Obavijest: Grad Vis subvencionira nabavu školskih udžbenika

U nedjelju je Gospa od utišenja

Slavi se na kampanelu crkve sv. Ciprijana i Justina. Ivan Mandaković - Kravica i Ante Ilić - Šuro, dica odrasla u sjeni sv. Ciprijona, tuku teškim baturicama po zvonu ritmove koji se prenose s generacije na generaciju... Slavi se. Gospa stiže.

Nikon D3400 i Tamron AF70-300mm F/4-5.6 Di LD MACRO 1:2

Kiši usprkos: Koncert koji će se pamtiti

A kad za punton corni oblok zagarmi... I zagrmilo je i zakišilo i zapuhalo i činilo se da je prekid koncerta neizbježan. No, i u glazbi ima dišpeta. Maestro Mateo Narančić i društvo su tako održali kišni koncert, a publika ih nije napustila. Oni koji su bili bez kišobrana pokrivali bi se sjedalicama ili se prepustili kiši.

Mateo je, dakle, tvrdoglavo koncert priveo kraju, a Batarijom je odjeknula viška himna O Visu moj u kišnom aranžmanu. Upečatljivo, za pamćenje, za pljesak...

Ozareno lice solistice Ane Karuza-Lovrić na kraju koncerta govori samo za sebe. Zanemarite kvalitetu zvuka i povremeno krčanje zbog zapuha vjetra.

Pogledajte!

Na početku je izgledalo da će nas kiša zaobići...

...ali već nakon par minuta "procvale" su lumbrele, a ono što je bilo pod guzicom popelo se na glavu.

I na kraju osmijeh ispod kišobrana zamjenice gradonačelnika, ujedno i predsjednice skupštine udruge Hrvatske gradske glazbe Vis. Razloga za osmijeh, složit ćete se, ima. Dogodine se obilježava 170 godina Hrvatske gradske glazbe Vis, a k'o da sam jučer bio na obilježavanju 160 godina... Podsjetite se - OVDJE!

Vis: Preslica crkve na Spilice

Kako je ispala iz aparata...

obrađena u Picasi - lomografski

Viška ljetna večer u 12 slika

Generacijsko okupljanje, festival filma, festival vina, proba crkvenog zbora... Nema se vremena ići u detalje. Tek jedna preporuka: Dođite u ponedjeljak na koncert mješovitog crkvenog zbora! Viški pjevači i Mateo znali su nas već ugodno iznenaditi. Što li sad spremaju?

Toni, komiški ribar na kuškoj rivi

Toni Jončić je profesionalni ribar iz Komiže, viški je zet, pa nerijetko s ulovom uplovi u Vis, veže se uz kušku rivu i nazove. Kantari, moli, tabinje, ugori, kucini, konjci... obogate mi tako zimski menu. Ponekad i koji boji bokun.

Neki dan se pojavio na Kutu s novim, gotovo 10 m dugačkim, brodom. Investicija je to. Ulaganje u budućnost. Jer, živi se od mora, od mriža i uza... - kaže stara pjesma.

Nisam vam ja baš za fotografiranje. - veli Toni kad sam podigao fotoaparat, a Pero Dominkov ga "hrabri":

- Nek te slika, sad će ovo vidit i Stipe u Australiji.

U Batariji predstavljena ljetna Hrvatska zora

Sinoć se u Batariji dogodila neuobičajeno dobro posjećena promocija novog broja Hrvatske zore. Ljetna Zora uvijek je, naravno, posjećenija od Uskrsne i Božićne, ali ovo sinoć je i Dobrilu iznenadilo. I sve nas. Idealni vremenski uvjeti, atraktivnost Batarije i vjernost Zori su objašnjenje za to. Sadržaj Zore? Nabavite je i čitajte!

Evo i bonus za Sanju... Više fotografija pogledajte na fb stranici ISSA-VIS-Kut!

Crtica o škoju: Plavi školski autobus i vozač Luka

Napisao: Jurica Ivčević

Ime mu je bilo Luka Klarić.Luka je bio vozač i dobri duh plavog školskog autobusa koji je svako jutro odvozio i dovozio djecu iz viških polja u školu, u Vis, koja se zvala,kako bi drugačije mogla, nego "Maršal Tito",.Zanimljive su bile te svakodnevne vožnje u autobusu krcatom djece.Svako jutro bi dobri barba Luka po mraku, počeo skupljati djecu.Najprije bi pokupio hrpice učenika iz Podstražja i Rukavca,zatim bi došao u Podhumlje, gdje bi se okrenuo kod stare škole,i u 6 i 15 je bio polazak prema Visu.

Zatim su slijedile autobusne postaje Podšpilje,Dračevo polje,Plisko polje i na kraju Podselje na kojima su učenici lijeno ulazili u toplu utrobu autobusa pospani i mrzovoljni od najranijeg jutarnjeg ustajanja.Taj plavi autobus bio je poput neke institucije,bio je kontakt "djece polja" sa jednom drugom razinom civilizacije.Sva ta djeca osjećala su jednu latentnu inferiornost naspram djece koja su živjela u gradu Visu.

U autobusu se je sjedilo po troje na sjedalima koja su za dvoje. Vladao je skoro savršen red.Najstariji i najzreliji učenik je bio kondukter koji je bio zadužen za otvaranje i zatvaranje vrata kao i za red.Dugo vremena je tu funkciju obavljao jedan Jakša iz Podstražja.Imali smo i dežurnu svakodnevnu zabavljačicu.To je bila Vjera Marinković iz Podhumlja.Od početka pa do kraja vožnje nije prestajala pjevati.Koncertni program se sastojao od hitova koje bi u to vrijeme iznjedrio splitski festival.Obožavala je Terezu.Posebno joj je bio omiljen hit "Nono moj dobri nono".Izvodila ga je nekoliko puta za vrijeme vožnje ,i to na talijanski.Znala je sve tekstove do riječi na pamet.Bila je jako muzikalna, izoštrenog sluha i lijepe boje glasa.

Ovo dolje su učenici osmog,završnog razreda, rođeni 1955.godine,a ovo je slika iz 1969.godine.Zanimljivo je da je razred brojao preko trideset učenika.Više od trideset posto su bili djeca jugooficira.

Na ovoj slici svih ne prepoznajem.Ja,Jurica Ivčević ,sam drugi s lijeva ,a do mene lijevo je Mićo Bralić.

Izvor: Virtualna zajednica PRI DOM