VIS: Đir po gradu (Lučica -Grandovac), 7.10.2016.

Zima, zima, e pa šta je... (Piše Hvar, čitaj - Vis!)

Sreća za Gorana pa iz ovog kupusa na fb, iz mora banalnosti, probere i ponudi zanimljive sadržaje. Ovog puta je to poveći status Forke Zorke Bibić o ljetnom i zimskom Hvaru. Vrijedi ga pročitati jer se, gotovo u cijelosti, možemo prepoznati u ovom tekstu i kao Višani, Komižani... Ipak, za Vis se ne bi moglo reći da većih infrastrukturnih projekata nakon Domovinskog rata nije bilo (kanalizacija, ceste, rive, vrtić...), a ni zimi potpuno ne zamru aktivnosti na kulturnom i zabavnom polju. 

Uvažavajući sav napredak ostvaren na krilima turističkog buma ne ignorirajmo ni upozoravajuće riječi don Ivice Huljeva: "... Da, no kad se ovomu pribroji sveprisutni mit o turističkoj budućnosti života na otocima, stavljajući po strani sve druge oblike stabilnosti, onda je pitanje je li moguće da nas bilo koje reforme otrgnu od rastućeg nastojanja da se sve podredi dolasku i prolasku što većeg broja turista tijekom ljetnih mjeseci, a da nam zime sve više nalikuju predvorju mrtvačnica."

*****

Piše: Zorka Bibić

Početak listopada, prvi osjetni pad temperature i prva jesenska kiša odavno su prirodna granica u našem turističkom monokulturnom mikrosvijetu koja dijeli uspješnost sezone, mukotrpan i stresan rad, zbrajanje priljeva novca proteklih 5,6 mjeseci od (nekome sablasnih, a nekome romantičnih) prizora puste rive, drastičnog rezanja katamaranskih linija, bježanja na puste meridijane i paralele, povlačenja u komine i pripremanja nove sezone. Frenetičan tempo, diktiran i državnom i lokalnom politikom, stvorio je fizičku i duhovnu pustinju zimskog Hvara koji gubi sva obilježja grada: od smanjenog broja građana, nedostatka stalnih radnih mjesta do reduciranih društvenih i kulturnih sadržaja i loše društvene interakcije. Nedostatak međusobnog druženja, komunikacije i zajedništva ljeti produžen je i zimi, samo što više nemamo ispriku što radimo i zarađujemo novac koji nam mora ostati za hladne mjesece. Zimi su gotovo uvijek isti ljudi na kulturnim događanjima, u gradskim kafićima, u šetnji rivom i Pjacom, dok su ostali u sigurnosti i udobnosti svog doma ili nekih dalekih, toplijih krajeva. Ogroman je jaz između privatnog i društvenog standarda i, čini se, nepremostiv. U nekoliko sličica može se vidjeti i pretpostaviti tijek mjeseci koji nam slijede:
Sličica prva: Kod nas odavno postoji tendencija nezainteresiranosti za gradska događanja, uz istovremeno neinformiranje i vječito grintanje kako „uvik nešto fali“: Izložba? Ca će ti izložba, ca se ne more ništo drugo parićat u For?...Zoc nimote popust na Hvarsko ljeto za domaće? - Imate vrlo povoljnu pretplatu. - Ca će mi pretplata, skupo je to dvisto kunih, mi Forani bismo tukali mukte, jesi me cula, MUKTE! (…) Uz ovaj primjer spomenimo i kino za kojim smo kolektivno plakali dvadesetak godina, nakon što je zatvoreno kino Madeira u Arsenalu. Uza sav trud i muku i blagoslov europskih fondova, Hvar konačno dobije digitalni projektor i ogromno platno koje je cijelo ljeto radovalo filmoljupce svježim naslovima na dobroj staroj Venjerandi. No, taj prostor nije prikladan za cijelu godinu, a veliko platno traži veliki prostor. Gdje ćemo sad s kinom? I za koga?
Na to bi prosječni Foranin odmahnuo rukom i rekao: Ca će ti, mogu kalat film iz interneta…
Tko istinski želi, u zimskom Hvaru zbilja može pronaći toliko toga različitog, a dolazak na gradska događanja su samo jedan vid širenja horizonta i ljubavi za ovo mjesto. Naravno, želja i interes su nužna odskočna daska, jedan od otponaca koji nas i ujutro tjeraju iz topline i udobnosti kreveta na suočavanje sa životom. Sve temeljno proizlazi iz kućnog okruženja. Ukoliko sami nismo zainteresirani za ono što nam se događa, onda je teško očekivati da ćemo taj žar prenijeti na naše potomstvo ili generacije koje slijede.
Sličica druga: ponekad je zbilja teško razumjeti da su posljednji veliki infrastrukturni projekti namijenjeni građanima Hvara bili Semitecolovo kazalište i, 350 godina kasnije, deset hotela izgrađenih u samo desetak godina, što je, u kontekstu ondašnjeg vremena, bila svjetska revolucija. Dvadeset šest godina nakon uspostave Republike Hrvatske Grad nema / ne želi/ ne zna (točni odgovori su višeznačni) uložiti sredstva u nužne projekte: obnovu Pjace i zidina, izgradnju staračkog doma, nove srednje škole…Da se odmah razumijemo, nije Grad jedini krivac. Tu je i hrpa birokracije koju nijedna državna vlast ne želi riješiti, zamršeni labirinti zakona i dozvola, teret rokova, domino-efekt kancelarija i fikusa - nije čudo što i zbog toga svi smatramo da smo prije živjeli bolje. U isto vrijeme, novac je u Hvaru poput pijeska: curi kroz prste i nepovratno bježi. Ovog ljeta u našem je gradu uredno registrirano 17 novih rent-a-boat agencija. Pogađate, gotovo nijedna nije iz Hvara. Take the money and run. Pokušate li javno propitati gdje odlaze silne svote novca iz grada i zbog čega se ništa ne stvara i čini za građane ovog grada, već za neke odabrane ili podobnije, dolazite u opasnost da netko na vama bez ikakvog skrupula pokaže svoju moć i teror. Da se opet razumijemo: nije ni ova situacija isključivo u domeni vlasti, već i naša građanska odgovornost. Javni govor o tabu temama nužno otvara Pandorinu kutiju koja bi na težak i bolan način počela mijenjati stvari. No mi za promjene još uvijek nismo spremni. Ovo možda pokazuje da je Hvaru, za početak, nužan povratak komuniciranju face-to-face, a ne putem društvenih mreža (sad sama sebi skačem u usta jer upravo to i činim). Potrebne su tribine, javni skupovi, razgovori o temama koje su bitne za budućnost ovog grada, konstruktivni prijedlozi i ideje, izlazak iz udobnosti kauča i komina.
Možda u skladu sa sveopćom dominacijom plitkosti i površnosti, Hvaru nedostaje konstantan i argumentiran govor njegovih intelektualaca, konstruktivno ukazivanje na nepovoljne i loše stvari koje onemogućuju kvalitetan život, ali i veći društveni angažman nas samih.
No, poetičnim rječnikom, sve počinje od vlastitih dvorišta. Pitanje je samo jesmo li u njima zasadili cvijeće ili gust korov.

Đir po gradu - Vis, 5.10.2016.

Ako vam je bilo prebrzo, evo sporija verzija:

Popis skipera (skipper) na Visu?

"Poštovani, zanima me postoji li igdje na internetu neka baza, odnosno popis skippera ne Visu? Hvala na odgovoru, Ana"

Dolaze mi u inbox različita pitanja i molbe. Na neka znam odgovoriti, na neka ne. Na ovo nisam znao. Možda netko od vas zna? Ostavite odgovor dolje u komentaru, makar i pod anonimno. A mogli bi i sačiniti i popis ako to već nitko ranije nije napravio...


1. Teo Fras                                  Mobitel: 098 605-406
2. Krešimir Đakulović
3. Tomislav Cvitanović Toto       Mobitel: 098 313800
4. Alen Krstulović
5. Toni Pečarević
6. Vjeko Tomić
7. Ivan Borčić (Komiža)             Mobitel: 091 270-3666
...

Pala u more: Srećom, bez posljedica!

Djevojka u crnom, u pokušaju da prijeđe s rive na jedrilicu, pala je u more. Daska je skliznula s rive u trenutku kad je zakoračila i - buć! Prijateljice su je brzo izvukle. Srećom, neozlijeđenu. Mokra odjeća i boršin su najmanji problem.

Vesela ekipa iz Zagore oprostila se s Visom

Svi koji su ovog ljeta koristili usluge prodavaonice STUDENAC 217, na Kutu, morali su primjetiti veselu ekipu od pet cura iz okolice Sinja (Brnaze, Biorine, Gala, Košute, Otok) poslanih na privremeni četveromjesečni rad na Vis. Mladenački prpošne i duhovite, a istovremeno vrijedne, susretljive i uslužne, stvorile su neuobičajeno pozitivnu atmosferu i osvojile simpatije Kućana i kupaca općenito.

Četveromjesečni premještaj istekao je danas, a ja, evo, ispunjavam obećanje da će događaj odlaska biti zabilježen na blog portalu. Sretno cure!

Medicinske sestre "okupirale" Vis

U subotu 1.10.2016. godine od 10 - 12 sati HUMS (Hrvatska udruga medicinskih sestara) provodi Javnozdravstvenu akciju - otok Vis

Trg Klapavica - ispred hotela TAMARIS

1.10.2016. godine

10 - 12 sati

Kraj rujna na Visu

Gotovo svi vezovi na Luci i na Kutu zauzeti, jarbol do jarbola... Turizam je sve i svugdje. Sezonska radna snaga, posljednjih godina, uglavnom stiže iz - Slavonije! Nekad je zemlja bila bogatstvo, a sad je to more i sunce, obala... Jematvu je teško i primjetiti. Na Kutu je ostalo svega nekoliko konoba koje nisu pretvorene u dnevne boravke ili poslovne prostore. Uz sve poticaje, državne i lokalne, broj stanovnika ipak samo stagnira. Udio stranaca u vlasništvu na nekretninama sve je veći, a Kut je zimi "grad duhova". 

Turobne misli? Ma daaaaj... Nešto eurića se 'ubralo', danas srdele i blitva za obid... Život po mjeri čovjeka. Želim vam dobro zdravlje i dobre susjede!

Vjenčanje na Kutu: Anita i Zoran

Mlada je prva susida pa di nećeš popratit sretni događaj. Sretno mladenci!

Pogledaj video!

Večera na Fortici

Veliki izbor delicija iz kuharske radionice srednje škole AMK Vis... Bila je to večera za sudionike znanstvene konferencije „Mediterranean Islands Conference 2016“ (MIC-Vis 2016.).  I ne samo za njih.

Otvoren Japanski paviljon - kuća čaja u Visu

Jučer je u Visu otvoren japanski paviljon - kuća čaja, prvi projekt koji je realiziran kroz Anatomiju otoka. Koga zanimaju detalji može ih pronaći na web stranici Anatomije, a ja ću vam fotografijama i videom približiti jučerašnje događanje.

Profesori s Keio univerziteta iz Tokia, Hiroto Kobayashi i Darko Radović, su na simpatičan način i s radošću predstavili objekt i predali ga gradu Visu kao zahvalnost za petogodišnje gostoprimstvo, a u svrhu prijateljskog povezivanja i upoznavanja dviju arhitektonskih i graditeljskih tradicija.

Elokventni i duhoviti prof. Radović dao je osoben pečat kao moderator i prevoditelj u ovom događanju, posebice u dijelu demonstracije ceremonije pijenja čaja.

Čaj je najprije poslužen dvojici "shoguna": viškom gradonačelniku Ivi Radici i glavi Anatomije Bošku Budisavljeviću.

U kuću čaja ulazi se bos, ponizno, bez arogancije i staleške razlike, kroz malen otvor s lijeve bočne strane. Hmm... Bilo bi zgodno tu, u kući čaja, održavati sjednice gradskog vijeća, uz punu tradicionalnu ceremoniju, zar ne?

Pogledaj video!!!

Problemi hrvatskih otoka trebaju održivija rješenja od poticanja turizma

Jučer je u međunarodnom sveučilišnom centru na otoku Visu, VERN' Island School, otvorena međunarodna multidisciplinarna znanstvena konferencija „Mediterranean Islands Conference 2016“ (MIC-Vis 2016.), koju zajednički organiziraju Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Veleučilište VERN'.

Konferencija se održava od 21. do 24. rujna, a na njoj sudjeluje više od 100 stručnjaka iz 10 različitih zemalja, kojima je cilj putem razmjene mišljenja, dijaloga i primjenjivih znanstvenih istraživanja donijeti nove spoznaje i razmišljanja te ponuditi određena rješenja za održivi razvoj mediteranskih otoka, kroz 16 različitih tema konferencije: arhitektura, demografija, geografija, javni servisi, kultura i tradicija, mediji i komunikacija, migracije, obnovljivi izvori energije, obrazovanje, održivi razvoj, poljoprivreda i ribarstvo, posao i gospodarstvo, povijest, sigurnost, turizam te umjetnost i književnost.

Događanje se održava uz visoko pokroviteljstvo predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović i pokroviteljstvo grada Visa, čiji je gradonačelnik Ivo Radica pozdravio sudionike na otvaranju.

„Ovu smo konferenciju organizirali godinu dana, a Vis je odabran upravo zbog svojih posebnosti, ali i prednosti koje posjeduje za produljenje turističke sezone i 'vraćanje života' u mjesecima predsezone i posezone. Iz predavanja i izlaganja stručnjaka u pojedinim segmentima znanosti i struke, vjerujem da ćemo i mi na lokalnoj razini uvidjeti neke nove perspektive za daljnji razvoj otoka Visa“, naglasio je Ivo Radica pri otvaranju konferencije.

„U posljednjih je nekoliko desetljeća previše riječi, a premalo dijela uloženo u rješavanje problema s kojima se susreću hrvatski otoci. Najznačajniji je svakako depopulacija i iseljavanje mladih s otoka, a ti se problemi ne mogu riješiti samo poticanjem razvoja masovnog turizma, jer to nije dugoročno održiv razvoj i stvarni život. Projekt „Otočka inicijativa“ usmjeren je stvaranju uvjeta za stvarni i održivi  život na otocima, a daleko najvažniji uvjet je pristup obrazovanju i znanju. Ovoj projekt koristi prirodne otočke resurse za poticanje razvoja akademskih aktivnosti i života na otoku Visu, izvan turističke sezone. Smatram da to može pomoći daljnjem razvoju i očuvanju autentičnih vrijednosti, puno bolje nego masovni turizam“ , istaknuo je Branko Štefanović, predsjednik Upravnog vijeća Veleučilišta VERN' i idejni začetnik projekta „Otočna inicijativa“.

„Područje Mediterana povezano je s mnogo aspekata – kroz povijesno i kulturno naslijeđe, prilike za poslovni razvoj, turističke potencijale, demografske trendove, itd. – iz kojih ćemo tijekom trajanja konferencije analizirati moguće smjernice za održivi razvoj otoka. Zahvaljujem se predsjednici Republike Hrvatske, Kolindi Grabar – Kitarović na visokom pokroviteljstvu nad konferencijom, svim stručnjacima koji su prijavili radove za izlaganje te otoku Visu i gradonačelniku grada Visa,  Ivi Radici“, poručio je prof. dr. sc. Vlado Šakić, direktor Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

„Uvjeren sam kako ćemo na ovoj konferenciji diskutirati o svim elementima koji su važni za život na otoku, ali i svim izazovima s kojima se otoci danas susreću. Ideja nam je analizirati što više područja života na otoku te pokrenuti platformu za umrežavanje i rješavanje problema otočnog stanovništva“, napomenuo je prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila, dekan Veleučilišta VERN'.

Uvodničari na konferenciji su Dionigi Albera, direktor francuskog Instituta za etnologiju Mediterana te dr. sc. Joško Božanić, redovni profesor na Odsjeku za kroatistiku, Filozofskog fakulteta u Splitu.

U okviru konferencije bit će prikazana i izložba „Mali otoci – pioniri održivog razvoja“, koju organizira francuski Konzervatorij za primorje, a održat će se i hrvatska pretpremijera dokumentarnog filma „Dalmacija iz zraka“, producenta Branka Borčića.

(VERN', objava za medije)