Humanitarna akcija: Koze za Gunju

Evo, riješen je nedostatak informacija oko hvatanja i zbrinjavanja podivljalih koza na Visu. Udruga ZDENČINA 1562 pojasnila je, u objavi za medije, o čemu se radi.

Udruga za očuvanje prirode i kulturno – povijesne baštine

ZDENČINA 1562

10 452 Donja Zdenčina, Braće Radića 87

e-mail: zdencina1562@gmail.com      

tel: 091 8888 223

Zdenčina, 18.11.2014.

-mediji-

Predmet: humanitarna akcija

U proteklih desetak dana članovi Udruge Zdenčina 1562 i Zagrebački branitelji Vukovara uz pomoć i suradnju grada Visa i Zadruge za etično financiranje pomogli su na području otoka Visa prikupiti tridesetak napuštenih koza koje će biti podijeljene zainteresiranim obiteljima na poplavljenim područjima Slavonije. Grad Vis imao je velikih problema sa štetom koju su napuštene koze činile tamošnjim poljoprivrednicima na njihovim usjevima. Koze su sklonište pronašle na vrlo nepristupačnom terenu, a već nekoliko godina tamošnji poljoprivrednici pokušavaju spasiti svoje usjeve od ovih „beštija“, kako su ih prozvali. Ideju predsjednika Udruge Zdenčina 1562, Janka Šimanovića, da se uz zbrinjavanje koza na Visu cijeloj aktivnosti doda i humanitarni karakter, tj. da se koze pošalju u Gunju, potrebitim obiteljima koje imaju uvjete za uzgoj koza, gradonačelnik Visa Ivo Radica i uprava Zadruge za etično financiranje oduševljeno su prihvatili i poduprli njezinu realizaciju. Grupa koja je uspješno provela ovu humanitarnu akciju imala je svu tehničku i materijalnu podršku gradonačelnika grada Visa, komunalne tvrtke "Gradina Vis" i Zadruge za etično financiranje, a stanovnici Visa iskazivali su podršku svim sudionicima. Obzirom da je locirano još nekoliko stada koza, aktivnost će se nastaviti, a dogovorena je suradnja između grada Visa i Udruge Zdenčina 1562 i na području kulture, sporta i turizma.

        Udruga Zdenčina 1562

PREDSJEDNIK:

Janko Šimanović

Ljubičasti Vis za Dan svjesnosti o prijevremenom rođenju

Kad sam na blogu najavio sudjelovanje Visa u obilježavanju Međunarodnog dana svjesnosti o prijevremenom rođenju iskoristio sam photoshop za ilustraciju, ali ovo što sad gledate nije krivotvorina. To je Vis stvarno zasvijetlio ljubičasto, svi viški kampaneli i preslice su zasjali za Palčiće. 

Stipe, Provislo i drugi, koji su zaslužni da se Vis ovako lijepo predstavio i akcija fotodokumentirala, zaslužuju čestitke. 

Dok mi ne jave ime autora fotografija potpisujem - PROVISLO.

Strašna svjedočanstva iz rata: Marijan Gubina

Gost emisije HRT-a Nedjeljom u dva bio je Marijan Gubina. Kao dijete proveo je 260 dana u zarobljeništvu u selu u blizini Vukovara. Prisjetio se svoje tragedije i objasnio kako to da danas nikoga ne mrzi već se zauzima za suživot i suradnju među različitim narodima.Napisao je knjigu 260 dana. 1. 8. 1991. godine bio je tragičan dan za mještane Dalja. Ujutro oko 4 sata počeo je napad na policijsku postaju u Dalju i na našu kuću u novom Dalju. U tom trenutku nisam razumio što se događa. Probudio me taj kaos, pucalo se oko kuće, letjeli su trombloni, krhotine po sobi..., rekao je Gubina.

Provalili su u našu kuću, počeli su mlatiti oca i majku. Ljudi su izgledali poprilično ružno, upečatljiva mi je bila izjava danas osuđenog ratnog zločinca mojem ocu: 'Čaruga, rekao sam ti da će doći naših pet minuta'. I tu je krenula naša tragedija, ispričao je svoja stradanja od prije 23 godine Marijan Gubina.

Mene su prvo smjestili u neku šupu sa životinjama, a potom su nas ubacili u, kako sam je ja zvao, betonsku kocku, u neljudske uvjete gdje su svi obavljali nuždu u jednu kantu, rekao je. Kasnije su on i otac tijekom zatočeništva bili dodijeljeni kao privatni robovi srpskim obiteljima, a skupljao je i tijela koja su onda agresori palili.

Pretukli su ga i bio je gotovo klinički mrtav. Netko ga je prebacio u dom zdravlja. Kada je došao k sebi, shvatili su da je Hrvat. Liječnica je burno reagirala i rekla: Ne mogu ja lečiti ustašu.Obitelj je u jednom trenutku pokušala pobjeći. No zalutali su i u Boboti, vjerujući da su naišli na Hrvatsku vojsku, nabasali na četnike. Jedva su izvukli živu glavu, a potom su vraćeni natrag.

Najstariju sestru silovali su pred očima cijele obitelji. Danas imam djecu i ne mogu niti pomisliti da ne mogu zaštititi svoje dijete, kazao je Gubina. Epilog je da su prije godinu i pol dvojica osuđeni na zatvorsku kaznu od 12,5 godina. Jedan je u bijegu u Danskoj i vodi se postupak za izručenje. 

O strašnim patnjama i zlostavljanju koje je proživio Marijan Gubina, a koje nisu prestale sve do 2002. godine, pogledajte u videoprilogu.

Neispričana priča: Podivljale viške koze završit će u Gunji?

Pred tjedan dana, u medijskoj tišini, odvijao se lov na podivljale viške koze koje su, okupljene u dva stada, godinama harale Visom nanoseći poljoprivrednicima ogromnu štetu. Provodila se tako zanimljiva ideja da ih se polovi i transportira za pomoć Gunji.

U akciju se uključilo i lovačko društvo iz Zdenčine, a ulovljene koze bi završavale u Smokovu, odakle su trebale kamionom na trajekt.

Očekivao sam da će mi netko poslati više podataka i fotografije, ali evo...  Nema ih. Dopunite vi priču s vašim saznanjima. Fotografija u prilogu je arhivska, iz studenog 2006. godine.

http://www.jutarnji.hr/tristo-divljih-koza-pustosi-sve-pred-sobom/250439/

I Vis će 17. studenog biti ljubičast

17. studenog, prilikom obilježavanja Dana svjesnosti o prijevremenom rođenju osvjetljavanjem istaknutih objekata širom Hrvatske organizirane su akcije osvjetljavanja istaknutih građevina ljubičastom bojom.

Inicijativi se pridružila čak i Vlada RH i osvjetlit će se zgrada Vlade na Markovom trgu u Zagrebu. Pored Splita, Zagreba, Dubrovnika, Zadra, Pule, Hvara i još mnogo hrvatskih gradova, akciji se pridružio i Vis. Obznanjeno je to na Facebook stranici Palčići-Split. Uz to pozivaju da na taj dan i obučemo nešto ljubičasto i podignemo palac za Palčiće.

Ljubičastom bojom osvijetlit će se kula Perasti, kampanel samostana sv. Jere na Prilovu, kampanel crkve sv. Ciprijana i Justina i preslica crkve Uznesenja BDM Gospe od Spilica.

Tagovi: Dan svjesnosti o prijevremenom rođenju,World Prematurity Day 

Je li povijest učiteljica života?

Postoji li uopće objektivna verzija povijesti? Knjige su se spaljivale, dokumenti krivotvorili, zasluge prisvajale, priče iskrivljavale i dotjerivale. Povijest se romantizirala i selektivno upotrebljavala. Nije pomagala mnogo ni ta famozna vremenska distanca jer je upitno kolika bi ona trebala biti, 20 godina ili možda 200?

Koliko je ovo već prošlo od 1941. godine? 73 godine. Od 1991.godine? 23 godine. A naši ljudi (i ne sam naši) su genijalci. Ono, baš! Sjećate li se blamaže za 100. godišnjicu Hajduka kad su za prigodni kalendar photoshop-om skidali petokrake s dresova hajdukovaca? Ili ste možda čitali kako su Napoleonovi topnici topovima gađali Sfingu... Ako bi radije nešto aktualno, evo vam Šešelj na zdravstvenom dopustu!

Odmaknem li se od ovog površnog sarkazma i ironije, moram ipak "skinuti kapu" onima koji posvete život "kopanju" po prošlosti da bi sačuvali materijalne i nematerijalne tragove ljudskog postojanja i prenijeli ih dalje i često suosjećam s poštenim povjesničarima, pogotovo kad se od njih traži da daju vrijednosne sudove. Možda bi istraživanje povijesti moralo, po metodama, biti još bliže policijskom očevidu. Ono, opis mjesta događaja, tragovi, dokumenti, izjave očevidaca...

Višani su u posljednje vrijeme zabavljeni poviješču na lokalnoj razini, izbjegavajući ideološka prepucavanja i preferirajući dokumentacijsku stranu, fotografije prije svega i datiranje istih. Motivi su uglavnom zavičajni, nostalgičarski, obiteljski... Otkad je Goran (prof. Goran Mladineo) na facebooku osnovao grupu Vis kroz povijest (Povijest kroz Vis) u svima nama je zapalio povjesničarsku strast. Materijala kol'ko 'oćeš! Svi "kopamo", skeniramo, objavljujemo, pitamo...

Evo ja jutros zovem Pericu Kafarelu u Split da je pitam zna li ona tko je bio Cvjetko Radišić, jer znam da joj je kuća u istoimenoj ulici u Visu. A sve zbog Gorana. Kaže Perica da nema pojma. Ali na tragu smo. Odnosno, Vinka likorova je usmjerila "istragu". Radišići - Pismorovi... Predak pučki pjesnik.

Vidi se tu na FB stranici da je do koji dan 20 godina otkad je dizalica odnila spomenik TUĐE NEĆEMO - SVOJE NE DAMO, nakon čega su se na njemu iživljavali viški "kamenoklesari". Bože, kako vrime leti! Historia est magistra vitae? (n.k.)

Carski posjet Visu 1875. godine

Franjo Josip I (1830. - 1916.), austrijski car i ugarsko-hrvatski i češki kralj (1848. - 1916.) posjetio je Vis 1875. godine u sklopu svoje dalmatinske turneje.

"Godine 1875. Vis je posjetio osobno car Franjo Josip u sklopu svoje dalmatinske turneje. Kako su tad višku općinu još uvijek držali autonomaši, Višani su mu htjeli na neki način pokazati da su i mjesto i otok ipak hrvatski. Ljekarnik Bonaventura Siminiati je tako telegrafom zatražio od svoje rodbine i prijatelja iz Dubrovnika, Makarske i s Brača da mu pošalju sve hrvatske trobojnice koje uspiju pronaći, jer ih u samom Visu nema dovoljno za kićenje kuća i prozora.
Kad je car prolazio kroz mjesto u društvu tadašnjih viških uglednika koji su s njim razgovarali isključivo na talijanskom, Višanin Božo Poduje se popeo na skale jedne kuće u Luci i na sav glas vikao na hrvatskom „Živio, živio car Franjo Josip! Živio!“ Bio je toliko glasan da je uspio iznervirati cara koji mu je uzvratio „Ti što vičeš kao iz roga, ušuti!“ No, cilj je bio postignut, caru je pokazano kojim jezikom Višani stvarno govore i kako se osjećaju. Zanimljiv povijesni detalj je da je unuk spomenutog Poduje, Šime, gotovo sedamdeset godina kasnije bio glavni inicijator obnove nogometnog kluba „Hajduk“ na Visu." (Goran Mladineo)

Ratni aerodrom na Visu

Posljednjih nekoliko godina aktualna je priča o izgradnji aerodroma na Visu, a uvijek se veže uz činjenicu postojanja Savezničke baze i ratnog aerodroma na Visu 1944/45. godine. Podsjetimo se malo tog razdoblja viške povijesti kroz fotografije i filmski materijal, a koga zanima više neka pročita u poglavlju o aerodromu u knjizi Veseljka Huljića "Vis 1941-1945".
Na fotografiji snimljenoj iz zraka jasno se vidi položaj i veličina piste. Poletno-sletna staza bila je duga 850 m sa sigurnosnim produženjem na oba kraja od po 150m.

Zimsko kino Vis - Viškim filmofilima zavide i Zagrepčani

Priča o novoj digitalnoj opremi za kino projekcije koja je predstavljena ovog ljeta u ljetnom kinu u Visu ima i svoj zimski nastavak. U dvorani Hrvatskog doma odnedavno djeluje i zimsko kino, a naslovi koji se "vrte" znaju izazvati zavist i kod filmofila iz hrvatske metropole.

Još nisam bio na zimskoj projekciji, ali rekoše mi da u prosjeku po filmu bude 20-25 posjetitelja, s tendencijom rasta broja istih. Naime, treba vremena da se Višani nakon mnogo godina opet naviknu i na zimsku kino ponudu.

Uvjeti u dvorani su i sad dobri, izgladile su se nepotrebne nesuglasice s AK "Ranko Marinković", a s realizacijom obnove Hrvatskog doma i inventara bit će još bolji.

Ovo je svakako pomak u obogaćivanju zabavnim i ne samo zabavnim sadržajima otočke zime koja tako postaje "kraća".

Na facebook stranici Zimskog kina pronaći ćete raspored prikazivanja filmova i informacije o eventualnim izmjenama. Naravno, možete i lajkati stranicu. (n.k.)

Anketa za Višane: Doček Nove 2015. godine?

*****

Anketa je za Višane koji imaju prebivalište na otoku i one koji namjeravaju Novu dočekati na Visu.
Rezultati ankete će svakako biti poruka potencijalnim organizatorima da mjesto i sadržaj dočeka bude u skladu sa željama većine zainteresiranih.

Kako je prošao Dan planinara otoka Visa

Ovaj plakat - poziv na feštu za dan viških planinara poslao mi je predsjednik HPD HUM Željko Arnautović uz jasno naglašenu napomenu da sam prošle godine napisao: Vidimo se dogodine! Pa ti sad nemoj otići...

Kako ovih dana nisam nešto oran za pješačenje pridružio sam se kantaduru Jeli koji je s klapom Liket bio protokolarno obavezan pjevati na sv. Andriji, u planinarskoj kući. Tako smo se uputili autom.

Gore smo zatekli već brojno i dobro raspoloženo društvo. Predsjednik je držao astronomska predavanja, prva dama razdragano dočekivala goste, Sanja vrijedno asistirala, Bogi tražio signal za mobitel... Nena mi je pokazala novoizgrađeni vidikovac s tematskim zemljovidom, fažol je već bio skuhan, predsjednik se obratio svijetu putem radio Splita i ubrzo je sve bilo spremno za predsjedničko obraćanje nama nazočnima i poziv na fažol.

Fažol je bio ukusan za prste polizat i kuharici je jednoglasno produžen mandat. Pa se zakantalo, recitiralo... Doktor Pave se raznježio, preplavili ga osjećaji. I potekli su stihovi; o vinu, ženama, "mačkama", škoju... Brojne prevodio s hrvatskog na viški. Sve u svemu, Dan viških planinara nakon kojeg bi bio grijeh ne napisati: Vidimo se dogodine! I ne učlaniti se. (n.k.)