Izložba "Viške škule"

Propustio sam bio otvorenje izložbe "Viške škule" povodom 50 godina preseljenja škole u novu zgradu, pa sam večeras iskoristio priliku, dok je još izložba postavljena, da je posjetim. Učinite to i vi koji do sada niste. Izložba je otvorena do daljnjega, a ne do sutra kako je ranije bilo planirano. Razlog tomu je veliki interes naših sugrađana. Dakle, izložba ''Viške škule'' će biti otvorena do daljnjega u vremenu kad je otvorena Gradska knjižnica i čitaonica ''Vis'' i to: SUB, UTO, ČET: od 9,00 do 12,00 i PON, SRI i PET: od 16,00 - 20,00 

Obilje materijala; sve lijepo složeno i informativno. Koga bi trebalo pohvaliti? Maju, Gorana...? Kako bi vam bar dijelom prenio i potvrdio tu tvrdnju, evo nekoliko fotografija.

Pretplati se na e-poštu

http://feeds.feedburner.com/blogspot/priha

Desno dolje je box "PRETPLATI SE NA E-POŠTU". Ako želite u e-poštu primati svaki novi post koji objavim upišite svoju e-mail adresu i kliknite "Potvrdi/Submit"! Jedan broj vas će sigurno otkriti da im taj način praćenja bloga najviše odgovara. Želim vam ugodan dan! (n.k.)

Božićnica

Početak isplate u ponedjeljak, 15. prosinca...

Na stranici Grada objavljivat će se i audio snimke sa sjednica GV

Na blogu kolege Vojkovića koji je pratio 10. sjednicu GV saznajem da će se ubuduće na službenoj stranici grada objavljivati i audio snimka sa sjednica Gradskog vijeća.. To je za pozdraviti. Tako će glasači imati priliku čuti što to na sjednicama GV izvorno i cjelovito govore i zastupaju vijećnici kojima su oni dali povjerenje. U postu su i druga zanimljiva zapažanja s 10. sjednice GV. Pročitajte!

"Sinoć je održana sjednica Gradskog vijeća Grada Visa. Donesene su izmjene Poslovnika o radu Gradskog vijeća, koje će doprinijeti većoj transparentnosti rada vijeća. Na web stranici grada Visa objavljivati će se materijali za sjednice gradskog vijeća, u zapisniku će se navoditi kako su glasali vijećnici, a objavljivati će se i audio snimka rada vijeća. Inače, mogu primjeniti da se u zadnje vrijeme web stranica (ma kakva ona to bila) puno bolje ažurira. Ja sam na sjednicu došao, u prvom redu, jer je na dnevnom redu bila izmjena Odluke o izradi izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Visa. Zanimalo me je zašto se ide u izmjene Prostornog plana prije nego li se donese Strategija razvoja Grada Visa. Na sjednici je jedino Miće Radišić primjetio da bi se trebalo pričekati donošenje strategije, ali na to se nitko od ostalih nije ni osvrnuo.

Ako se Prostorni plan donese prije strategije, onda ona nema nikakvog smisla. Naime, strategijom se dugoročno planira kakav Vis želimo, a prostorni plan je jedan od dokumenata (taktika), sredstvo, kojim se ostvaruje strateški cilj. Ne mogu ne primjeniti da je sjednica bila izuzetno loše pripremljena, bolest pročelnice nije opravdanje." (Željko Vojković)

Korektno je primjetiti da su posljednjih godina i gradonačelnik i predsjednik Gradskog vijeća bili izuzetno otvoreni prema medijima i da su nam podaci bili dostupni. Pozivan sam i na sjednice Gradskog vijeća, ali kako ja i ovako potrošim previše vremena radeći na ovom blog-portalu, kronici... nisam se baš pretrgao prateći rad GV. Objava audio snimki će svakako biti koristan i vjerodostojan izvor saznanja i lako će ih biti prenijeti ili linkati i slušati diljem svijeta. Eto, ovu 10. sjednicu ćemo, do koji dan, moći preslušati na stranici grada. A zima ide. Možda bude zgodno u dugim večerima pustiti snimku i "svađati" se s njima.

Još jednu stvar predlažem gospodi u gradskoj vlasti. Neka više koriste formu "objave za medije", distribuiraju to putem e-pošte i tako pojednostavne plasman informacija. I sebi i medijima. (n.k.)

Kuška Rika se vratila u podzemlje

Nakon sedam dana kuška Rika se vratila u podzemlje, presušila su vrela ispred Studenca i možda samo poneki bunar uz samo more još "kuha".

Ova mješavina ulice i trga ispod mojih prozora zahtijeva temeljitu sanaciju: podzemlja i nadzemlja. A možda se baš lipo uredi i poploča, tko zna? Dosta je bilo ovih tankih zakrpa bez armiranja. Ili se štedilo ili se kralo... Ili se samo nije znalo.

Bez butige smo već osam dana, a ne vidim neki angažman da ista što prije proradi. Vjerovatno su svi angažirani na Luci oko velikog Studenca koji je također jako stradao u poplavi.

Bakalarijada: Uspješan nastup viških srednjoškolaca

Srednja škola „Antun Matijašević Karamaneo“ iz Visa sudjelovala je na 5. Međunarodnom festivalu tradicionalnih eko, etno i gastro običaja poznatijem pod nazivom Bakalarijada, koji se održao u subotu 6. prosinca 2014. u hotelu „Medena“ u Trogiru u organizaciji Zadruge „Rašeljka“ i udruge „Velur“ iz Trogira, a pod pokroviteljstvom Ministrarstva poljoprovrede, SDŽ, Grada Trogira i TZ Splitsko-dalmatinske županije.

U pripremanju jela od bakalara sudjelovali su kuhari profesionalci, kuhari amateri te kuhari- učenici srednjih škola. Naša je učenica Rita Brajčić osvojila brončanu medalju u kategoriji kuhara-učenika za pripremu bakalara „na bianco“, a u kategoriji domaćeg zamjenskog bakalara naši su učenici pod mentorstvom učitelja kuharstva Katarine Jurinović i Stjepana Vetme osvojili zlatnu medalju.

Posjetitelji su mogli pogledati i izložbeno prodajne štandove domaćih proizvoda,čak njih pedeset, među kojima su se birali najbolji štandovi po uređenosti, ponudi i vizualnom izgledu. Naš je učenički štand, na kojem su bili izloženi proizvodi Učeničkog poduzeća „Bravura“ (razni džemovi i začini, hib, arancini, hruštule, cvite, pogaca od slane ribe, vodiči, magneti s motivima otoka te ručno izrađen nakit) pod vodstvom prof. Emilijane  Jončić i prof. Vedrane Rokov Fras, osvojio brončanu medalju zahvaljujući angažiranosti i organizacijskim sposobnostima naših učenica Mine Hodžić i Evite Vidović.

U sklopu Bakalarijade organizirala su se stručna predavanja o češnjaku kao domaćem lijeku, a u zabavnom programu nastupio je Neno Belan uz klapu „More“ iz Šibenika.

SŠ "AMK"

Don Marijo Volarević: Ni crveni ni crni nego Dite puka

Je li otvoreni sukob Hajduka i njegovih navijača s čelnicima HNS-a prerastao okvire sporta i zahvatio politiku, pa čak i crkvu? Nakon što su o skupu na Rivi svoje rekli sportaši i sportski djelatnici, potom i političari, buru je izazvao kolumnist i urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić, koji je organizatore skupa nazvao ''orjunašima''. 

Da je kolumnist Glasa koncila očito promašio temu jasno je svima koji su bili na Rivi, a isto mu je u otvorenom pismu poručio i don Marijo Volarević, doktor moralne teologije i predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, čije pismo donosimo u cijelosti:

*****

(odgovor kolegi Mikleniću na tekst u Glasu koncila)

"Komu zapravo treba i ide u prilog mogući sukob Hrvata s juga i Hrvata sa sjevera?

Ide u prilog kolega Mikleniću svima onima koji Hrvatsku vole i izvan naplatnih kućica u Lučkom. Onima koji su 13 godina Hrvatsku reprezentaciju čekali u Splitu, a u međuvremenu se naslušali svakakvih opravdanja… jedan od njih bila je priča o ukletom Poljudu što je većina vaših kolega novinara iz Zagreba pisala. A ja Vas podsjećam da Hrvatska nikad nije izgubila službenu kvalifikacijsku utakmicu na Poljudu i u svakom kvalifikacijskom ciklusu kada se igralo na Poljudu, Hrvatska je prošla dalje (dva puta na europsko i jednom na svjetsko prvenstvo). Toliko o prokletstvu. I dok smo mi 'antihrvati' čekali reprezentaciju u Dalmaciji današnji zabrinuti Hrvati preoblikovali su je u 'repku'. U isto vrijeme počinje se NK Croatia preoblikovati u udrugu građana Dinamo, a HNS u HDZ.

Tko dijeli Sjever i Jug, Dalmacija ili Gobac koji je Metkoviću ukrao naslov?

Vjerojatno nakon ovih redaka već vidite orijunaša iz Splita i plaćenika kukuriku koalicije. Kolega da Vam se predstavim: rodom sam iz Metkovića. To vam je grad nekoć poznat po rukometu. Osim poznatih rukometaša porijeklom iz Metkovića poput Ćavara, Obrvana, Goluže, Kaleba, Bijeliša, Jerkovića, Dominikovića itd., i neka mi oproste mnogi koje nisam spomenuo, tamo su Vam igrali i igrači poput Balića, Metilčića, Lackovića itd., ali nisu mogli biti prvaci Hrvatske iako su ga zasluženo osvojili. Mogli su osvojiti kup EHF – to vam je Kup u kojem se natječu antihrvati – a prvenstvo Hrvatske prema pravom Hrvatu Gopcu osvojio je Badel Zagreb za zelenim stolom. Ja se pitam tko je podržavao i tko podržava takvu krađu, a vi kolega Miklenić se pitate tko dijeli sjever i jug?

Tko je pokrao Cibonu?

Nego se mi zapričali o rukometu, a tema nogomet… malo bih ja i o košarci i o poznatom antihrvatskom klubu Jugoplastika koji je tri puta bio osvajač antihrvatske lige prvaka. I dok anatihrvatski klub 'Jugoplastika' zbog duga (4-5 milijuna kuna) igra neku ligu bedaka, a Cibona koja je dužna nešto sitno oko 40 milijuna kuna (govorilo se i o 80 milijuna) i unatoč tome trebala je u ligu prvaka ove godine ali zbog solidarnosti s općim stanjem u Hrvatskoj, to mjesto prepustila je hrvatskom klubu Crvena zvezda. Vi se pitate kome treba podjela a ja se pitam tko je pokrao Cibonu, a nadam se da se i USKOK pita? 

Ali opet ja promašio temu, a ona je hrvatski nogomet. Ipak prije nego progovorim o Hajduku i Dinamu malo bih ja o našoj reprezentaciji (ups zaboravih da je sada 'repka'). 

Nije bilo lako Hrvatskoj 'repki' zadnjih godina pripremati se u izgnanstvu, ponajviše u Sloveniji, a Bogu hvala konačno su se odlučili vratiti kući u Zagreb u Svetice. A bilo je podmuklih pokušaja da se ne daj Bože nogometni kamp Hrvatske 'repke' izgradi u antihrvatskoj Dalmaciji, ili antihrvatskoj Istri ili Slavoniji.

Najlukaviji su bili ovi antihrvatski dalmatinci darujući besplatno zemljište u Baškoj Vodi. Ipak Bogu hvala HNS čelnici vođeni iskustvom ostalih Saveza uspjeli su dokazati da se kampovi svugdje grade u centru grada (jer što ako jednog dana ne bude prijevoza, ovako mogu pješke do stadiona). Ključna je u odabiru bila kilmatska pozicija, jer ipak je Zagreb najsunčaniji grad u svojoj županiji, a kod nas u Dalmaciji zadnjih dana neprestano kiši, a i južina može utjecati na raspoloženje igrača. Nego i ja se pitam, ko' što se i vi pitate: pa komu treba podjela, kad sve može ostati u Zagrebu i onda nema podjele?! 

Nego vidim kolega Miklenić da Vas muči problem nezaposlenosti i siromašnih u Hrvatskoj pa ste to spojili i povezali sa navijačima. Rekoh idem i ja probati isto učiniti i tako se ja pitam ko' što se i vi pitate, kako ljudi u Dalmaciji uopće imaju vremena za prosvjede? Mogu reći da me jedna stvar u startu zbunila. Gledajući podatke u Zavodu za zapošljavanje, vidio sam da u Splitu ima oko 20 tisuća nezaposlenih, a na rivi bilo 30 tisuća. I onda sam mudro zaključio da ovih 10 tisuća viška mora da su to ti antihrvati koji su se uvukli među ovih 20 tisuća neradnika. Skoro im je prošlo za rukom, ali hvala Zavodu za zapošljavanje, na preciznim brojkama.

Ljudi rade pa ne stignu na Maksimir, a neradnici u Dalmaciji imaju vremena prosvjedovati

Znam da mi Mamić neće platiti honorar ali radi bratstva sjevera i juga otkrio sam još nešto preko istoga Zavoda. Zagreb koji je četiri puta brojniji od Splita ima oko 40 tisuća nezaposlenih. I sad je meni jasno zašto je Maksimir prazan. Nije to radi Mamića i HNS-a, nego ljudi rade i nemaju oni vremena kao mi u Dalmaciji. I kad ovih 40 tisuća rasporediš na košarku, rukomet, hokej, futsal Dinamo... čujem da je zadnji put bilo 6 tisuća (Maksimir se toga odavna ne sjeća) i tako dok stignu do Maksimira nema ih puno. 

Ali ova moja solidarnost i suosjećanje s Mamićem nije ništa u usporedbi sa solidarnosti koju ima članovi HNS-a međusobno, (ne Pusićkinog HNS-a, nego Šukerovog ili možda Mamićevog?). Vidim da ga je neki dan mijenjao na sjednici dok je gosp. Šuker bio na službenom putu. I u tome se vidi jedinstvo članova HNS-a kojima nije važno tko je šef: danas Šuker, sutra Mamić, prekosutra netko drugi, bitno je da ima sloge, da sve funkcionira i da je sve transparentno i da u HNS-u nema politike (oni sa stranačkim iskaznicama nisu dobro došli). 

Nego vratimo se solidarnosti između sjevera i juga. Sami HNS radi na tome. Upravo zbog solidarnosti HNS je Hajduka zamolilo da tri utakmice igra pred praznim Poljudom, tako da igrači Hajduka znaju kako je Dinamovim. A usput veliko im hvala na tom prijedlogu jer su nam u ovo doba recesije uštedjeli par stotina kuna. Jedino ne znam kako će se dogovoriti sa onima što imaju pretplate, a ima ih preko 6 tisuća. Evo uhvatio se ja socijale i kao i vi kolega Miklenić postao socijalno osjetljiv i zabrinut, a sve u svrhu da ne bi bilo podjele sjevera i juga, neka nam svima bude isto, kako se zalaže HNS. I tako sam ja poslao upit upravi Hajduka?

Kako to da mi moramo plaćati ulaznice 40, 60 i 80 kuna, a kad je derbi i više, a oni gore na Maksimiru plaćaju jednu kunu. I dobijem ja od njih odgovor. Gospodine Marijo, Hajduk je doo. Što će reći firma i zato sve mora biti transparentno jer prije Linića sada Laovac čeka da naplati porez. A Dinamo? – on vam je, kažu oni meni, Udruga građana i da ih ne uzdržava jedna poznata zagrebačka obitelj i da ne dobivaju nešto malo socijale od grada ne bi mogli funkcionirati. U tolikoj su krizi da su se morali radi troškova ujediniti sa još jednim zagrebačkim klubom Lokomotivom. Pa kad ovima fali igrača oni im pošalju, a kad treba njima onda oni uzvrate. Imali su i zajedničkih trenera i ljudi i upravi. E to je pravo bratstvo i sloga, a ne mi doli u Dalmaciji sve hoćemo sami. Sve u svemu njima u simbiozi život jeftiniji. Usput da Vam još nešto kažem. Neki dan ka u pravoj firmi, Hajdukovim radnicima napravili alkotest. A ne znaju oni, kolega Miklenić, da je droga opasnija…

Kolega Mikleniću, nije lako živjeti u antihrvatskoj Dalmaciji

Dragi kolega Mikleniću, moram se na kraju požaliti, nije lako živjeti u antihrvatskoj Dalmaciji zadnje 24 godine. Pokrali nas, zatvorili nam sve tvornice i ne daju ljudima posla. A tako ti je proša i naš bidni Hajduk. A vi dobro znate, a možete provjeriti i na Internetu koje su sve vlasti bile u Splitu zadnjih 24 godine pa time i u upravi Hajduka. I svi se oni htjeli okoristiti Hajdukom. Zbog toga sam zavidan da se upravo uspon Dinama veže uz prohrvatsku vlast; uostalom nije on badava najkatoličkiji klub, kako je izjavio pok. Marković. Iako me čudi eno neki dan na rivi na prosvjedu bilo svećenika, a i neke časne se slikale s Hajdukovim šalom… čudi me to za tako jedan ateistički klub. I dok kod vas na sjeveru vlada demokracija u izboru predsjednika, direktora, ostalih članova uprave, vidi se točno jedan 'obiteljski odnos', dole vam kod nas ko' na Divljem zapadu – navijači preuzeli klub. I onda se čudite našim huliganskim ispadima. Ali zato ste vi tu da nam pomognete i hvala još jednom upravi Dinama koja u suradnji sa policijom dovodi navijače u red; eno nam neki dan i kolegu don Milu dobro pretresli. Još samo da spustimo nivo navijača ka u Maksimiru, biti će nam jeftiniji život. Manje redara i ostalog osoblja...

Također sam sretan da je ovaj Dinamov model demokraciju zaživio i HNS-u, ali to i ne čudi kad im je u pomoć priskočio izvršni dopresjednik Dinama. Tako danas sve sjaji od demokracije: nema afera, nema nogometnog namještanja, suce više ne tribaš plaćati za pošteno suđenje (jer su naučili kako treba suditi)… Što se onda ljudi čude zašto gospodin Šuker kao ambasador mira putuje po svijetu? Kako i ne bi kad je sve u HNL-u tako dobro uređeno… Ali to vas ionako ne zanima, nego znam ja, vas zanimaju antihrvatske snage. Da vam iskreno kažem puna ih je Dalmacija, a kako čujem ima ih mnogo i po čitavom BILOM svitu!

Pozdrav s oslobođenog Visa, a ubrzo i iz cijele slobodne Dalmacije

Dragi kolega srdačno Vas pozdravljam sa oslobođenog Visa, a nadam se uskoro i cijele Dalmacije. Radi podizanja morala mogla bi sad Hrvatska reprezentacija ups 'repka' zaigrati koji put na Visu. Jest da je otok, ali čujem da često igraju u Londonu, a i on je na otoku tako da neće biti igračima problema za adaptaciju. Znam, reći ćete da na Visu nema gledatelja, ali mi Vam obećajemo da će ih biti približno ka' na Maksimiru! 

P.S. Dragi kolega, mislim da znam osobu koja dijeli sjever i jug. Imenom i prezimenom. Zove se Lopov, a preziva Nepravda. I kad nju maknemo iz nogometa, ali i iz ostalih pora hrvatskog društva, mislim da nas nitko neće moći podijeliti…

Don Marijo Volarević!

Poplavljeni Vis - razgovor s gradonačelnikom

Izvor: radio Split, 9.12.2014.

Grad Vis zbraja milijunske štete nastale  kao posljedica katastrofalnih poplava uzrokovanih velikim količinama  oborina, stvaranjem bujica i probojem podzemnih voda   u kućanstvima, poslovnim prostorima, na poljoprivrednim i javnim površinam. Prema nekim podacima kojima raspolaže grad Vis u posljednjih nekoliko dana na području grada palo je oko 560 litara kiše po m2, a  godišnji prosjek je 700 l/m2.

O trenutnoj situaciji na području grada naš dopisnik Bogoljub Mitraković razgovarao je s Ivom Radicom, viškim gradonačelnikom: 

Uz vlastite fotografije za ilustraciju poplave na video uradku sam koristio i fotografije skinute s Facebook-a. Autori istih su Medic, Nilla, Pave Ivanisević, Goran Bjazević, Alen Galić.

Vis (Kut): Potop, dan šesti...

Još je potreba od čizama, ali raduje vremenska prognoza i bura. Mali slapovi i vrela postupno
nestaju, a najduže će se zadržati u prostoru ispred Studenca. Djeca su našla novu zabavu u vožnji biciklom po poplavljenim ulicama i rivi.

Mnogi iz Kuta su se jutros uputili u gradsku upravu prijaviti štetu, a očekivati je sutra, preksutra i pumpe na Kutu za ispumpavanje vode koja nema gdje otjecati iz prostora u koje se ulila.

Viške vremenske nepogode 1936. godine

Profesor se potrudio "iskopati" što više podataka o poplavi iz 1936. godine kad je Kut također jako stradao, a vi, ukoliko raspolažete još kojim zanimljivim podatkom o ovom događaju, dobrodošli ste dopuniti ga. Fotografija ispod je samo za ilustraciju te davne poplave i nije iz tog vremena. Malo sam photoshop-irao aktualni detalj. Fotografije u profesorovom tekstu prikazuju Kut iz približno tog vremena. (n.k.)

*****

Prof. Goran Mladineo:Viške vremenske nepogode 1936. godine

Zadnjih dana, tijekom ovih katastrofalnih kiša i poplava u Visu, moglo se čuti kako se „ovako nešto nije dogodilo od 1936. godine.“ Živih svjedoka događaja iz te godine je malo (i sve ih je manje), ali se ipak još nađe poneki. I stare novine su od velike pomoći da se bar otprilike rekonstruira što se tada zbivalo. Pa što je to točno te godine zadesilo Vis, odnosno, preciznije rečeno, Kut?

Najkraći odgovor bi bio „svaka vremenska nepogoda koja se može zamisliti.“ Prije svega, tu nije bila riječ samo o jednom događaju, riječ je o cijeloj seriji vremenskih nepogoda koja je počela u ljeto 1935. godine, a završila tek u jesen 1936. godine. Uključivala je niz različitih meteoroloških muka i nedaća: počela je s jakom krupom koja je oštetila vinograde, zatim je uslijedilo nevrijeme u studenom 1935. pri kojem mjerni aparati uopće nisu mogli izmjeriti snagu vjetra koji je puhao, potom je ljeto 1936. obilježila višemjesečna suša, odmah za njom stigla je velika kiša praćena bujicom i, na koncu, udari groma koji su odnijeli i jednu žrtvu. Kako je prošlo gotovo osamdeset godina od svega toga, normalno je da su se svi ti događaji koji su se zbivali u relativno kratkom razdoblju od jedne (ali vremenski vrlo hirovite) godine i za sobom ostavili velike štete, u uspomenama Višana pomalo stopili u jedan događaj „za pamćenje“.

Od svih tih nepogoda, ona na koju se najčešće misli kad se spomene 1936. godina, i koja najviše podsjeća na ovo što se prošli tjedan događalo u Visu, je vjerojatno ona koja se zbila u nedjelju 6. rujna 1936. godine. Tog dana počela je padati jaka kiša nakon četiri mjeseca suše. Stvorila se velika bujica vode koja se od Cunkovice slijevala prema Kutu, gurajući sa sobom u mjesto hrpu kamenja i drveća pokupljenih putem. I ne samo njih: mesaru Jurju Linčiru je bujica iz štale (koja se nalazila ispod Cunkovice) odnijela ovce. Na Kutu je voda prevrtala i uništavala bačve u konobama ili ih je izvlačila na ulice. Područje Munjca i Torge je bilo zatrpano gotovo metar visokim nanosima svega što je voda pokupila u svom divljanju prema Kutu i uvali, u kojoj je dobar dio tih nanosa i završio .  Čišćenje ulica i odvoz nabacanog materijala, koji se u to doba bez vozila i mehanizacije vršio na karetima, potrajali su preko mjesec dana. Da se ovako nešto ne bi ponovilo, ili da bi se barem ublažilo ako se već ne bude moglo spriječiti, odmah po čišćenju i saniranju štete započelo se s izgradnjom dviju zaštitnih brana u području Cunkovice.

O bujici na Kutu kratko je slijedeći dan izvijestio i splitski dnevnik „Novo doba“: „Tako na otoku Visu kiša nije padala puna četiri mjeseca i zato će sinoćnja kiša mnogo koristiti vinogradima. Isto tako koristit će selima koja oskudijevaju vodom...mnogi kanali nisu mogli primiti vodu, te je izgledalo kao da se pojedinim ulicama slivaju čitave rijeke. Mnoge ulice su razrovane (...) Sreća je tome što sa kišom nije padala krupa i tako nije bilo štete osim što su bujice razrovale putove. Po pričanju pomoraca na moru je za sinoćnje oluje bilo užasno, ali se ipak nije ništa desilo. Brodovi koji su plovili uspjeli su na vrijeme da se zaklone. Parobrodi su stizali sa nekoliko sati zakašnjenja.“

Iz naše perspektive, pomalo je neobičan skoro pa optimističan ton koji se osjeti u izvještavanju tadašnjih novina o ovoj nepogodi. No, tu treba uzeti u obzir prioritete koji su bili pred očima tom novinaru, a i tadašnjim Višanima. A ti prioriteti su, razumljivo, bili ponešto drukčiji nego danas. Ljudima je bilo važnije to što je pala obilna kiša nakon duge suše nego što je bujica vode razrovala ulice, koje uostalom nisu još bile ni asfaltirane, a većinom ni popločane, pa ih se moglo relativno jeftino popraviti. Vis tada još nije imao ni vodovoda ni cisterni, te je nedostatak vode bio ogroman i gotovo nerješiv problem. Izgradnja javnih cisterni na Kutu i u Luci je tek bila u planovima. Kako je splitski „Jadranski dnevnik“ pisao nešto ranije: „Pred više godina istraživalo se da se nađe izvor žive vode, ali uza sav napor, do pozitivnih rezultata nije došlo. Opskrba Visa pitkom vodom ostaje na mrtvoj točci, i ako Božja providnost ne donese kišu, za tri mjeseca nastaje strka za kapljicom vode, koja za ljetne sparine gasi žeđu, a da ne spominjemo ostale vitalne potrebe. Vis tada izgleda kao najzabačenija i najzapuštenija naseobina, kakovih je u stara vremena bilo napretek, ali danas, kada je Vis ušao u dvadeseti vijek, osjeća se nužna potreba da se izgrade čatrnje sa količinom od najmanje deset hiljada hektolitara vode. Ovo je životna potreba Visa bez koje se ne može zamisliti napredak grada, a pogotovo koči promet stranaca.“

Također, kiša i bujica kao njena posljedica nisu doživljene kao neka velika nesreća i iz razloga što je ovog puta barem krupa izostala. Naime, samo nešto više od godinu dana ranije, tijekom nevremena 8. srpnja 1935. krupa je potukla vinograde na području oko Kuta, i to u Zlopoju oko 70 % nasada, a u Velom Poju i Jubišću 50 %. „Poslije poledice, kad su viška polja uvelike stradala, sada je nadošla i krupa, pa se računa da su sva ona polja pogođena poledicom i krupom potpuno propala“, ostalo je zapisano u starim novinama. A propala polja su s obzirom na zanimanje velike većine tadašnjih Kućana mogla značiti samo glad i vjerojatno iseljavanje trbuhom za kruhom.

Stoga ne iznenađuje što je zaključak spomenutog članka iz „Novog doba“, a ujedno i komentar njegovog tadašnjeg dopisnika na ulice Kuta prekrivene gomilama kamenja i iščupanog drveća te konobe pune vode, bio posve praktičan. I pomalo ciničan za ukus nas današnjih čitatelja i naše osjetljive uši, iako mu to zasigurno nije bila namjera:  „Kiša je vrlo dobro natopila zemlju i ona je bila prava blagodat za našeg seljaka. Kiša je naročito dobro došla vinogradima, kukuruzima i povrću.“

Vrlo brzo, niti mjesec dana od prodora vode u Kut, uslijedilo je novo nevrijeme, koje je uzelo i jednu ljudsku žrtvu. Dana 3. listopada 1936. godine, također prilikom velike kiše praćene grmljavinom, grom je udario u poljsku kućicu u koju su se sklonili mladić Marko Pečarević (sin Mihovila) i još dva težaka. Bili su u berbi grožđa u polju, i ležali na slami u kućici čekajući da kiša prestane. Od izravnog udara groma 23 – godišnji Pečarević je teško ozlijeđen te je ubrzo preminuo, a još jedan težak je lakše ozlijeđen. Ovaj događaj je izazvao veliku žalost u Visu, naročito zbog mladosti stradalog težaka, koji se samo nekoliko dana ranije vratio iz vojske.

Bio je to zadnji u nizu hirova prirode koji su obilježili višku meteorološku sezonu 1935/36. godine. Nakon velikih šteta i uzbuđenja koje je uzrokovala tijekom te godine, a koja su, nažalost, kulminirala izgubljenim ljudskim životom, priroda se opet umirila.

GORAN MLADINEO, prof.
Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Vis (Kut): Potop, dan peti...

- Ovi iz Luke mi se smijali jutros da što sam došla u čizme. - priča susjeda. Toliko o informiranosti. Da, problem se polako sužava samo na užu jezgru Kuta, od Tri palme do Vatrice. Čizme? Da se bar netko sjetio prvog ili bar drugog dana poplave  dovesti na Kut stotinjak pari čizama, planule bi. Ljudi su u neprikladnoj obući pokušavali spasiti što se da spasiti. Ja sam bio naručio da mi pošalju iz Splita. I stigle su, tri para - 530 kn. Borovo. Kupujmo hrvatsko! Jesu malo skuplje, ali trajat će duže.

Već peti dan se bez čizama ne može kretati Kutom. Dakle, kad netko iz Kuta u čizmama dođe na Luku ne znači da je "puka".

Oko podne smo ispratili i zadnju kišu. Okreće na buru. Konačno! Sad preostaje samo čekati da se ova vodurina iz utrobe otoka "ispiša". A to neće tako brzo. (n.k.)

U Komiži obilježen Dan grada i spaljena stara pasara za spas svih mornara i brodova

U skladu s višestoljetnom tradicijom, Komižani su u prisutnosti mnogobrojnih gostiju obilježili blagdan sv. Nikole, zaštitnika ribara, pomoraca i putnika koji se u Komiži slavi kao Dan grada. Nakon nekoliko kišnih dana, u subotu ujutro je konačno zasjalo i sunce pa se veliki broj ljudi okupio na brežuljku oko župne crkve sv. Nikole. 

U obrednom ognju koji ne simbolizira samo kraj i uništenje, već i novi početak ispred crkve sv. Nikole za spas svih brodova i mornara svijeta izgorjela je stara pasara, dar obitelji Bepa Dobronića iz Pučišća. "Užegli" su ju dvojica mladih Komižana, Nikola Božanić i Niko Martinis. Procesiju i koncelebriranu svetu misu predvodio je don Marko Plančić, župnik Dola i Splitske na Braču te kapelan u Postirama.

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA