Prometna nezgoda na Visu

Sve je bilo spremno za vozačku avanturu. Novi bicikl guralica, kaciga, trenirka... Sve u omiljenoj boji. I nono s kamerom. A onda...

Uredno parkirani

Vinogradar d.d. u stečaju: Odlaze bazeni!

Šest velikih bazena Vinogradara ( ukupnog kapaciteta 36 vagona) spremni su za transport. Skinuti su i položeni u krug tog, nekad moćnog, viškog poduzeća. Naime, prodani su u sklopu stečajnog postupka i završit će na Hvaru. Koliko sam upoznat, Vinogradar je isplatio radnicima i kooperantima sva potraživanja, nikome ništa ne duguje, ali ostaje gorak okus uz tu konstataciju... Ono, umro je bez dugova, al' je umro! I kao i kod ljudi, kad netko umre - nekome smrkne, a nekome svane. Neću o tome kome prvo, kome drugo...

Kiša, magnolija, osmijeh...

Anelin poziv i napomena kako se nastavlja raditi na uređenju školskog vrta, kako su procvale magnolije, kako se završavaju projekti... A kiši. Nisu baš okolnosti za dobru reportažu. Ipak prošetam do škole, provjerim magnolije, popijem kavu u zbornici, ponovim Aneli kako u školi imaju sav potreban potencijal (novinarski, fotoreporterski i svaki drugi) da tekstom i fotografijama i na mojoj stranici sami predstave svoj rad, a ja ću uvijek nadodati nešto svoje... Za ove nove aktivnosti dogovorili smo se za sutra.

Danas samo "umiveni" pup magnolije i jedan prekrasan osmijeh mlade učiteljice. A zašto? Sjećate se priredbe "Tornoroža" koju je osnovnoškolska dramska grupa sjajno izvela za Dan grada? Prijevod na viški je djelo vlasnice osmijeha (Silvija Bajsić), a kako mi ga je obećala poslati, na ovom blogu će imati i premijernu objavu. Naime, kaže Silvija, da još nigdje nije objavljen. Skromno pojašnjava da je to ona samo prevela na viški... Kao da i to nije hvale vrijedan trud. Zna to najbolje samozatajna prevoditeljska struka.

Kerum omrkne, Tommy osvane...

Ugovori, preuzimanja, inventura, promjena imena, kuta, putokaza..., a za nas se ništa bitno nije dogodilo. Možda se jedino potvrdi da su kese od Keruma bile malo čvršće, a cijene malo niže. Bio sam, dakle,  danas do supermarketa u Samogoru i vidio novu firmu istaknutu na zgradi i na križanju. Uposleni  su ostali koji su i bili, prodavačice su sad u bijelim kutama s nasmiješenom jabukom na poprsju... Marija iz Marinjih zemalja je na kasi i profesionalno me informira da se preko određenog iznosa može i na rate... U kupovini je i njena sumještanka, viška Šveđanka Nila, pa ne mogu ne primjetiti kako su Marinje zemlje prezastupljene, na što Nila najavljuje i daljnju ekspanziju, globalno osvajanje... Neka. Samo naprid!
A Kerum? Zaigra se čovik, ponilo ga... Neće mu valjda radi ovrha sjesti na saborsku plaću...

Škovacin sa Klapavice

Zahvaljujući vrijednim ljudima iz Hrvatske zore, glasila ogranka Matice Hrvatske u Visu, oteto je zaboravu mnogo zanimljivih podataka iz prebogate viške povijesti. Tako se, na sreću,  dogodilo i s pjesmom "Škovacin sa Klapavice".

Izvor: Hrvatska zora broj 59 - travanj 2012

Ovu pjesmu je po sjećanju zabilježio gosp. Ante Tonči Mratinić. U razgovoru s prof. Šimunom Marasovićem bili smo slobodni dodati neke ispravke. Također nam je rekao da je autor gosp. po nadimku Pince zajedno s prijateljima. Prije Drugog svjetskog rata su je za vrijeme Poklada izvodili kao „Vrabac“. Kasnije je i uglazbljena pa su je glumci amateri izvodili kao igrokaz s pjevanjem (musical). Čak su za vrijeme Drugog svjetskog rata na priredbama njom uveseljavali saveznike. Iako nisu ništa razumjeli, melodija je bila zgodna pa su je rado pjevali. Ako netko od čitatelja zna nešto više o ovoj pjesmi, bilo bi nam drago da nas o tome izvijesti. (Uredništvo)

    

ŠKOVACIN SA KLAPAVICE

ŠKOVACIN SAM OD KOMUNE

OD STARINE MUŠKARDIN

MOJA ŽENA BLITVU SADI

DA DOBIJE SVOJ ŠOLDIN.

A JA MORAM VEĆI PUTI

ZA NEVOJU BIT FAKIN

JERBO MI JE BILO DRAGO

POĆ MIKULI NA KVARTIN.

IMAM SINA VELE GLAVE

MALE SU MU MOŽJANE

SVAKU KLASU TRI GODINE

MORA DA ZAOSTANE.

MOJA METLA VEĆI PUTI

GLAVU MU JE ISTUKLA

TVRDA GLAVA, ŠTAP JE PUKAL

ALI GLAVA NIKADA.

IMAM URDIN OD KOMUNE

SVAKO JUTRO RANO USTAT

KLAPAVICU SVU POMESTI

I PO RIVI SVE IZJUŠTAT.

A KAD DOĐU ŽENE S GROCIN

TILI BI MI SVE ŠPORKAT

A  JA UZMEM SVOJU METLU

PA IM  KAŽEM  "ALT VER DAM".

Refren:

MI KOMANDO, VA IN PJACA

TI GA VIŠTO LA METLA! 
*** 

Na 67 stranica Zore mnogo je toga što vrijedi pročitati. Možete je naručiti na adresi 

HRVATSKA ZORA, Viškog boja 10, 21480 Vis ili na e-mail: maja.karuza@st.t-com.hr

Cijena je 25 kn

Tel. +385(0)21 711 854, Mob. +385(0)998131689, Fax: +385(0)21 711 121

Račun kod Splitske banke d.d. 2330003-1100115607

Predstavljen 59. broj Hrvatske zore

Viški ogranak Matice hrvatske predstavio je sinoć (srijeda, 25. 4.2012.) u Gradskoj knjižnici novi, 59. broj Hrvatske zore. Publika gotovo "prekopirana" s ranijih predstavljanja, ali to je tako u malom mjestu. A lipo je. Ugodno. Ko u dnevnom boravku, a još uz klapu Liket... Osvrt na vrijeme proteklo od prošlog broja glasila, uspješno predstavljanje Visa u Zagrebu... Na 67 stranica glasila ima štiva za svačiji ukus, a ohrabrujuće je da raste broj novih suradnika, priloga, istraživanja o ljudima, događajima i običajima. Priča o viškom poteštotu Jakinu, Stončici... Puno toga.

Siniša Brajčić je u kontaktima s renomiranim hrvatskim kazališnim imenima oko uprizorenja drame "Dežgracija" na jesen u HNK-u Varaždin... Kad smo kod toga (malo se i našalimo!), predsjednica ogranka Dobrila se javno ogradila od "grubih riči" u isječku drame predstavljenom u glasilu, da su joj sugerirali da se stave točkice, na što je Zdenko utemeljeno ( i duhovito) ustvrdio kako se ne može govorit na točkice...

Gotovo! Dosta teksta. Nije dosta što vam snimim, pa da još i pišem...

Kalinićeva "Gospa od juga" predstavljena i u Visu

Krajem prošle godine zbirka pjesama Vinka Kalinića, "Gospa od juga", bila je premijerno predstavljena u Komiži, a sinoć (petak, 20.4.2012.) je to učinjeno i u Visu, u sklopu programa obilježavanja Dana grada. Bio je to događaj koji je protekao tečno, u toplom druženju stihova i glazbe, u ispreplitanju kreativnih izričaja oplemenjenih pozitivnom energijom ljudi bliskih umjetnosti riječi i glazbe.

Kad su među izvođačima osnovci iz nižih razreda na trubi i flauti, veterani klapske pjesme (klapa Koluna), Nila s violinom uz Maretu, kad Stipe zapjeva, Siniši od uzbuđenja pukne glas... onda treba biti žao onima koji su događaj propustili. Vinko i Mareta, u sinergiji medija kojim se koriste, jamstvo su dobre poetsko-glazbene večeri. Tako se i dogodi da netko iz Marete "izvan scenarija" počne prebirati po žicama uz Vinkovo govorenje stihova.

Knjiga? Sjajna. Prepoznata, prevođena... Čak i u ovom vremenu nenaklonjenom poeziji i knjizi uopće.

Foto/video/tekst: Nikola Kežić

Vis: Doktor za hakl (basket)

Đir do SRC "ISSA" i impulsivna odluka da zaigram na basket. S osnovcima. Nekako sam procijenio da se još mogu nosit s njima. I mogao sam. Al' jedva. Puno godina i puno kila... Razigravamo Petar (Lipanović) i ja na bacanja, kad eto i drugih pod koš. S njima i dr.med. Nebojša Đorđević, uvijek oran za hakl. Naravno, uvijek dobro dođe alibi kako je netom iscijepao metar drva i da mu je ruka teška. Odlučim se na još jednu partiju, tri na tri do 21. Izgubimo, pa čestitam protivnicima, prepustim mjesto Kokotiću i dohvatim se fotoaparata. Đole se žali kako je premoren, ali ne odustaje. Puni koš. Generacija smo, "berba" 1957., ali je u boljoj kondiciji i što se košarke tiče dajem mu još jedan doktorat. Ali kad ga dohvatim na stolnom tenisu...

Kamerom po paizu

Kreneš u spizu, do Pivca po meso, a onda naletiš na sušilo ispred Tamarisa... Mocaisina! Povirim preko sušila i skontam o čemu se radi. Second hand shop! U režiji viških maturanata, bolje reć maturantica, jer ni jednog muškog tamo nema. Prof. Maja Karuza s grupom maturantica uređuje "dućan", a mene upućuje učenicama po informacije. Petra i Andrea prvih nekoliko sekundi smrtno ozbiljne, a potom se opustile. Da opustile? Raspustile! Rasplesale! Pa kako se ne odazvat na Petrin i Andrein poziv. Ajde, vi tajkuni, utajivači poreza, bogatuni... donirajte im koju kunu!

Ostavljam ih. Ispred Kolđeraja opet netko "tezgari". Prodaju se kolači, jaja, sirnice za ćapat koju kunu za izlete. Probam naći sugovornika kod mamica, ali ne ide. Pina oće da davi, Sanja "prijeteći" podiže svoj fotoaparat prema meni... Ajde, bar su učiteljice kooperativne. Kako ide? Nije neki odaziv, ali skupilo se cagod.

Pa da je na Visu "mrtvo"?! A Comenius, Revija stvarnog filma...??!

Pletenje palmica za Cvjetnicu

U nedjelju je Cvjetnica i blagoslov palmi i maslina. Mlade grane od palmi, a njima Vis obiluje, materijal su od kojeg vrijedne i vješte ruke ispletu prekrasne aranžmane. Vještina pletenja se prenosi s generacije na generaciju, a u ovim vremenima krize i recesije ta vještina se može i unovčiti. Danas ću vam uz pomoć demonstratorice Valentine Novačić iz Visa, predjel Kut, približiti ovu vještinu pletenja.

Na Kutu smo. Snimam ruke. Ruke koje toliko toga umiju, ruke koje znaju biti spremne na svašta... Parafraziram barba Ranka (Ranko Marinković op.a.). Vjerovatno je i on kao dječak tu, iza kantuna, na Kutu, promatrao i ovakvo pletenje palmica.

Projekt COMENIUS na Visu

Već nekoliko dana viški su srednjoškolci domaćini srednjoškolcima i profesorima iz Turske, Bugarske, Rumunjske, Italije i Estonije. Posjet se odvija u sklopu projekta Comenius kojem je cilj, kroz međuškolsku suradnju, na prostoru europskih država doprinijeti multikulturalnom upoznavanju i zbližavanju. O programu njihova boravka na Visu govori vam prof. Ivana Vrdoljak iz srednje škole Antun Matijašević "Karamaneo" u video prilogu, a vidjet ćete i čuti i neke od učenika i nastavnika iz svih pobrojanih država.

Vis: Sve o projektu "Riva Kut"

Onako "na prvu loptu", pri slučajnom susretu s gospođom Jelicom Linčir, direktoricom gradske tvrtke za pružanje usluga u nautičkom turizmu ISSA ADRIA NAUTIKA d.o.o., zamolim je za uvid u projektnu dokumentaciju projekta "Kut Riva" i dopuštenje da objavim na blog/portalu detalje koji zasigurno zanimaju Kućane ( prije svih ), a potom i sve ostale kojima je Vis u srcu ili u žiži interesa. I evo me tu, u jednom od najljepših uredskih prostora u Visu, prvi put. Kamen, drvo, škaline, galerija u potkrovlju... Stol prepun fascikli, spisa... Prirodno svjetlo prodire tek kroz malu ponistricu, pa treba dodatna rasvjeta. Komodnije je dolje, kod Sandre, za raširit papire po stolu i eto nas dolje. Što se to sprema na Kutu? Poslušajte i pogledajte!