Slavo "oteo" gustirnu makiji i gmizavcima

Gustirna! Ma koja gustirna!!! Mnogi se sjećate one velike, betonske slivne površine povrh Kuta koju je agresivna viška flora gotovo potpuno bila osvojila, mnogi su i povirili u bucol koji nije bio zaključan...

Sve je to bilo zapušteno u najširem značenju te riječi. Tako je bilo do nedavno dok se viški poduzetnik i vizionar Slavo (Slavomir Rafanelli) nije uhvatio posla.

Zašto vizionar? Pa, o vodi se radi. Vodi koja je sve skuplja, koje sve više nedostaje u svijetu, vodi bez koje nema života, koja će i požar ugasiti (ne dogodilo se da zatreba!)...koja napaja žednu zemlju. A i limuni su blizu, tu preko puta...

Kako god, betonski plato je sada uredan; bez friži, bez raslinja... Nakon toga je osvojena i unutrašnjost gustirne. Čovječe! Radi se o impozantnim dimenzijama.

Piše Slavo na svom FB profilu, 28. ožujka:
https://www.facebook.com/

Danas intrali u gustirnu,mirokul od gustirne.Gustirna imo tri prostorije.Ovo je parvo i nakon ciloga dona lavura vako je.

Pa navodi dimenzije koje nameću pitanje - ima li koja veća gustirna u Dalmaciji?

Pjaceta-Pjovet-Dota:površina 2180 metara kvadratnih.
Cisterna-Gustirna :sveukupna površina 180 metara kvadratnih.Visina 4,80 metara.
Kapacitet:87,4 vagona ili 874 kubika ili 874,000 litara vode.

Dogovorili smo susret kod gustirne. Radi reportaže... Bit će još zanimljivosti.

Tekst: Nikola Kežić

Foto: Slavomir Rafanelli

Uz pljesak i ovacije promoviran video spot Funeral march

Sinoć je velika dvorana veleučilišta VERN' u Visu bila dupkom puna, a nastupi Nille, Marete, Gusarica i Brojneta ispraćeni su pljeskom i ovacijama. Takvoj večeri i Siniša je morao, izvan predviđenog scenarija, nazdraviti viškom nazdravicom.

Ova razdragana viška glazbena večer bila je upriličena kako bi se predstavio video spot redatelja Matka Petrića "Funeral march" kojeg je skladala Nilla Axelsson Siriščević, aranžirao Đino Mladineo, a za ton se brinuo Nino Pivac.

Nilla - skladateljica i violinistica ( Šveđanka s mediteranskom dušom!), Đino - maestro "s ćukom u glavi", moćne Gusarice, Brojne, ... učinili su da oko posmrtnog marša bukne - život! Kreativan, plemenit i neuništiv.

Ovo je svakako bila jedna od onih večeri kad je posebno lijepo biti Višaninom.

Tekst/foto/video: Nikola Kežić

Viška promocija info vodiča "Otok Vis"

Osjeti se, naprosto osjeti, kad iza nekog projekta stoji dobra "vibra" i ljudi koji znaju i hoće. To je slučaj s projektom "Info vodič otoka Visa" u tiskanom izdanju i njegovoj web inačici. Profesorica Emilija Vasilevska Jončić je izvanredno poduzetna i inovativna u nastojanju da obrazuje mlade Višane na način koji nimalo ne zaostaje za najboljim školama u Hrvatskoj, a Stjepan Tafra je "do grla umočen" u ovo digitalno doba, kroz fotografiju i web dizajn, i boljeg suradnika nije mogla naći.

Mlađahni direktor učeničkog poduzeća "Bravura", Ivan Borčić, utjelovljuje učeničku komponentu ovog projekta, a njegovo iskustvo stečeno na radu unutar tvrtke dovelo ga je do spoznaje da su žene - zakon. Kao suradnice, dakako.

Prvo je nastala web stranica vis-central.com, a potom i vodič u tiskanom izdanju koje je večeras imalo svoju višku promociju ( komiška je bila za sv. Mikulu prošle godine). Sjajan događaj, sjajna atmosfera, izvrsno predstavljanje vodiča... Bravo za "Bravuru"!

U škripcu sam s vremenom pa ne znam kad ću uspjeti izmontirati video koji će u nekoliko minuta sažeti večerašnji događaj, pa dok to ne dođe na red - pogledajte dva izdvojena videa koja nisu zahtijevala montažu. Prvi je razgovor s nositeljima projekta, a drugi je djelić lijepe večerašnje atmosfere u kojoj sam profesoricu uspio izazvati na dvoboj fotoaparatima... Pa zaslužila je da je malo fokusiramo, zar ne? (N.K.)

Tagovi: Emilija Vasilevska Jončić, Stjepan Tafra, Bravura

Kut, unučica, photoshop...

Unučicu zabavlja Photoshop, pa kad podjetinjim uz nju - photoshop seansa završi ovako: 

'JE RADI' pobjednik Basket lige 3 na 3

U završnici Basket lige 3 na 3 večeras su se za 3. mjesto borile ekipe 'ALEBICIC' i 'GENERATORI', a za prvo mjesto 'LI-LA' i 'JE RADI'. Pobjede su ostvarili ALEBICIC i JE RADI, pa je poredak na kraju slijedeći:

1. JE RADI

2. LI-LA

3. ALEBICIC
4. GENERATORI

...

Za najboljeg igrača proglašen je Dalibor Ilić.

N.K.

  

Poznati Višani (grad Vis)

Teško je sačiniti objektivnu listu poznatih Višana, izdvojiti desetak imena oko kojih ne bi bilo spora da su se svojim uspjesima na različitim poljima uistinu istaknuli, postali šire poznati i ostali zapamćeni i zabilježeni. Kad sam prvih 5-6 fotografija poznatih Višana (Karamaneo, Marinković, Farolfi...) stavio na istoimenu stranicu ovog bloga i podijelio to na Facebooku tražeči sugestije, javio se i prof. Goran Mladineo upozorivši odmah na jedno ime:

"Obavezno Serafin Topić (1847-1932), jedan od najzaslužnijih i najzaboravljenijih Višana. Dugogodišnji gradonačenik Visa (od 1895. do 1918.), čovjek koji je sagradio Hrvatski dom, originalnu Češku vilu, hotel "Tamaris" (originalno Palača Topić), zatim općinsku zgradu u današnjem obliku te šetnicu oko Prilova. Bez njega Vis ne bi ni imao većinu javnih objekata koji ga čine prepoznatljivim. Uz ovo je stigao imati najveću brodarsku kompaniju u Dalmaciji (sa sjedištem u Visu), a zahvaljujući njemu, Vis je do 1918. imao i dva konzulata: britanski i grčki. Naravno, on je obavljao obje dužnosti".

Na žalost, za sad još nema fotografije Serafina Topića. Možda je netko tko pročita ovo - ima, pa pošalje. Upozorio je Goran i da biskup Miho Pušić nije jedini biskup ponikao s Visa:

"Vis je dao i dva biskupa. Uz već spomenutog i dobro znanog Pušića, tu je i Luigi Guglielmi (1805-1853), koji je bio biskup Skadra u Albaniji, a zatim je imenovan za biskupa Verone u Italiji. Međutim, na putu brodom za Veronu, čovjek je negdje kod Zadra - umro. Njegova osobna knjižnica se, koliko sam upoznat, i dan danas nalazi u Visu."

Da pokušamo:

Antun Matijašević Karamaneo
Ivan Pavao Vlahović

Serafin Topić

Niko pl. Jakša
Vlaho Paljetak

Ranko Marinković

Dr. Ivanko (Ivan) Farolfi

biskup Miho Pušić

Celestin Tomić

Vesna Parun

Jozo Ivičević Bakulić
Šime Poduje

Mirko Vojković

...

Komiža prije stotinjak godina

Ne usuđujem se preciznije datirati ovu staru kartolinu jer na stranici gdje sam je našao nije bilo bilješke koja bi u tome pomogla. Pretpostavljam samo da je s početka 20-tog ili s kraja 19. stoljeća. Prekrasna je. Boje su se na crno bijelu fotografiju dodavale ručno ili strojno... Ponekad se boja ne bi pogodila, ako nije bilo dovoljno informacija ili vještine.

N.K.

...

Prve razglednice tiskale su se litografskom tehnikom (kamenotisak). Predložak se masnom kredom ili tušem prenosio na posebno obrađenu i uglačanu kamenu površinu, i to svaka boja na zaseban kamen. Kamena se ploča stavljala u litografski tiskarski stroj i svaka se boja tiskala sa svog kamena. Obično je bilo do 5 boja, ali često i do 16 boja. Bio je to težak i spor posao koji je zahtijevao i izvanrednu vještinu tiskara litografa. Te se razglednice nazivaju litokromatografije, a obično ih je pratio tekst «Gruss aus...» ili «Pozdrav iz...»

Više na paviljon-katzler.hr/vijesti/