Hajduk - Stromsgodset 2:0 (video reportaža)

Ingrid Pečarević: Zašto sam živjela s nasilnikom

Izvorni članak: SLOBODNA DALMACIJA -26.7.2015.

Nisam se za ovaj javni istup odlučila iz osvete, nego zato što želim upozoriti buduće "potencijalne žrtve" na tog čovjeka i ohrabriti žene koje su inače izložene nasilju da ne pristaju na takav način života te da to prijave jer rješenje uvijek postoji. Ponukao me je vaš nedavno objavljen članak u kojem se navodilo da je jedna djevojka oprostila svom tadašnjem momku to što ju je brutalno izudarao drškom noža te se poslije čak i udala za njega. E, pa ja ne mogu i ne želim oprostiti jer sam zbog ponašanja svojeg bivšeg zaručnika Alena Krstulovića (58) dovedena na rub egzistencije i ponižena sam i kao žena i kao osoba - počela je svoju ispovijest 56-godišnja Ingrid Pečarević iz Splita.

Iako je obiteljsko nasilje posljednjih godina postala medijski vrlo praćena problematika, a nerijetko i vlasti u suradnji s nevladinim udrugama pokreću javne kampanje u koje se ulažu stotine tisuća eura, poput najnovije naziva "Moj glas protiv nasilja" čiji je glavni cilj "podizanje svijesti javnosti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama i djevojkama uključujući obiteljsko nasilje te o nužnosti nulte tolerancije na sve oblike rodno uvjetovanog nasilja", same žrtve nasilja, bez obzira bili to muškarci ili žene, vrlo se rijetko odlučuju na javni istup s punim identitetom.

- Nakon svega što mi se dogodilo, mnogi me prijatelji i poznanici u čudu pitaju: "Al' ti to nisi znala, ko je on i da duguje na sve strane?" Nisam! Kako bih znala kad mi nitko nikad nije ništa govorio o tome - kaže Ingrid.

Idila i sitne laži

A ljubavna priča s poznatim splitskim instruktorom jedrenja i skiperom s 27-godišnjim iskustvom počela je upravo onako kako i treba - bila je to prava ljubavna idila.

- Ma, znali smo se mi iz djetinjstva, s istog smo otoka, čak smo kao djeca bili i u nekoj platonskoj vezi. Bilo je ljeto 2010. godine kada mi je on jednom prilikom prišao, nabavio je moj broj mobitela, i tad smo imali, kako se to kaže, ljetnu avanturu. To je ljeto stvarno bilo bajno. Nakon toga je uslijedio višemjesečni prekid, a onda u lipnju 2011. godine počinjemo našu vezu. U početku sam se, naravno, "tražila" u vezi, nisam bila sigurna u svoje osjećaje, jer sam, kao desetak godina rastavljena žena, već bila navikla živjeti sama sa svojim tada 14-godišnjim sinom. No, on je bio vrlo šarmantan, donosio mi je marendu na posao, dolazio bi po mene, držao me "ka kapljicu vode na dlanu". I tako se, malo po malo, kako se veza razvijala, uselio kod nas - govori naša sugovornica i odmah nastavlja pojašnjavati kako su počeli "problemi".

- Počelo je, ah kako, sitnim lažima bez ikakva razloga. Tako sam, kad se uselio kod mene, podigla prvi kredit u listopadu 2011. godine, trebalo mi je za moje privatne potrebe. On je tad renovirao brod "Magima" i ja sam mu posudila dvije tisuće eura. Potom sam mu dala 31.000 kuna da mi kupi polovni auto u Zagrebu jer je kazao da je tamo povoljnija ponuda. No, vratio se bez auta, a za novac je kazao da ga je oročio. Kad mi je nakon nekoliko mjeseci zatrebao novac, kazao je da ga nema jer je platio tikovinu za brod. Šokirana sam ga pitala zašto me nije pitao može li to napraviti s mojim novcem, a on je rekao da mu je bilo neugodno kao muškarcu da mu ja dajem novac i da je mislio da će u međuvremenu nešto novca dobiti, pa da ja neću ni saznati za ovo. Molio me, plakao, da ne prekidam i ja sam popustila, te smo se u prosincu 2012. zaručili. Čak je i za Slobodnu Dalmaciju u listopadu 2013. godine, pri predstavljanju obnovljenog broda "Magima", javno kazao da će "ovu večer posvetiti svojoj zaručnici Ingrid, koja se najviše napatila kad smo obnavljali brod" - nastavlja Ingrid dodajući kako je tad opet nastupila "idila".

A onda je uslijedila 2013. godina i novi kredit koji je bio dio ulaganja u zajedničku budućnost da se brod, kako kaže, "napokon baci u more" i da i Alen napokon počne raditi i zarađivati. No, tada je ona zatražila napismeno da pola vlasništva broda ide na nju.

- Načelno je pristao, no kad bih rekla da odemo to ovjeriti u javnog bilježnika, uvijek bi ga nešto omelo. Nasilje nije počelo odmah, prvo bi u svađama sebe lupao po glavi, a prvi put me napao kad smo bili u autu, plesnuo me je i uzeo za ruku i okrenuo je. Kad smo došli doma, bacio me na pod i onda je izletio iz kuće. Tad sam napokon počela shvaćati da sam u teškoj i delikatnoj situaciji, no ništa nisam prijavljivala policiji niti ikome jer sam još bila uvjerena da ću dobiti taj papir za brod. Nisam ni sama vjerovala što se zbiva, a s druge sam strane imala sina kojeg sam željela zaštititi od takvih scena.

Kajanje i ponavljanje

- I nakon ovog ispada on se kajao, molio, govorio da ne može živjeti bez mene, ponašao se kao "princ iz bajke". No, stvari su pošle nagore i svaki put kad bismo bili doma, počela bi svađa jer je novac počeo \'nestajati\' i ja bih uvijek postavljala pitanje gdje je. Jednom me je bacao i udarao toliko jako da su susjedi zvali policiju. Poslije sam u policiji to zanijekala, rekla sam da smo bili malo pretemperamentni, a i on im je to rekao. Pitate me zašto sam tako postupila? Zato što mi je govorio da ako bilo što kažem policiji, da neću vidjeti ništa od uloženog - govori nam 56-godišnjakinja dolazeći potom do trećeg sukoba nakon kojega je, napokon, nasilje prijavila policiji.

Za taj događaj postoji i zasad nepravomoćni kazneni nalog Općinskog suda u Splitu, prema kojem je Krstulović kažnjen s tri mjeseca zatvora s rokom kušnje od dvije godine, i to zbog nanošenja tjelesne ozljede. Sud ga je kaznio, prema optužnici ODO-a Split, zato što je "u nakani da svojoj izvanbračnoj supruzi Ingrid Pečarević nanese lake tjelesne ozljede, tijekom verbalne prepirke, istu čupajući za kosu više puta udario rukama po glavi i nogama nanijevši joj krvne podljeve kože obje noge u području koljena, a koje su ozljede lake naravi". Sud je ovakvu odluku temeljio na fotografijama, iskazima oštećene Ingrid i jedne svjedokinje te nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

- Sad je situacija takva da ja praktički živim zahvaljujući dobrim prijateljima koji mi pomažu da preživim i da mogu skuhati ručak jer plaćam oko pet tisuća kuna kredita mjesečno, što su dvije trećine moje plaće. Želim samo upozoriti ljude da se ovako nešto nikome više ne dogodi jer ja nisam bila upozorena. Da jesam, vjerojatno do svega ovoga ne bi nikad došlo. I neka druge žene znaju: kad vas muškarac prvi put udari, budite sigurni da će to ponoviti bez obzira koliko se nakon toga ispričavao i opravdavao - zaključuje Ingrid Pečarević.

VLADIMIR URUKALO 
SNIMA VOJKO BAŠIĆ / CROPIX

‘Povrijeđene žene su najgore’ Nazvali smo, naravno, i Alena Krstulovića koji nam se javio s broda na kojem je skiper u pauzi ukrcaja gostiju. Prvo nas je uputio na svoju odvjetnicu koja, kaže, "ima cili spis i sve dokaze", no kako je ona na odmoru u Italiji, odlučio je i bez nje ispričati svoju verziju priče. Naravno, on demantira i negira cijelu ispovijest svoje bivše partnerice navodeći da oni uopće nisu bili u izvanbračnoj zajednici te da će to dokazati i na sudu. - Šta se tiče tog kaznenog naloga, ja sam se preko moje odvjetnice žalio, pa ja nikog u životu nisam udario, a kamoli ženu i nikad nisan bija osuđivan. Ta kolina koja su njoj navodno bila ozlijeđena u tom sukobu uopće nisu njena, sve se to uopće nije dogodilo. Istina, kad bi se posvadili i kad me nekoliko puta udarila nogom u međunožje, ja bi je uvatija za ruke i odgurnija. Pa da sam je ja u brodu tako naprokida, mora bi biti Bruce Lee jer se u njemu jedva čovik može okreniti. Cijela je priča u tome da je ona povrijeđena žena, a takve su žene najgore. Ništa ja njoj nisam dužan, ni kune kredita ona meni nije digla, u papirima iman svaki euro uložen u brod i nje nigdi nema u tim dokumentima. Ona mene želi isprovocirati, natjerati da nešto napravim samo da može reći da je bila u pravu. Ta žena je monstrum, a ja znam sve njene obiteljske tajne. Sto me je puta tirala iz kuće, spava sam po pekarama, na kolodvoru i na kraju i u brodu. Slala mi je policiju, inspekcije da radin crni čarter, prijeteće SMS-ove, ukrala mi je laptop, dokumente, stavila je zabilježbu na taj brod koji je isključivo moj, pritila je ljudima inspekcijama ako me zaposle, upala je u stan mojoj 81-godišnjoj majci, zvala je moje bivše da se udruže protiv mene... Ali za sve to me nije bilo briga, jedino šta joj je moja mater kriva? Ma, ja mogu biti sve to šta ona kaže, ali to je stvar koja bi trebala ostati između nas, jel tako. A zašto sad sve ovo? Neka bude kako mora biti, vi radite svoj posao, ali ja znan da san čista obraza i da nema mista u Visu, Hvaru ili Splitu di ne mogu doći jer sam čist i sve svoje dugove vraćan - kazao nam je telefonski skiper Krstulović.

Hrvatski rendžeri okupit će se u Komiži gdje će obilježiti Svjetski dan rendžera

Svake godine 31. srpnja u cijelom svijetu se obilježava Svjetski dan rendžera. Toga dana  osvrćemo se na različite aspekte rada i života čuvara prirode- rendžera. Sjećamo se i odajemo počast rendžerima koji su svoj život izgubili na dužnosti. Radujemo se postignutom napretku  i  nadolazećim izazovima. Slavimo hrabrost, ustrajnost i  predanost onih rendžera koji  daju sve od sebe kako bi služili prirodu.

Cijela ideja kreće od Međunarodne federacije rendžera (IRF), neprofitne organizacije osnovane s ciljem podizanja svijesti i podrške rendžera kod njihove uloge u očuvanju našeg prirodnog i kulturnog naslijeđa. IRF je osnovan 1992. , i  ima članstvo od 60 rendžerskih udruga iz 46 zemalja svijeta, na šest kontinenata. U svim zemljama na ovaj dan se okupljaju rendžeri, pa tako i u Hrvatskoj. Ove godine taj dan obilježiti će se u Komiži, kroz projekciju filma The Thin Green Line autora Sean Willmorea. The Thin Green Line osim naslova filma, naziv je i zaklade za pomoć  obiteljima u kojima je netko stradao na poslovima zaštite prirodnih i kulturnih vrijednosti.  

Udruga Hrvatski rendžer je osnovana 2010.g. u cilju promicanja, razvitka i unapređenja struke nadzornika i čuvara prirode i njihove uloge u očuvanju zaštićenih prirodnih vrijednosti u Republici Hrvatskoj, te povezivanja sa srodnim strukovnim udrugama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Udruga trenutno broji 82 člana i na 7. Svjetskom kongresu renđera održanom 2012.g. u Tanzaniji postala je ravnopravni član  IRF-a.

31.srpnja 2015. u gradu Komiži hrvatski rendžeri okupit će se i obilježiti ovaj dan, informirajući javnost o svom poslu, ljepotama i opasnostima istog, zaštićenim područjima iz kojih dolaze. Kao dio IRF-a susret organizira Udruga Hrvatski rendžer u suradnji s JU Dalmatian Nature, TZ Komiža i JU Maksimir.

                                                                                                                           Udruga Hrvatski rendžer

Spašen Aries - Eleonorin sokol s Visa

Izvorni članak: vijesti.hrt.hr

Autor: Jović Tonkli/IB/HRT

Splitska ekipa HRT-a sasvim je slučajno upala u akciju spašavanja ozlijeđenog sokola! 

Riječ je, što priču čini uistinu posebnom, o Eleonorinu sokolu, jednoj od naših najugroženijih grabljivica, koja se gnijezdi samo na liticama pučinskih otoka poput Biševa, Sveca i Palagruže. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj živi tek 80-ak parova.

Ariesa, jer pernati je momak brzo dobio ime, možete upoznati u Komiži. Eleonorin sokol - koji svoje mjesto nažalost ima i u Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske - sada tamo u rupčiću plaho traži pomoć.

Našli smo ga na Stupišću blizu Komiže u bazenu s kišnicom koju je JNA koristila za hlađenje topovskih cijevi, upao je unutra i nije mogao izaći, priča Goran Miletić iz Alternature.

Ta zakonom strogo zaštićena ptica imala je sreću što na Visu cvate vojni turizam. I što se potkopima provlače prirodoljupci.

Ne znam da li traži da ga nahranim ili gleda mene kao zalogaj, ali sam mu prevelik još. Meni se čini da je mlad i snažan je, iscrpljen i prestrašen je strašno, ali mislim da će se oporavit, da, zato što me već ugrizao par puta, kaže Goran.

Sitna je to vrsta, no krila može raširiti do metra. 

Ariesa su na kopnu dočekali šibenski sokolari. Uspjela je akcija ptičjeg GSS-a!

Ništa nije slomljeno, rentgen je pokazao da nema nikakvih povreda u smislu kostiju, nikakvih unutrašnjih parazita, kemijski nalazi krvi su ok, uzeli smo još krvne parazite i to je bilo negativno. Dakle, ptica je samo iscrpljena, rekao je Emilio Menđušić iz šibenskog Sokolarskog centra.

Vidi se da će biti dobro i po tome kako čvrsto drži marendu. No još ne leti, na intenzivnoj će njezi ostati tjedan do dva, dok ne ojača, a onda će Aries opet na Vis.

Robert Pauletić: Jadna moja Dalmacija

Dalmacija je, kaže izvješće koje je donila FINA, regija u uvjerljivo najvećim gubicima na razini Hrvatske. Split, drugi grad u Hrvatskoj i drugi po broju poduzetnika, je 44. (četrdesetčetvrti) grad u Hrvatskoj po ostvarenoj dobiti. A ostali? Dubrovčani u astronomskon gubitku od 601 milijun kuna. Zadrani u teškom gubitku od 208 milijuna kuna. Šibenčani u teškon gubitku od 158 milijuna kuna. MEĐU PRVIH 10 TVRTKI U HRVATSKOJ PO PRIHODIMA I ZARADI NEMA NITI JEDNE IZ DALMACIJE. Da nema turizma, u Dalmaciji bi vladala opća glad. Šta je Dalmaciji donila EU? Donila nan je to da će svi kvalitetni mladi koji nemaju neki apartman za iznajmit otić ća u inozemstvo, jer ovde nemaju šta radit. Osim možda kupovat i nosit nove štramce priko grada, da bi Hans i Francois mogli spavat u njihovoj obiteljskoj kući. Kako o Dalmaciji brine hrvatska vlast, kako Dalmaciju promišljaju sadašnje i prošle vlade, u kojoj ima (i bilo je) nekoliko dalmatinskih ministara? Šta je s Dalmatincima koji ne rade u turizmu, di će oni? Kompletna privredna moć centralizira se u zagrebačkin firmama, a Dalmatinci su dvostruki kmetovi: prvo Zagreba, a onda i Bruxellesa. Gospodo političari, stvorili ste od Dalmacije ZEMLJU SLUGA (turizam) i ZEMLJU PROSJAKA (koji bi navodno trebali aplicirat i prosit za neke enigmatske europske fondove koje ne razumin ni ja sa IQ 172). Šta ako turistički boom presuši iz bilo kojeg razloga? Jadna moja Dalmacija. Budućnost ti je crna, a niko nema da te obrani...

Izvor: Facebook

Bućan: Gradonačelnik misli da je šerif; Radica: Nećete i dalje mešetariti

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA - 28.7.2015.

Nakon što je Ivo Bućan, stečajni upravitelj “Vinogradara” u stečaju, sredinom lipnja na glavnom ulazu u tu, nekad najveću poljodjelsku tvrtku na otoku Visu koja je u trenutku pokretanja stečaja zapošljavala 36 radnika, postavio obavijest kojom poziva vlasnike vozila da, prema Zaključku suda do 21. lipnja u podne uklone svoja vozila sa zemljišta koje se posljednjih godina koristilo kao najveće gradsko parkiralište, uslijedila je oštra reakcija viškog gradonačelnika Ive Radice.

Naime, Radica je sazvao izvanrednu pressicu, a na dnevnom redu našao se problem parkirališta u “Vinogradaru”, odnosno odluka stečajnog upravitelja Bućana, koji je “samoinicijativno i bez dogovora s gradskim vlastima oblijepio gradsko parkiralište obaviješću kojom poziva vlasnike vozila da ista uklone s parkirališta gdje se u buduće zabranjuje parkiranje i odlaganje vozila”.

Pokazao je Radica sudska rješenja, izvatke iz zemljišnjih knjiga, kartu parkirališta, vlasničke listove i presudu temeljem koje je Grad Vis i ušao u posjed 2013. godine, a riječ je o 15 tisuća metara četvornih. A onda ovako brza presuda na štetu grada. Ponašanje stečajnog upravitelja Radica smatra skandaloznim i direktno uperenim protiv vitalnih interesa građana ne samo grada Visa, nego svih stanovnika otoka, kao i turista koji koriste automobile na otoku.

Ulaz sa sjeverne strane

- Vis su u prošlom stoljeću poharale tri velike nevolje: filoksera, komunizam i pretvorba! Te tri bolesti su nas skoro do smrti dovele. Kako se provela privatizacija u nekadašnjem viškom gospodarskom divu “Vinogradaru”, sramota je za sebe! A sada bi htjeli mešetarit i dalje, rekao je Radica i nastavio:

- No, dok sam ja viški gradonačelnik to im neće poći za rukom. Znam previše toga što se sve radilo u pretvorbi i neću šutjeti o tome. Već sam kontaktirao nadležne institucije i to ću raditi i u buduće! Mi želimo biti primjer kako bi i Hrvatska trebala funkcionirati, s nultom stopom tolerancije korupcije i nepotizma.

Na kraju, Radica je pozvao sve građane koji su do sada koristili parkiralište kod “Vinogradara” u Visu da ga koriste i nadalje s time da će ulaz na parkiralište od sada biti sa sjeverne strane. Dio prometnih znakova je već postavljen, a naručen je i ostali dio prometne signalizacije. U međuvremenu, razgovarali smo s Ivom Bućanom, stečajnim upraviteljem Vinogradara:

- Grad nije ušao u taj prostor, već su određeni ljudi iz gradske komunalne tvrtke “Gradina Vis” provalili i o tome smo izvijestili policiju koja je obavila očevid. Riječ je o prostoru koji je već nekoliko godina iznajmljen jednoj firmi koja ga ne može koristiti jer ne može ući u prostor i netko će za to morati platiti novonastale troškove, pored već sada ogromnih troškova, sve to zbog samovolje gradonačelnika grada Visa. Po jednoj presudi kojom je odbačena tužba grada Visa, samo su odvjetničke usluge veće od 1,4 milijuna kuna koje grad Vis mora nadoknaditi Vinogradaru d.d. u stečaju, tvrdi Bućan.

- Na konferenciji za tisak koju je sazvao viški gradonačelnik predstavnicima medija predočen je vlasnički list i presuda suda iz travnja 2013. godine kojom se potvrđuje da je grad Vis vlasnik spornih 15 tisuća četvornih metara zemljišta u prostoru Vinogradara?
- Nikada nije bilo sporno, od kada je otvoren stečajni postupak Vinogradara da grad Vis ima određena vlasnička prava. Međutim, prije četrdeset, pedeset godina grad Vis ili njegov prednik, općina, dala je Vinogradaru zemljište na korištenje na kojem su izgrađeni objekti koji imaju građevinsku dozvolu. Mi smo nakon ovakvih postupaka grada Visa pokrenuli postupak pred sudom i tražimo da se sada to zemljište upiše u imovinu Vinogradara, a tužba grada Visa koju je grad pokrenuo na Trgovačkom sudu je prvostupanjskom presudom odbačena. Grad temeljem te presude treba platiti 1,4 milijun kuna Vinogradaru, odnosno našem odvjetniku, a vjerujem da će ta presuda biti potvrđena.

Osvrćući se na izjavu Radice kako neće dozvoliti da grad Vis ode u stečaj, Bućan je ustvrdio da viški gradonačelnik govori laži, i da bi grad Vis, njegovim postupanjem, načelno kako ide, mogao otići u stečaj jer neće moći podmiriti troškove koje on (Radica) stvara.

Obaviještena je policija i sud

- U međuvremenu, što je sa zemljištem?
- “Vinogradar” je u posjedu zemljišta i objekata, za što posjedujemo valjanu dokumentaciju, nisam je ja izmislio, kaže nam Bućan i nastavlja:

- Moja je dužnost da štitim i čuvam imovinu stečajnog dužnika, da je to moje osobno, ja bih se onda drukčije ponašao. Ovako, obaviještena je policija i sud i svatko radi svoj posao. To što on (Radica) govori da je sve u redu, to nije istina. Vinogradar je u posjedu tog zemljišta, vraćen je u posjed sudski, a ono što su on i njegovi ljudi nasilno učinili to je sudski riješeno u našu korist, prema tome sve što Radica govori - laže, tvrdi Bućan, i nastavlja:
- Prije više od dva mjeseca naš odvjetnik Mihael Acalinović, u ime “Vinogradara”, znajući za presudu, uputio je dopis gradu Visu i zatražio sastanak, upravo zbog građana i gostiju grada Visa, kako bi se dogovorilo korištenje parkinga u prostoru “Vinogradara”, međutim još nismo dobili nikakav odgovor. Očito gradonačelnik misli da je on šerif i da može, kao na Divljem zapadu, raditi što god on hoće.

- Proteklih godina, s bivšim gradonačelnicima Visa, pa i neko vrijeme s aktualnim gradonačelnikom, dobro ste surađivali i imali ste dogovor oko korištenja parkinga. Što se dogodilo?
- Ni meni nije jasno što se dogodilo, pa zajedno smo 2009. godine išli na razgovor s Ivicom Todorićem, vlasnikom Konzuma, oko eventualnog preuzimanja ‘Vinogradara’. Očito je to bilo vrijeme uoči izbora, možda je zbog nasilnog ulaska u Vinogradar i dobio koji glas… meni nije jasno. Zbog dobre suradnje sa bivšim viškim gradonačelnicima Šimom Zubčićem, Antom Acalinovićem čak sam činio i neke ustupke gradu Visu.

BOGOLJUB MITRAkOVIĆ

Sudski sporovi 

 - Kakva je sada situacija u ‘Vinogradaru’? 

 - Još uvijek vodimo neke sudske sporove, država je većinski vjerovnik, druga strana koja ima potraživanja u visini od oko 48 posto, zainteresirana je da otkupi od države i njena potraživanja kako bi se nastavilo raditi. Mi smo s tim vjerovnicima i napravili ugovor o održavanju i korištenju tog prostora, ali ga nismo mogli realizirati jer je grad Vis nasilno ušao u njega. Nitko ovdje nije došao kako bi se svađao, svatko želi čistu situaciju - veli Ivo Bućan.

Orgulje otoka Visa 2015 - Manifestacija traje od 30.07 do 14. 08. 2015

Malo koji naš otok može se pohvaliti brojnošću vrijednih instrumenata različitih stilskih razdoblja. Upravo na otoku Visu nalazi se četvero orgulja, dvoje u Visu, dvoje u Komiži kao glavnim središtima otoka. 

Glazbena tradicija otoka je dugotrajna i želimo je nastaviti dalje. Održavanjem koncerata u sklopu festivala „Orgulje otoka Visa“ želimo viškoj, hrvatskoj te i svjetskoj publici predstaviti bogatstvo ovih instrumenata i naše vrijedne kulturne baštine.

 Svi koncerti se održavaju uz potporu Grada Visa, TZ grada Visa, i TZ grada Komiže, Ars Issae. Organizator; ARS ISSAE
30. 07. 2015 Crkva sv. Jerolima, Vis 21.00 sati 31.07. 2015 Crkva svete Marije (Gospa Gusarica). Komiža 21.00 sati Jelena Čilaš sopran Mirko Jankov orgulje Program: Frescobaldi, Cecchini, Stradella , Zipoli, Pachelbel, Vivaldi, Händel, Balbastre, Izbor stavaka iz orguljske baštine Franjevačkoga samostana Male braće u Dubrovniku (18.st) 06.08. 2015 Crkva svete Marije (Gospa Gusarica). Komiža 21.00 sati 11.08. 2015 Crkva sv. Jerolima Vis 20.30 sati Jakša Darlić orgulje Program: Frescobaldi, Galuppi, Valerij, Zipoli, Händel, Anonimus / Hrvatska 18. st 14.08. 2015 Antonia Dunjko, sopran Igor Mrnjavčić, truba Edmund Andler-Borić, orgulje Program: Bach, Sweelinck, Reincken, Scarlatti, Hände, Anonimus / Hrvatska 18. st

Započeo hvalevrijedan projekt Eco Heritage Task Force

Izvor: direktno.hr - 27.7.2015.
Autor: tš/hmi

Hrvatska matica iseljenika i ove je godine u gradu domaćinu Visu, okupila velik broj mladih iz domovine i iseljeništva, koji pod projektom Eco Heritage Task Force rade na jačanju veze s domovinom svojih očeva i djedova.

Hrvatska matica iseljenika već dugi niz godina organizira ECO HERITAGE TASK FORCE. Projekt okuplja 40 mladih Hrvata iz čitavog svijeta i njihovih prijatelja. Radom i mnogobrojnim izletima te tečajem hrvatskog jezika, filmskom i informatičko-medijskom radionicom približavaju se domovini svojih predaka.

Ove godine domaćin projekta je grad Vis, gdje će mladi raditi na zaštiti okoliša i obnovi planiranog sportskog, zdravstvenog i rekreacijskog -turističkog centra, na prostorima bivše zapuštene vojarne Samogor. Ovogodišnji polaznici dolaze iz dvadesetak zemalja diljem svijeta i većinom su potomci druge i treće generacije iseljenih Hrvata. Dolaskom na projekt, prije svega jačaju veze s domovinom svojih očeva i djedova ali upoznaju se s ljepotama i bogatom kulturnom baštinom lijepe naše. Projekt  je atraktivan jer omogućava i upoznavanje te stvaranje veza s lokalnom zajednicom, koje nerijetko rađaju nova životna prijateljstva.

Sudionici Eco Heritage Task Force 2015, na Visu će biti i dijelom organizacije proslave godišnjice Oluje, te će imati i organizirane izlete u Komižu i na Biševo i poseban posjet otoku Hvaru.

Završnom priredbom koja će se održati 12. kolovoza, na Visu u večernjim satima, predstavit će, što su napravili tijekom tri tjedna boravka na ovom otoku, te rezultate rada na svim radionicama. Dakle, očekuje nas zanimljiva i puna iznenađenja završena večer ovogodišnjeg projekta mladih iz hrvatskog iseljeništva.

Iako će svojim radom ostaviti trajan pečat u lokalnoj zajednici, projektom Eco Heritage Task Forec, HMI jača veze domovinske i iseljene Hrvatske.

Na zadovoljstvo ronilaca u Hrvatskoj kreće potapanje brodova

Riječ je o inicijativi koju je u Puli pokrenuo Arsen Brajković, morskoj javnosti poznat kao kupac Visa, admiralskog broda nekadašnjeJugoslavenske ratne mornarice. Brajković je Vis prije 15 godina kupio u Crnoj Gori, odriješio ga s mrtvog veza i doteglio ga u Pulu. Imao je namjeru brod preurediti u jahtu za šmekere i jet-set sljedbenike pomorskih brazda Josipa Broza Tita, ali naišla je recesija, rekonstrukcija je pitala previše novaca i nekadašnji ponos Jadrana sve više je postajao, što bi rekao Marijan Ban, stari ruzinavi brod. Shvativši kako svaki novi dan ne samo da Vis pretvara u sve neupotrebljivu karampanu nego i znači šaku kuna manje u vlastitom džepu, Brajković je došao na ideju da kad već ne može od Visa učiniti jahtu za bogatu klijentelu, novac može zaraditi tako da je prodaje kao slavnu podrtinu, i to pod morem. Namjera mu je Vis potopiti pred rtom Kamenjak, a ako sve bude prema planovima, Vis će zaroniti pred najisturenijim dijelom Istre u rujnu.

Cijeli članak...

Izvor: tportal.hr

Davor Radolfi u viškom domu za starije i nemoćne

Danas poslijepodne viški dom za starije i nemoćne posjetio je Davor Radolfi. Učinio je to izvan ugovornih obveza koje se tiču večerašnjeg koncerta za Višku noć, Stao je među štićenike doma i s gitarom, pjesmom i osmijehom dobrote ostao s njima gotovo sat vremena, a da nije morao.

To je bila lijepa gesta. Plemenita, ljudska, topla... Toplija od ovog pretoplog srpanjskog dana. (n.k.)

Slični članci: 

• Coce u Domu starih

I Djed Mraz ljetuje na Visu

Mogao bi se napravit poduži spisak globalno poznatih osoba koje bar dio ljetnog odmora provedu na Visu. Njima se odnedavno pridružio i Djed Mraz osobno. Treba li bolji dokaz tomu da je Vis uistinu postao izuzetno tražena destinacija?

Dodatni poticaj odluci da izabere Vis za svoje ljetno odredište zasigurno su i božićni ukrasi koji ga neumorno, kroz cijelu godinu,  pozivaju s pročelja viških zgrada. (n.k.)

Slobodan Ante Ozretić, poznatiji kao Santa Superstar iz Splita, performer koji s grupom političkih istomišljenika osniva Zemaljski antifašistički pokret (skraćeno ZAP) sa sjedištem na otoku Visu.

Grad Vis: Parkirajte nesmetano i besplatno!

Grad Vis poziva sugrađane i goste da nesmetano i bez naplate koriste parking na prostoru čestica u vlasništvu Grada na dijelu prostpora pod nazivom "Vinogradar".

Sjena u ogledalu

Foto: Željko Vojković

U ogledalu je bila sjena – zato što jesmo sjene mi koji se gledamo u zrcalima tražeći skrivena ja i skrivena mi. Nas i nije tako malo! Ima nas po nekim bridovima između zidova tišine i ignorancije – Umjetnici svijeta. Intelektualci. Ljubopitljivci... pripovjedači, plesači, svirači, glumci ; mi koji se umijemo radovati i nevidljivom i neopipljivom svijetu koji postoji unatoč svojoj samozatajnosti i skrivenosti. To nam, među ostalim, tumači i poetsko dramska i baletna predstava vrsnoga baletana Velimira Foretića Delonova iz Komiže te snažna poetska riječ pjesnikinje i novinarke Sanje Sviličić iz Visa te glazbenika Nataše Pavlov i Renata Vidakovića. Emocije, snažne ekspresije neizrecivog jasno nam se nude u dubokoj tišini ženske geste Sanje Sviličić i u virtuoznom pokretu Velimira Foretića. Iako početno zamišljena kao govor poezije i baletni pokret, predstava održana u utvrdi Batarija u Visu preinačena je u govor tišine i u škrt baletni pokret namjerno. Tišinom i nijemim gestama dalo se značenje prosvjeda – zbog gluhoće koja je u Visu obavila ovaj umjetnički projekt. Nad polupraznim gledalištem koje je dočekalo namjerno prešućenu predstavu nadvila se sjena savjesti koja se mučki skrila pred istinom da ogledalo zrcali i savjest samu. Umjetnici, izazvani tim tajenjem i tim omalovažavanjem i tim grčenjem pred činjenicama umjetničkih raznolikih i autentičnih izraza – otplesali su, odglumili, odsvirali i izgovorili nadahnutu predstavu – svim preprekama unatoč. Dojmljivo i korektno, bez ljutnje i bez optužbi na pozornici samoj. U tome je uživala i publika, kao što su se podsmijehu izvrgli baš oni koji su se – nepozvani – smatrali sudijama.

Irma Kovačić

Mladi viški glazbari i njihovi gosti oduševili prepunu Batariju

Pomladak HGG-a pod vodstvom Matea Narančića oduševilo je prepunu Batariju. Obrade svjetskih hitova, od Edith Piaf do Abbe, nikoga nije ostavilo ravnodušnim. 
Debitantski nastup klape Ćapine i Veronike Ilić bio je na visokom nivou i želimo im daljnji uspjeh. Za njima nisu zaostali ni ostali gosti, Vojko Borčić, Ana Kovač i Marko Lapić. Čestitke svima!

TZ Grada Visa

I ovo je, na žalost, Vis početkom sedmog mjeseca

"I ovo je, na žalost, Vis početkom sedmog mjeseca." Poruka je to pristigla u inbox uz četiri fotografije snimljene u uvali između uvale Stončica i rta Stračine.

(I da, dobro vidite. Na ulazu u objekt je istaknuta cijena 500.000 €)

Završilo natjecanje "Big game Komiža 2015.", pobjeda pripala Slovencima

Izvor: SLOBNODNA DALMACIJA, 18.7.2015.

Posada broda "Lolita" kapetana Saše Apostolovskog pobjednik je petog izdanja međunarodnog nadmetanja u ribolovu "Big game Komiža 2015." Kapetan Saša i posada Mladen Čern, Andrej Čern i Andrej Brodnik su osvojili 1873,2 bodova zahvaljujući sedam ulovljenih i puštenih tuna te jednoj koju su izvadili na palubu tešku 67,2 kg.

Drugo mjesto u konkurenciji 50 posada iz deset zemalja, osvojila je splitska posada broda "Nautil" kapetana Ivice Šoše, a posada u sastavu Dragan Šošo, Igor Ilić i Srđan Ivanišević. Oni su sakupili 1470 bodova, sa šest ulovljenih i puštenih tuna.

Isti broj bodova ima i trećeplasirana ekipa iz Trsta na brodu "Jack Sparow", kapetan Davide Serafini i ribolovci Marco Scorsato i Marco Marigo. Splićani su drugi zbog ranijeg ulova.

Sandra Barčot
Snimio Mario TODORIĆ/cropix

Nima do komiške...

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA, 18.7.2015.

Nima do komiške: zašto su Mari Greget, direktorici Turističke zajednice Komiže, tetovaže jedna od najvažnijih stvari na svitu

Mari Greget, direktorica Turističke zajednice grada Komiže, od prvog dana zajedno sa splitskim Športsko-ribolovnim klubom Croatia sudjeluje u samoj organizaciji zanimljivog ribolovnog nadmetanja - Big game Komiža. Obožavaju ovu djevojku svi ribolovci, izađe ona s flotom i na more, doduše ne kao natjecatelj već kao domaćin brojnim gostima koji su pohodili komiški akvatorij.

Svi oni su – kao i naš fotoreporter – zamijetili njezinu ljubav prema rodnome gradu i - tetovažama.

Dala je ona, naime, istetovirati na svojim leđima naziv – komiška!

- Traje ta priča ima godinu i pol, no ovo mi je druga tetovaža, a 13. studenoga, na petak 13. dolazi i – treća tetovaža - zasula nas je podacima 30-godišnjakinja, diplomirana ekonomistica, smjer turizam.

Mari je, naime, minulih pet godina čelnica Turističke zajednice grada Komiže, a ljubav spram crtanju po tijelu njeguje odmalena.

- Majka Dragana nije mi dopustila tetovaže dok se ne osamostalim i sama počnem zarađivati, pa sam na drugoj godini faksa u Dubrovniku iscrtala leptira na dnu leđa. Obvezno se tetoviram na petak 13., a datum prve tetovaže bio je tako 13. svibnja 2005. godine - započela je svoju priču direktorica koja je, premda mlada, zadovoljna životom na otoku, jer jednostavno obožava svoj Vis. I svoju Komižu!

Tako je došlo i do druge tetovaže, dvojbe nije bilo koji natpis će krasiti vrh Marinih leđa.

- Prije dva ljeta prijatelj mi Luka Nižetić, koji u našem mistu ima restoran “Fabrika”, je na zidu istoga napisa’ staru komišku izreku: “Ni piške do komiške!” Neke žene to smatraju uvredljivim, druge su ponosne na taj kompliment, a meni se svidjelo. Kopirala sam ta Lukina slova, i na petak 13. sam dala ucrtati “komiška”. Bilo je to na svetu Luciju 13. prosinca 2013., na imendan mog oca Lucija - pojašnjava nam tako Mari te bitne datume u njezinom životu.

- Ove ću godine, 13. studenoga, na ramenima ispisati na engleskom jeziku staru poslovicu: “Pjevaj kao da te nitko ne sluša, pleši kao da te nitko ne gleda, voli kao da nikada prije nisi bio povrijeđen, i živi svaki dan kao da ti je zadnji”.

Osim tetovaža, Mari ima još jednu strast - putovanja!

- Prije mjesec dana vratila sam se iz Kube, putovanja su moj život, kao i moj Vis. I nikada mi nije dosadno na mom škoju, budući da sam poslovno uključena u sva društvena zbivanja – u rad svih udruga i društava. I dobrovoljnog vatrogasnog i pokladnog društva i plesnog kluba...

SANDRA BARČOT

SNIMIO MARIO TODORIĆ/CROPIX