Rođena sam 7.5.2005. godine u Slavonskom Brodu. Tamo sam živjela do svoje četvrte godine, pa smo se preselili u Split na godinu dana i nakon toga na Vis. Osnovnu školu sam pohađala u Visu. Idem u srednju školu AMK, smjer turisticko-hotelijerski komercijalist, 4. razred. Na fakultet planiram u Zagreb, na Kineziološki fakultet za stručnu izobrazbu trenera.
Kad si prvi put otkrila čaroliju plesa, kad i gdje su napravljeni prvi ozbiljniji plesni koraci?
Vec u vrtiću sam počela plesati kod tete Vesne (gospođa Vesna Mratinić, op.a.) u plesnom klubu Vis. Od malih nogu sam plesala kad god sam mogla. 2021. godine teta Vesna je Ivani Vučemilo i meni preporučila da krenemo plesati u Splitu, u plesnom klubu Lambada, jer je vidjela da nam ona više ne može dati znanja i da trebamo ići korak dalje. Tako smo se 2021. upisale u sportski plesni klub i počele ozbiljnije trenirati s trenerima Jurom i Ivanom Leskur.
Pretpostavljam i da si čitala o plesu kao umjetnosti i načinu izražavanja... Imaš li koji omiljeni citat na temu plesa?
Imam više omiljenih citata o plesu koji me uvijek motiviraju, ali bih izdvojila ova dva;
"Great dancers are not great because of their technique, they are great because of their passion."
“Practice like you’ve never won. Perform like you’ve never lost.”
Izvorno su na engleskom ali mogu ih i prevesti.
Ne treba, razumjet će tko treba razumjeti. Je li ta strast "kriva" da jedna viška srednjoškolka putuje-plovi gotovo svakog vikenda u Split na treninge da bi nadograđivala plesno znanje?
Baviti se plesom na Visu je idealno jer imamo prekrasan klub sa različitim vrstama plesova. Ali kada netko dođe do profesionalnije razine, kao Ivana i ja, nije lako.
Prvu godinu plesanja u Lambadi gotovo svaki vikend sam putovala u Split na trening. I to samo za sat vremena treninga, a ukupno skoro 5 sati putovanja trajektom. Međutim, nikada mi nije bilo teško jer sam znala da to radim isključivo zbog sebe i da me nitko ne tjera na to. Puno puta sam dobila pitanje “Ajme, kako ti se da?!”
Kada nešto voliš i imaš tu strast ništa ti nije teško. Baš to, što mi ništa nije teško napraviti za ples, dalo mi je do znanja da se trebam nastaviti baviti time.
Zadnjih godinu dana ne idem toliko često na treninge u Split, isključivo iz razloga što je bilo puno turnira i to vikendima.
Kad smo došli do natjecanja... Pobroji mjesta, gradove u koje su te ta natjecanja odvela!
Bila sam na mnogim natjecanjima u: Splitu, Makarskoj, Koprivnici, Zagrebu, Bjelovaru, Sisku, na Krku, Zadru, Ljubljani, Sarajevu, Zenici, Samoboru i Varaždinu.
Od kako sam krenula s plesnim natjecanjima osvojila sam 19 zlatnih, 7 srebrnih i 1 brončanu medalju.
Naglasila bih da sam učlanjena u Hrvatski sportski plesni savez i Svjetski - World DanceSport Federation. Do sada sam išla na bodovne turnire i državna prvenstva, a nedavno sam bila prvi put i na svjetskom turniru, te osvojila 8. mjesto u kategoriji odraslih što je bio najbolji rezultat Hrvatske u toj kategoriji. Iduće plesne sezone mi je cilj ići na više svjetskih turnira kako bih se što bolje plasirala na svjetskoj rang ljestvici.
Pojasni nama neukima ponešto o plesnim disciplinama, podjeli... natjecanje u paru, solo?
Ja se natječem u latino američkim plesovima kao solist. U njih spadaju samba, cha cha cha, rumba, paso doble, jive.
Voljela bih u budućnosti imati plesnog partnera i početi plesati standardne plesove, a to su bečki i engleski valcer, tango, quickstep i slowfox.
Eto, plesni partneri, Lucia vas treba. Uskoro vam dolazi u Zagreb kad je vama Vis daleko! Što čekate? Poslije ćete stajati u redu... U Zagreb si odlazila samo na natjecanja ili i na usavršavanja? Gdje si upoznala Gabrielu i Petru, mentorice iz Plesa sa zvijezdama?
U Zagreb sam išla na natjecanja i na privatne sate kod Gabrijele Pilić i Petre Jeričević , mentorica Plesa sa zvijezdama. Obje sam upoznala kada su došle držati plesne sate u Splitu, svidio mi se njihov način rada te sam odradila par privatnih sati s njima u Zagrebu. Također sam prošle godine pozvala Petru da dođe na Vis održati radionice djeci, a dolazi i ovo ljeto! Uvijek je bolje upoznati što više trenera i vidjeti kako tko radi, tako se skupi najviše znanja jer od svakoga nešto korisno naučiš. Imala sam priliku trenirati i sa nekim svjetskim plesačima koji su držali radionice u našem klubu kao što su: Marius Balen i Kristina Moshenskaya, Ištvan Varga, Dirk Heidemann.
Jednom prilikom te Petra Jeričević iskoristila da "posrami" polaznice iz Zagreba?
Da. Evo screenshot objave...
Tu je još i trenerica Ivana Vitaljić kod koje sam trenirala jazz dance i koja mi je dala prvi put priliku trenirati djecu u 1. razredu srednje škole. Već tada sam se zaljubila u to i znala da želim nastaviti s time.
Što bi se, viđeno iz tvoje perspektive, još dalo poboljšati od materijalnih uvjeta u radu kluba? Kako pomoći onima koji kao ti hoće, mogu i ostvaruju više?
Najbitnija stvar je plesna dvorana, koju mi na Visu nemamo. Nažalost, skoro svake godine se selimo u neki drugi prostor koji nije namijenjen za plesanje. Plesali smo u raznim školskim učionicama koje su premale. Svake godine se snalazimo na razne načine, pa čak treniramo i na otvorenom.
Ples je skup sport, a pogotovo kada se trenira izvan Visa. Godišnje plesač mora kupiti plesnu obuću i kostime, odjeću za treniranje, rekvizite, proizvode za kosu i šminkanje, pjene za samotamnjenje, razne šljokice… podmiriti članarine, platiti kotizacije, registracije u plesne saveze, privatni sati, liječničke preglede, putovanja…
Sve te troškove podmirujemo sami i zato nam je svako sponzorstvo uvijek dobro došlo.
(n.k.)