U vremenu otpada od vjere, kao i duboke krize koja pogađa Crkvu u sadašnjem trenutku, ponosan sam na vrijeme provedeno na Visu. Kroz cijelo 20. st. ovaj je otok bio izložen različitim udarcima i ideološkim stranputicama, a nije uvijek bilo pravih i odmjerenih lijekova, pa ni lijekova koje je mogla ponuditi Crkva.
Stoga na svršetku želim iskreno zahvaliti svima koji su na bilo koji način nastojali oko dobra župne zajednice i njenih crkava, posebno onima koji su to činili iz vjere, koji su se ugrađivali u zajedničko dobro, koji su imali osjećaj za one koji nemaju osjećaj za druge. Nije lako služiti bez priznanja! Izgovarati pojedinačne i kitnjaste zahvale nije moj stil. S druge strane, uvjeren sam da i prešućeno može biti snažnija poruka od bilo koje javne hvale. Ipak, moja posebna hvala ide onima koji nastoje čuvati baklju nedjeljne mise. Volio bih da upravo oni budu poticaj drugima prema Kristu. Samo tim putem ostajemo raspoloživi za znakove vremena u kojima nam Bog govori. Na tragu rečenoga, a kao moj glasan apel, uvijek nastojte provjeravati lijekove, jer “traženo izlječenje često može biti pogoršanje bolesti” (Henri de Lubac).
don Ivica Huljev
Izvor: kroz-samariju.net
Nema komentara
Objavi komentar