Završnom školskom priredbom obilježi se kraj školske godine i predstave se dramske, glazbene, plesne, literarne i ine vještine osnovnoškolaca, vještine koje su izbrusili uz pomoć i vodstvo svojih učitelja/ica i nastavnika/ica. Gledate ih i cijelo vrijeme se smiješite, bez razlike jeste li tu u ulozi roditelja, nastavnika ili fotografa...
U Visu je jutros započela trodnevna eko akcija čišćenja podmorja "Think green - Vis 2022"" u organizaciji kluba "Roniti se mora". Nakon kratke svečanosti; postrojavanja, fotografiranja i dodjele zahvalnica krenuli su na prvi zaron, u uvalu Stonca.
Nadaju se premašiti prošlogodišnji "ulov" (15 tona otpada). Otpad izvađen iz mora bit će prebačen na kopno, van škoja, za što će se pobrinuti društvo CIOS.
Sinoć je u Visu, u dvorištu Srednje škole "Antun Matijašević Karamaneo" predstavljena knjiga "Obo rogocu", izašla iz radionice Učeničke zadruge Bravura. Već su nas navikli na uspješne projekte, a sinoćnji događaj je ne ispunio, nego premašio očekivanja.
Recenziju za knjigu (objavljena u magazinu More) napisao je viški književnik i ugostitelj Senko Karuza, pa poslušajte kako ju je on doživio i ocijenio.
Sinoć je u Visu, u Hrvatskom domu, predstavljena knjiga "Vis posljednja nada" autora Danijela Frke. Ovako je autor kratko predstavljen na stranici knjižare Ljevak:
Danijel Frka
"Rođen je 6. kolovoza 1955. u Rijeci. Diplomirani je inženjer prometa i zaposlen u TD Rijeka promet d.d. u Rijeci kao direktor sektora Prometa. Živi u Kraljevici, oženjen, otac je troje djece. Autonomnim ronjenjem bavi se od 1975. godine kao član ronilačkog kluba "Adria" iz Kraljevice. Bavi se istraživanjem jadranskog pomorstva i zrakoplovne povijesti na hrvatskim prostorima. Koautor je knjiga "Hrvatski zrakoplovi u domovinskom ratu" (Izdavač Carski Husar, Zagreb 1995.), "Zrakoplovstvo NDH" (Izdavač PC Grafičke usluge, Zagreb, 1998.) te "Pomorsko zrakoplovstvo 1918-1941" (PC Grafičke usluge 2007).
Vanjski je suradnik i savjetnik Ministarstva kulture - hidroarheološkog odjela i Hrvatskog restauratorskog zavoda. Među najpoznatijim ekspedicijama na kojima je sudjelovao su istraživanje olupine austrougarskog bojnog broda SZENT ISTVAN potopljenog kod otoka Premude, snimanje dokumentarne TV emisije o američkoj letećoj tvrđavi B-17 kod otoka Visa te pronalaženje olupine talijanskog admiralskog broda RE D'ITALIA u vodama otoka Visa."
O autoru je opširnije govorio muzejski savjetnik Priručne zbirke i lokaliteta Issa mr.sc. Boris Čargo, a svoju bliskost s Visom pojasnio je i sam autor navodeći da je njegov djed nekoć službovao u Komiži i da se zahvaljujući njemu naslušao lijepih priča o Visu. U knjizi VIS POSLJEDNJA NADA osvijetljena je važnost Visa, napose ratnog aerodroma u 2. svjetskom ratu, uz obilje zanimljivih podataka, priča i fotografija.
Vis je stvarno za mnoge bio posljednja nada. Brojka od 4098 spašenih zrakoplovaca to potvrđuje.
Lijepa priča iz Visa... Uručeni su ključevi vlasnicima POS-ovih stanova. 11 obitelji riješilo je tako stambeno pitanje putem POS-a, a preostalih 11 stanova kupio je Grad i oni će biti davani u najam.
U tri manje stambene zgrade, izgrađene na prekrasnoj lokaciji, ukupno je 22 stana i realizacijom ovog projekta potvrđuje se ukupna uspješna demografska politika grada Visa. Čestitke sretnim vlasnicima!
Vlasnici novih stanova iz programa POS-a u Visu. Ako je i pala koja suza bila je to suza radosnica.
Danima teku licemjerne suze i prosipa se sarkazam bez pokrića... Srušena, pa šta! Nije to bila renesansna palača s kamenim balkonima, bilo je tu i dosta trošnog betona... Ovo su fotografije još iz 2014. godine. Da sam kojim čudom imao novce da je kupim i ja bih je srušio, pa gradio iz temelja. Vi ne bi? 😁
Na mjestu ovih klupa nekoć je bila greda na koju bi se sjelo odmoriti, ugrijati se i proćakulati. Iako je prošlo četrdeset i više godina kako je nema izraz "na gredu" je ostao. Savršena pozicija za ugrijati stare kosti tijekom zime, a u ljetne večeri se rashladiti. Gredu je u svojim novelama spominjao i Ranko Marinković...
Svjesni razmjera aktivnosti koji se odvijaju, te njihove važnosti za cjelokupnu lokalnu zajednicu, želimo Vam predstaviti slike rekonstrukcije Vile Topić.
Budućom rekonstrukcijom zgrade zadržati će se karakter i povijesna vrijednost njezine prethodnice, i što je najvažnije, pridonijeti očuvanju i zaštiti od daljnje degradacije njenih temeljnih vrijednosti i uspostaviti uvjete prema kojima će ova povijesna zgrada biti uključena u budući razvoj otoka.
Jako smo uzbuđeni što ćemo ovaj projekt realizirati na otoku Visu. Naša je iskrena namjera pridodati nevjerojatnoj ljepoti lokaliteta Grandovac unutar razmjera koji omogućuju održivi razvoj i stvoriti priliku za daljnji razvoj otoka. U dogledno vrijeme ćemo iznijeti više informacija, te Vam ovom prilikom zahvaljujemo na strpljenju tijekom ovog razdoblja građevinskih aktivnosti.
Tko je ulovio hlapa od 5 i po kila, od čega je bilo postolje za kino aparaturu u Visu, tko je bio brijač sigurne ruke.... i još niz zanimljivosti možete pronaći na donjem linku.
"Poštovanje,
želimo vas obavijestiti o mrežnoj digitalnoj zbirci novinske rubrike
"Dalmatinski kurioziteti" koja je izlazila u Slobodnoj Dalmaciji.
Sadržaj isječaka je svakodnevni život stanovnika Dalmacije u periodu
od 1958.-1962. godine. Taj sadržaj je pretraživ preko tražilice i mape
označene s geolokacijskim oznakama.
Smatramo da će novinski isječci biti informativni i zabavni za
korisnike Vaše Facebook stranice.
Tako vezano za Vis spominje se ovaj isječak: "Sedamdesetogođišnji Marko Tomić iz Visa najstariji je aktivni brijač u Dalmaciji (vjerojatno i u Jugoslaviji). U njegovoj radnji na Visu nema nigdje vidjeti stipse kojom bi zarezana mjesta na licu »liječio« poput mnogih dosta mlađih majstora ovog zanata."
Također zanimljiv isječak: "U veljači ove godine ribari Tomislav Darlić i Andrija Brajčić iz Visa ulovili su u vrši hlapa (porodica jastoga) teškog 5 i po kilograma. Primjerci hlapa ovolike težine vrlo su rijetki, a još je rjeđe da se hlap ulovi u vrši."
Pročitajte i ovaj isječak: "Aparatura kina »Hrid« u Visu nalazi se još od vremena rata montirana na postolju engleskog teškog mitraljeza. Kada se neposredno iza rata montirala kinoaparatura nije za nju bilo postolja. Netko se dosjetio da aparaturu montira na postolje teškog mitraljeza koje je bilo ostalo na jednom napuštenom položaju. Više se nikada nije mijenjala jer potpuno odgovara."
Prošle jeseni Visom se pronijela vijest da su Kristina i Andres pokrenuli postupak za posvojenje djeteta iz daleke Kolumbije. Ej, Kolumbije? - podigli bi u čudu obrve oni koji nisu odavde, ne znajući da je Kolumbija Andresova druga domovina.
Dakle,krajem rujna prošle godine započeli su prvi kontakti, prve fotografije dječačića, angažiranje odvjetnice u Kolumbiji...
Krajem studenog Andres i Kristina odlaze u Kolumbiju, a 1. prosinca događa se taj trenutak, taj prvi susret s dječačićem, uzimanje u naručje... Jesus Alejandro vjerojatno sluti da će mu ovo dvoje neznanaca pružiti svu ljubav ovog svijeta, pa službena jednotjedna adaptacija protječe bez većih teškoća. Nakon rješavanja preostale papirologije s kolumbijskim institucijama stekli su se uvjeti da Jesus s njima krene put Hrvatske, na Vis.
Pred Novu godinu to se i dogodilo. Vratili su se na Vis. Jesus Alejandro postao je Višanin, Kućanin.... Zaninović.
Evo ga, jurca po kuškoj rivi obogaćujući i nas prigodom da se iskreno radujemo tuđoj sreći. Jesus, dobro nam došao!