Start 71. Viške regate, etape Vis-Split, promatrao sam s nove kuške rive i zabilježio taj trenutak kad je na Ciprijanu tuklo 9 sati. Daleko je do startne linije koja je većim dijelom zaklonjena Hostom, pa bi za atraktivnije snimke trebalo otići na Forticu.
Bijela jedra na horizontu, lijevo i desno od Hosta. Stiže se na cilj prve etape 71. viške regate. Kadrovi iz videa su snimljeni tijekom poslijepodneva dok su se popunjavali vezovi na Luci i na Kutu. Fažol (i onaj na brujet i onaj na suvo meso) je krasno mirisao, a raspoloženje je raslo kako je dan odmicao... Ipak, konobe i restorani u gradu neće se baš pretrgnuti od posla. Manje se troši. Kriza je učinila svoje.
Višku regatu u Visu uvijek prate Dani kruha i kolača. Slastica na pretek! Pogledajte!
Kad je Vandica sinoć vidjela ovu fotomontažu od prije 6 godina, nije se mogla odlučiti koji je od ove "dvojice" njezin nono i tek nakon podužeg zbunjenog proučavanja odlučila se za lijevog. Nisam mogao dokučiti što je presudilo.
Slijedilo je razotkrivanje čarolije, a odmah potom i njezin zahtjev da napravim dvije Vande ili još bolje - tri!
Komiža i Split su proteklih dana bilježili oborinske rekorde, prognoze su i nadalje "mokre", pa kad se dogodi jedan 'zalutali' sunčan dan i dobiješ priliku da s unučicom usavršavaš biciklističke vještine i pred Grandovcem čuješ posljednje cvrčke ove jeseni... Kako ne biti zadovoljan?
Visu treba veterinar. Pokušavamo riješiti taj problem već 6 godina... - odgovara gradonačelnik na pitanje "Treba li Visu veterinar i zašto ga nema?"...
Kako sam najavio, evo nešto od snimljenog materijala s presice od utorka (Bogijevo promaknuće u TV dopisnika) ;)
Ima i snimljen odgovor na pitanje o veterinaru. To ću drugi put.
Listopad, mjesec jematve i regata. Na jedrilici, na vezu, veseli Slovenci i harmonika. Medijski ponedjeljak događa se u utorak.
U fokusu presice pronatalitetne mjere, a kompetentni osvrt na kretanje broja učenika od šezdesetih na ovamo, s projekcijama na slijedeća desetljeća, dala je učiteljica Silvija Bajsić Batinić, funkcijom dopredsjednica Gradskog vijeća. Nekoć tema njenog diplomskog rada sad je podloga za promišljanje i unapređivanje pronatalitetne politike u Visu i na otoku u cijelosti.
Kako stimulirati roditelje da se ne zadrže na dva djeteta, da se odluče na treće, četvrto...? Možda odgovor dade anketa koju je Silvija pripremila, a koja će kroz vrtić i škole biti biti ponuđena roditeljima.
Gradonačelnik navodi da samom reprodukcijom Vis neće bitno popraviti populacijsku sliku, da je kretanje stanovništva i doseljavanje na Vis također nužno.
Konačno, većina nas ima nekog svog koji je prije ili kasnije odnekud došao na Vis. - napominje gradonačelnik. Ja imam - sebe.
Što se tiče konkretnih mjera pomoći roditeljima po rođenju djeteta (prvog, drugog, trećeg... 5, 10, 20 tisuća kuna) Vis je pri vrhu u Hrvatskoj. Pomaže se učenicima, studentima, roditeljima.
Komunalnih i drugih projekata k'o u priči. Prilovo, riva Luka, javna rasvjeta, pristupna cesta do Welingtona, Češka vila, Hrvatski dom, vodovod Parja - Rogačić, sportska dvorana, solarna elektrana, vatrogasni dom, tržnica, POS-ovi stanovi... U različitoj su fazi realizacije ili su u idejnom projektu ili nekom krugu natječaja za sredstva iz EU, ali neupitan je dojam kako Vis "raste". Vjerujem i da ste čitali da je Vis nakon Novalje najbogatiji grad.
I turizam je polučio rast u odnosu na lanjsku sezonu, posebice privatni smještaj. Sve u svemu gradonačelnik zadovoljan i optimističan. S pravom, mogli bi dodati. Ako se ponekad i lupa po čelu za to je kriv Bogi. (pogledaj video!)
Ovaj plavac na fotografijama dolje? To sam "pokupio" u povratku kući. Krasan, zdrav plavac... Koje lipo corno vino će Zlatko (Jurinović, Barkotov) iz njega učinit.
Za sad toliko. Možda u nekom od budućih postova objavim još ponešto od snimljenog materijala.
Višani se baš i ne otimaju za bukve. Smrde nekako. Gira je za nju zubatac, kaže Nino (Šuro). A jutros u Robertota baš bukve.
Srećom, vraćajući se prema trajektnom pristaništu gdje će pristati 'Dinkica', i još ne znajući što nosi, povirio sam u peškariju. Trogli! Desetak komada leži po banku... Za mene je jutros misija traganja za ribom uspješno završila i to zahvaljujući rozeti na crkvi Gospe od Spilica. Da se nisam zaustavio kako bih snimio obnovljenu centralnu rozetu ne bih primjetio 'Dinkicu' koja je u oblaku galebova klizila pored Prilova i ne bih se vraćao na Luku.
Dječja cika dopire s Podloze. Vrtić. Čuju se do Torge i dalje. Topao, sunčan jesenji dan, bablje ljeto rekli bi, pozvao ih van na jednu od njima omiljenih lokacija - Podlozu. Povuklo me, kao i uvijek, da uzmem fotoaparat i odem do njih. Taman su bili na odlasku... Formirala se kolona, drže se za rukice i spremni su za povratak u bazu. Nije im daleko. Ispratio sam ih kamerom...
U prvom i zadnjem kadru - Renata. Dobri duh Podloze. Simbol, vjesnik početka i kraja sezone.
'Bejbi' je zatvorio, 'Lambik' se zatvara, još je ostao 'Josip'...
Kao zanimljivi detalji, ovi viški agrumi što vise s prozora na Stagni, bili su meta objektiva brojnih fotoaparata, mobitela... , sjajna su ilustracija za stihove " Kroz ponistre limun ispružil nebu grone..." (Anela Borčić), ali i poticaj na kontemplaciju o prolaznosti i vječnosti.
Iskopao sam odnekud ove svoje fotografije "vitamina s prozora" iz 2008. godine i poigrao se njima u photoshopu. Moja foto kontemplacija.
Na donjoj fotografiji oko malo vara. Spoj slika je ravan. Iluzija...
Mogu Starograjani slaviti rođendane Farosa, održavati koncerte uz visoka pokroviteljstva i svašta nešto, ali ne trebaju se kititi tuđim perjem. Kakav "grad prvijenac"?! Pa, Issa je starija od Farosa!
Na portalu Moj otok Vis podužu argumentaciju posljednje tvrdnje iznio je urednik portala Vinko Kalinić. Preporučam pročitati. A što kaže struka o tom pitanju? Mudro šuti. Ili nešto muti?
Kad ovako malo zapustim blog prigovori mi Nenada Lupi kako nema ništa novoga, da "somo prepisijen"... A po Visu i oko Visa je puno novoga. Samo, ne stignem, a nekad mi se i ne da to pratiti. Plaću ne primam, na pohvale sam navikao i oguglao, pa se pitam što me to tjera da još uvijek objavljujem i eksperimentiram s ovim medijem koji je, kao vatra ili voda, dobar sluga i loš gospodar. Ovisnost?
E, da! Jedna obavijest: Ubuduće objave iz drugih medija možete pogledati ovdje. Još jedan eksperiment.
U tijeku je 4. Anatomija otoka; po Visu studenti, predavači, projekti... I turista je još. More se nije previše ohladilo, kupa se , džogira...
Jutros u potrazi za ribom krenulo slabo, peškarija prazna, na Biokovcu samo šnjurići. Povratak na Kut, pogled preko Goveje, kad ono Andro Mikulica tribi mrižu. Trogli! Ima i za mene.
Nekoliko usputnih kadrova složio sam u filmić. Pozdrav svim vjernim posjetiteljima!
Već dugo nisam ništa "pokupio" s terena. Evo malo novitodi:
1.) U Mijurovcu su među cvijećem izloženi eksponati pokupljeni s dna mora u viškoj vali. Zastaju turisti, fotografiraju. Mladen (Perić) okopava hibiskus oko eksponata i na moje pitanje tko "stoji" iza ovog zanimljivog postava, kaže:
- Svi pomalo, Blaž Vidović, Mirko Roki, nešto i ja...
2.) U povratku zastanem kod gradonačelnika i zamjenice. Puni su mediji Visa, kažem. Intervju s Radicom, intervju s Pejnovićem o Visu, članci o bivšim vojnim objektima... Što je previše, previše. Je, iskačemo iz paštete, duhovito dometne Antonia. A Ivo će:
- Moga si i ti učinit dvi slike, uređuje se Hrvatski dom, prva faza, investicija milijun i dvjesta tisuća kuna...
3.) Evo smo na Spilice. Unuka i ja. Uz crkvu skela. Ovo je i središnja velika rozeta iznad glavnog ulaza u crkvu Gospe od Spilica došla na red za restauraciju. Time će, na samoj crkvi, nestati i zadnji ožiljci nastali tijekom ratova u raznim razdobljima.
4.) I najvažnija vijest: Unučica naučila voziti bicikl bez pomoćnih kola! U dva dana. A bojao sam se da će to nešto duže trajati.
