Donosimo vam fotografije s jučerašnjeg otvorenja izložbe Natalije Borčić "Čuvari putovanja" u Galeriji Karas, Zagreb. Foto: Juraj Vuglač
Izložbu možete pogledati do 29.4.2018. Radno vrijeme Galerije Karas: Sri i pet: 9 – 15 | čet: 15 – 19 | Sub i ned: 9 – 12 Pon, uto, praznikom: zatvoreno. Više o izložbi pročitajte na poveznici:
Petak, 20.04. 2018. godine u 20 h, Hrvatski dom u Visu
Ulaz slobodan
Autor drame Dežgracija Siniša Brajčić je profesor ali i nagrađivani amaterski glumac, zatim ribar te svakako etablirani dramski autor. Za ovu prigodu, uz uprizorenjeDežgracije, jedne od njegove tri drame iz knjige Viška trilogija, u produkciji HNK u Varaždinu, važno je sagledati Sinišu Brajčića upravo kao kao dramatičara. Uz adaptacije na viški govor nekih stranih dramskih tekstova i radiodramsku izvedbu ovo je za njega drugo autorsko kazališno uprizorenje, a prvo je bilo nagrađivana Veja, etnomonodrama iznjedrena prema Libru viškiga jazika Androta Fortunatota Rokija.
Siniša Brajčić u Dežgraciji kroz likove gostioničara Mikule, prognanice/kuharice Zane, umirovljenog ribara Viska, gradonačelnika, pročelnice gradske uprave Olge, novinarke Hani i Pismora govori o tome kako on doživljava ovo naše danas na škoju – tragično, mračno, tek ponekad ironično i smiješno, ali uvijek upozoravajuće. Riječ je tu ne samo o lokalnoj politici i sukobu svjetonazora, nego i o „kuntreštavanju“ vezano uz turizam, urbanizam, kulinastvo, prostorne planove i nautiku, ali ponajviše: razotkrivanje javnih i osobnih tajni. A one su vezane uz ljubav danas ali i jučer, tj nekad davno. Važnu ulogu tu ima jedna slika koja otkriva puno toga, ali publici treba ostaviti da je sama doživi u kazalištu. Ovaj put u produkciji HNK u Varaždinu, ali u zagrebačkom kazalištu Vidra, a poslije u Visu, pa širom Dalmacije, po ostalim otocima,a možda i dalje ... Sretna bila plovidba Dežgraciji koja upozorava, navodi na razmišljanje, ali daje i katarzu, što je u današnje vrijeme rijetko i - ma koliko mi šutili o tome ili se autor i ne složio – daje nadu, tj. krejoncu. Jer ako o nekim stvarima otvoreno i jasno progovorimo - a dramsko pismo ovako visokoga nivoa kakvo Rošotovo (da upotrijebimo i autorov nadimak po kome ga svi na škoju znaju) svakako jest, je tu nenadomjestivo - možemo ih riješiti, popraviti, nastaviti postojati i posebno: biti, živjeti, voljeti i – stvarati! Posebno na lipom viškom jaziku ...
Evo što sam autor govori o svome djelu: „Postajući ruvinani i ravnodušni ljudi – bezgušta i šušta ... kada se na sve to nažunto samo demografsko stanje na mojim škojimapostalo mi je jasno, do boli, da ne mogu samo čekati čekanje da bi dočekao čekanje samo ... Eto, zato sam iz svoje utrobe progovorio o ovom našem dereverso movimentu normalnosti, i to u drami, koja mi se kao forma činila najpogodnijom. U njima sam pokušao napisati sve ono što sam znao i umio, ostavljajući tako svoju poruku u boci, prije svega, onim ljudima koji brodeći još uvijek budni sanjaju i bacelaju ... Ali, za reći pravo, svojim dramama samo pokušavam spasiti svoje vlastito ljudsko dostojanstvo.“
Redateljica Julia Klier svoje viđenje drame tumači ovako: „Osunčani jadranski otok često je sinonim za opuštanje, poetičnost, hedonizam. Evocira nostalgične uspomene na ljeto i neka prošla bezbrižnija vremena. Dežgracija idealiziranim namaštavanjima suprotstavlja surovu realnost - realnost otoka zimi. Ustajalost, usamljenost, otuđenost. Odumiranje otoka kao mikrokozmosa - dok turisti dolaze, mladi odlaze, a starci umiru.“
Književnik i također dramatičar Tahir Mujičić ovako piše: „ ... i tako je Sinša Brajčić ... „osudivši sam sebe“ na svojevrstan povratak korijenima i okružnu, zanatima predaka i miru koji omogućava kontemplaciju i distancu od neuroza teatarskih središta, postao izuzetno zanimljiv fenomen suvremene dramske riječi. ... Siniša Brajčić svojom se predanošću kazalištu i njegovoj književnosti, svojom nadarenošću i osjećajem za ono bitno (dramsko, dramaturško, dijaloško), te temeljnom, kako teatarskom tako i lingvističkom neospornom pismenošću, daje kao autor koji nas vraća starom dobrom kazališnom štivu ... I upravo zato želim da izdrži u tom stvaralačkom smjeru ...“
Akademik Tonko Maroević svoj doživljaj iznosi autoru osobno te mu piše ovako: „ Libar sam proštija s guštom i empatijom. Veja je izvrsna ... U dramama se izvrsno boriš s „općim mjestima“ i pojednostavljenim stilizacijama likova ... a sve to kompenziraš prodorima koji imaju i autobiografsku crtu ... U svakom slučaju i literarno i etički i lokalpatriotski impresivan ishod ... Spreman sam posvjedočiti o snazi povoda i značenju tvoga angažmana ...“
Što naglasiti za kraj? Drama je aktualna, zaslužuje pozornost i gledanost, posebno zato jer je nastala uz pomoć prijatelja, a to su prof. Dunja Bezjak, članovi MH Varaždin i ostali. Siniša najbolje zna – koji su to ... (A. Fa.)
Malo tko nije čuo za recept od aloe arborescens kojeg je osmislio i knjigom "Rak je izlječiv" pronio svijetom franjevački redovnik Romano Zago iz Brazila. Tu vrstu aloe nije problem naći na našem škoju kao ni općenito na našim otocima i priobalju. Kako ono kažu? Zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu...
Nova pjesma pokojnog trogirskog tenora Vinka Coce bit će publici predstavljena ovog tjedna.
Jedan od najboljih hrvatskih pjevača umro je 2013., no splitski skladatelj Ivo Lesić iz arhiva je izvukao pjesmu koju je Vinko Coce snimio još 2005. godine i koja dosad nije bila izvodjena.
“Radi se o pjesmi “Šta je čovik” koju sam uglazbio i aranžirao na tekst Asje Kahle. Vinko Coce i ja te 2005. smo razgovarali o tome da mu napravim čitav album, no nakon što je nastala ova pjesma, on je otišao na turneju, a ja sam osnovao lutkarsko kazalište i tako se naš plan u hodu promijenio”, ispričao je Ivo Lesić.
Zanimljiv je i razlog zbog kojeg je baš sada odlučio u eter pustiti Cocinu izvedbu pjesme “Šta je čovik”.
“Imam dijete s posebnim potrebama koje ima apsolutni sluh i on je u jednom trenutku počeo pjevušiti “Šta je čovik, ko to zna, ka svića šta u mraku kratko sja”. I ja se tad sjetim da je sin to zapamtio dok smo snimali i onda sam izvukao pjesmu iz arhiva i doradio je”, otkrio je Ivo Lesić.
U cijelu se priču uključio i Croatia Records te pripomogao u realizaciji video spota kojeg je režirao Željko Petreš. Video spot možete pogledati ovdje: https://youtu.be/cmu84lu0iKw
Goranu ništa ne promakne pa nas je tako uputio na novootvoreni blog Blues za dobri otok. Autorica je Zorka Bibić sa susjednog nam otoka Hvara, a na blogu će se naći "priče i crtice koje čine naš komadić svijeta". Sudeći po prvoj priči uvjeren sam da će blog biti dobro posjećen.
Ukratko, ovo je dobrodošlica Zorki kao kolegici blogerici.
Prva fotografija je nasmijani prilog malom viškom baby boom-u, druga je podsjetnik na danas završenu manifestaciju "Marinković nas spaja", treća, četvrta i video odnose se na novi look konobe Vatrica...
Jutro okupano suncem razbuđuje kušku rivu nudeći sve boje, zvukove i motive rane pretsezone. Draga Cepotova se gega ulicom Don Cvjetka Marasovića, a susidi, Luka i Nino Kravica, iz Torge kreću put poja. Orni i dobro opskrbljeni. Na rivi ispred Vatrice jedriličari dovukli stol i stolice na sunce, do samog mora...
Kad se iz stana uputim na rivu, a to je nepunih 50 metara hoda, iz navike ponesem fotoaparat... Rezultat je ovakav video zapis
ili ovakva fotografija. Mnogo puta sam čuo od vas, koji u daljini pratite blog, da vam to puno znači, a Vinka iz Njemačke me čak pitala je li potrebna kakva financijska pomoć, donacija, za ovaj moj trud oko bloga. Već samim tim pitanjem pokazala je da prepoznaje kako sve ovo košta; vrijeme, oprema, znanje... I samo na tom joj hvala.
U petak, 05.travnja 2018. god. u 91.godini života nas je napustila Kujka, gospođa Olga Pavelić r. Jurinović. Ispraćaj pokojnice je u srijedu, 11.travnja 2018. god. u 12:15 sati na krematoriju u Zagrebu.
U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u petak, 6. travnja 2018., održan je Uskrsni koncert na kojem su nastupili: Župni zbor “Gospe od Spilica ” s Visa, klapa Liket i Komorni ansambl Hrvatske gradske glazbe Vis pod ravnanjem dirigenta Matea Narančića.
Na početku koncerta Zbor je predstavila gospođa Dobrila Cvitanović, urednica časopisa Hrvatska zora, te istaknula povezanost otoka Visa sa Sestrama sv. Križa. Zbor je osim tradicionalnih uskrsnih pjesama, izveo i pojedine točke klasične glazbe, kao što su Vivaldijeva “Glorija” i Händelova “Aleluja”, što je publika nagradila burnim pljeskom.
Regionalni susret prigodom 150. obljetnice dolaska Milosrdnih sestara sv. Križa u Hrvatsku, održan je na otoku Visu 4. travnja, kada se zajednica sestara okupila iz jednog velikog razloga: zahvaliti Bogu za polje rada kroz ovaj dugi niz godina na najudaljenijem hrvatskom otoku, Visu. Okupljene sestre zahvalile su Bogu na svakom susretu sa siromasima, starima, odbačenima, malenima zbog kojih je zajednica tako dugo prisutna na ovom otoku...
Nedjelja. Iscurio je jedan lijepi proljetni vikend. Sunce ode na počinak, a temperatura i dalje ugodna. Dopušta sjediti na otvorenom i nakon zalaska sunca, a boljeg mjesta za to na Kutu od onog "na gredu" i nema. Vjetar slab, gotovo bonaca...