Goran Mladineo: Hvala svima...

Foto: Željko Vojković

Hvala svima koji su se u neočekivano velikom broju (cca stotinjak ljudi u dvorani!) odazvali sinoćnoj promociji monografije o Podšpilju. Prije svega Pojorima, bilo onima kojima još uvijek žive u Poju, bilo onima razasutima od Komiže i Visa preko Splita i Zagreba pa sve do drugih kontinenata, a koji su se pojavili. Autorima, posebno njihovom pojorskom dijelu, to je bila velika radost, jer neke od tih ljudi nisam vidio godinama. Hvala i onima kojima su iskreno rekli da bi tako rado došli, ali bilo zbog posla bilo zbog privatnih razloga ne mogu. Takvi kao da su i bili u dvorani!

Izdvojio bi tri momenta: prvi, i svakako najvažniji, su pozitivna atmosfera i energija koje su se osjećale te iskreno zadovoljstvo prisutnih što se nešto napisalo o Podšpilju i bar donekle sačuvalo za budućnost.
Drugi moment, čisto moj osobni, je zaključak da je bome puno lakše govoriti pred 500 nepoznatih ljudi u odijelima u nekoj zagrebačkoj sali, nego pred 100 zemljaka, susida i rođaka na domaćem terenu. Koji i bez tvoje knjige znaju sve o tom domaćem terenu, a znaju i cihov si i koji si.
Treći moment, očekivao sam, ajde, ljudi će zapljeskat pristojno, prodat će se pokoja knjiga, i svi idemo dalje, neko doma, nego u kafić. Kad ono, razgrabiše ljudi sve, i još oće da im autori potpisuju! Pa, hvala publici što nam je na (nadrealni) moment dala osjećaj da smo holivudske zvijezde koje su upravo izdale bestseller o svim svojim tajnama. Ili, ako ne baš holivudske zvijezde, barem Bruno Šimleša ili Nives Celzijus :D
Najmanje što su autori mogli učinit u znak zahvalnosti ovakvoj publici bilo je da se odreknu zarade od knjige. Dakle, sav novac koji se skupi prodajom ove knjige ne odlazi autorima u džep, nego za potrebe Podšpilja, a naročito u svrhu obnove župne crkve.
Na kraju, iskreno hvala i predstavnicima Gradova Komiže i Visa koji su se odazvali na najvišoj mogućoj razini, pa i na taj način pokazali da im je Podšpilje ipak u mislima (bar povremeno, ako ne već baš svaki dan!) A još su i potpomogli izdavanje knjige! Hvala i klapi "Liket" na glazbenoj podlozi promocije, ništa manje važnoj od onog govornog dijela.
Hvala i biskupu hvarsko-bračko-viškom, msgr. Slobodanu Štambuku koji nam je ukazao čast pojavivši se na predstavljanju knjige i održavši vrlo inspirativni i lijep govor.
Počelo je sa zahvalom Pojorima koji su došli, završit će sa zahvalom Pojorima: od župljanki koje su pripremile zakusku do udruge Lavurat za poja koja je uredila dvoranu za promociju.

Goran Mladineo

Evo i Marinkotov video za one koji bi voljeli da su bili te večeri u Podšpilju ali ih je nešto spriječilo. Daljina, recimo.

Evo ih! Mamma Mia 2 i Marko Polo

Mamma mia 2! Stigla logistika. Deseci kamiona i drugih vozila stigli su na Vis trajektom Marko Polo. Veliko traži veliko. Meryl, naravno, nije među putnicima. Najzanimljivije je bilo pratiti kako Andro naštimava nišanske sprave za dobacit konop. Čujem koordinatora kako usmjerava vozila: Vi iza tvornice Neptun, vi kod Tommy-a! ...

Vis će imati zanimljivu jesen.

Plaža Grandovac je umjetno stvorena

Fotografije su iz zbirke dr. Zvonimira Freivogela

Fotografije su vjerodostojnije od nepouzdanih sjećanja i "sjećanja" ljudi. Prije dosta godina jedan stariji, odavno pokojni, Višanin pričao mi je da plaže u Grandovcu nije bilo i da je ona nastala nasipavanjem kamenim materijalom dobivenim iskopom pri gradnji vojnih potkopa. Oni rođeni nakon 1945. godine to i ne pamte pa se začude kad im kažem da je plaža u Grandovcu umjetno stvorena. Samo što mi ne odbruse da govorim gluposti. Nek se onda čude i ovim fotografijama nastalim oko 1930. godine, snimljenim kad su u viškoj vali sidrili brodovi JKM ( Jugoslavenske kraljevske mornarice). Ni P od plaže. Some sike.

Grandovac oko 1930. godine

Grandovac danas

Župa Podšpilje o stotoj obljetnici osnutka

Izvor: Virtualna zajednica PRI DOM

Monografija "Župa Podšpilje - o stotoj obljetnici osnutka" je u tiskari, a u ČETVRTAK, 7. rujna, točno u 19.30 i na stolu u dvorani Zadružnog doma u Podšpilju, gdje će se održati promocija, na koju ste svi pozvani! Dakle, večer PRIJE blagdana Male Gospe.

Autori knjige su don Ivica Huljev i ja (ali i svi ostali koji su pomogli informacijama i fotografijama, pri čemu bi posebno istakao Gđu Dinku Alaupović-Gjeldum, koja je ustupila za objavljivanje svoja istraživanja pojorskih pučkih običaja te splitski Etnografski muzej koji je za ovu knjigu dao nikad javno viđene fotografije iz Poja iz svoje kolekcije). Također, za, usudit ću se reći, vizualno impresivan izgled knjige zaslužni su Stjepan Tafra (dizajner i autor novijih fotografija) te Maja Bošković (prijelom teksta). Poje zaslužuje najbolje, a Stipe i Maja su osigurali da tako i bude! (Iako ni don Ivica ni ja nismo za bacit, zašto da uvik budem skroman?)
Neposredni povod za izdavanje monografije je stogodišnjica naše župe, ali neka vas naslov ne navede na krivi trag: naravno da knjiga nije samo o crkvi i župi. U njoj su detaljno i kvalitetno (dodao bih i zanimljivo, pa i za one koji nisu puno "od crikve") obrađeni svi aspekti crkvene povijesti i života u Podšpilju, ali pokrivene su i mnoge druge teme, od stanovništva, opisa pojedinih sela i njihovih prezimena, povijesti, škole, zadruge, iseljavanja iz Podšpilja i razloga za njega pa sve do primjera pučke arhitektura, običaja pri rođenju, sklapanju braka i umiranja te pučkih vjerovanja. Također, monografija je bogato ilustrirana, većinom fotografijama koje do sada nisu javno objavljene (nisam brojao, ali mislim da ih je i stotinjak ukupno).
Što se od vas očekuje? 1. Da dođete na promociju, ne radi nas autora, nego radi Podšpilja te 2. Da se žalite "a zoc moji nisu unutra", "ovo je krivo napisono" ili "o vemu ste tukali veće/manje". Takve pritužbe su poželjne, jer ovu knjigu ne smatramo nekom alfom i omegom kojom je sve rečeno i nema se dalje što reći (ili pisati), nego je smatramo tek otvaranjem dugo zaključanih vrata u jedan skoro izumrli i zaboravljeni svit starog Poja i Pojora. Odnosno, početkom jednog dugog rada , a i borbe na očuvanju svih tih uspomena.
Da li će vam se monografija svidjeti ili neće, to ne znam (a, uostalom, i ukusi i zanimacije su različiti kod svakog), ali zato znam da je ovo dosad najbolja knjiga o Podšpilju.Čisto zato jer je PRVA :D

Goran Mladineo

Golubovi, grlice, gugutke...

Jedno od mjesta gdje su se ove ptice (golubovi, grlice, gugutke... ) nastanile je kuća - kula Andreučić na Kutu. Jednog, koji je za dom izabrao izbočenu stražarnicu, sam uspio zumirati. 

Susjeda žali za sovicama koje su tu obitavale prije golubova. One joj ne bi zasrale lancune na sušilu k'o ovi vrozi.

Jesu li ovo golubovi ili grlice? Nemam pojma. Vi?

Gospa od utišenja 2017

Više fotografija pogledajte - OVDJE!

Kad vas dočeka čarolija ispod Ciprijana, sjetite ih se!

Kad u nedjelju  dođete na Gospu od utišenja dan se već polako bliži kraju, pale se žarulje, a čarolija ispod Ciprijana nikog ne ostavlja ravnodušnim... Nije to "palo s neba". Netko je sve to pripremao satima, danima. Nino, Andro, Miće, Luka, Mate, Toma... Zahvalite im u mislima, a ja ću fotografijama koje možete pogledati ovdje na blogu, a također i na facebooku.

Sram me bilo prići, sreća za teleobjektiv

Snimite ovo gdje Japanci čiste i popravljaju ono što su domaći Vandali učinili! - ljutito mi sugerira prof. Vodopija kad smo se sreli kod vrtića. Mislio je na, lani postavljenu, japansku kuću čaja.

Snimio sam, onako izdaljega, taman sam isprobavao teleobjektiv... A i kako prići ljudima, a ne osjetiti bokun srama. Kao Višanin, Hrvat, Europljanin... Čovjek.

Cavle, izdrži!

Ni lako Jakovu, ma ni lako ni Cavletu. U turističku ponudu na Kutu uključio se i HEP. Intervencije su sve češće, a pažnje, domaće i strane, ne manjka. Meštrovićka je u zao čas ubacila karticu u automat, "pojelo je", pa čeka...

Čekamo i mi da se netko sjeti kako postoji položen vod od trafostanice do hotela San Giorgio i da ga da spojiti kako bi se rasteretili postojeći vodovi.

Još par sličica u smiraj jučerašnjeg dana; nautičari na tuširanje, teta Seka u crkvu, susjedi se zadovoljni vraćaju iz vrta, časna se vraća s mise...

Obavijest: Grad Vis subvencionira nabavu školskih udžbenika

U nedjelju je Gospa od utišenja

Slavi se na kampanelu crkve sv. Ciprijana i Justina. Ivan Mandaković - Kravica i Ante Ilić - Šuro, dica odrasla u sjeni sv. Ciprijona, tuku teškim baturicama po zvonu ritmove koji se prenose s generacije na generaciju... Slavi se. Gospa stiže.

Nikon D3400 i Tamron AF70-300mm F/4-5.6 Di LD MACRO 1:2

Kiši usprkos: Koncert koji će se pamtiti

A kad za punton corni oblok zagarmi... I zagrmilo je i zakišilo i zapuhalo i činilo se da je prekid koncerta neizbježan. No, i u glazbi ima dišpeta. Maestro Mateo Narančić i društvo su tako održali kišni koncert, a publika ih nije napustila. Oni koji su bili bez kišobrana pokrivali bi se sjedalicama ili se prepustili kiši.

Mateo je, dakle, tvrdoglavo koncert priveo kraju, a Batarijom je odjeknula viška himna O Visu moj u kišnom aranžmanu. Upečatljivo, za pamćenje, za pljesak...

Ozareno lice solistice Ane Karuza-Lovrić na kraju koncerta govori samo za sebe. Zanemarite kvalitetu zvuka i povremeno krčanje zbog zapuha vjetra.

Pogledajte!

Na početku je izgledalo da će nas kiša zaobići...

...ali već nakon par minuta "procvale" su lumbrele, a ono što je bilo pod guzicom popelo se na glavu.

I na kraju osmijeh ispod kišobrana zamjenice gradonačelnika, ujedno i predsjednice skupštine udruge Hrvatske gradske glazbe Vis. Razloga za osmijeh, složit ćete se, ima. Dogodine se obilježava 170 godina Hrvatske gradske glazbe Vis, a k'o da sam jučer bio na obilježavanju 160 godina... Podsjetite se - OVDJE!