Kako je prošao Dan planinara otoka Visa

Ovaj plakat - poziv na feštu za dan viških planinara poslao mi je predsjednik HPD HUM Željko Arnautović uz jasno naglašenu napomenu da sam prošle godine napisao: Vidimo se dogodine! Pa ti sad nemoj otići...

Kako ovih dana nisam nešto oran za pješačenje pridružio sam se kantaduru Jeli koji je s klapom Liket bio protokolarno obavezan pjevati na sv. Andriji, u planinarskoj kući. Tako smo se uputili autom.

Gore smo zatekli već brojno i dobro raspoloženo društvo. Predsjednik je držao astronomska predavanja, prva dama razdragano dočekivala goste, Sanja vrijedno asistirala, Bogi tražio signal za mobitel... Nena mi je pokazala novoizgrađeni vidikovac s tematskim zemljovidom, fažol je već bio skuhan, predsjednik se obratio svijetu putem radio Splita i ubrzo je sve bilo spremno za predsjedničko obraćanje nama nazočnima i poziv na fažol.

Fažol je bio ukusan za prste polizat i kuharici je jednoglasno produžen mandat. Pa se zakantalo, recitiralo... Doktor Pave se raznježio, preplavili ga osjećaji. I potekli su stihovi; o vinu, ženama, "mačkama", škoju... Brojne prevodio s hrvatskog na viški. Sve u svemu, Dan viških planinara nakon kojeg bi bio grijeh ne napisati: Vidimo se dogodine! I ne učlaniti se. (n.k.)

Mateo i mladi viški glazbari

Iako mlad (r. 1996.) Mateo Narančić je već ugledno glazbeno ime na Visu. Kako i ne bi bio kad se, čim je "uhvatio"godine koje završavaju na teen, dokazao kao glazbeni pedagog. Njegove godine još završavaju na teen, a već su se nakupili brojni koncerti koje je održao s mladim viškim glazbarima.

Danas sam ga sreo pred Hrvatskim domom gdje se održavaju probe i svratio snimiti par kadrova. Nepretenciozan je to video, tek malen filmski zapis iz života otoka. Video kronika. Zaslužuje to Mateo koji, kad god može i kad dopuste školske obaveze, iz Zagreba hrli na Vis pomoći uvježbati podmladak HGG za koncert i pomoći Vinkotu (Vinko Udiljak) koji je, po Mateotovom odlaskom na studij u Zagreb, ostao sam raditi s podmlatkom. Mateo i Vinko - dva su dobra duha viškog glazbenog podmlatka. (n.k.)

O nazivima viških ulica jučer, danas i sutra

Iako davanje imena ulicama u nekom mjestu ima prije svega ulogu da olakša posao poštarima, ono ima i svoje značenje kao podsjetnik na značajne ljude, događaje i mjesta iz nacionalne i lokalne povijesti. Ovo zadnje, lokalno, je i najvažnije, jer ako se zaslužnih ne sjeti netko u mjestu koje su zadužili, a tko će ih se onda uopće sjetiti?

Kao i sve ostalo u našoj zemlji, ni određivanje naziva ulica nikad nije prolazilo bez kontroverzi i problema, ponajviše (naravno) onih političko – ideoloških. Zadnja velika promjena ove vrste je nastupila s nestankom komunističkog sustava i stvaranjem neovisne hrvatske države. Ta promjena je bila i nužna, jer je slova na tabelama trebalo prilagoditi izmijenjenim okolnostima i stvarnosti. Mnogi nazivi su u tim novim okolnostima postali besmisleni, za neke ljude i uvredljivi. Ili, u boljem slučaju, smiješni. Također, s dolaskom demokracije, opet su „isplivali“ mnogi zaslužni i bitni ljudi i događaji koji su tijekom komunizma bili potisnuti u potpuni zaborav. Masovno preimenovanje imena ulica provođeno je tijekom 1991./92. godine u svim gradovima i naseljima u Hrvatskoj. U nekima s većim, u nekima s manjim uspjehom. Uspjeh u realizaciji tog postupka ovisio je o puno faktora: obrazovanosti, širini i upućenosti ljudi koji su ukidali stare i određivali nove nazive ulica u nekom gradu, o tome koja je stranka bila na vlasti u nekom gradu, o odnosima čak i unutar te vladajuće političke opcije koja je odluke donosila, o poruci koja se uopće željela poslati tim preimenovanjima i o još mnogo toga.

        Kako je tada u toj priči prošao Vis? Po mom skromnom, ali u nekoj mjeri ipak i stručnom  mišljenju kao povjesničara, jako dobro. Komisija koja je 1992. godine promijenila nazive gotovo svih viških ulica učinila je vrlo solidan posao, uvodeći nazive koji su se do danas već primili među ljudima, koji ne vrijeđaju nikoga, koji ističu i podsjećaju na bitne točke iz viške prošlosti, koji vraćaju iz zaborava dosta događaja, ljudi i toponima. Takav trajan rezultat, postignut u ratnim okolnostima, kad su svi ljudi bili povišenog emocionalnog naboja (a podsjetimo se, govorimo o razdoblju neposredno po završetku okupacije Visa od strane JNA i njenog povlačenja), može biti samo za pohvalu i na ponos onima koji su ta imena ulica davali.

Pri određivanju novih naziva ulica 1992. godine iz viške svakodnevice uklonjeno je gotovo sve što je imalo veze s komunizmom, ali i sa Drugim svjetskim ratom. Među rijetkim „preživjelima“ bila je ulica Vladimira Nazora te, u ponešto skraćenom izdanju, ulica Žrtava Fašizma. Obala Maršala Tita je postala Obala svetog Jurja, ulica Branka Mandakovića – Vukovarska, Nacionalnog Komiteta – Biskupa Pušića i Ivana Farolfija, Partizanska cesta – Dubrovačka, Pionirska poljana – Poljana svetog Duha, Ravnica Prve proleterske brigade – Ravnica Matice hrvatske, Rodoljuba ilegalaca – Augusta Šenoe, Trg Prvoboraca – Klapavica, itd. Novi nazivi ulica su vratili u život i neke značajne Višane o kojima mlađe generacije nisu znale ništa, kao što je političar Ivanko Farolfi ili biskup Miho Pušić. Tu se vidi zašto je imenovanje ulica uopće bitna tema: koliko ljudi, i stalnih stanovnika, ali i gostiju, kad vidi neko ime na tabeli, promisli bar na trenutak „Tko je to uopće bio i zašto je bitan?“ Sigurno, većina njih. Nevezano uz to zanimala ih povijest ili ne. Ljudi koji turistički dođu u neko mjesto, na takav, može se reći, najbrži i najlakši način, nauče nešto o njemu i njegovoj povijesti. Što se domaćih tiče, tu su svakako najbitnija kategorija mladi (Višani), kojima tako polako u njihovu svakodnevicu, a i u njihovo znanje i njihovu opću kulturu, ulazi nešto što bi svakako trebali znati o svome mjestu. A na ovaj način se to događa bez ikakve prisile i maltretiranja djece s gomilom, većini njih, zamornih povijesnih podataka.

Još jedna vrlo pohvalna praksa koja je primjenjivana pri davanju novih imena ulicama u Visu te 1992. godine, bila je sustavno vraćanje u službenu upotrebu naziva raznih dijelova i „djelića“ Visa, naziva koje domaće stanovništvo ionako koristi stoljećima u svakodnevnom govoru. Tako su se na tabelama pojavili nazivi Karolina, Klapavica, Korzo, Patija, Podloza, Poljana svetog Duha, Potok, Torga i drugi.  Pojavili, i tu će ovaj put vjerojatno i trajno ostati. Jer za vjerovati je da je stara politika tako tipična za dvadeseto stoljeće, a to je ono da svaka vlast prebriše sve staro i napiše sve ispočetka, ipak iza nas.

Moglo bi se, dakle, zaključiti da je prije 22 godine obavljen prilično kvalitetan posao pri određivanju novih naziva viških ulica. Međutim, od tada su ipak prošle 22 godine, što je u isto vrijeme i malo i puno. Sve što je tad imenovano izdržalo je sud vremena i ostat će na viškim zidovima i u dalekoj budućnosti. Međutim, prostora za manje nadopune i popravke uvijek ima.

Kad se vrše ikakve promjene i dopune takve vrste, u današnje vrijeme samo su dvije stvari bitne. Prva, da je riječ o uistinu zaslužnim ljudima za koje većina mještana smatra da su zaslužni. Dakle, da se ništa i nikoga ne gura na silu i da ništa ne bude izrazito ideološki obojeno, bilo lijevo, bilo desno. Druga bitna stvar, a ona je još bitnija od prve, je da se pritom vodi računa da se ne maltretira stanovnike već imenovanih ulica. Po meni, nema toliko značajne osobe, a da je vrijedna toga da pedeset ili sto ljudi ponovno mora mijenjati osobne iskaznice i trošiti svoje vrijeme i svoj novac na nešto što, ruku na srce, i nije od životne važnosti. Ali, od neke važnosti ipak jest, pa treba povesti računa da se ta nova imenovanja provedu i da se za njih nađu lokacije bez kućnih brojeva ili s malo njih (a Vis je pun malih ili slijepih ulica bez imena). Jer nije bit svega toga da se nekome ili nečemu mora dodijeliti najveća, najljepša ili najduža ulica, bit je da se nekome i nečemu oda počast i kaže „hvala“. Te da preko tabela oni budu vizualno i nenametljivo svakodnevno u svijesti mještana i posjetitelja Visa kad prođu uz njih i vide ta imena.

Stoga bih dao nekoliko svojih prijedloga kojima bi se mogao dopuniti spisak viških ulica:

Na vrhu te liste su, svakako, Ranko Marinković i Vesna Parun. Zvuči pomalo smiješno, pa i bizarno, da jedan Marinković već nema svoju ulicu u Visu, ali opravdanje za to je zapravo vrlo jednostavno i logično: u trenutku kad su se 1992. određivala nova imena viških ulica, i Ranko Marinković i Vesna Parun su bili – živi. A nije po bontonu da se ulice imenuju po živima, koliko god značajni bili. Sada, u 2014. godini, vrijeme je da se to korigira i da se dvoje ljudi na koje Vis može biti jako ponosan, i na taj način istakne. Pitanje je gdje to učiniti? Kako je ulica s Rankotovom rodnom kućom već imenovana imenom zaslužnog preporoditelja don Cvjetka Marasovića, a Vesna Parun je kao djevojčica živjela u zgradi općine u Visu (na njenom drugom katu), najpraktičnije je naći neku treću lokaciju za oboje. Za Marinkovića predlažem ulicu koja ide od obale uz knjižnicu do muzeja, a koja se sad (tehnički krivo) vodi kao dio ulice Vladimira Nazora, iako je zapravo okomita na nju. Nazvati je imenom Ranka Marinkovića ima smisla, jer počinje u prostoru gdje će jednom biti njegov spomenik (na onom proširenju uz more kod đardina), a prolazi uz zgradu u kojoj je gradska knjižnica i memorijalna zbirka „Ranko Marinković“.

Njegovim imenom bi se mogla nazvati i osnovna škola, koja sada nosi ne osobito maštovito ime „Vis“, i čiji je Ranko Marinković svakako najslavniji učenik. A odvojak Šetališta Viški boj u kojem je spomenuta škola bi se mogao nazvati ulica Vesne Parun. Tako bi škola i svojim imenom i svojom adresom ukazivala, i to na jednoj na svakodnevnoj i praktičnoj razini, na svoja dva najpoznatija učenika. Jer nije da se u Hrvatskoj baš svaka škola, a pogotovo ne u mjestu veličine Visa, može ponositi s tako značajnim i zaslužnim đacima.

Nadalje, tu je još jedna vrlo značajna osoba iz viške povijesti, dugo godina nepravedno zaboravljena. Čudi me da nije dobio svoju ulicu još 1992. godine, što pripisujem običnom previdu. Riječ je, naravno, o Serafinu Topiću, dugogodišnjem viškom gradonačelniku, čovjeku za čijeg je mandata doslovno sagrađen Vis kojeg mi danas vidimo. Topić je bio graditelj današnjeg hotela „Tamaris“, predsjednik odbora za gradnju Hrvatskog doma, vlasnik današnje „Češke vile“, britanski vice – konzul i grčki konzul na Visu, vlasnik jedne od najvećih parobrodarskih kompanija u Dalmaciji koja je održavala veze Visa sa kopnom, i još mnogo toga. Tako je, među ostalim, stigao i prevoditi Kačićev „Razgovor ugodni naroda slovinskog“ na engleski i napraviti manji muzej arheoloških nalaza u svojoj kući. Pravo mjesto za Topića je ona mala ulica koja prolazi između pošte i Hrvatskog doma, a kad se uredi novi Pazar, skalama će se produžiti do Stagne. Zašto baš tamo? Pa počinje kod njegovog životnog djela, Hrvatskog doma, a nastavlja se prolazeći uz kuću obitelji – Topić (to je ona zgrada u kojoj živi Miki Brece) i izbija na novi Pazor. Ovo posljednje također nije bez značenja, s obzirom da su Topići osvojili medalju na sajmu u Bordeauxu za svoje vino, a imali su i prvi pogon u Visu u kojem su se konzervirali razni prehrambeni proizvodi za izvoz. Samom novom Pazoru, kad se uredi, trebalo bi pak dati kao adresu naziv „Pod Solvetovo“, što je stari, i već pomalo zaboravljeni naziv tog lokaliteta. A smatram, kako sam već i rekao, da pučkim nazivima uvijek treba dati prednosti ispred bilo koje osobe.

Uređenje Visa, što se vidi na primjeru Pazora, je idealna, da ne kažem prizemno, i najjeftinija, prilika za dopunjavanje mreže naziva viških ulica. Drugi takav primjer je skora izgradnja zgrade POS – a na prostoru između Kalafotova i zaobilaznice. Kako će do te zgrade trebati napraviti i put, nastat će nova ulica. Za nju bi primjeren naziv bio Ulica Šime Poduje, po slavnom Višaninu, nogometašu i obnovitelju Hajduka na Visu 1944. godine. Kako je Poduje bio i ugledni političar HSS-a, ima smisla da dobije ulicu neposredno uz ulice Biskupa Pušića i Ivanka Farolfija, dvojice također domoljubno orijentiranih Višana iz istog povijesnog razdoblja. Uostalom, sva trojica su rođena ili živjela u istom nizu kuća, a fizički je ipak nemoguće nazvati baš tu ulicu po svima njima. Iako je svi podjednako zaslužuju.

Još jedna nepravedno zaboravljena osoba, koju bi trebalo vratiti u svijest njegovih sugrađana, je don Juraj Zudenigo, dugogodišnji viški župnik iz druge polovice 19. stoljeća. Zudenigo je od austro – ugarskih vlasti otkupio tvrđavu Batarija i pretvorio je u ubožnicu, odnosno dom starih. Također, pisao je biskupu Strossmayeru s molbom da pošalje časne sestre sv. Križa na Vis. Ima li onda boljeg mjesta za njegovu ulicu, od onog prolaza iza crkve na Spilicama koji vodi do današnjeg VERN-a? I u kojem je jedini kućni broj baš onaj od – sestara sv. Križa.

Također, da se malo odmaknem od zaslužnih ljudi, ne bi bilo loše na tabelu na nekom od viških zidova postaviti i jedno zaslužno mjesto. S kojim oduvijek dijelimo istu sudbinu na istom otoku. Pri čemu smo, mora se priznati, imali uzajamnih boljih i lošijih trenutaka, ali koji se ipak svi mogu svesti na bezopasno rivalstvo i međusobnu podršku, kad ona stvarno zatreba jednima ili drugima. Vis bi, kad već ima Dubrovačku, Hvarsku i Zagrebačku ulicu, po meni svakako trebao imati i – Komišku ulicu. Po mogućnosti, čisto logike radi, da to bude otprilike negdje gdje su već u Visu smještene ulice imenovane po nabrojenim gradovima. A i, drugi logični razlog, taj prostor se i nalazi oko zgrada koje su na izlazu iz Visa prema – Komiži.

Svakako, mjesta za još dopuna i još prijedloga za nova imenovanja ulica u Visu ima napretek. Svoj tekst smatram samo svojim osobnim prijedlogom, koji ne mora biti ni konačan ni najpametniji. A ni prihvaćen na kraju krajeva. Ali koji možda može potaknuti i neke druge Višane da se uključe sa svojim idejama. Ja sam se u svom prijedlogu ograničio na ljude koji nikome ne bi trebali biti sporni i na koje svi Višani, neovisno o svom osobnom političkom opredjeljenju i stavu, mogu biti samo ponosni. U osjetljiva pitanja, kao što je ono da li će, kada i gdje dr. Franjo Tuđman kao prvi hrvatski predsjednik dobiti svoju ulicu u Visu, ili da li bi možda bilo korektno da kao dio duga prema svojim precima i viškoj povijesti možda vratimo i neke od ukinutih naziva koji su vezani za Drugi svjetski rat i antifašizam, (a nisu ideološki obojani), u takva pitanja ovom prigodom nisam htio ulaziti. Ne treba od njih ni bježati, ali predlažem da se počne s, uvjetno rečeno, „lakšim“ stvarima koje nas sve spajaju, a ne razdvajaju. Jedino tako ćemo nešto učiniti. Zapravo, bolje rečeno, išta učiniti.

GORAN MLADINEO, prof.

Hrvatski institut za povijest

P.s. Zahvaljujem Tamari Bilić – Stojkovski, Tanji Travizi i Stipetu Vojkoviću koji su pronašli i ljubazno mi ustupili primjerak „Službenog glasnika Općine Vis“ iz 1992. godine s detaljnim rješenjem o promjenama naziva ulica i trgova u Visu, a koje je priloženo uz ovaj tekst.

Rusi ‘šparali’ na posadi, pa se nasukali na otok Vis

Da je ruski vlasnik poštivao međunarodne propise i ukrcao drugog časnika palube, brod "Koralle" se prošle subote najvjerovatnije ne bi nasukao na sjeveroistočnu obalu otoka Visa. Zaključak je to koji se nameće nakon posjeta Milka Kronje, inspektora Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF), posadi broda koji je nakon havarije privezan u Sjevernoj luci gdje bi trebao ostati do kraja tjedna radi "krpanja" oštećenja na oplati.

Za kormilom "Korallea", koji je s teretom kukuruza u prvom satu subote isplovio upravo iz našega grada prema grčkoj Prevezi, u trenutku nasukavanja, u 3 sata, bio je zapovjednik, očito (pre)umoran, što ne čudi budući da dio manjih brodovlasnika, u ovom slučaju ruska kompanija "Transmarine Black Sea Shipping", u bespoštednoj utrci za zaradom angažira minimalan broj pomoraca iako time riskiraju veliku štetu. Takva "poslovna politika" kumovala je i nedavnoj nezgodi na kamenitoj viškoj obali.

- Nakon obavljenog pregleda utvrdio sam da svi članovi posade imaju uredne ugovore o radu, te da su njihove plaće na razinama koje propisuje Međunarodna organizacija rada (ILO). Nisu sporne ni zalihe hrane, jer su pomorci opskrbljeni za tromjesečno razdoblje.

No, brod nije pokriven ITF-ovim kolektivnim ugovorom, a nakon havarije s velikom sigurnošću dalo bi se zaključiti da se nasukavanje moglo izbjeći da je brod imao drugog časnika palube, čiji je angažman predviđen ILO-ovom konvencijom, ali za to nije kriva posada nego onaj koji odlučuje o ukrcaju pomoraca - ističe inspektor Kronja.

Budući da su naše pomorske vlasti obavile svoj posao, u tijeku je zatvaranje rupe na brodskom limu kako bi "Koralle" sigurno mogao doploviti do Grčke gdje bi se u doku trebala potpuno sanirati šteta na teretnjaku izgrađenom prije gotovo 30 godina koji plovi pod moldavskom zastavom.

G. ZUBČIĆ - SLOBODNA DALMACIJA

Širi se Ultra Europe festival - obuhvatit će i otok Vis

Najveći festival elektronske glazbe u Hrvatskoj i Europi Ultra Europe od iduće će godine, u svom trećem izdanju, prerasti vikend termin i trajati tjedan dana, osim Splita i Hvara obuhvatit će i otok Vis te posebni jedriličarski party na moru.

Najavio je to u ponedjeljak u Londonu na hrvatskoj konferenciji za medije u sklopu svjetske turističke burze WTM izvršni direktor tog festival Hugo Baus dodavši da će se iduće godine festival održavati od četvrtka do četvrtka.

To će značiti i veliko povećanje broja posjetitelja festivala Ultra Europe kojih je ove godine bilo oko 120 tisuća, ali i za 30 do 40 posto porast troškova organizacije u ćemu će, kako se nada Baus, dobiti podršku države (HTZ i drugi), Splitsko-dalmatinske županije te gradova gdje se održava.

Iako u izjavi za Hinu nije želio precizirati koliko očekuje da ta podrška iznosi, za iznos od 500 tisuća eura od svih zajedno kazao je da bi bilo odlično i znatno više nego su do sada dobivali.

Kazao je i da nisu točne glasine da Ultra Europe odlazi iz Hrvatske zbog organizacijskih problema, jer nema ništa što ne mogu riješiti i bit će u Hrvatskoj dok bude podrške države i gradova, jer u publiku, kako kaže, uopće ne sumnja, uvijek će ih dosta doći na taj festival.

Festival Ultra Europe uz još neke druge festivale elektronske glazbe u Hrvatskoj, na hrvatskoj press konferenciji na WTM-u predstavljen je s ciljem motivacije daljih dolazaka te je istaknuto da su i dalje hit medu mladim Britancima.

Izvor: Jutarnji list

Entuzijasti žele zaštititi nasade: Ne damo zaboravu komiški rogač!

Jakša Božanić i Žana Maričić: 'Želimo pokazati da rogač može biti odlična proizvodna sirovina'

E pa neće to više tako ići, neće se komiški tusti, komiški veliki ili možda najpoznatije, komiški rogač, pustiti vremenu u zaborav.

Stvorena je kritična masa, našla se mala ali vrijedna skupina ljudi, i u stilu “malo nas je, ali nas ima”, odlučila je kroz novoutemeljenu udrugu “Komiški rogač” poraditi na očuvanju nasada i promociji ove hvaljene sorte rogača. 

Komiški poduzetnik Nebojša Božanić, sin mu Jakša, inače diplomirani inženjer geologije zaposlen u splitskoj Eko1 udruzi “Sunce”, i njegova zaručnica Žana Maričić, zasukali su rukave i krenuli u posao.

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: Slobodna Dalmacija

Otvaranje izložbe "MLADI S MORA - DOĆI U MOČVARU"

Pozivamo Vas na otvaranje izložbe "Mladi s mora-doći u močvaru" u četvrtak 6.11.2014. u 19:30h u prostorima OŠ "Vis". Na izložbi će se izložiti radovi učenika OŠ "Vis" i OŠ "Komiža" koji su sudjelovali na fotoradionici u Lonjskom polju. Fotoradionica se održala u lipnju 2014.godine u organizaciji Udruge SVIMA i Hrvatskog fotosaveza.
Izložba se može pogledati do 15.11.2014.godine unutar radnog vremena OŠ "Vis".

Udruga SVIMA

Dječji vrtić Vis: Zubiće na pregled!

Lijepa slika na Podlozu, neuobičajena za sredinu jeseni. Dječica u igri, šušur... Ovo se nešto događa! Cijeli vrtić je tu. Dovele ih tete na preventivni pregled kod zubara. Ono, baš zgodna prilika za par kadrova!
Zavirim i u zubnu ambulantu, ali...

- Ne bi da se snima, znate, dozvola, roditelji...

Razumijem. Tako je to. A šteta, zar ne? Gospođa  Đurđica Tičić dr. dent.med., onako okružena klincima, učinila bi ovaj video informativnijim i promotivnijim. Uostalom, zaslužna je da posljednjih godina djeca ne zaziru od zubara.

A klinci, k'o klinci; nasmiju te i oduševe svojim izjavama. (n.k.)

Gangster voli i Višane. Poslat će im udavače čak iz Tajlanda i Burme

Nije trebalo dugo čekati odgovor od imotskog Kupidona. Nediljko Babić Gangster odmah se bacio na posao. Evo članka iz tiskanog izdanja Slobodne!

(Kako pročitati? Klikni desnom tipkom miša na sliku, pa na "Otvori sliku u novoj kartici"!)

Dopuna 5.11.2014.
Evo i link na digitalno izdanje http://www.slobodnadalmacija.hr/ 
Objavljeno kasno sinoć.

JAVNA POSMRTNA BESIDA U SPOMEN POK. MATI BORČIĆU-KARUZINU IZ PRIGALIJU - PODŠPILJE

U Visu, 20.Listopada 2014

Dragi prijatelju Mate, i  „dopunski“ brate  moj !
Evo ,stojim pored ovog „karšila“ i kažu mi da si ti mrtav unutra.
Možda je to i istina, ali ja u to ne želim vjerovati, jer koga če mo obradovati mandolinsko tamburaškim koncertom u Podšpilju 17.prosinca 2014. u povodu 100. rođendana tvog pokojonog oca Jakova Borčića KARUZINA osnivača  tamburaškog društva GUBEC u Podšpilju, ako ti neces biti među nama.
Ali eto...
Burno si živio ovaj „ životni dopust na zemlji“: obiteljsko i osobno prijateljstvo iz Poja , kumstvo u Komiži; Trogir i „ U zaljevu malom tom....“; pa kod meštra Jureta u Dicmo; kumstvo na Jelsi; i jos puno  toga dinamičnog i radosnog. Pok burno i finiješ.
A tek „lavuratur“kakav si bio. Svi stogi težačko kopački i traktorske brazde vinograda koje si obrađivao dugo ce te pamtiti, a tek škverski brodski tankovi i palube? Ponosio sam se s tobom u škveru prijatelju moj.
Ali ono tvoje pijonirsko-ambasadorsko prestavljanje kantonjo otoka Visa u Splitu, preko pjevačke klape Boduli, ostat  će za sva vremena. Onakav lirski,muzikalni prvi tenor,kao ti,  pitanje je da li ce se vise  ikada  pojaviti među nama na zemlji. Stoga,ufam se da  ćes u božjim rajskim vrtovima naći svoj mir uz tvoga pokojnog oca Jakova kojeg zbog ljudske zloće ( rat ) nažalost nisi niti upoznao i  majke Jelice i ostale ti mile pokojne, kantadure, glazbenike, kao i anđeoske zborove neba, jer si to mnogima nama nerazumnom vanzemaljskom prkosnom dobrotom zaslužio.
Neka ti Bog do pokoj. Uz slava ti,i veliko, vječno HVALA
                                                                                                   

                                                                                      Tvoj:

                                                                                      J.R Sardenjež

Trebate stan, stipendiju...? (medijski ponedjeljak 11/2014)

Jučer, na medijskom ponedjeljku, raspitali smo se o projektima koji su aktualni posljednjih mjeseci i godina; riva Kut i recepcija, dječji vrtić, odlagalište Velington... Zapinje gotovo svugdje.

Dječji vrtić očekuje uporabnu dozvolu i tu je, čini se, jedan veliki projekt uspješno priveden kraju. Opremanje rive Kut, a posebno recepcija čiji gabariti su predmet pravnog spora, još su daleko od realizacije. Odlagalište je zapelo na katastarskim zavrzlamama.

Svi oni koji su ranije ispunili uvjete za POS-ove stanove kroz natječaj na staroj lokaciji ostaju u igri za novu lokaciju, a sad je objavljen i dodatni javni poziv za prikupljanje zahtjeva za kupnju stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje.

DODATNI_JAVNI_POZIV.pdf

Objavljen je i natječaj za dodjelu stipendija za ak. godinu 2014/2015.

Natječaj za dodjelu stipendija.pdf

Studenti, ako niste u grad dostavili svu potrebnu dokumentaciju koja se traži za dobivanje ili nastavak dobivanja stipendije potrudite se to učiniti što prije da ne riskirate gubitak prava.

Oni daruju krv, pa makar morali ulaziti kroz prozor

Danas je u Visu, u restoranu hotela Tamaris, organizirano tradicionalno darivanje krvi. Godišnje se organiziraju tri takve akcije gdje se na svaku, u prosjeku, odazove tridesetak darivatelja. To je godišnje ukupno oko 90 darivanja. Toliki je i broj darivatelja krvi na otoku, njih 90,  koji u klubovima darivatelja u Visu i Komiži djeluju unutar Crvenog križa otoka Visa. Predsjednik je Nikša Vojković, a ravnatelj Zoran Bulajić. Zoran je do sad 92 puta dao krv, a i predsjednik Nikša još se nudi, pa ako liječnici dopuste...  U Komiži, u broju davanja, vodi pomorac Nikola Zanki "Cmilj". Ima i žena. Katja, Maja, Darija... Kapa dolje!

Najzanimljiviji je Andrija Pečarić koji posljednjih 6 godina, kad su akcije u prostoru viškog hotela, ulazi kroz - prozor! Zašto, pitate se. E, ovako je do toga došlo:

Prije 6 godina, povrijeđen načinom kojim su mu u firmi rekli da više ne računaju na njega, zarekao se da nikad više neće ući na vrata hotela. I stvarno, kao čovjek od riječi, toga se i držao. A onda se pojavio problem kako dati krv kad se akcija organizira u hotelu. Nudio se Andrija da će ispružiti ruku kroz prozor i da to tako obave, ali nisu mu mogli udovoljiti jer treba ležati dok daje krv. E, onda mu je netko praktičan rekao:

- Slušaj, ti si rekao da nikad više nećeš nogom kroz vrata hotela, je li tako? E, pa nemoj kroz vrata, nego lipo uđi kroz prozor i sve će biti u redu. Dat ćeš krv, a nećeš prekršit datu rič!

Poslušao ga Andrija i tako već 6 godina kroz prozor ulazi i izlazi. Jer, darivati treba. (n.k.)

Jedini hrvatski ekoproizvođač Toni Bunčić: Hvali Zagreb, ali na Visu ‘Okusi Hrvatsku’

Tko zna, da je nakon diplome na zagrebačkom Agronomskom fakultetu ostao živjeti u metropoli, možda Višanin Toni Bunčić danas ne bi imao svoj mali ekološki botanički vrt. Možda bi terase podno kamene katnice u Kutu, najstarijem dijelu grada Visa, pokrile makija i korov. Zanimljivo, te 2000. kada mu je struka i službeno dodijelila naziv dipl.ing.agronomije, Toni je od svojih profesora već dobio naznake da ga žele ostaviti na faksu. Krenuo bi u tom slučaju od početka, kroz sve etape napredovanja, učenja, specijaliziranja... Ali on je odlučio otići doma. - Bio sam zagrebački podstanar i tako bi to trajalo još dugo vremena. Znamo svi kakve su plaće u prosvjeti, a i napredovanje ne bi došlo preko noći. Kući me čekalo imanje, vinogradi, mogućnosti za projekte što su mi se već tada motali po glavi. Nisam zapravo dvojbe ni imao. Izvažeš i odmah vidiš di priteže – kaže.

Čekao sam alou veru tri godine 

I evo ga, 14 godina nakon te odluke Toni je viški proizvođač bijelih vina sorti Kurteloška, Rukatac i Kuć-Trbljan, te crnog i desertnog vina sorte Plavac mali. Više od 70 posto kupaca su stranci. No ima on još nešto vrlo zanimljivo, a vezano je uz početak priče, onaj mali botanički vrt pred kućom i mnoštvo ljekovitog bilja. A među njima je mjesto našla i kraljica, aloa vera, koju je ubacio u priču o proizvodnji ekološke kozmetike od ljekovitog i aromatičnog bilja. Kako bi to postigao, Toni ju je morao i certificirati i po informacijama koje ima jedini je hrvatski ekoproizvođač ove iznimno ljekovite biljke iz porodice ljiljana.

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: Slobodna Dalmacija

Dodijeljene nagrade Lige na korte

Dodjela nagrada Lige na korte, Vis 2014. odrzana je u restoranu Kantun! Liga se igrala od 1. veljace pa sve do dana Grada Visa a nagrade su dogovorno dodjeljene tek sada zbog obaveza svih sudionika.

U ligi je sudjelovalo 12 parova, odnosno 24 igraca. Igralo se po konobama, kućama, u Dom na Postrožje te u caffe Baru Riva koji je bio domacinom kartaske Lige. U napetoj zavrsnici pobjedu su odnili par Roni Ribarić i Joško Sviličić dok su se sa srebrnom medaljom zadovoljili par Rajko Radišić i Srđan Karuza. Pobjednici Lige su dobili i prijelazni pehar.

Jedno lijepo druženje začinjeno je kuhanim fažolom, a svi prisutni parovi su, onako spontano, i zaigrali par neobaveznih partija. Liga kreće uskoro, kroz mjesec studeni, a sve detalje ćemo objaviti na vrijeme!

PROVISLO

 

Milosrdne sestre sv. Križa djeluju u Komiži već 50 godina

Biskup hvarsko-bračko-viški msgr. Slobodan Štambuk u crkvi Gospe Gusarice predvodio je koncelebriranu svetu misu povodom 50 godina od dolaska i djelovanja milosrdnih sestara sv. Križa u Komiži.

“Ono što me s jedne strane veseli, to je što narod osjeća da su sestre sv. Križa jedno bogatstvo po svojoj prisutnosti, toliko mi je žao što ne mogu istaknuti da je neka časna sestra porijeklom s Visa, a kamoli iz same Komiže. Zanimljivo, imali smo dosta svećenika i još uvijek imamo dva živa svećenika iz Komiže, ali nažalost nemamo ni jednu časnu sestru, Bio bih veseo kad bi ova obljetnica, pedeseta, urodila plodom da se i u tom smislu ova župska zajednica osjeti i nekoga, Bogu posebno posveti”, rekao nam je msgr. Štambuk.

Osim brojnih vjernika, svećenika, fratara i redovnica sv. Križa iz Visa i Komiže na misi je bila nazočna i sestra Amalija Kupčerić, provincijalna poglavarica sv. Križa koja je za ovu prigodu doputovala iz Đakova.

“Mi smo sestre sv. Križa i djelujemo u cijeloj Hrvatskoj, a u Đakovu nam je provincijalna kuća. U Visu smo neprekidno već 130 godina gdje sudjelujujemo u skrbi za stare i nemoćne osobe, a Komiži smo 50 godina, dvije sestre su u župskom apostolatu. Mi želimo da naša karizma i dalje živi, a naša karizma je dvorba bolesnika i župski pastoral”, kazala je s. Amalija.

Bogoljub Mitraković/Slobodna Dalmacija

Više na: http://www.sestre-sv-kriza.hr/

Na obalu Visa nasukao se teretnjak iz Moldavije

Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru (MRCC Rijeka) zaprimila je jutros u 6.10 sati posredstvom Obalne radio postaje ORP Splitradio poziv sa stranoga motornog broda koji se nasukao na obalu otoka Visa, o čemu je Središnjica obavijestila Lučku kapetaniju Split, nadležnu Lučku ispostavu Vis, Pomorsku policiju i Obalnu stražu RH.

Odmah po zaprimljenoj dojavi djelatnici Lučke ispostave Vis sa službenicima Pomorske policije otplovili su na poziciju nasukanja gdje su utvrdili da se teretni motorni brod naziva „Koralle“ moldavske zastave, dužine 80,6 metara, 4,8 metara gaza, sa sedam članova posade, koji prevozi kukuruz prema grčkoj luci Pervez nasukao na sjeveroistočnoj strani otoka Visa. U trentku nasukanja nitko od članova posade nije ozlijeđen.

Očevidom su utvrđena oštećenja na pramčanom dijelu borda u vidu oderotina i udubljenja brodske oplate ispod razine mora, no srećom bez proboja trupa, dok je najveće oštećenje pretrpio prednji lijevi potisni / manevarski propeler koji je izvan funkcije.  Prodora mora unutar brodskog trupa srećom nema kao niti curenja pogonskoga goriva te će se po okončanju očevida započeti sa postupkom odsukanja.

Na pozciji nasukanja nije zabilježeno onečišćenje mora, a djelatnici splitske Kapetanije i viške Ispostave u suradnji sa službenicima Pomorske policije provde očevidne i istražne radnje o uzrocima nasukanja moldavskoga teretnjaka.

Izvor: http://www.mppi.hr