Predstavljen 59. broj Hrvatske zore

Viški ogranak Matice hrvatske predstavio je sinoć (srijeda, 25. 4.2012.) u Gradskoj knjižnici novi, 59. broj Hrvatske zore. Publika gotovo "prekopirana" s ranijih predstavljanja, ali to je tako u malom mjestu. A lipo je. Ugodno. Ko u dnevnom boravku, a još uz klapu Liket... Osvrt na vrijeme proteklo od prošlog broja glasila, uspješno predstavljanje Visa u Zagrebu... Na 67 stranica glasila ima štiva za svačiji ukus, a ohrabrujuće je da raste broj novih suradnika, priloga, istraživanja o ljudima, događajima i običajima. Priča o viškom poteštotu Jakinu, Stončici... Puno toga.

Siniša Brajčić je u kontaktima s renomiranim hrvatskim kazališnim imenima oko uprizorenja drame "Dežgracija" na jesen u HNK-u Varaždin... Kad smo kod toga (malo se i našalimo!), predsjednica ogranka Dobrila se javno ogradila od "grubih riči" u isječku drame predstavljenom u glasilu, da su joj sugerirali da se stave točkice, na što je Zdenko utemeljeno ( i duhovito) ustvrdio kako se ne može govorit na točkice...

Gotovo! Dosta teksta. Nije dosta što vam snimim, pa da još i pišem...

Kalinićeva "Gospa od juga" predstavljena i u Visu

Krajem prošle godine zbirka pjesama Vinka Kalinića, "Gospa od juga", bila je premijerno predstavljena u Komiži, a sinoć (petak, 20.4.2012.) je to učinjeno i u Visu, u sklopu programa obilježavanja Dana grada. Bio je to događaj koji je protekao tečno, u toplom druženju stihova i glazbe, u ispreplitanju kreativnih izričaja oplemenjenih pozitivnom energijom ljudi bliskih umjetnosti riječi i glazbe.

Kad su među izvođačima osnovci iz nižih razreda na trubi i flauti, veterani klapske pjesme (klapa Koluna), Nila s violinom uz Maretu, kad Stipe zapjeva, Siniši od uzbuđenja pukne glas... onda treba biti žao onima koji su događaj propustili. Vinko i Mareta, u sinergiji medija kojim se koriste, jamstvo su dobre poetsko-glazbene večeri. Tako se i dogodi da netko iz Marete "izvan scenarija" počne prebirati po žicama uz Vinkovo govorenje stihova.

Knjiga? Sjajna. Prepoznata, prevođena... Čak i u ovom vremenu nenaklonjenom poeziji i knjizi uopće.

Foto/video/tekst: Nikola Kežić

Vis: Doktor za hakl (basket)

Đir do SRC "ISSA" i impulsivna odluka da zaigram na basket. S osnovcima. Nekako sam procijenio da se još mogu nosit s njima. I mogao sam. Al' jedva. Puno godina i puno kila... Razigravamo Petar (Lipanović) i ja na bacanja, kad eto i drugih pod koš. S njima i dr.med. Nebojša Đorđević, uvijek oran za hakl. Naravno, uvijek dobro dođe alibi kako je netom iscijepao metar drva i da mu je ruka teška. Odlučim se na još jednu partiju, tri na tri do 21. Izgubimo, pa čestitam protivnicima, prepustim mjesto Kokotiću i dohvatim se fotoaparata. Đole se žali kako je premoren, ali ne odustaje. Puni koš. Generacija smo, "berba" 1957., ali je u boljoj kondiciji i što se košarke tiče dajem mu još jedan doktorat. Ali kad ga dohvatim na stolnom tenisu...

Kamerom po paizu

Kreneš u spizu, do Pivca po meso, a onda naletiš na sušilo ispred Tamarisa... Mocaisina! Povirim preko sušila i skontam o čemu se radi. Second hand shop! U režiji viških maturanata, bolje reć maturantica, jer ni jednog muškog tamo nema. Prof. Maja Karuza s grupom maturantica uređuje "dućan", a mene upućuje učenicama po informacije. Petra i Andrea prvih nekoliko sekundi smrtno ozbiljne, a potom se opustile. Da opustile? Raspustile! Rasplesale! Pa kako se ne odazvat na Petrin i Andrein poziv. Ajde, vi tajkuni, utajivači poreza, bogatuni... donirajte im koju kunu!

Ostavljam ih. Ispred Kolđeraja opet netko "tezgari". Prodaju se kolači, jaja, sirnice za ćapat koju kunu za izlete. Probam naći sugovornika kod mamica, ali ne ide. Pina oće da davi, Sanja "prijeteći" podiže svoj fotoaparat prema meni... Ajde, bar su učiteljice kooperativne. Kako ide? Nije neki odaziv, ali skupilo se cagod.

Pa da je na Visu "mrtvo"?! A Comenius, Revija stvarnog filma...??!

Pletenje palmica za Cvjetnicu

U nedjelju je Cvjetnica i blagoslov palmi i maslina. Mlade grane od palmi, a njima Vis obiluje, materijal su od kojeg vrijedne i vješte ruke ispletu prekrasne aranžmane. Vještina pletenja se prenosi s generacije na generaciju, a u ovim vremenima krize i recesije ta vještina se može i unovčiti. Danas ću vam uz pomoć demonstratorice Valentine Novačić iz Visa, predjel Kut, približiti ovu vještinu pletenja.

Na Kutu smo. Snimam ruke. Ruke koje toliko toga umiju, ruke koje znaju biti spremne na svašta... Parafraziram barba Ranka (Ranko Marinković op.a.). Vjerovatno je i on kao dječak tu, iza kantuna, na Kutu, promatrao i ovakvo pletenje palmica.

Projekt COMENIUS na Visu

Već nekoliko dana viški su srednjoškolci domaćini srednjoškolcima i profesorima iz Turske, Bugarske, Rumunjske, Italije i Estonije. Posjet se odvija u sklopu projekta Comenius kojem je cilj, kroz međuškolsku suradnju, na prostoru europskih država doprinijeti multikulturalnom upoznavanju i zbližavanju. O programu njihova boravka na Visu govori vam prof. Ivana Vrdoljak iz srednje škole Antun Matijašević "Karamaneo" u video prilogu, a vidjet ćete i čuti i neke od učenika i nastavnika iz svih pobrojanih država.

Vis: Sve o projektu "Riva Kut"

Onako "na prvu loptu", pri slučajnom susretu s gospođom Jelicom Linčir, direktoricom gradske tvrtke za pružanje usluga u nautičkom turizmu ISSA ADRIA NAUTIKA d.o.o., zamolim je za uvid u projektnu dokumentaciju projekta "Kut Riva" i dopuštenje da objavim na blog/portalu detalje koji zasigurno zanimaju Kućane ( prije svih ), a potom i sve ostale kojima je Vis u srcu ili u žiži interesa. I evo me tu, u jednom od najljepših uredskih prostora u Visu, prvi put. Kamen, drvo, škaline, galerija u potkrovlju... Stol prepun fascikli, spisa... Prirodno svjetlo prodire tek kroz malu ponistricu, pa treba dodatna rasvjeta. Komodnije je dolje, kod Sandre, za raširit papire po stolu i eto nas dolje. Što se to sprema na Kutu? Poslušajte i pogledajte!

 

Otok i brod

Otok i brod. I zvukovi pristajanja. Motori, hidraulika, konopi, rampa... Zvukovi tako poznati otočanima, tako utisnuti u svaku stanicu bića da izazovu trnce i neko čudno treperenje u želucu prije nego se izdefiniraju emocije i onih koji stižu i onih koji čekaju.

Danas je "Lastovo" povezalo Split s Visom, a ja ću  povezati vas  kroz nekoliko kadrova jutjubiranih i ponuđenih ovdje, na ovom mom blog-portalu.

Tekst i video NIKOLA KEŽIĆ

Medijski ponedjeljak: Pojeftinila voda!

Medijski ponedjeljak. Poći ili ne poći, pitanje je sad! Ma, zašto ne? Gradonačelnik je dobar čovik, ugodan sugovornik, nije bahat, nije pozer ni materijalista, pa neka i ovaj moj blog prenese neke nove, zanimljive i važne informacije s kompetentnog mjesta o tome što se radi, gradi, planira... Još je par minuta do podne, taman da skočim do Konzuma... Susjeda s Torge me "usmjerava" na akcijsku ponudu čokoladnog pakovanja MERCI, duplo jeftiniji. Ako imam kome poklonit... Pa, uvik se ima. Merci za MERCI.

Anči je već u uredu s gradonačelnikom, Bogoljuba nema... Zaboravio. Od Anči saznajem da je viški trećaš Antonio Samardžić osvojio drugo mjesto na glazbenom natjecanju u Zadru. Čestitam! Mali je za naslovnicu. Morat ću ga stavit na blog. Uz dozvolu roditelja, naravno. Razgovor ugodni teče dalje... Ima zločestih komentara na mom blogu. Tako treba biti. Lako se gradonačelnik i ja složimo da ne valja ako nema " i suza i smijeha". Pojašnjenje: Oslobađanje VERN'-a od komunalnih troškova u poznatom iznosu - 200.000 kn godišnje, odnosi se na projekt u cjelini, od početka, a nije (niti može biti) vezano za trenutak kad prvi studenti uđu u predavaonicu. Dalje, radi se na osmišljavanju programa obilježavanja 20-godišnjice odlaska JNA s Visa ( 30. svibnja), počinju radovi na uređenju istoimenog trga ispred gradske uprave, projekat RIVA KUT je pred zaključenjem natječaja za izvođača, pa 5 dana za žalbu i krajem mjeseca bi radovi trebali početi. Yeees! Pokazuje mi i projekt obnove bunara (Munjac!) i uređenje trga na Kutu.

Projekt Valica se nastavlja, a dogovoreno je i skidanje one ružne, ruzinave metalne ograde oko arheološkog nalazišta ISSA i izgradnje kamenog zida umjesto nje. Zašto ostali projekti ne startaju? Negdje su u pitanju "kontaminirani" vlasnički odnosi, negdje nedostatak ozbiljnog investitora sa svim potrebnim i kvalitetnim jamstvima... Gradonačelnik neće da se zalijeće. Tko će poslije opravdati sredstva utrošena na projekt u kojem se poslije može štošta iskomplicirati. Češka villa? Koliko je važna i presudna odluka vlade da je konačno preda gradu i da se tako ostvari vlasničko pravo, jednako je važno da prema državi idete s potpuno pripremljenom dokumentacijom. Uglavnom, gradonačelnik vjeruje da češka strana nema što tražiti, Grad je tražio i dobio da se unese zabilježba u zemljišne knjige... E, da! Pojeftinila voda. Upravo pišu odluku. Znači, svih 13% PDV-a manje! Mogli su smuljat nešto i to simultano kompenzirat, ali nisu... To ne znači da je VODOVOD I ODVODNJA bez financijskih problema. Razmišlja se o uvođenju sezonske cijene vode da se prikupe sredstva za obnavljanje vodovodne infrastrukture. A ne možeš uvesti jednu cijenu za domaće, a drugu za furešte. Nije zakonito. I naknada za održavanje mjerila ovisit će o kapacitetu priključka. Tanja javlja da su stigli LAG-ovci s Hvara na dogovoreni sastanak. Kako ono reče gradonačelnik... Težak je ovo posao ako ga hoćeš pošteno raditi. A meni se čini da ga on pošteno radi. Ostao sam par minuta da snimim nekoliko kadrova kad sam se već tu zatekao. LAG? Ne znate što je to? Ne znam ni ja, ali je Google sveznajući... LAG = Lokalna akcijska grupa. Svrha im je ostvariti pristup sredstvima Europske unije. Nedavno je na Visu bila LAG Brač/Šolta, a sad Hvarani... Hoće li ove grupe, udruge građana, ispuniti cilj ili će prevladati prizemniji interesi? Ostaje da vidimo...

Noć muzeja '12

U 18 sati u Gospinoj batariji, u Visu, sve je spremno za Noć muzeja '12. Viši kustos Arheološke zbirke i lokaliteta “Issa” Boris Čargo sprema se povesti prvu grupu u obilazak.

U dvorištu tvrđave Batarija stolovi s viškim delicijama i vrijedne djevojke iz udruge "Provislo". Bez uobičajenog nastupa klape Liket, ali se Lenko pobrinuo za zvučnu kulisu.

 I tako se "uplovilo" u višku muzejsku noć... Antičkim brodom natovarenim amforama. Zaplovite i vi uz ovaj kratki video!

Veliki Božićno-novogodišnji koncert "Čarobne frule"

Glazbeno društvo "Čarobna frula" održalo je večeras, u prostoru Kulturnog centra u Visu, Veliki Božićno-novogodišnji koncert. Uz glazbu, pjesmu, napjeve i recitacije sat vremena je brzo prošao, a gotovo svatko iz društva je dobio priliku da se iskaže i u solo nastupu, kao i nekolicina gostujućih iz škole Josipa Hatzea. Mateo, uz Vinkotovu pomoć, vješto vodi društvo i zaslužuju svu podršku, pa i medijsku. Shvatio sam da im je bilo jako stalo da dođem i posnimim, pa sam se natjerao doći, a po prvi put se netko sjetio i da mi javno zahvali na tome.

Galeriju fotografija pogledajte - OVDJE!

Dvi lujke sa šufita

Dvije figure od terakote (terra cotta (tal.) = pečena zemlja) koje su prvotno bile u vlasništvu obitelji Topić (villa Topić, sada Češka vila), pa ih je, prije gotovo sto godina, neka mlađa članica te obitelji poklonila pok. teti Maruški zaintrigirale su Damira i ukucao je u tražilicu potpis autora: Aug.Otto. I pronašao je da se radi o jednom od najpoznatijih umjetnika iz tvornice Maresch iz Austrije s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća. Izrađivali su gnome, vrtne patuljke, likove iz bajki, iz života, princeze, piljarice... svašta nešto. Dakle, August Otto ostavljao je svoj potpis kao Aug.Otto. Na stranicama gdje se nude antikviteti neki uradci her Augusta postignu cijenu i nekoliko tisuća eura.

Damir slavodobitno pokazuje rezultate svog istraživanja.

- Ajde, ajde... dobro je, možda se kogod od kolekcionara zainteresira, ma nećemo ih dat za siću od stotinjak eura. A za više ... E, sad...

- Na svakoj je ponešto oštećeno, slomljeno... to smanjuje cijenu... ali, nikad se ne zna! - nastavilo se s nadmudrivanjem, smijanjem i "trošenjem" novaca od lujki koje će ipak, najvjerovatnije, ostati gdje jesu - među uspomenama.

August Otto, terakota, tvornica Maresch

Udruga mladih "PROVISLO": Velika Božićna fjera

Udruga mladih "PROVISLO" organizirala je Božićnu fjeru koja se odvijala tijekom današnjeg poslijepodneva i večeri na platou Ravnice Matice hrvatske. Uz kuhano vino, pogacu ol slone ribe, kolače, slikanje s Djedom Mrazom... protjecalo je druženje u ugodnom šušuru koji toliko nedostaje u kasnojesenskom i zimskom razdoblju. Pozitivna energija, generacijska bliskost, ali i otvorenost prema svima koji se žele uključiti krasi ovu mladost i čini mi se da još mnogo mogu postići. Podržite ih i svojim dolaskom i sudjelovanjem u budućim događanjima koje će organizirati.

Vis: Vrhunska tehnologija za odvoz smeća

Javno komunalno poduzeće "Gradina" iz Visa svojim širokim spektrom djelatnosti, dobrom organizacijom, učinkovitošću i sve pozitivnijom percepcijom od strane domicilnog stanovništva ( ali i stranaca, turista...) svakako zavređuje malo hvale i promocije. I evo prigode! Kad me Tonći ( Ante Klarić, direktor "Gradine, kolokvijalno - Bimbo) nazvao jutros i rekao da će skromno obilježiti primopredaju novog vozila za odvoz smeća ispred zgrade općine i da bi to bilo interesantno za zabilježit, rado sam se odazvao.

I eto me tamo... Već su tu gradonačelnik, direktor, djelatnici "Gradine" (Nikola i Kasim), dozapovjednik policijske postaje, lučki kapetan... A što lučki kapetan? Ma, ljudi moji, čovik je s pravom pomislio, s obzirom na visoke, tehnički sofisticirane reference novog vozila, da možda funkcionira i kao amfibija, pa zbog nadležnosti, je li, e?... U svakom slučaju vozilo predstavlja vrhunac tehnike u oblasti odvoza komunalnog otpada; prazni kontejnere, opere ih, "namiriše", svašta nešto... I cijena je vrhunska - s PDV-om oko 1,5 milijuna kuna. Zavod za zaštitu okoliša je donirao 40% sredstava, ostalo Gradina, Grad, mi...

Imao sam prilike ovog ljeta čuti od stranaca koji dolaze iz zemalja poznatih po čistoći i urednosti da su ugodno iznenađeni čistoćom Visa. Lipo za čut, zar ne? Stoga raduje i ovaj tehnološki pomak i praćenje suvremenih trendova u domeni gradske čistoće.

Fizikalna terapija u Visu

Kolika zgrada ( Dom zdravlja, op.a.), a ni kafića! Bolje započeti zapis ovako sa smijehom, uz ovu Mihlićevu izjavu, nego otvarat temu o nedostajućim (a obećanim!) ili prerijetkim specijalističkim uslugama i opremi. Bar je na fizikalnoj živo i veselo. Nena je zadovoljna opremom, još da je i kinetek - bilo bi sjajno. Vedri, dobri duh isijava iz nje dok prikopčava aparate, pokazuje vježbe, komentira napredak, ohrabruje. Nena, viška fizioterapeutkinja, institucija!

A vani ljeto zaboravilo prepustiti palicu jeseni. Još ga je po rivi, luci, plažama... Kažu, ovako lipo, bez kiše, biće sve do petka, možda i duže. Super! Svaki iskusni ortoped, fizijatar i fizioterapeut će ti preporučiti more i plivanje u rehabilitaciji kad si god to možeš priuštiti. A ovih dana se baš posrećilo rehabilitantima. (n.k.)

  

Atelier "Eta"

Na Kutu, ulica Vladimira Nazora 68, u konobi kuće Lincirovih već osmo ljeto Eta Linčir ima atelier gdje izrađuje umjetnički nakit.  Od materijala koristi srebro i poludrago kamenje. Koralj, oniks, tigrovo oko, jaspis, kalcedon, labradorit... neki su od naziva. Pa školjka, viška školjka...

Već osmu godinu, a ja tek sad odlučio svratiti. Shame on me!  Ali takav je ovaj blog, nesustavan i nepredvidiv. Zato drugi nisu zanemarivali Etu. Snimali su i pisali drugi; stranci, najviše Talijani... Ćakulamo o nakitu, prometu, starinama u ateljeu. Naučila me Eta i šta je škandalet.

Pogledaj foto galeriju - OVDJE!

Ubod viškog škorpiona

Ovaj otrovani palac na slici pripada jednoj izuzetno simpatičnoj viškoj nevisti koju ćemo drugom prigodom kvalitetnije fotografski predstaviti. Ovo je snimljeno mobitelom. Naime, na ulazu u dom zdravlja sreo sam joj supruga koji je upravo išao po nju. Kaže da ju je ubo škorpion u nožni palac.

- I kako joj je, kako je prošla?

- A živit će dok ne umre...
To Romano šalom prikriva zabrinutost.

Pred ordinacijom smo. Marija upravo izlazi... Iz drugog pokušaja je privolimo da dopusti fotkanje palca. Vidite i sami kako se zacrvenio. Jutros je obula patiku i, ne znajući, dobila žalac u palac. Tek je nakon tri sata osjetila da nešto s palcom nije u redu i iz patike istresla -  smrvljenog škorpiona! Sva sreća da je viški, a ne onaj iz Meksika . Prošlo je desetak sati, nema fibre i drugih opakijih znakova, pratiće eventualne promjene...

Nemo'š se više ni obut' u miru. Neviđeno dosad na Visu. Ili je netko od vas već imao slično iskustvo?

Kut: Renovira se "Fronta"

Već nekoliko dana radnici "Gradine" rade na renoviranju "Fronte" na Kutu. Fronta je prostor koji grad već desetljećima namjenjuje potrebama okupljanja Kućana ( i Kućana odseljenih na Luku ), uglavnom postarijih težaka i umirovljenika, gdje se  uz novine, televiziju, karte...  druže i provode večeri. Tu se vode diskusije o polju, sportu i politici, često i preglasne, otočki temperamentne; zapiva se, svadi se, pomiri se... Fronta je spona s vremenom koje se u nepovrat gubi u magli globalizacije.

  

***

Anela Borčić: "Kuća Pupuletovih"

Kad sam nedavno čitao Mosorov razgovor s Anelom Borčić saznao sam da je nova knjiga spremna za tisak i da će naslov najvjerovatnije biti "Kuća Pupuletovih". Odmah mi je zvučalo simpatično, a podatak da se radi o dvanaest priča učvrstilo je taj osjećaj. Dvanaest. Hermetički cjelovito i duboko... Rekli bi Indijci za Anelu da je stara duša, melankolična, ali ne i nesretna. "Usisala" je širok raspon ljudskih i otočkih naravi i sudbina, "probavila" ih uz nelagodu i grčeve i zagospodarila njima zauvijek.

E, dragi moji "judi sa škorupa", znam, znam... Vi bi filmić, je li tako? (n.k.)

Vis (Komiža): Darujući krv - daruješ život

Nedavno me Andrija Pečarić "Guja" s razlogom prekorio: - O svemu si pisao na svom blogu, a o klubu DDK - ništa. I stvarno je u pravu. Mea culpa! A zavridili su. Itekako! Jer godinama samozatajno daruju tu dragocjenu tekućinu. I tako se ja jutros našao u Komiži gdje je ovog puta organizirano darivanje krvi. U prostoru gradske čitaonice izmjenjivali su se članovi kluba, Višani i Komižani ... i Pojori, jer je klub zajednički za cijeli otok. Ravnatelj otočkog Crvenog križa dipl. iur. Zoran Bulajić prednjači brojem darivanja - danas 84. put. Među Komižanima je najviše "krvario" Nikola Zanki "Cmilj" koji, na pitanje o broju davanja, odmahuje rukom i veli: - Ne znam koliko san puta dao krv, al' ovo ti je zanimljivije... I pokazuje mi, u iskaznicu darivatelja, zataknute mudroslove. Nikica Vojković "Cvic" je lani imao zdravstvenih problema pa više nije aktivni davatelj, ali zato ima svoju "funkcionersku" ulogu... Mnoge nisam zabilježio kamerom ni spomenuo pojedinačno, ali njima do toga nije mnogo ni stalo. Ipak, bit će još prilika. Možda već za tri mjeseca u Visu gdje je slijedeće okupljanje.