Pozdrav iz zubne ambulante

Danas moja unučica ima zubnu putovnicu, promovira se briga o zubima, države se trude da ne budu najgore u broju karijesa po djetetu... (Za sad smo, u EU,  bolji samo od Bugarske. Ali tek smo krenuli.)

Ej, zubna putovnica! A moji zubi su "otputovali" bez putovnice. Prvi zub izvadio sam u Metkoviću davne 1977. godine, mislim da je bila šestica gore lijevo, drugi na Visu početkom osamdesetih kod Fadića. 1990. godine za djelatnike MUP-a bio je organiziran sistematski zdravstveni pregled u Splitu i stomatologinja iz Zagreba me upozorila na početke paradentoze i da se javim svom stomatologu na Visu. Baš! Slijedile su ratne devedesete, drugi prioriteti... Ukratko, nebriga i otočna ograničenja došli su na naplatu. Sve što sam pročitao i saznao o paradentozi upućuje na to da se vrijedi potruditi oko održavanja higijene zubiju, redovito čistiti kamenac i tako odgoditi vađenje... Odgoditi samo.

Prevrtio sam fotografije iz mladosti i ugledao sve svoje zube, ono dok ih je bilo trideset i dva. (Snimljeno u Metkoviću 1976. godine). I onda su se prali zubi. Naravno, nije bilo ovoliko marki zubnih pasta. Bio je samo legendarni Kaladont.

Baš pred novu 2000. godinu ispod dviju donjih jedinica upalio se paradont, Fadić je sastrugao kamenac i uputio me u Split da to snimim. Bolje da vam ne opisujem kako se u to vrijeme na Visu čistio kamenac. Praznici... Bolovi... Svakih par sati kafetin i onda prvi radni dan u Split, vađenje živca iz obje jedinice, antibiotik...

Kod paradentoze zubno meso se povlači prema gore, zubi se klimaju, miču, šetaju, putuju... Danas je još jedan trajno otputovao. Uz pomoć nove viške stomatologinje Klare. Što su nam dragi ovi zubari kad zaboli zub! Istina, uputio sam brižan pogled na žensku šaku i požalio što Matko nije doputovao za ovaj vikend, ali me čvrst stisak prilikom rukovanja i upoznavanja umirio. I na kraju, kad sam se već našao tu i preživio, evo i foto pozdrav iz ambulante.

Dr. stom. Klara Vrabič i asistentica Vinka Pečarević

Viški aerodrom postaje stvarnost?

Viški aerodrom! Danas je bio prilog na radio Splitu, a i ekipa HRT je bila tamo... Doći će i druge medijske kuće. Egzotika Visa pojačana poveznicom s ratnim aerodromom iz drugog svjetskog rata čini svoje. A do danas je samo Jure dnevno izvješćivao s terena na FB stranici Inicijative za revitalizaciju aerodroma na Visu. Već osmi dan.

Niste slušali prilog na radio Splitu? Dok sam pripremio diktafon na mobitelu, stavio slušalice koje služe kao antena i uključio snimanje proteklo je dvadesetak sekundi. Tako je prilog malo okrnjen, ali ne bitno. Poslušajte i upoznajte se s događanjima na i oko viškog aerodroma!

Pokretači inicijative za revitalizaciju viškog aerodroma (slijeva): Pino Vojković, Goran Ratkajec i Jurica Žitko

Radica: Ne morate volit' mene, volite ovaj grad!

U uredu gradonačelnika dočekali nas  projekti "postrojeni" na stolu: kutije, registri, fascikle...

Na blogu ste mogli čuti i pročitati o stavovima Provisla i razlozima zbog kojih nisu digli ruku za Izmjene i dopune prostornog plana. Druga strana  - predlagač spomenutih Izmjena, gradonačelnik Ivo Radica, odgovara im da je argumentacija koju su ponudili činjenično neutemeljena i neuvjerljiva, te da njega mogu volit ili ne volit ali da grad i ljudi ne smiju zbog toga trpjeti. Ističe da je Prostorni plan prevažan dokument i da se bez predloženih izmjena mnogi projekti zaustavljaju ili usporavaju, a drugi se ne mogu kandidirati za fondove EU.

Kaže da je svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, nakon medija, primao i gradske vijećnike na razgovor i informiranje, pozivao ih da postavljaju pitanja... Sada tvrde da je radio netransparentno.

Poslušajte gradonačelnika i njegove suradnike...

Veljko Dorotić, predsjednik odbora za finacije i proračun, govorio je o povezanosti prostornog plana i proračuna, što znači neizglasavanje ovih Izmjena i dopuna prostornog plana s ekonomsko-razvojnog aspekta...

Antonia Uskok, zamjenica gradonačelnika, govorila je o projektima; realiziranim, započetim, kandidiranim...

Gibonni: Udica

Udica se zadije za prste, 
taman ono koliko joj triba 
da se čovik siti da je dobro 
što se nisan rodi kao riba 

Kao riba s ljuskama o srebra 
što se neda vanka iz dubine 
ćutin di me išću ladna justa 
pa se krijen doli od sudbine 

Među rebra potonulog broda 
sa bandiron potonulog carstva 
sad je vije samo hladna voda 
zibaju je usnama bez glasa 

Vidin kosti usnulih mornara 
zagrljeni s morem kako muče 
more pusti vojsku neka spava 
to su samo dica daleko od kuće 

Odore s botunima od srebra 
ruzinavi mačevi u tmini 
pa se spuštam moru među rebra 
da mu čujen sarce kako pini 

Vidin kosti usnulih mornara 
zagrljeni s morem kako muče 
more pusti vojsku neka spava 
to su samo dica daleko od kuće 

Gledam kosti usnulih mornara 
mladu krv ća tribalo je prolit 
čujem more kaže Bogu fala 
što se nisan rodi kao čovik

Vis: Peticija za bolji internet

Evo čekam da u 18 sati otvori Pojoda i da odmah potpišem ovu peticiju. Sramota je koliko je usporio internet na Kutu. Teško mi je više i održavati blog koji počiva velikim dijelom na video zapisima u HD rezoluciji. Za upload par minuta videa treba ponekad i sat vremena. Za 315 kn ( telefon, max tv i flat internet) tražim brži i bolji internet. Potpišite i vi! Kućani, pravac Pojoda!

Maja Budrović - humanitarni brend

Kad odlučim štogod napisati uz fotografije ili video uradak ne opterećujem se previše sistematičnošću i uobičajenom formom, već pustim da i mene samog iznenade rečenice koje će uslijediti. Kad smo kod iznenađenja za jedno treba zahvaliti Robertotu. Jutros je s ribom pristao na kušku rivu. Tako je riješen obid - menule i ušate, a bez da idem na Luku.

Na fotografiji koju vidite dolje trebale su se naći samo rodice Asija i Maja koje su se uputile na trajekt (na Visu su se našle povodom sahrane Joška Repanića), a kako su se na rivi zatekli Dobrila i Pero i primjerci posljednjeg broja Hrvatske zore objedinili smo ih sve na jednoj fotki. Eto, mala reklama za Zoru.

Maji ne treba reklama. Ona je već brend. Humanitarni brend. Maja Budrović (za one koji je ne poznaju - na slici je prva zdesna) je Forka s brojnim rodbinskim vezama na Visu i odnedavno dobitnica priznanja - počasni član Crvenog križa. Iza nje je 45 godina humanitarnog rada, a inicijativa za spomenuto priznanje nije potekla iz Hvara nego iz središnjice u Zagrebu. Maja je ponos Hvara i Hrvatske. I nisam ovo saznao od nje nego, zamislite to, dok je Maja s Asijom hodala prema trajektu na radiju je upravo bio prilog o njoj, njenom humanitarnom radu i spomenutom priznanju.

Slijeva: Dobrila Cvitanović, Pero Karuza, Asija Darlić i Maja Budrović

Evo još jedna fotografija. Zbog bicikla. Ante je tek "kolateralna žrtva". A bicikl? O tome neki drugi put.

Ante Darlić

Oproštaj od Joška Repanića Sardenježa

Sjećanje na našeg prijatelja Joška Repanića Sardenježa by Nikola Kežić on Scribd

Preminuo Josip (Joško) Repanić

Na ovom blogu pronaći ćete nekoliko objava - tekstova autor kojih je pok. Joško Repanić. Oni će vam ponešto otkriti o ovom poštovatelju i istraživaču baštine otoka Visa, ljubitelju klapske pjesme i nezaobilaznom pratitelju, nerijetko i sudioniku, svih kulturnih zbivanja na škoju i oko škoja. Nagrađen je 2011. godine NAGRADOM GRADA VISA  "za osobit doprinos u zaštiti kulturne i povijesne baštine otoka Visa."

Počivao u miru Božjem!

Josip (Joško) Repanić - Sardenjež

IN MEMORIAM

Tražim po svojoj video arhivi neki zapis s događanja gdje je i Joško sudjelovao... Evo, ovo je zgodno, a vide se i njemu tako draga Poja...

Evo i nekoliko članaka iz Zore. Goran pronašao i skenirao, ja spojio u PDF:

Joško Repanić Sardenjež on Scribd

Biskupijski križni put na Visu (subota, 1. travnja 2017.)

Blog don Ivice Huljeva

Blog don Ivice Huljeva na adresi http://kroz-samariju.net nerijetko bilježi, za pojedine članke, i po nekoliko tisuća pregleda. Najviše se, naravno, prate postovi koji se odnose na otok Vis. Među takvima su i dva nedavno objavljena o sjećanjima dugogodišnjeg župnika grada Visa don Dinka Jerkovića (1893-1987). Pročitajte ih na izvornoj adresi:

1. dio: http://kroz-samariju.net/2017/03/07/grad-vis-sjecanja-dugogodisnjeg-zupnika/
2. dio: http://kroz-samariju.net/2017/03/09/grad-vis-sjecanja-dugogodisnjeg-zupnika-2/


don Ivica Huljev, župnik u Komiži

Toni Linčir (HNS): U ovom gradu bogate povijesti ostavite trag, a ne maglu!

Korektno je prenijeti i reakciju na prethodne stavove PROVISLA. Izvor: Facebook, profil Toni Linčir

Screenshot

Viška bonaca

Visom se širi miris trave...

...ali ne "one trave" doplutale s juga Jadrana, već svježe pokošene trave po gradu u akciji Gradine Vis d.o.o.

Jutros je Roberto u ponudi imao lipe velike gire, jaglice i još ponešto. Već sam gotovo četrdeset godina na Visu, ali me uvijek iznova impresionira način poimanja čekanja u redu za ribu. Kad pomisliš da si drugi, treći ili u najgorem slučaju peti po redu, odjednom se stvore oni što su, navodno, od sedan uri tu, izmile iz parka, iz automobila, iz butigi, iz šešira... Trudiš se ostati miran, filozofski pristupaš temi, gledaš u tome deterministički kaos, red u neredu... Ma, lakše se posovat.

Posade PMS jedrilica jedre morem i krajem. Dobar je ovaj 8. martovski termin ženske regate, živne malo Vis, pozicionira se na europskom jedriličarskom kalendaru.

Helikopter! Pojavi se, doleti, pokupi nekog nesretnika na heliodromu i odleti. Danas dva puta.

Betoniranje u Smiderovu napokon završeno. Kvalitetno, tvrdo. podijeljeno u "kocke" redovima kamena. Tko bude kopao za instalacije morat će obnovit cijelu "kocku", a ne samo rezati i krpiti. Tako bar govori gradonačelnik.

Imate problema s vizualizacijom svega ovoga? Riješeno. Samo pokrenite video!