A kad za punton corni oblok zagarmi... I zagrmilo je i zakišilo i zapuhalo i činilo se da je prekid koncerta neizbježan. No, i u glazbi ima dišpeta. Maestro Mateo Narančić i društvo su tako održali kišni koncert, a publika ih nije napustila. Oni koji su bili bez kišobrana pokrivali bi se sjedalicama ili se prepustili kiši.

Mateo je, dakle, tvrdoglavo koncert priveo kraju, a Batarijom je odjeknula viška himna O Visu moj u kišnom aranžmanu. Upečatljivo, za pamćenje, za pljesak...

Ozareno lice solistice Ane Karuza-Lovrić na kraju koncerta govori samo za sebe. Zanemarite kvalitetu zvuka i povremeno krčanje zbog zapuha vjetra.

Pogledajte!



Na početku je izgledalo da će nas kiša zaobići...


...ali već nakon par minuta "procvale" su lumbrele, a ono što je bilo pod guzicom popelo se na glavu.








I na kraju osmijeh ispod kišobrana zamjenice gradonačelnika, ujedno i predsjednice skupštine udruge Hrvatske gradske glazbe Vis. Razloga za osmijeh, složit ćete se, ima. Dogodine se obilježava 170 godina Hrvatske gradske glazbe Vis, a k'o da sam jučer bio na obilježavanju 160 godina... Podsjetite se - OVDJE!



 
Top