NEDJELJA, 25. KOLOVOZA 2019.
Upravo se danas navršava šest godina mojeg svećeničkog života na Visu. Na Brač odlazim nošen lijepim uspomenama, jedinstvenim pastoralnim iskustvom i uvidima, poznanstvima, i, Bogu hvala, bez stresne gorčine ili bilo kojeg oblika zlopamćenja. Drago mi je da sam mogao barem malo dati sebe i kršćanske duhovnosti ovoj sredini, iako sam neusporedivo više od nje primio. Sve me to čini ponosnim i hrani moje stavove, očekivanja i prosudbe u svećeničkoj službi. Znam da ima mnogo toga što nije dobro, da su mnogi međuljudski i obiteljski odnosi zatrovani, da su posljedice ovisnosti velike, da su predrasude oblikovale različite blokade u ljudima, da se, kao i drugdje, teško nadvladavaju loše navike, itd. No, put prema boljem, novom i kršćanskijem u našim mjestima uvijek je otvoren, ali se ne događa na silu ili preko noći. Uostalom, Bog nam prilazi iz budućnosti, a ne iz prošlosti.
U vremenu otpada od vjere, kao i duboke krize koja pogađa Crkvu u sadašnjem trenutku, ponosan sam na vrijeme provedeno na Visu. Kroz cijelo 20. st. ovaj je otok bio izložen različitim udarcima i ideološkim stranputicama, a nije uvijek bilo pravih i odmjerenih lijekova, pa ni lijekova koje je mogla ponuditi Crkva.
Stoga na svršetku želim iskreno zahvaliti svima koji su na bilo koji način nastojali oko dobra župne zajednice i njenih crkava, posebno onima koji su to činili iz vjere, koji su se ugrađivali u zajedničko dobro, koji su imali osjećaj za one koji nemaju osjećaj za druge. Nije lako služiti bez priznanja! Izgovarati pojedinačne i kitnjaste zahvale nije moj stil. S druge strane, uvjeren sam da i prešućeno može biti snažnija poruka od bilo koje javne hvale. Ipak, moja posebna hvala ide onima koji nastoje čuvati baklju nedjeljne mise. Volio bih da upravo oni budu poticaj drugima prema Kristu. Samo tim putem ostajemo raspoloživi za znakove vremena u kojima nam Bog govori. Na tragu rečenoga, a kao moj glasan apel, uvijek nastojte provjeravati lijekove, jer “traženo izlječenje često može biti pogoršanje bolesti” (Henri de Lubac).
don Ivica Huljev
Izvor:
kroz-samariju.net
