Vesnina kosa za Martu

Gesta naše male sugrađanke Vesne Kuljiš, djevojčice plemenita srca, kojom je darovala kosu za oboljele od karcinoma već je popraćena u medijima. Sinoć je i na TV bio prilog o tome gdje je Vesnina kosa ( i kosa još dviju djevojčica) završila. Vidjeli ste, završila je na glavi djevojčice Marte koja se hrabro bori s opakom bolešću.

Danas sam sreo Vesnu u društvu dviju prijateljica i odmah krenuo prema njoj s uključenom kamerom. Kosa je već poprilično narasla od tog nesebičnog šišanja. Upoznajte je izbliza!

Neno, sretna ti mirovina i život u novoj sredini!

'Nena medicinska', kako je običavamo zvati, uvijek mi je asocijacija na srdačnost, pošalicu, osmijeh, susretljivost... Topla, draga osoba  za kojom ne možete ne zažaliti kad saznate da odlazi iz našeg grada, da će zasluženu mirovinu uživati negdje sjevernije u Lijepoj našoj, blizu kćeri Katarine.

Nena, dakle, u Novu godinu ulazi kao umirovljenica, a do tada je na godišnjem. Sreo sam je jutros dok se vraćala iz policije gdje je rješavala dokumente i nagovorio je na jednu fotografiju za blog.

- Ako misliš što napisati neka to bude da se s radošću sjećam svih lijepih trenutaka za ovih 41 godinu života na Visu, da ih nosim u srcu, a da sam zahvalna i na onim neugodnim, kojih je bilo i koji nas potaknu da izvučemo ono najbolje iz sebe.- sjetno i mudro govori mi Nena.

- Uživaj u mirovini i sretno u novoj sredini! - pozdravljam je.


Poveznica na Facebooku - Vidi!

Ima nešto i u mojoj video arhivi:

Da bi se vratio na djedovinu, dao je otkaz. I krio to od žene

Bio je dobar radnik, toliko dobar da ga je Ustanova za održavanje pomorskih plovnih putova nakon što je odradio staž odlučila zadržati. Baš zbog toga u njegovoj se glavi upalilo zvono za uzbunu. Ako ostane na kopnu, u Splitu, nema mu više natrag u rodnu Komižu. Uh, to ne bi bilo dobro. Krišom, da nitko ne zna, pa ni njegova Ana, napravio je jedino što je mogao da se od takva ishoda spasi. Dao je otkaz.

– Kad san joj reka', malo se durila, al' znala je da sam svojeglav, pa me, na svu sriću, posli podržala i došla za menom – priča Nebojša Božanić čija obitelj eto već stoljećima "stoji" u Komiži na Visu i od pamtivijeka uzgaja rogač. Mahune sa tih stoljetnih stabala po veličini i udjelu šećera prednjače pred drugim vrstama rogača. Ta se autohtona otočka sorta zove komiški tusti ili komiški veliki rogač. Nije postojao baš nijedan razlog da danas 59-godišnji Nebojša prekine tradiciju svoje obitelji, na otoku poznate pod nadimkom Pepe. Samo, on je želio otići korak dalje od svojih predaka pa osim proizvodnje imati i preradu tog voća. I uspio je. Na 170 stabala rogača godišnje ima između pet i šest tona ploda.Trećina se prerađuje za ekobrašno od rogača. Proizvede oko 6000 vrećica u pakiranju od 300 grama. Odnedavna se to brašno prodaje i u DM-u.

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: vecernji.hr

Ingrid Pečarević: Zašto sam živjela s nasilnikom

Izvorni članak: SLOBODNA DALMACIJA -26.7.2015.

Nisam se za ovaj javni istup odlučila iz osvete, nego zato što želim upozoriti buduće "potencijalne žrtve" na tog čovjeka i ohrabriti žene koje su inače izložene nasilju da ne pristaju na takav način života te da to prijave jer rješenje uvijek postoji. Ponukao me je vaš nedavno objavljen članak u kojem se navodilo da je jedna djevojka oprostila svom tadašnjem momku to što ju je brutalno izudarao drškom noža te se poslije čak i udala za njega. E, pa ja ne mogu i ne želim oprostiti jer sam zbog ponašanja svojeg bivšeg zaručnika Alena Krstulovića (58) dovedena na rub egzistencije i ponižena sam i kao žena i kao osoba - počela je svoju ispovijest 56-godišnja Ingrid Pečarević iz Splita.

Iako je obiteljsko nasilje posljednjih godina postala medijski vrlo praćena problematika, a nerijetko i vlasti u suradnji s nevladinim udrugama pokreću javne kampanje u koje se ulažu stotine tisuća eura, poput najnovije naziva "Moj glas protiv nasilja" čiji je glavni cilj "podizanje svijesti javnosti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama i djevojkama uključujući obiteljsko nasilje te o nužnosti nulte tolerancije na sve oblike rodno uvjetovanog nasilja", same žrtve nasilja, bez obzira bili to muškarci ili žene, vrlo se rijetko odlučuju na javni istup s punim identitetom.

- Nakon svega što mi se dogodilo, mnogi me prijatelji i poznanici u čudu pitaju: "Al' ti to nisi znala, ko je on i da duguje na sve strane?" Nisam! Kako bih znala kad mi nitko nikad nije ništa govorio o tome - kaže Ingrid.

Idila i sitne laži

A ljubavna priča s poznatim splitskim instruktorom jedrenja i skiperom s 27-godišnjim iskustvom počela je upravo onako kako i treba - bila je to prava ljubavna idila.

- Ma, znali smo se mi iz djetinjstva, s istog smo otoka, čak smo kao djeca bili i u nekoj platonskoj vezi. Bilo je ljeto 2010. godine kada mi je on jednom prilikom prišao, nabavio je moj broj mobitela, i tad smo imali, kako se to kaže, ljetnu avanturu. To je ljeto stvarno bilo bajno. Nakon toga je uslijedio višemjesečni prekid, a onda u lipnju 2011. godine počinjemo našu vezu. U početku sam se, naravno, "tražila" u vezi, nisam bila sigurna u svoje osjećaje, jer sam, kao desetak godina rastavljena žena, već bila navikla živjeti sama sa svojim tada 14-godišnjim sinom. No, on je bio vrlo šarmantan, donosio mi je marendu na posao, dolazio bi po mene, držao me "ka kapljicu vode na dlanu". I tako se, malo po malo, kako se veza razvijala, uselio kod nas - govori naša sugovornica i odmah nastavlja pojašnjavati kako su počeli "problemi".

- Počelo je, ah kako, sitnim lažima bez ikakva razloga. Tako sam, kad se uselio kod mene, podigla prvi kredit u listopadu 2011. godine, trebalo mi je za moje privatne potrebe. On je tad renovirao brod "Magima" i ja sam mu posudila dvije tisuće eura. Potom sam mu dala 31.000 kuna da mi kupi polovni auto u Zagrebu jer je kazao da je tamo povoljnija ponuda. No, vratio se bez auta, a za novac je kazao da ga je oročio. Kad mi je nakon nekoliko mjeseci zatrebao novac, kazao je da ga nema jer je platio tikovinu za brod. Šokirana sam ga pitala zašto me nije pitao može li to napraviti s mojim novcem, a on je rekao da mu je bilo neugodno kao muškarcu da mu ja dajem novac i da je mislio da će u međuvremenu nešto novca dobiti, pa da ja neću ni saznati za ovo. Molio me, plakao, da ne prekidam i ja sam popustila, te smo se u prosincu 2012. zaručili. Čak je i za Slobodnu Dalmaciju u listopadu 2013. godine, pri predstavljanju obnovljenog broda "Magima", javno kazao da će "ovu večer posvetiti svojoj zaručnici Ingrid, koja se najviše napatila kad smo obnavljali brod" - nastavlja Ingrid dodajući kako je tad opet nastupila "idila".

A onda je uslijedila 2013. godina i novi kredit koji je bio dio ulaganja u zajedničku budućnost da se brod, kako kaže, "napokon baci u more" i da i Alen napokon počne raditi i zarađivati. No, tada je ona zatražila napismeno da pola vlasništva broda ide na nju.

- Načelno je pristao, no kad bih rekla da odemo to ovjeriti u javnog bilježnika, uvijek bi ga nešto omelo. Nasilje nije počelo odmah, prvo bi u svađama sebe lupao po glavi, a prvi put me napao kad smo bili u autu, plesnuo me je i uzeo za ruku i okrenuo je. Kad smo došli doma, bacio me na pod i onda je izletio iz kuće. Tad sam napokon počela shvaćati da sam u teškoj i delikatnoj situaciji, no ništa nisam prijavljivala policiji niti ikome jer sam još bila uvjerena da ću dobiti taj papir za brod. Nisam ni sama vjerovala što se zbiva, a s druge sam strane imala sina kojeg sam željela zaštititi od takvih scena.

Kajanje i ponavljanje

- I nakon ovog ispada on se kajao, molio, govorio da ne može živjeti bez mene, ponašao se kao "princ iz bajke". No, stvari su pošle nagore i svaki put kad bismo bili doma, počela bi svađa jer je novac počeo \'nestajati\' i ja bih uvijek postavljala pitanje gdje je. Jednom me je bacao i udarao toliko jako da su susjedi zvali policiju. Poslije sam u policiji to zanijekala, rekla sam da smo bili malo pretemperamentni, a i on im je to rekao. Pitate me zašto sam tako postupila? Zato što mi je govorio da ako bilo što kažem policiji, da neću vidjeti ništa od uloženog - govori nam 56-godišnjakinja dolazeći potom do trećeg sukoba nakon kojega je, napokon, nasilje prijavila policiji.

Za taj događaj postoji i zasad nepravomoćni kazneni nalog Općinskog suda u Splitu, prema kojem je Krstulović kažnjen s tri mjeseca zatvora s rokom kušnje od dvije godine, i to zbog nanošenja tjelesne ozljede. Sud ga je kaznio, prema optužnici ODO-a Split, zato što je "u nakani da svojoj izvanbračnoj supruzi Ingrid Pečarević nanese lake tjelesne ozljede, tijekom verbalne prepirke, istu čupajući za kosu više puta udario rukama po glavi i nogama nanijevši joj krvne podljeve kože obje noge u području koljena, a koje su ozljede lake naravi". Sud je ovakvu odluku temeljio na fotografijama, iskazima oštećene Ingrid i jedne svjedokinje te nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

- Sad je situacija takva da ja praktički živim zahvaljujući dobrim prijateljima koji mi pomažu da preživim i da mogu skuhati ručak jer plaćam oko pet tisuća kuna kredita mjesečno, što su dvije trećine moje plaće. Želim samo upozoriti ljude da se ovako nešto nikome više ne dogodi jer ja nisam bila upozorena. Da jesam, vjerojatno do svega ovoga ne bi nikad došlo. I neka druge žene znaju: kad vas muškarac prvi put udari, budite sigurni da će to ponoviti bez obzira koliko se nakon toga ispričavao i opravdavao - zaključuje Ingrid Pečarević.

VLADIMIR URUKALO 
SNIMA VOJKO BAŠIĆ / CROPIX

‘Povrijeđene žene su najgore’ Nazvali smo, naravno, i Alena Krstulovića koji nam se javio s broda na kojem je skiper u pauzi ukrcaja gostiju. Prvo nas je uputio na svoju odvjetnicu koja, kaže, "ima cili spis i sve dokaze", no kako je ona na odmoru u Italiji, odlučio je i bez nje ispričati svoju verziju priče. Naravno, on demantira i negira cijelu ispovijest svoje bivše partnerice navodeći da oni uopće nisu bili u izvanbračnoj zajednici te da će to dokazati i na sudu. - Šta se tiče tog kaznenog naloga, ja sam se preko moje odvjetnice žalio, pa ja nikog u životu nisam udario, a kamoli ženu i nikad nisan bija osuđivan. Ta kolina koja su njoj navodno bila ozlijeđena u tom sukobu uopće nisu njena, sve se to uopće nije dogodilo. Istina, kad bi se posvadili i kad me nekoliko puta udarila nogom u međunožje, ja bi je uvatija za ruke i odgurnija. Pa da sam je ja u brodu tako naprokida, mora bi biti Bruce Lee jer se u njemu jedva čovik može okreniti. Cijela je priča u tome da je ona povrijeđena žena, a takve su žene najgore. Ništa ja njoj nisam dužan, ni kune kredita ona meni nije digla, u papirima iman svaki euro uložen u brod i nje nigdi nema u tim dokumentima. Ona mene želi isprovocirati, natjerati da nešto napravim samo da može reći da je bila u pravu. Ta žena je monstrum, a ja znam sve njene obiteljske tajne. Sto me je puta tirala iz kuće, spava sam po pekarama, na kolodvoru i na kraju i u brodu. Slala mi je policiju, inspekcije da radin crni čarter, prijeteće SMS-ove, ukrala mi je laptop, dokumente, stavila je zabilježbu na taj brod koji je isključivo moj, pritila je ljudima inspekcijama ako me zaposle, upala je u stan mojoj 81-godišnjoj majci, zvala je moje bivše da se udruže protiv mene... Ali za sve to me nije bilo briga, jedino šta joj je moja mater kriva? Ma, ja mogu biti sve to šta ona kaže, ali to je stvar koja bi trebala ostati između nas, jel tako. A zašto sad sve ovo? Neka bude kako mora biti, vi radite svoj posao, ali ja znan da san čista obraza i da nema mista u Visu, Hvaru ili Splitu di ne mogu doći jer sam čist i sve svoje dugove vraćan - kazao nam je telefonski skiper Krstulović.

MATAS bend: Koncert na Torgu

Torga oko 18.30 sati. Ljetna vrućina. Nije baš za radit i pjevat. Ili je? Oko mješalice za beton raspjevani bauštelci. Od jutros rade, a koliko je posla i noć bi ih mogla uhvatit. Ima stihova i za poslovođu. Oštre se za utakmicu Hrvatska - Italija...

Matas ima žestoku ekipu. Rekli bi Višani "lavuraju kako beštije". Mladi, jaki, ne štede se. A ni na gazdu se ne žale.

To što mi već mjesecima troše vodu "prebit" ćemo Neven i ja, a da će počistiti dobro za sobom ne treba ni sumnjati. Pogledajte veselu ekipu! (n.k.)

Srećko Marinković: VIŠKI NADIMCI

Izvor: Facebook

Foto: Zoran Milosavljević

NADIMCI VISA

Popri je vapor vozi tri i veće uri, po da svit skroti vrime ćakulo je oko stoli, a znalo se zaigrat i na korte. Po su se tako jedonput kontrali i na briškulu zapicali
PULENTA i TEĆA, a protivnici su in bili DINJA i PINJATA.
Kibicali su ih, s jedne bonde,
KOGO, LONCE, LOPIŽA, LOPIŽICA, PASURA i JAJE, a s druge
TIKVICA, KUMPIR, KOKOŠA, JARCIĆ i PRAJCIĆ.
ŠLIVA i BANANA su došli posli.
(Svi su bili atento da uskoce, ako kojemu kartaduru dojde MUKA, ali nikome se ni VARTILO)
Povar stola letila je MUŠICA i jedna MUHA, zunzi je GUDEJ, a, potiho, cu se i CARCIK.

Stol daje, ćakulali su
FORKA, KOMIŽO i KOMIŠKICA, te TROGIRKA, KUJKA, POJORIĆ i VLAH. Još su tote bili
KORIĆANIN, SPLIĆANIN, KAŠTELONKA, FRANCUZ i AMERIKON.

Posebno su sedili
MEŠTAR, KALAFOT i KALIGER, po do njih
KOKOŠOR, KARSILIĆ, PISMOR i PEŠKADOR.
U blizinu su bili još POŠĆER, ŠPICJER, ŠALTUR i BACVOR.

Aristokracija je bila zasebno, malo odvojena,
BEG, CAR i GROFICA cekoli su da dojdu
KROJ i KRAJICA, a s njima je u društvu bi
KONSUL i jedon MAJOR.

Iz Crikve su partivali
REMETA, FROTAR, BISKUP i som PAPA, a uz njih je bila i
LEMOZINA. Još su tote bili
ISPOVIDNIK i JEZUIT i u temu se društvu ni spominjo PAKOL.

Beštije su bile, kako i prilici, u posebni dil, i to
KRAVICA, KONJIC, PULE, PULIĆ, MAŠKICA, MIŠ, ZEC i VUK.
U kojbu je bila
TVICA i još KARKOŠ, KOKOTIĆ, KOSIĆ i GARDELIN.
Tote je bila i jedna KOFA, ali u nju nisu bili
RAK, JASTOG, KOSKICA i KUNKICA. Niti su bili
PIRAK, SKUŠICA, MINĆUN, BAKALOR i BAKALARIĆ, a ni RAŽINA.
Za njih je bila potriba BAJA.

Za stolen di su bili KUCICA, BARICA, VATRICA i PUŠKICA,
o balotima je provjo BULIN,
po je nastavi kako mu je u konobu, di je bi
DEMIJON, MECAK po na TAPUN, po je ispala KANELA, iscidila bacva i napravila se FONGA, a za to otarit, poslužila je ŠTRACA.

LIPI-IVE, KRIVI, GOBO i MUCO stoli su kuco, ali zato nisu
PETEGULA i FEFELA, po se PEŠNJORDA, da ih cuje, pritvorila u UHO.
Istovremeno su ĆORO i ĆORA gledoli kako BARKO gladi MUSTAĆE-FENDOFERO i ni vidi da mu je CIMAk meju DLAKE.

KOSERACA, PILA, SIKIRICA i MACOLA putovali su za kupit
PAVER i ako se nojde koja LAMPA.

Niki je STARAC po vaporu zagubi PAPUC, iako mu je na noge bila KALCETINA,
a jednoj je ženi ispala FURKETA…po se PLAKALO rasplako.
NJUNKALO i PIHURA bili su puni BRIGE di in je nesto DIDE koji je iša po SETEJAKETE.

Jedno dite je pitalo je LAMPO, po su mu rekli, ne SINKO, nebo je PLAVO! BJONDA je svaku malo gledo na URICU,
a kako ni bila ni BURA, ni FORTUNA, borzo su arivali… falila je još URA!

I da poentiron za kroj;
kako se more zavaršit ova fjabica,
a da se ne spomene - PICICA!

Srećko Marinković

Svečana sjednica GV povodom Dana Grada Visa

Kao i svake godine za Dan Grada - Blagdan sv. Jurja održana je svečana sjednica GV grada Visa na kojoj su zaslužnima uručene nagrade Grada. Ove godine su laureati bili HPD Hum, DVD Vis, Amatersko kazalište "Ranko Marinković" i Milosrdne sestre sv. Križa iz Visa. Nakon Predsjednika Gradskog vijeća Stipe Vojkovića nazočnima su se obratili viški gradonačelnik Ivo Radica, načelnik općine Šolta Nikola Cecić-Karuzić, te zamjenik župana županije splitsko-dalmatinske Luka Brčić.

Nezaobilazna je bila i klapa Liket, a osnovnoškolci su sjajno izveli dijelove iz predstave o povijesti viškog školstva. Po završetku sjednice slijedio je ručak u restoranu hotela Issa. (n.k.)

Ko ovo more platit!

Temperature su desetak stupnjeva više nego su bile na Silvestrovo, sunčano je i dalje, vjetar oslabio... Vrime zove na đir do Luke, samo đira radi. Usput sretoh i Cavleta starijeg ( Stipe Peribonio-Cavle). Njegovih dvadeset godina Australije i život općenito su tema lamentiranja dok marširamo lungo mare.

Nije baš bila ura za zateći ribu na peškariji, ali nama se posrećilo. Roberto s kašetom gira.
- Akcijska prodaja - šali se. Dva kila za cijenu jednog! ( Za reć pravo i nije bila šala.)
Pa u Rive, pa u Bejbija... Sunčanje, kava, punč, par girica mački... Pa nazad, put Kuta.

- Ko ovo more platit? - nagovaram Stipeta na povratak u domovinu, škoju svom. A on još neodlučan.
Do kad? Dok ne bude prekasno? Ako već nije. (n.k.)

Andrija Brajčić - Šoltonac (1948-2014)

Danas su se od Androta Šoltonca oprostili obitelj, rodbina, prijatelji, sugrađani, njegovi vatrogasci i Domovina. Počivao u miru Božjem!

Arhiva ISSA-VIS-Kut 2007 (foto Nikola Kežić)

Viška jesen dobro rodila

U protekla dva mjeseca bilježimo 4 rođenja na području grada Visa. Nabrojat ću mame jer im znam imena... Katarina, Tina, Silvija i Josipa. Iskrene čestitke njima i tatama, naravno.

Čini se da rode sve češće imaju Vis za odredište, a da se iščitati i da roditelji od Božića do Pokloda intenzivnije vode "proaktivnu natalitetnu politiku".

I iz nastupa gradonačelnika, nedavno na TV Jadran-u, zračio je optimizam. A optimizma nam treba, zar ne? Za novoizgrađene jaslice upisale su se već 23 mame, pa se ni u kom slučaju neče moći govoriti o neiskorištenim kapacitetima.

Može li se u ovome početi prepoznavati trend biološke obnova Visa ili je još prerano za zaključke? (n.k.)