Dr. ŠIME PODUJE
(Vis, 19. svibnja 1905. – Split, 31. listopada 1966.)
Šime Poduje izuzetno je značajna osoba hrvatskog nogometa, a mogli bismo bez pretjerivanja reći i hrvatskog sporta u cijelosti. Igrao je na poziciji napadača i bio je jugoslavenski nogometni reprezentativac.
Rođen je 19. svibnja 1905. godine u Visu. Za momčad Hajduka debitirao je 1922. godine i za nju nastupao do 1931. godine ukupno odigravši za svoj najdraži klub 226 utakmica i postigavši 87 zgoditaka. Bio je član šampionskih momčadi Hajduka koje su 1927. i 1929. godine Splitu donijele prve titule prvaka države u nogometu. Cijeloga života bio je vezan za Hajduk, ponajprije kao nogometaš, a kasnije kao nogometni stručnjak ili klupski dužnosnik, neko vrijeme i aktivan nogometni sudac.
Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je kao nogometaš Hajduka od 1924. do 1927. godine 3 puta, debitiravši 28. rujna 1924. godine u prijateljskoj utakmici protiv Čehoslovačke u Zagrebu (0:2) kad su bijeli činili cijelu reprezentaciju (osim vratara), a od dresa reprezentacije oprostio se 31. srpnja 1927. godine u prijateljskoj utakmici također protiv Čehoslovačke, ovaj put u Beogradu (1:1).
Nogometna karijera dr. Šime Poduje bila je puna pohvala i priznanja, bez opomene, bez isključenja, bez kažnjavanja. U pravom smislu riječi, nogometni gospodin. Bio je provjereni pripadnik stare škole nogometa, a po nekim odlikama mogao je zauzeti mjesto i u suvremenom sustavu igre. Njegovo je znanje dolazilo do izražaja, tim više što je bio brz igrač. Rijetko je kad u povijesti kluba bilo tako uigrane desne strane napada kao što je bio par Tonči Bonačić – Šime Poduje. Igrao je uvijek za Hajduk, jedino je za vrijeme studiranja nastupao u prijateljskim susretima za Primorje i Iliriju, a kratko vrijeme i za Građanski.
Kad su ga sijede vlasi bacile u aut, nikamo nije mogao otići. Shvativši da u sebi zauvijek ostaje zarobljenik svog Hajduka, započinje drugu karijeru, ništa manje plodnu od one prve. Dapače, bile su to duge godine jedne neviđene aktivnosti neumornoga klupskoga rukovoditelja, stručnjaka, organizatora, poliglota koji je govorio pet stranih jezika. Bavio se i sportskom publicistikom, suautor je prve i druge klupske monografije, a po povratku Hajduka iz Južne Amerike 1931. godine, zajedno s bratom Veljkom i Leom Lemešićem, objavljuje prvu knjigu o Hajduku pod nazivom Hajduk u Južnoj Americi. U Splitu je 1929. godine počeo izdavati polumjesečnik Football namijenjen promidžbi nogometa, a izvještavao je za zagrebačke i beogradske sportske novine. Bio je živa enciklopedija Hajduka.
Po struci je bio diplomirani pravnik, imao je odvjetnički ured u Splitu. Bio je počasni Hajdukov predsjednik i član uprave kluba kad je Hrvatski športski klub Hajduk na Svetoga Duju 1944. godine obnovljen na otoku Visu, gdje je dr. Poduje bio ključni čovjek obnove. Obnašao je dužnosti u višim sportskim tijelima, a odigrao je i veliku ulogu u borbi za ravnopravnost hrvatskih klubova u staroj Jugoslaviji.
Kad je u Zagrebu 14. svibnja 1939. godine osnovana Hrvatska športska sloga, u skupštinu tog najvišeg sportskog foruma tadašnje Banovine Hrvatske izabrani su iz Hajduka dr. Šime Poduje i inž. Fabjan Kaliterna. Uza sve to treba napomenuti da je dr. Šime Poduje, zajedno s najvećim sportskim uglednicima Splita tog vremena, 1937. godine podržao osnivanje HVK-a Split (Hrvatskog veslačkoga kluba).
Sudjelovao je na prvom poslijeratnom FIFA-inu kongresu u srpnju 1946. u Luksemburgu, na kojemu je donesena odluka da se iduće Svjetsko prvenstvo 1950., održi u Brazilu što dovoljno govori koliko je dr. Poduje bio cijenjen i u međunarodnim sportskim tijelima. Obavljao je dužnost trenera nekoliko momčadi u splitskom okruženju. Šime Poduje bio je doista posebna osoba hrvatskog nogometa i sporta uopće. Bio je ponajprije nogometni gospodin na terenu, jedan od najvećih nogometnih autoriteta u povijesti Hajduka i hrvatskoga nogometa u cijelosti. Kako je zapisano u nekrologu prigodom njegove smrti, Šime Poduje obilježio je jedno doba, a u vrijeme njegove igre na terenu je vladao duh posebne ljudskosti kojem je on davao neprocjenjiv doprinos. Mnoge su godine prošle i toliko je toga iščezlo, ali on je do kraja života bio vjeran sebi. U zamahu početne komercijalizacije sporta, kad su se stari asovi povukli, ovako ili onako, dr. Šime Poduje bio je posljednji Mohikanac onoga divnog, romantičnog nogometa i vječni zaljubljenik prave igre i svog Hajduka.
Umro je u Splitu 31. listopada 1966. godine dok je gledao sportski pregled, baš u trenutku prikazivanja reportaže s utakmice Hajduk – Čelik. Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.
Jurica Gizdić
Šime Poduje kao nogometaš
