevine Jugoslavije; vojni rok služi u zrakoplovstvu, u Rajlovcu kod
Sarajeva. Godine 1940. vraća se na Vis, a 1943., nakon kapitulacije Italije,
mobiliziran je u NOVJ, u 12. brigadu XXVI. divizije. U partizanima je prošao
dug put, sudjelujući u borbama za oslobođenje naše obale i zaleđa, od Splita i
Knina, do Šibenika, Senja i Trsta. Obnašao je odgovorne dužnosti, sve do
intendanta brigade; značajno je njegovo sudjelovanje u kulturno-umjetničkoj
sekciji u kojoj piše i crta za divizijski list, a član je i kazališne družine
XXVI. divizije, koja daje predstave u oslobođenim mjestima, o čemu također
svjedoče fotografije. U vojsci će ostati još nekoliko godina nakon rata, premda
čezne za Visom i želi se vratiti majci koja živi sama na otoku. Tih će godina,
na jednome putovanju do Senja, dok je prebirao po gitari, napisati stihove i
skladati melodiju za znamenitu "O Visu mom", za koju će mu poslije
najveća pohvala biti to da se pjeva poput tradicionalne narodne pjesme, kao
svojevrsna viška himna.
Početkom pedesetih godina na
vlastito je traženje demobiliziran te se vraća na Vis i zapošljava kao
službenik u Općini. Obavljao je različite dužnosti, neko vrijeme i dužnost
općinskog tajnika, no najduže je radio kao voditelj referade za imovinskopravne
poslove i urbanizam. Kao zaljubljenik u otok, pasionirani poznavatelj njegove
geografije i hidrografije, njegova mora i podmorja, njegova jedinstvenog
krajolika, morskog i kopnenog, Šime Slavić se doslovce cijeli svoj radni vijek
borio za njegovo očuvanje, za svaki pedalj otočke ruralne i urbane baštine, ne
dopuštajući ni pod koju cijenu da se ona naruši. Želio je sačuvati onaj Vis iz
svoje pjesme.
Godine nakon Drugoga svjetskog
rata i na Visu su godine oduševljenja i poleta na svim poljima, osobito na
kulturnome. Šime Slavić jedan je od osnivača Kulturno-umjetničkog društva Hrid
Vis, koje objedinjuje sve kulturne djelatnosti. Osobito je značajna
kazališna družina, u kojoj je Šime redatelj, scenograf i glumac, i koja će za
desetak godina svojega postojanja uprizoriti značajne tekstove i autore, od
Goldonija i Čehova, do Držića, Begovića, Viktora Cara Emina, Nušića, Gorkog,
Matkovića, Cankara, repertoar možda tipičan za ono vrijeme, ali poseban po
angažmanu, glumačkim i redateljskim dosezima po kojima se te predstave i danas
pamte. Pamte se još uvijek i popularni vrapci, šaljive pjesme
kabaretskog tipa koje su Šime Slavić, Andro Roki Fortunato, Ivo Acalinović
Bole, Ante Puhalović (osim potonjeg, danas svi već pokojni) do kraja pedesetih
pisali i izvodili u različitim prigodama u Visu, Komiži i po Pojima, bilježeći
u njima na humoristični način sva značajna događanja, dnevna i politička, na
otoku, u državi i svijetu, često ismijavajući politiku i birokraciju (koliko se
u ono vrijeme to moglo), pa i smijući se na vlastiti račun. (Iz tog je
vremena, premda to danas još malo tko zna, i popularna "Evo došli su
gardelini…", čiji je tekst bio napisan prigodno, za potrebe vrapca
koji se izvodio jednom u Podstražju, na melodiju prijeratnoga talijanskog šlagera.)
Početkom šezdesetih godina rad
kazališne družine zamire, no Šime svoju djelatnost režisera i scenografa
nastavlja suradnjom s Dramskom i recitatorskom sekcijom Osnovne škole u Visu. U
pamćenju generacija učenika iz šezdesetih i otočana općenito ostat će osobito
predstave "Čiča Tomina koliba" i "Lijan Či", koje nisu bile
tek igrokazi, nego zahtjevne predstave s preciznom režijom, zanimljivom
scenografijom i scenskom glazbom te posebno rađenim kostimima.
Šime je i režiser mnogobrojnih
priredaba i recitala, tzv. akademija, koje su se priređivale u Hrvatskom domu
za državnih praznika i obilježavanja mnogih obljetnica pa se ta njegova
djelatnost tijekom desetljeća pretvorila u njegovu svojevrsnu glumačku i
recitatorsku školu.
Ipak, kulturna djelatnost po kojoj
ga Višani najviše pamte jest njegov angažman u viškoj limenoj glazbi,
najstarijoj kulturnoj instituciji na otoku i jednoj od najstarijih u Dalmaciji
i Hrvatskoj, koja kontinuirano djeluje već punih 160 godina. Šime je njezin
član i glazbar od svoje dječačke dobi, a njezin tajnik od početka pedesetih do
kraja devedesetih, dakle više od četrdeset godina. U tih gotovo pola stoljeća
Šime je duša svih aktivnosti Viške glazbe te uz još nekoliko starijih glazbara
stup oko kojega se okupljaju mlađi i stariji naraštaji. Tijesno surađuje sa
svim voditeljima - kapelnicima te im pruža svesrdnu potporu, sve sa svrhom da
Glazba bude više od amaterskog sastava. Organizator je i koordinator gostovanja
Glazbe izvan Visa i sudjelovanja na natjecanjima, osmišljava njezine nastupe i
organizira njezine koncerte i zabavne večeri, takozvane društvene plesove, koji
su uvijek iznimno posjećeni; kvalitetan glazbeni program popraćen je Šiminom
duhovitom konferansom, tekstovima u stihu i prozi kojima nastoji slikovito
predstaviti povijest i život Glazbe te aktualne događaje u Visu.
Cijeli svoj život Šime Slavić
posvetio je dobrobiti grada i otoka, očuvanju njihove kulturne i povijesne
baštine, i to podjednako na svojemu radnome mjestu kao i u mnogobrojnim
aktivnostima izvan njega. U tom je nastojanju davao cijelog sebe, ne štedeći
se, često nauštrb obitelji, privatnog života i zdravlja. Perfekcionist, i od
sebe i od drugih tražio je uvijek više, od amatera zahtijevao vrhunski
profesionalizam. U sve je pothvate ulagao silan trud, sve svoje mnogobrojne
talente i sve svoje slobodno vrijeme, i to uvijek posve dragovoljno i bez
ikakve naknade; kad je za druge vrijeme entuzijazma i dragovoljnog rada već
davno bilo prošlo, za njega osobno još je trajalo.
Do kraja života vodio se onim
starim geslom, koje je često znao ponavljati: "Bez koristi i slave".
Prof. Katja Slavić Tresić-Pavičić
(Tekst je objavljen u monografiji
Hrvatska gradska glazba Vis - 160 godina,
1848.-2008., ur. Sanda Vojković,
nakl. Hrvatska gradska glazba Vis, Zagreb, 2998.)
Nikola Kežić
-
kolovoza 23, 2009
Prava pučka fešta! Osjećale su se odmah neke dobre vibracije; prisnost , dobronamjernost i iskrena angažiranost „lokalnih snaga“... Nadmašili su Višku noć. Gradonačelnik se iskazao u kuhanju, plesu, proceduralnim obvezama – kojih nije bilo malo... Nisam uspio snimiti kako vrti „tećicu“ s brujeton, a ponoviti to radi snimke bilo je nemoguće kad su brujetoljupci navalili. Jedan postariji gospodin se spotakao i tresnuo na leđa, ali pijat nije ispustio. Joško Poduje, dokazani animator dobre atmosfere, kalafot iz Komiže, Moki s mladim glazbarima, Nikola Zorotović s harmonikom „Trestinom“ starom 120 godina, Galetovi stihovi, mijurovački zet pjesnik, Hana, ples... Pa izbor miss (Fanija Kijac) i mistera ( kapiton Andro Zorotović) Mijurovca, najbolje plesačice ( Tanja i neki dugi nadimak), pjevački nastup Valentine i Magdalene... A, šta kažete? Ža van je da niste bili? I triba van bit.
A ja skoro da nisan doša. Zahvalite Lidiji Morkovoj da sad ovo gledate. Dogodine ću doć, ali bez fotoaparata. Jer sam zbog snimanja osta „i gladan i žedan“. Neka neka druga **zda dogodine posnimi to i stavl na internet, obznani urbi et orbi, a ja ću papati, piti, plesati... Svaka čast Mijurovčanima. Iskazali su se i letvicu postavili visoko. Može li ih tko nadmašiti?
A ja skoro da nisan doša. Zahvalite Lidiji Morkovoj da sad ovo gledate. Dogodine ću doć, ali bez fotoaparata. Jer sam zbog snimanja osta „i gladan i žedan“. Neka neka druga **zda dogodine posnimi to i stavl na internet, obznani urbi et orbi, a ja ću papati, piti, plesati... Svaka čast Mijurovčanima. Iskazali su se i letvicu postavili visoko. Može li ih tko nadmašiti?
Nikola Kežić
-
srpnja 30, 2009
Sinoć je u Hrvatskom domu predstavljena zbirka pjesama "TRESI INTERESI" viškog pjesnika Ivice Rokija, pjesnika strastveno zaljubljenog u svoj škoj i njegove ljude... Ljubav mu je sinoć uzvraćena, jer ni sparina nije spriječila da Dom bude ispunjen do posljednjeg mjesta. A tek koje prijatelje ima... Odani su i talentirani. Bilo je lijepo.
Ovaj filmić je sažetak programa koji je trajao gotovo dva sata. Možda ću dopisati još koji dojam, ma sad prišin, ni vrimena. Cilo jutro sam oko ovoga, ma nije mi žao...
Nikola Kežić
-
srpnja 10, 2009
... Spomenula sam one tri viške dame. Jedna je Draga Žitko - Gundulina, druga je Katja Kostovski - Kucicina, a treća Marjetina Klarić - Mucotova. Uvijek su skupa, jedna drugoj pomažu, stanuju jedna od druge 50 - 100 metara...sve tri udovice... (ovo je dio e-maila kojeg mi je poslala gospođa Dobrila Pekica sugerirajući mi temu za blog)
I eto mene kod njih! Na terasi gospođe Drage. Priča krenula... Teče im 83. godina, od vrtića su zajedno. Nikad se nisu svadile, pomažu se međusobno, kad se nađu na Visu ( a to je svakog ljeta) nerazdvojne su. Ujutro kava, naveče sladoled, za rođendan na pizzu... Katja i Marjetina svako jutro oko 7.30 idu na kupanje pod hotel, a oko devet dočeka ih Draga s kavom. Do pred koju godinu skakale su i na glavu u more...
Čuvaju se burdila i ogovaranja pa su nepovjerljive prema "uljezima". Među njima nema tajni i najugodnije se i najopuštenije osjećaju kad su same. Provjeravam na njima i astrološku teoriju; Marjetina je Lavica, Katja Blizanac, a Draga Strijelac. Potvrđuje se... Dakle; vrtić, stručna škola...aktivnosti u Sokolu, uvijek zajedno, čak i na fotografijama su jedna do druge... Jedino je Dragin odlazak u El Shatt privremeno razdvojio ovaj triling dama. Draga je radila kao učiteljica u Visu i Zagrebu, a bila je učiteljica i Marjetininu sinu. Katju i Marjetinu život je odveo u Split, Dragu u Zagreb, ali su ostali prijateljstvo i Vis kao konstanta. Marjetina pokazuje stare fotografije: "Evo nas u vrtiću kad je vrtić bio u Batariju", a Draga se prisjeća kako su trčali preko dvora od Batarije na drugu stranu gdje su bile "bukaline" u bojama...
Nedavno su na rivi u Visu pronašle novčanik s preko 100.000 kuna i pošteno ga vratile vlasniku. Sretni vlasnik dao im je 500 kuna da se počaste... (Moga je bar mijor kuni, ali za razumit ga je - Slovenac je! ... morali smo malo bocnut naše drage susjede). Tako se došlo i do politike. Kaže Katja: Pratimo mi i OTVORENO na televiziji, sve nas zanima... Marjetina ne viruje da će smanjivat penzije...
Gospođe pijuckaju sok, ja pivo. Malo nas ometa razglas. Večeras Dalmatino ima koncert..
Odlazim. Proletilo je skoro dvi ure...za čas. Mislim se koji naslov dati ovom postu. Ne znam. Nešto ću smislit.Triling dama? Tri prije? Tri udovice?...
Jedan od Draginih viških razreda - 1956. godine
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)
Oznake
Adsense
aerodrom
Anatomija otoka
Anči Fabijanović
Anela Borčić
ankete
apartmani vis
arheologija
arhitektura
baština
BaVul
bike video
Biševo
blog
blogosfera
boćanje
Bogoljub Mitraković
Boris Čargo
Boško Budisavljević
brodovi
crkva
crna kronika
čestitke
Češka vila
dizajn
Dobrila Cvitanović
Dom starih
don Ivica Huljev
don Milan Šarić
Don Paulin
Draga Vojković Cepotova
društvene mreže
Dunja Bezjak
ekologija
fešte
film
Firefly 8SE 4K
flora
foto vremeplov
fotografija
fotomontaža
galeb
gastro
generacije
glazba
Goran Mladineo
grad
grad-objave
gradonačelniik
gradonačelnik
Gradsko vijeće
Hajduk
HEP
HGG Vis
HPD Hum
Hrvati u svijetu
Hrvatska
Hrvatska zora
humanitarne akcije
humor
HVIDR-a
in memoriam
Ivica Roki
Ivo Radica
Iz drugih medija
Jakša Fiamengo
jedrenje
Joško Božanić
Joško Repanić
Kalambera
kalendar
kartanje
kazalište
kino
književnost
Komiža
komunala
korona
košarka
kriket
Kućani
kućni ljubimci
kultura
Kut
laptop Acer
Lavurat za poja
likovna umjetnost
limuni
lokacije
ljudi
m/t Lastovo
Mamma mia 2
Matica hrvatska
medijski ponedjeljak
Metković
mladi
Modra špilja
more
MUP
najava događanja
naslovnica
Natalia Borčić
Nevio Marasović
Nikola Kežić
Nikša Sviličić
NK
NK VIS
nogomet
Norway
novo
obrazovanje
oglasna ploča
oglašavanje
oružje
osmrtnice
osobno
OŠ Vis
otoci
otok
otok Vis
pčelarstvo
Petra Kapor
planinari
ples
Podšpilje
poklod
Pokret otoka
polemike
politika
poljoprivreda
pomorci
portret
posao
povijest
poznati
priroda
promet
promo
Prostorni plan
PROVISLO
Ranko Marinković
razgovor
reportaža
restoran "Val"
restorani-konobe
ribe
Rodoslovlje
Rogačić
ronjenje
Rukavac
Siniša Brajčić
Slavomir Raffanelli
slider
slider2
sobe
Split
sport
Srebrna
Srećko Marinković
SŠ AMK
stare kartoline
Stipe Vojković
svijet
škola
škrinjica
Tihana Skerbić
time lapse
tradicija
trajekti
trčanje
turizam
udruga Svima
unučica
urbanizam
USA
uvale
veja
Veljko Mratinić Brojne
VERN'
Vesna Bučić
video
video razglednica
video vijesti
vijesti
vijesti vis
vinogradarstvo
Vis
viški govor
viški plivački maraton
vjenčanja
Vjerni Visu
Vodovod i odvodnja
vrijeme
vrtić
Vukovar
zabava
zanimljivosti
zdravlje
zdravstvo
Zima na otoku
znamenitosti
Ženaglava
životinje
žutilo
Popularni postovi
-
Priča o Češkoj vili je složena i jednostavna u isto vrijeme, a ostrašćenost i sentiment Višana po tom pitanju su razumljivi, mada ...
-
Veronika Ilić Mateo i ekipa priuštili su nam lijepu glazbenu večer za "novi stari" Dan državnosti, a na trgu odgovarajućeg ime...
-
Započeli su pripremni građevinski radovi na projektu Češka vila koji su već bili ugovoreni za siječanj/veljaču ove godine, ali ih je koro...
-
Kike je mlajo Slavotova ćer (tko slučajno ne zna), a upamtio sam je još od kad je jednog davnog lita kao srednjoškolka sezonski radila ...
-
Jučer i danas su djevojčice, Ema i Mia Ferović, iz dijela viške vale na Kutu izronile impresivnu količinu otpada, pretežito staklenog,...
-
Arhiva ISSA-VIS-Kut: prosinac 2012. godine (Hivzija i supruga Spomenka) Slušao sam danas radio emisiju o inicijativi da nekadašnji ofi...
-
Prekrasno poslijepodne i šetnja do Grandovca... Popeo sam se iz Lučice skalinama kod HEP-ova odmarališta i hodnjom novim asfaltom (asfalti...