Zanimljivosti
zanimljivosti
Nikola Kežić
-
kolovoza 23, 2014
Ljeto je... Drveni nosač rasvjete (stilizirani ženski akt) u kafiću BEJBI na Kutu inspirirao je gospođu da skine haljinu i zauzme istu pozu. Impulsivno, kreativno i samouvjereno.
Foto: Slavko Belačić
VIŠE...
VIŠE...
Nikola Kežić
-
kolovoza 20, 2014
Generacija 1949. slavi večeras 50. godišnjicu male mature. Okupljanje je bilo ispred nekadašnje škole, danas VERN'-a. Za zajedničku fotografiju, naravno. Danas svatko može fotografirati, ali ako to napravi Kežić vjerojatnije je da će fotka obići svijet. Nek im bude! A i svastika je tu - Seka Mustafićova, pa Tona, Dobrila...
Na prvu fotku zakasnio je Vojko, na drugoj se sakrila Nena, pa kad je Vojko stigao, na zamolbu škljocam i s njegovim fotoaparatom! Valjda će na nekoj ostati svi koji su pristigli na proslavu. Večera je u Tamarisa. Dobar provod!
Nikola Kežić
-
kolovoza 17, 2014
Danas je u Visu, u crkvi Gospe od Spilica, izloženo tijelo sv. Vicenca, suzaštitnika župe Vis i održano misno slavlje koje je predvodio fra Ivan Klarić (misionar u Njemačkoj) uz kojeg su bili fra Stanko Mijić, don Ivo Mardešić i župnik don Paulin Bjažević.
Nakon svete mise održana je kratka procesija s tijelom ovog mučenika iz prvih stoljeća kršćanstva.
Nikola Kežić
-
kolovoza 14, 2014
Lijepa glazbena i ljudska priča događa se već nekoliko godina u Visu kroz podmladak HGG-Vis. Sinoć su ti mladi glazbari i njihovi gosti održali koncert u Batariji gdje su sjajno prezentirali svoje zajedništvo, trud i talent. Mateo i društvo, hvala vam!
Evo i video! Nije to tako jednostavno izabrat, izmontirat i u HD rezoluciji prenijeti na
YouTube, ali zaslužili su da se potrudim.
Nikola Kežić
-
kolovoza 13, 2014
Stari projektor je, nakon 50 godina, ustupio mjesto novom, digitalnom, ali kod mnogih Višana ostaje žal za atmosferom i dogodovštinama koje se vezuju uz ovo ljetno kino iz ere starog kino projektora.
Iskren trud i znanje ( Gradina, Provislovci, Goran...) učinili su da sinoćnja večer dobije veliki plus. Jedino meni falilo svjetla (radi videa). No, tako je to. Uz kino se uvijek vezuje i mrak.
Nakon projekcija slijedio je koncert, a za jubilej ljetnog kina tko će drugi svirati nego bend Ljetno kino. (n.k.)
Nikola Kežić
-
kolovoza 11, 2014
Kad iz političkih, medijskih, državnoodvjetničkih i uskočko-policijskih struktura ciljaju na beskrupulozne lokalne moćnike koji opijeni moći gaze zakone i vladaju na način da vlastito dobro redovito stavljaju ispred općeg, koji odlučuju o svemu i svačemu bez obzira na kompetencije, nazivaju ih "lokalnim šerifima". I mi smo, ovisno o vlastitim spoznajama, u stanju predstaviti sebi nekog takvog lika koji s pozicije moći i naoružan nemoralom i bahatošću radi što ga je volja, a kako obično ima moćne zaštitnike u stranačkim hijerarhijama i državnoj upravi, policiji, sudstvu... zaključujemo kako mu se nije dobro ni pametno zamirit.
U nekoliko zadnjih kontakata s viškim gradonačelnikom uočio sam da su ga zasmetala ta učestala prozivanja lokalnih šerifa s viših razina ili bar povezivanje tog termina s načelnicima ili gradonačelnicima, budući su njegova iskustva pokazala da su izvorišta poblema s kojima se lokalna samouprava muči najčešće izvan i iznad te iste lokalne razine. Kako provesti projekte u planiranim rokovima, pita se gradonačelnik Radica, kad su zapreke na svakom koraku; od nedorečenih zakona, dugotrajnih sudskih postupaka, presporih sudskih registracija, stanja katastra i zemljišnika, do urbanista, HEP-a ...?
Na prošloj presici prenio je dio mučnih iskustava koje je imao ili još uvijek ima u svezi realizacije projekta odlagališta Velington. Nešto od toga sam i kamerom zabilježio. Pogledajte i poslušajte!
Vratimo se pitanju iz naslova! Poznavajući ga, ne bih se usudio ni na razini indicija dovoditi u pitanje njegovo poštenje i dobronamjernost što se tiče ovog grada, nekako mi se ne uklapa u uobičajenu predodžbu negativno konotiranog pojma lokalnog šerifa i mogu ga "umiriti" da on sigurno nije bio meta Cvitanove inauguracijske poruke, pa čak ni element tog skupa, da se izrazim matematičkim rječnikom. Zna to i on sam. ne trebam ga umirivat. Mana svakako ima. A tko ih nema? Jedino sveci. Možda. A kad ste čuli da je neki svetac postao gradonačelnik?
Neki će zaključiti kako ovdje ( na blogu, generalno) nedostaje kritičkih osvrta na lik i djelo gradonačelnika, pa samo mogu zamoliti za suradnju oponente i kritičare da zajedno otklonimo taj možebitni nedostatak. Svi mi pišu, mejlaju, mole za objavu... Svima udovoljim, objavim, pa ću objaviti i stavove oponenata i kritičara.
P.S.
Nisam prenio s prošle presice da istječe ugovor Grada s VERN'-om. Produžit će se, kako reče gradonačelnik, ali sad bez one "povlastice" od 200.000 kn godišnje. Sad ćemo još počet i zarađivat na VERN'-u! Za reć pravo, u određenom smislu; kroz lijepu zgradu, kroz promociju grada i otoka, broj aktivnih dana veleučilišta tijekom godine i mladost koja cirkulira gradom se i do sada zaradilo. (n.k.)
Nikola Kežić
-
kolovoza 04, 2014
Danas je u 19.00 sati, u Visu, održana atletska utrka povodom Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Trčalo se u dvije kategorije (do 16 godina/3500 m i stariji/12500 m). Startalo se ispred Doma zdravlja, trčalo do Križa starom cestom, serpentinama prema zaobilaznici, skretalo prema policijskoj postaji i do zgrade gradske uprave.
Podatak da je u kategoriji do 16 godina pobijedio Nizozemac Pepijn Tax, a u kategoriji starijih Slovenac Boštjan Potočnik, najbolje govori o međunarodnom karakteru ove utrke. Trkačku čast Hrvatske spasile su djevojčice/žene: pobjednice utrke su Lenka Ivčević u kategoriji do 16 godina i Zrinka Marinković u kategoriji starijih od 16 godina.
NATJECATELJI DO 16 GODINA
DJEVOJČICE:
1. LENKA IVČEVIĆ (HRV) – POKLON BON 150 KN ISSA CROATICA
2. MARIJA ČONDIĆ (HRV) – 1 PIZZA PIZZERIA LAMBIK
3. MARGARITA IVČEVIĆ (HRV) – 1 PIZZA PIZZERIA LAMBIK
DJEČACI:
1. PEPIJN TAX NIZOZEMSKA – VEČERA ZA 4 OSOBE RESTORAN STONČICA
2. MIHAEL ČONDIĆ (HRV) – 1 PIZZA PIZZERIA LAMBIK
3. JURE ATLIJA (HRV) – 1 PIZZA PIZZERIA LAMBIK
OSTALI U KATEGORIJI DO 16 GODINA SU, KAKO SU REDOM STIZALI NA CILJ:
IVAN ČONDIĆ
MATIJA BAJTAL
MATIJA VODOPIJA
ANTE ZUANOVIĆ
TEO HUSANOVIĆ
SVI SU ONI DOBILI PO 1 PIZZU SPONZORA PIZZERIE NONA DARINKA.
NATJECATELJI STARIJI OD 16 GODINA, DIONICA 8,4 KM.
ŽENE:
1. ZRINKA MARINKOVIĆ (47 MINUTA) HRV- VEČERA ZA 2 OSOBE KONOBA DALMATINO
2. BISERKA CELEC – SLOVENIJA – VEČERA ZA 2 OSOBE KOD PAVETA
3. SANJA KUKOČ – HRVATSKA – VEČERA ZA 2 OSOBE BUFFET VIS
MUŠKARCI:
1. BOŠTJAN POTOČNIK SLOVENIJA (32 MINUTE) – VEČERA ZA 2 OSOBE SAN GIORGIO
2. BOŠTJAN URANKAR SLOVENIJA – PEKA ZA 2 OSOBE POL MURVU
3. TYCHO TAX NIZOZEMSKA – VEČERA ZA 2 OSOBE KONOBA VATRICA
OSTALI NATJECATELJI PO DOLASKU U CILJ:
ALEKSANDER SVETINA – SLOVENIJA
TONI ŽITKO – HRVATSKA
MATEJ BAN – SLOVENIJA
PETER TAX – NIZOZEMSKA
STANISLAV PERNAR – SLOVENIJA
IVICA BAJTAL – HRVATSKA
YURI TAX – NIZOZEMSKA
IVICA ROKI – HRVATSKA
IGOR CELEC – SLOVENIJA
GORAN ATLIJA – HRVATSKA
ANDRIJA PEČARIĆ – HRVATSKA
MLADEN HUBELJ – HRVATSKA
VLADIMIR FILIPOVIĆ – HRVATSKA
EDIN SEDLAREVIĆ – BOSNA I HERCEGOVINA
SVI ĆE ONI DOBITI PO JEDNU BUTELJU VINA SPONZORA DAMIR RADICA I UTO MAGIĆ
Podatak da je u kategoriji do 16 godina pobijedio Nizozemac Pepijn Tax, a u kategoriji starijih Slovenac Boštjan Potočnik, najbolje govori o međunarodnom karakteru ove utrke. Trkačku čast Hrvatske spasile su djevojčice/žene: pobjednice utrke su Lenka Ivčević u kategoriji do 16 godina i Zrinka Marinković u kategoriji starijih od 16 godina.
Pepijn Tax, Nizozemska Boštjan Potočnik, Slovenija
Evo i poretka natjecatelja i natjecateljica i darova sponzora utrke:
NATJECATELJI DO 16 GODINA
DJEVOJČICE:
1. LENKA IVČEVIĆ (HRV) – POKLON BON 150 KN ISSA CROATICA
2. MARIJA ČONDIĆ (HRV) – 1 PIZZA PIZZERIA LAMBIK
3. MARGARITA IVČEVIĆ (HRV) – 1 PIZZA PIZZERIA LAMBIK
DJEČACI:
1. PEPIJN TAX NIZOZEMSKA – VEČERA ZA 4 OSOBE RESTORAN STONČICA
2. MIHAEL ČONDIĆ (HRV) – 1 PIZZA PIZZERIA LAMBIK
3. JURE ATLIJA (HRV) – 1 PIZZA PIZZERIA LAMBIK
OSTALI U KATEGORIJI DO 16 GODINA SU, KAKO SU REDOM STIZALI NA CILJ:
IVAN ČONDIĆ
MATIJA BAJTAL
MATIJA VODOPIJA
ANTE ZUANOVIĆ
TEO HUSANOVIĆ
SVI SU ONI DOBILI PO 1 PIZZU SPONZORA PIZZERIE NONA DARINKA.
NATJECATELJI STARIJI OD 16 GODINA, DIONICA 8,4 KM.
ŽENE:
1. ZRINKA MARINKOVIĆ (47 MINUTA) HRV- VEČERA ZA 2 OSOBE KONOBA DALMATINO
2. BISERKA CELEC – SLOVENIJA – VEČERA ZA 2 OSOBE KOD PAVETA
3. SANJA KUKOČ – HRVATSKA – VEČERA ZA 2 OSOBE BUFFET VIS
MUŠKARCI:
1. BOŠTJAN POTOČNIK SLOVENIJA (32 MINUTE) – VEČERA ZA 2 OSOBE SAN GIORGIO
2. BOŠTJAN URANKAR SLOVENIJA – PEKA ZA 2 OSOBE POL MURVU
3. TYCHO TAX NIZOZEMSKA – VEČERA ZA 2 OSOBE KONOBA VATRICA
OSTALI NATJECATELJI PO DOLASKU U CILJ:
ALEKSANDER SVETINA – SLOVENIJA
TONI ŽITKO – HRVATSKA
MATEJ BAN – SLOVENIJA
PETER TAX – NIZOZEMSKA
STANISLAV PERNAR – SLOVENIJA
IVICA BAJTAL – HRVATSKA
YURI TAX – NIZOZEMSKA
IVICA ROKI – HRVATSKA
IGOR CELEC – SLOVENIJA
GORAN ATLIJA – HRVATSKA
ANDRIJA PEČARIĆ – HRVATSKA
MLADEN HUBELJ – HRVATSKA
VLADIMIR FILIPOVIĆ – HRVATSKA
EDIN SEDLAREVIĆ – BOSNA I HERCEGOVINA
SVI ĆE ONI DOBITI PO JEDNU BUTELJU VINA SPONZORA DAMIR RADICA I UTO MAGIĆ
Nikola Kežić
-
kolovoza 02, 2014
Tona se uzvrtio po rivi. - Tomi triba uplovit svaki čas. - kaže mi. Provjerio je poziciju na internetu. - Kad je tako, onda ću i snimit uplovljavanje nepotopivog. - uzvraćam.
Tomi i njegov gliser od jedva 3 i po metra dužine već su postali kuška legenda. Kad nakon Brazila, Hong Konga, Katara i drugih, poslom zadanih, lokacija napokon dođe vrijeme za Vis, Tomiju iz Splita ne treba ni katamaran ni trajekt. Samo njegov mali "australac".
I evo ga! Šalimo se na račun medijski popraćenog dolaska, a Tona u pozadini pokušava obraniti kušku rivu od pasjih govana i ljudskog bezobrazluka. Čuje se na snimci, pa ne triba transkript.
Nikola Kežić
-
srpnja 25, 2014
„Da sam bio dosljedan svojim načelima mogao
sam se spasiti od nepredviđenog brodoloma. Ali ploveći uvijek uz pogodni vjetar
htjedoh se približiti luci koju sam imao na vidiku, a da nisam promislio da bi
vjetar mogao promijeniti smjer te da bi brod, ne mogavši se othrvati oluji,
izgubio i onaj dio robe koji sam mogao ostaviti u sigurnoj luci bez opasnosti
ili rizika. Ali bilo je pogodno godišnje doba, a slijedom stvari može se
pretpostaviti da se ljeti ne događaju duge i opasne oluje.“
(Kratki
rezime života Alviža Genicea, od strane njega samog)
Kako je gospodin Kežić već dobro primijetio, iz viške povijesti je izronio uistinu
zanimljiv lik. Ne može se reći slabo poznat, prije potpuno nepoznat Višanima,
uključujući i mene. Riječ je o Alvižu Geniceu, plemiću i pustolovu s prijelaza
iz 18. u 19. stoljeća. Iz povijesnog zaborava ga je izvukla dr. sc. Ljerka
Šimunković, koja se upustila u mukotrpan posao prijevoda i obrade knjige njegovih
sjećanja. Što nije bio najlakši zadatak ako se uzme u obzir autorov rukopis, a i
njegova ne baš pohvalna pismenost i izražavanje na lošem talijanskom
jeziku. No, konačni rezultat njenog
truda je knjiga koju se svakako može preporučiti svim čitaocima, pa i onima
kojima povijest nije najzanimljivije područje, s obzirom da je njena tema vrlo
zabavan, gotovo filmski život jednog, moglo bi se slobodno reći, viškog
„legota“.
Alviž, što je
mletački oblik starog imena Luigi, Ghericeo se rodio u Visu 1767. godine. Prezime
će promijeniti u još zvučnije „Geniceo“ tek u dobi od trideset godina kad već
bude živio u Beču. Ni jedna ni druga varijanta prezimena ne asociraju odmah na
Vis, što nije slučajno, jer je riječ o plemićkoj obitelji podrijetlom sa
Korčule, koja je tamo još nosila „obično“ prezime Geričić. Alvižov otac Antun
je radio kao javni bilježnik u Visu, a majka Petronila, djevojačkog prezimena
Ostoja, je bila rodom s Hvara.
Kad mu je bilo
četrnaest godina, umro mu je otac, te ga majka upisuje kao učenika u splitsko
sjemenište. Ta je ustanova pružala najbolje dostupno obrazovanje, a Alviž je
primljen u njega kao vanjski učenik, što znači da nije bio obavezan postati
svećenik po završetku školovanja. To je bila sreća, i po njega i po sjemenište,
jer se vrlo rano vidjelo da Alviž baš i nije najpogodniji kandidat za takvo
zanimanje. Kako piše u knjizi: „Budući da
je bio razvijen za svoje godine, ubrzo postaje ljubavnikom žena koje su
uglavnom imale starije muževe.“
U Splitu se i zaljubio, u svoju
rođakinju Reginu, koja je ipak izabrala bolju „partiju“, splitskog gradskog
kapetana Pizzamana. Alviž je često spominje u svojim zapisima, i očito je da je
nikad nije potpuno prebolio.
Po završetku
školovanja se vratio na rodni Vis, gdje je dobio posao činovnika u kancelariji
za kaznene prijestupe. Takav, za njegov karakter, vrlo dosadan posao ga nije
previše ispunjavao, pa je uzeo u zakup velike zemljišne posjede na Visu i počeo
proizvoditi vino. Problem je bio što se viško vino nije imalo kome prodati, no
Ghericeo je našao rješenje i za to. Sklopio je ugovor za izvoz viškog vina s
kapetanima đenoveških brodova, pri čemu su i on, i kapetani i mali viški vinari
zarađivali velike svote novca. No, u tom poboljšanju svog standarda, a i
statusa u mjestu, Alviž nije dugo uživao. Razlog je bila njegova nemirna i
nezgodna narav. Što se dogodilo? Isto što mu se moglo dogoditi i da danas živi
na Visu: problemi sa susjedima i neriješeni imovinsko – pravni odnosi.
Ghericeova kuća u Visu je dijelila zajedničko dvorište s kućom susjeda
prezimenom Milinković. Jednog dana, susjed je počeo zidati terasu i gustirnu
bez ikakve prethodne obavijesti, zatvarajući time Ghericeu pogled s prozora na
dvorište. Uslijedio je sukob, kojeg je sam Alviž Ghericeo opisao svojim
simpatično nonšalantnim tonom, kao da je riječ o potpunoj sitnici:
„Obuzela me dalmatinska vatra. Uzimam
lovačku pušku napunjenu sačmom za zečeve, prepiremo se i ja opalim hitac iz
puške u svog protivnika, zbog čega ovaj nesretnik smrtno nastrada, a ja očajan
zbog svog žara.“
Alviž dalje
piše da je „događaj“ izazvao nemir u mjestu, te da se pred njegovom kućom odmah
skupilo više stotina Višana, koji su mu došli izraziti podršku znajući da je
pokojni susjed bio nezgodna osoba. Da li je to baš bilo tako, ili je autor malo
uljepšao nezavidnu situaciju u kojoj se našao, danas ne možemo znati sa
sigurnošću. Sigurno je jedino da je autor zaključio da bi mu bilo mudro na neko
se vrijeme maknuti s rodnog otoka, pa se našao u Veneciji. Od tamo je,
koristeći svoje veze po Splitu i Trogiru, a stekavši i neke nove u Veneciji,
uspio isposlovat da udovica ubijenog povuče tužbu. Kako je sam zadovoljno
napisao: „Nisam platio ni troškove.“
U Veneciji je
živio vrlo udobnim životom, zarađujući novac na kartama i dalje ga posuđujući
uz kamatu mletačkim plemićima. Da pokaže da je postao „netko“ iznajmio je za
stanovanje treći kat poznate palače Giustinian na Canalu Grande, te tu doveo i
svoju majku, za koju je bio vrlo vezan. Detalje njegovog boravka u Veneciji je
suvišno prepričavati, s obzirom da teško itko to može tako zabavno sažeti kao
sam Alviž Ghericeo (sada već Geniceo). Primjer za to:
„Ja sam dakle živio u Veneciji u izobilju,
moći i ugledu, a to su bili najslađi dani moga života. U meni je sjajila
mladost, a moja sklonost za lijepim spolom bila je velika. Nije bilo neke
metrese koja bi izbjegla mojoj požudi te sve što je bilo najočuvanije i
najrjeđe u tom pogledu, a da međutim nikada nisam pravio izvanredne ekonomske
slabosti.“
Kako je došao
u sukob s mletačkim šefom policije, napušta Veneciju i seli u Beč. I tom gradu
se morao predstaviti sa stilom, pa je iznajmio palaču na Trgu svetog Stjepana,
odmah kod katedrale. To je već bilo doba Napoleonskih ratova, kaotično i
nesigurno, a time i idealno za špekulante kao što je bio Alviž. Zaradio je
ogroman novac baveći se financijskim špekulacijama, od čega je kupio više
dvoraca u okolici Beča. U najvećem od njih, Jeutendorfu, organizirao je
kartanje i kockanje, zbog čega je bio pod prismotrom austrijske policije. U
Austriji je bilo dopušteno kartati i kockati, ali je to raditi za novac bilo
ilegalno. Kako je upravo ovo zadnje Alvižu bio glavni izvor prihoda, često se
nalazio u problemima s policijom. No, ostala je zabilježena i njegova druga,
plemenita, strana. O svom trošku je kupovao namirnice i pomagao okolne seljake
u ratno doba, koje je uvijek pratila glad i bolesti. Također, obilno je potpomagao
i lokalni samostan, kojeg su bili zapalili Napoleonovi vojnici. U znak zahvale,
redovnici su dali napraviti njegov portret i objesiti ga u svojoj blagovaonici.
Njegov prijatelj Dominik Garagnin iz Trogira mu piše: „Nije nimalo čudno da ste u Budimu naišli na dobar prijem kod glavnih
obitelji, jer vas je dovoljno upoznati da odmah postanete svima drag i
poželjan.“
Geniceo se
nije mogao predugo zadržati na, za njega, premirnom Visu, pa je tako idući za
austrijskom vojskom dospio sve do Napulja, gdje je neko vrijeme bio jedna od
glavnih vojnih opskrbljivača namirnicama. No, nekako u to vrijeme kao da su ga
počeli napuštati njegova sreća i uspjeh; novac se osipao, darovi za ljubavnice
postajali sve češći i sve skuplji, mjenice su se olako potpisivale, a dugovi
nisu mogli vraćati. Postao je žrtva lihvara, proglasio stečaj, a svi njegovi
dvorci po Austriji prodani na dražbi. Izgubljen, počeo je lutati po čitavoj
Europi. Tako je zabilježeno da je kraće vrijeme živio u Münchenu, Hamburgu,
Parizu i Londonu. Čak se 1830. godine, već pod stare dane, namjeravao
priključiti kao dobrovoljac francuskoj vojsci u pohodu na Alžir. O tim godinama
lutanja je jako malo pisao, za razliku od detaljnih i bogatih opisa svojih
sretnih dana u Veneciji i Beču, iz čega nije teško zaključiti da mu je to
vjerojatno bilo najteže razdoblje života. Izmoren i već ostario, vratio se još
jednom u Beč, u očajničkom pokušaju da dokaže da je on prevaren i da su mu
posjedi nepravedno oduzeti. Od toga nije bilo ništa. Uslijedio je konačni
povratak na rodni Vis.
Jedino je na
Visu uspio sačuvati nešto imovine i obiteljskih zemljišta, jer je tim dijelom
nasljeđa upravljala prvo njegova majka, a onda obiteljski prijatelj Dojmi, pa
Alviž nije uspio i to negdje potrošiti ili založiti. Pretpostavlja se da se na
Vis trajno vratio najkasnije 1836. godine, jer je tada zabilježen kao kum u viškim
matičnim knjigama. Na otoku je proveo svoje posljednje dane. Oni se baš i nisu
mogli usporediti s njegovim ranijim načinom života, s obzirom da Geniceo u
zapisima svoje viške „pustolovine“ opisuje tako što nabraja koje povrće uzgaja
(nešto češnjaka, luka i krumpira), kaže da nema ništa i da se ne nada
oslobođenju iz takve mizerije. Tako se zatvorio cijeli krug jednog nemirnog i
pustolovnog života, od dječaka kojeg je majka poslala u Split da mu omogući
bolji život, do starca koji se vratio u rodno mjesto gotovo bez ičega, samo da
dočeka smrt. U Visu je i umro u prosincu 1840. godine. Kako se nikad nije ženio
ni imao djece, viška općina je preuzela sve njegove preostale posjede.
Riječ je o
osobi, može se na na koncu zaključiti, koja nije zadužila svijet ni nekim
velikim otkrićem ni postignućem druge vrste. No, isto tako, riječ je i o osobi
koja je ne samo zanimljiva, nego i značajna, jer u svojim zapisima pruža sliku
jednog stvarnog Visa i stvarne Europe u vremenu u kojem
je živio, i to prilično burno i ispunjeno, prije gotovo dvjesto godina.
U tome je i najveća vrijednost ove knjige, za koju bi za početak bilo dobro da
se nađe bar u nekoliko primjeraka u ponudi viške knjižnice. Dugoročno, ovog
simpatičnog i do sad potpuno zaboravljenog pustolova, njegovo rodno mjesto bi
moglo „iskoristiti“ i u turističke svrhe. Jer povijest nisu samo godine i
bitke, povijest su i ovakve priče zanimljivih ljudi.
GORAN
MLADINEO
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)
Oznake
Adsense
aerodrom
Anatomija otoka
Anči Fabijanović
Anela Borčić
ankete
apartmani vis
arheologija
arhitektura
baština
BaVul
bike video
Biševo
blog
blogosfera
boćanje
Bogoljub Mitraković
Boris Čargo
Boško Budisavljević
brodovi
crkva
crna kronika
čestitke
Češka vila
dizajn
Dobrila Cvitanović
Dom starih
don Ivica Huljev
don Milan Šarić
Don Paulin
Draga Vojković Cepotova
društvene mreže
Dunja Bezjak
ekologija
fešte
film
Firefly 8SE 4K
flora
foto vremeplov
fotografija
fotomontaža
galeb
gastro
generacije
glazba
Goran Mladineo
grad
grad-objave
gradonačelniik
gradonačelnik
Gradsko vijeće
Hajduk
HEP
HGG Vis
HPD Hum
Hrvati u svijetu
Hrvatska
Hrvatska zora
humanitarne akcije
humor
HVIDR-a
in memoriam
Ivica Roki
Ivo Radica
Iz drugih medija
Jakša Fiamengo
jedrenje
Joško Božanić
Joško Repanić
Kalambera
kalendar
kartanje
kazalište
kino
književnost
Komiža
komunala
korona
košarka
kriket
Kućani
kućni ljubimci
kultura
Kut
laptop Acer
Lavurat za poja
likovna umjetnost
limuni
lokacije
ljudi
m/t Lastovo
Mamma mia 2
Matica hrvatska
medijski ponedjeljak
Metković
mladi
Modra špilja
more
MUP
najava događanja
naslovnica
Natalia Borčić
Nevio Marasović
Nikola Kežić
Nikša Sviličić
NK
NK VIS
nogomet
Norway
novo
obrazovanje
oglasna ploča
oglašavanje
oružje
osmrtnice
osobno
OŠ Vis
otoci
otok
otok Vis
pčelarstvo
Petra Kapor
planinari
ples
Podšpilje
poklod
Pokret otoka
polemike
politika
poljoprivreda
pomorci
portret
posao
povijest
poznati
priroda
promet
promo
Prostorni plan
PROVISLO
Ranko Marinković
razgovor
reportaža
restoran "Val"
restorani-konobe
ribe
Rodoslovlje
Rogačić
ronjenje
Rukavac
Siniša Brajčić
Slavomir Raffanelli
slider
slider2
sobe
Split
sport
Srebrna
Srećko Marinković
SŠ AMK
stare kartoline
Stipe Vojković
svijet
škola
škrinjica
Tihana Skerbić
time lapse
tradicija
trajekti
trčanje
turizam
udruga Svima
unučica
urbanizam
USA
uvale
veja
Veljko Mratinić Brojne
VERN'
Vesna Bučić
video
video razglednica
video vijesti
vijesti
vijesti vis
vinogradarstvo
Vis
viški govor
viški plivački maraton
vjenčanja
Vjerni Visu
Vodovod i odvodnja
vrijeme
vrtić
Vukovar
zabava
zanimljivosti
zdravlje
zdravstvo
Zima na otoku
znamenitosti
Ženaglava
životinje
žutilo
Popularni postovi
-
Veronika Ilić Mateo i ekipa priuštili su nam lijepu glazbenu večer za "novi stari" Dan državnosti, a na trgu odgovarajućeg ime...
-
Priča o Češkoj vili je složena i jednostavna u isto vrijeme, a ostrašćenost i sentiment Višana po tom pitanju su razumljivi, mada ...
-
Započeli su pripremni građevinski radovi na projektu Češka vila koji su već bili ugovoreni za siječanj/veljaču ove godine, ali ih je koro...
-
Kike je mlajo Slavotova ćer (tko slučajno ne zna), a upamtio sam je još od kad je jednog davnog lita kao srednjoškolka sezonski radila ...
-
Prekrasno poslijepodne i šetnja do Grandovca... Popeo sam se iz Lučice skalinama kod HEP-ova odmarališta i hodnjom novim asfaltom (asfalti...
-
Jučer i danas su djevojčice, Ema i Mia Ferović, iz dijela viške vale na Kutu izronile impresivnu količinu otpada, pretežito staklenog,...
-
Arhiva ISSA-VIS-Kut: prosinac 2012. godine (Hivzija i supruga Spomenka) Slušao sam danas radio emisiju o inicijativi da nekadašnji ofi...