Srebrna palma u Visu

Snimljeno početkom kolovoza 2009. godine

Viški pjesnik Ivica Roki: Predstavljena knjiga TRESI INTERESI

Sinoć je u Hrvatskom domu predstavljena zbirka pjesama "TRESI INTERESI"  viškog pjesnika Ivice Rokija, pjesnika strastveno zaljubljenog u svoj škoj i njegove ljude... Ljubav mu je sinoć uzvraćena, jer ni sparina nije spriječila da Dom bude ispunjen do posljednjeg mjesta. A tek koje prijatelje ima... Odani su i talentirani. Bilo je lijepo.
Ovaj filmić je sažetak programa koji je trajao gotovo dva sata. Možda ću dopisati još koji dojam, ma sad prišin, ni vrimena. Cilo jutro sam oko ovoga, ma nije mi žao...

Zapis o druženju i prijateljstvu

... Spomenula sam one tri viške dame. Jedna je Draga Žitko - Gundulina, druga je Katja Kostovski - Kucicina, a treća Marjetina Klarić - Mucotova. Uvijek su skupa, jedna drugoj pomažu, stanuju jedna od druge 50 - 100 metara...sve tri udovice... (ovo je dio e-maila kojeg mi je poslala gospođa Dobrila Pekica sugerirajući mi temu za blog)

I eto mene kod njih! Na terasi gospođe Drage.  Priča krenula... Teče im 83. godina, od vrtića su zajedno. Nikad se nisu svadile, pomažu se međusobno, kad se nađu na Visu ( a to je svakog ljeta) nerazdvojne su. Ujutro kava, naveče sladoled, za rođendan na pizzu... Katja i Marjetina svako jutro oko 7.30 idu na kupanje pod hotel, a oko devet dočeka ih Draga s kavom. Do pred koju godinu skakale su i na glavu u more...

Čuvaju se burdila i ogovaranja pa su nepovjerljive prema "uljezima". Među njima nema tajni i najugodnije se i najopuštenije osjećaju kad su same. Provjeravam na njima i astrološku teoriju; Marjetina je Lavica, Katja Blizanac, a Draga Strijelac. Potvrđuje se... Dakle;  vrtić, stručna škola...aktivnosti u Sokolu, uvijek zajedno, čak i na fotografijama su jedna do druge... Jedino je Dragin odlazak u El Shatt  privremeno razdvojio ovaj triling dama. Draga je radila kao učiteljica u Visu i Zagrebu, a bila je učiteljica i Marjetininu sinu. Katju i Marjetinu život je odveo u Split, Dragu u Zagreb, ali su ostali prijateljstvo i Vis kao konstanta. Marjetina pokazuje stare fotografije: "Evo nas u vrtiću  kad je vrtić bio u Batariju", a Draga se prisjeća kako su trčali preko dvora od Batarije na drugu stranu gdje su bile "bukaline" u bojama...

Nedavno su na rivi u Visu pronašle novčanik s preko 100.000 kuna i pošteno ga vratile vlasniku. Sretni vlasnik dao im je 500 kuna da se počaste... (Moga je bar mijor kuni, ali za razumit ga je - Slovenac je! ... morali smo malo bocnut naše drage susjede). Tako se došlo i do politike. Kaže Katja: Pratimo mi i OTVORENO na televiziji, sve nas zanima... Marjetina ne viruje da će smanjivat penzije...
     Gospođe pijuckaju sok, ja pivo. Malo nas ometa razglas. Večeras Dalmatino ima koncert..

Odlazim. Proletilo je skoro dvi ure...za čas. Mislim se koji naslov dati ovom postu. Ne znam. Nešto ću smislit.Triling dama? Tri prije? Tri udovice?...

Jedan od Draginih viških razreda - 1956. godine

Pošćer Pajković

O pošćeru Pajkoviću imali ste priliku čitati u pričama Dobrile Cvitanović: "Kut mojega ditinjstva". Neke odlomke sam i objavio u postu: Kućani i nadimci...

... "A Pajković bi, sa onon velikon pošćerskon boršon, u koju je stala sva pošta od Luki do na Kut, po vonju znol di je niko bojo spiza. Jušto bi inpuntol u uru od obida, jerbo je imol za donit pismo, tote alegol i lipo se najil.  A znol je on i ca ku komu piše i ca ku imo za primit, bez otvorit pismo.
Ma ni bilo lako ni znat ku je ku i u koju kolu stoji, jer smo se svi znali po nadimkima, a kuće po dilu Kuta di jesu. Tako su Pukini i Bruškotovi pol Tri palme, kako i Burićovi. Sklotetovi i Mušunovi u Cunkovicu, Bortetovicini, Medigovi i Kažoletovi u Prisme, Piscovi i Škakalakotovi na Dolac, Migletovi i Marendićovi u Basulinku, Panetovi, Jurišini i Jakovcovi u Lucicu, a Puškicini u Mandrač, Kucovi i Kalašinovi na Munjac, a Monculini i Bacetovi na Torgu, Curini i Mušunovi na Podlozu, a Fragadencijovi, Sekulovi i Šarturovi na Goveju. I ni lako bilo nikimu fureštu išpjegat da su ti i ti Mandaković ili Pečarević ili Linčir i da je to recmo, ulica Vladimira Nazora." ...

Čudnim slijedom zbivanja dobio sam i fotografiju pošćera Pajkovića. Ukratko, zahvaljujući blogerici Saši Čelan, koja je rano djetinjstvo provela na Visu,  imate priliku i vidjeti junaka pomenutih priča... Hvala, Saša!

Vis, 1964. godina

Fotografija iz albuma Saša Čelan

[ads-post]

Evo son ti došal iz daleka

Kratku, dojmljivu priču (objavljena je u Hrvatskoj zori br.49, prosinac 2008.) napisala je gospođa Katica Linčir. Poželio sam je objaviti na blogu da je približim što većem broju Višana rasutih po svijetu. Hvala gospođi Katji Tresić - Pavičić što mi je e-poštom dostavila tekst, pa me je copy-paste spasio od pretipkavanja iz Zore.

Partijen već toliko don iz Jamerik, svi sritan da ću opit vidit moj škoj, kojega son ostavil kal son bil mladić, kal smo svi bižali iz Visa pud Itolji. Bilo je vrime posli rata i bila je veliko nevoja, ali jo nison fremol mislit na moju misto, na prijateje koje son ostavil, na mater i oca, a nojveći na svoju jubov. Nison nikad mislil da ću ovoko godišć ostat. Mislil son da ću cagu zaradit da mogu napravit kuću i oženit se sa svojon Katon, ali život je tamo išal drugin puten. Bil son ništo i zašparenjol, ali onda mi je sve propalo i bilo me srom pisat materi i ocu i svoji Kati. Ali evo, sal son se odlucil doć nakun puno godišć, da ji barenko još jedon put vidin. Ona siguro već imo i unuke, ali to ni važno, glavno je da mi se ispuni ta moja žeja.

Došal son u svoju kuću koju su mi susidi malo poredili. Toti je sve bilo kako i pri: koćeta materina, koćeta moja i mojega brata, lavabo sa kajinon i brokon, armerun za robu, a u kužinu špaher na darva, kredenca za pjate i teće i veliki stol. Okolo kući je bilo i bokun vartlića di je mater bidna uvik kjuncala sa maškinićon i uvik smo imali malo blitvi, petrusimula, selena, pomedori, sve ca je potriba za jelnu fameju. Još je toti kućica ol kozi, bunjac, kapunjera za kokoše. Sve je toti sumo unutra nikoga ni. Došli su mi suze, onda son se na vas glos isplakol kako je to sve veselo pasalo. Nojgori mi je bilo kal son u kužinu vidil kako na zid visidu kopanja i lazanjor. Sitil son se kako je mater dvo puta na šetemonu misila kruh i nosila ga na peć.

Kal son se malo rasmantol, išal son ucinit đir po Kutu i nison mogal ol cuda. Nike kuće son poznol, ali je puno nadogrođenih, ca već ne cmijaju na sebe. Popipol son vrota: sve ol plastiki. Til son poć malo na žolo vidit bote ol buri, ali žolih vej ni. Sva su žola zagrođena, sumo je Goveja još ostala. Trisko bura, ali već se ne vojo jarina na žolo.

Gledon u škure, sve su dobro, dobro inčodone, ma ni jelni koja je otvorena i koja svitli. Pogotovo kal son došal na Podlozu. Ma di su ovi judi? Ma di je ovi svit? Nisu svi legli u osan uri. Cilu popolni nison nikoga inkontrol sumo dvo auta i jedon motorin. Ali da mi je znat di su svi portili? Di su išli? Ma vajalo bi da bude barenko koju dite! Di su Martinovi? Di su Pardotovi? Di su Slavićovi? Di su Curini... Išal son do kraja rivi. Di su Kugini? Di su Francezovi? Sumo na kroj rivi gori kako lanterna Vatricina letrika i na somi kantun u Jakinovu kuću Inina ponistra. Išal son žalostan leć a ujutro son se uputil pud Luki. Tamo je bilo bokun boji. Crikva je na Špilice isto, ali naša škula već ni škula, nego napušćeno i zapušćeno kućerina, a toti su puste generacije zapoceli živit.Toti je uvik bilo smiha i veseljo.

Na Luku je puno boji, svit se hmuto po rivi, dica gredu pud škuli, a niki cekaju vapor. Onda son pitol jelnega covika koja je no velo kuća kol Đardina, a on mi govori:

- Ono je, moj sinko, novo ambulanta!

Da mi je bilo znat koga ći toti licit kal ni pasa nî po Pajizu?

- A moj barba, ma ku žive u ove inćodone kuće?

A on će ti meni:

- Sinko moj, sve se to prodolo Inglezima za puke šolde.

Nison ništa rekal, ma son promislil: Ma za koga su se naši stori mucili i glodni bili? Zoc smo mi hodićali tarbuhon za kruhon da naši stori ne bi prodoli stonji i imonji? Kako jih duša ne boli da se već vodi neće cut viško ric, nego ingleško?

Malo po malo došal son do Prilova. Introl son unutra i imol son co vidit. Sve novi grebi, somi mramor. Lipi spomenici i puno lipiga cvićo. Gren pomalo ol greba do greba, kad ono sve slike ol mojih prijatej. Sa nikima son hodil u škulu, puno je i starijih, ali su mi svi bili susidi. Svi oni ca son jih do sad iskol, svi su vodi.

Došal son do jelnega moliga greba, ali sa jelnon lipon slikon. Svi son se inkordol, jer na sliku je bila moja Kate. I na tu sliku je bila lipa kako i onda kal son ji zolnji put vidil i kaku son ji zapametil.

- Kate moja, i ti si mi ovodi. Ovo me je Bog kaštigol da te ne mogu već vidit, a nison boji ni meritol jer ti nison onda ni rekal da bižimo iz Visa, ni di gremo, jer bi nos bili čapali da se saznalo. Dvo-tri puta son ti pisol, ali mi nisi nikad odgovorila. Ku zno je ti mater dola moja pisma, jer nikomu ni bilo drogo da se ti udoš za mene. A jo son ti ostol viran ciliga života i nison se ni oženil, jer son mislil da će mi se ostvarit moj nojveći son. A sad kad son se vrotil, vidin da vodi za mene već ni života. Evo, svi koje poznajen su ispol ovih cimprisih, a jo mislin da ću i jo borzo doć. Zbogon, moja lipo Kate, i oprosti mi ca son ti ucinil. Imo bit da non ni bilo suđeno!

Katica Linčir

Ženaglava

Nakon posjeta crkvi u Podšpilju naišao sam i na ovaj prizor na cesti Podšpilje - Ženaglava...Na Silvestrovo. Zar nije lipo? Tovarčić se grije na topli poklopac motora legendarnog FIĆE. Ako vas put ovuda nanese posjetite tavernu "DARKO" i popenjite se do Titove špilje...

[ads-post]

Moja prva zima na Visu

Na Visu sam "za stalno" od  10.12.1978. godine... Već punih 30 godina. Ne sjećam se više koji je trajekt plovio te nedjelje ( "Vis", "Partizanka"... mislim da "Ero" nije...). Ova fotografija načinjena je upravo te zime 1978/79.  U pozadini se vidi Bandirica. Primjećujete da nema  zgrade "La Mirage" i mnogih drugih objekata... Na brodu iza piše "MIRCE"...

      Od ugostiteljskih objekata postojali su tada: "Naprijed", dvije slastičarne na Klapavici ( Imeri i Shakiri), vojni restoran "Mornar", Dom JNA, "Kucica", "Sloga"... na Kutu - "Zora"... i to je zimi bilo sve. Ljeti bi se otvorio Lambik na Kutu i majušni disco-club u Kanariji...

       1979. godine otvorio je Vatro kafić na Kutu, pa Lela ... Biliba na Luci... Hotel ISSA je izgrađen tek 1984. godine...

Već sutradan, po dolasku, sam upoznat da je Vis zabranjen za strance i na vlastitoj koži osjetio težinu i neugodnost te činjenice. Zbog jedne Finkinje, Tine... A baš se radovao kako će me posjetiti na Visu slijedeće ljeto ... Šipak! Ostalo je samo sjećanje na noćno putovanje vlakom Beograd - Zagreb, doručak nedaleko željezničkog kolodvora... ova naša fotka iz jednog zagrebačkog parka...

         A kako je tek bilo drugima? Koji su imali rodbinu diljem svijeta... Svaki put podnositi zahtjev za odobrenje... Procedura...provjere... I tako sve do 1989. kad je ukinuta zabrana.

Umjetnine se vratile kući

Umjetnine iz crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije (Gospa od Spilice) nakon šest godina restauratorskih radova u Splitu i Zagrebu i dvije godine čekanja da se urede krov i unutrašnjost crkve, konačno su vraćene. Dopratila ih je tročlana ekipa restauratorskog zavoda iz Splita i to po olujnom jugu, u plovidbi koja je trajala gotovo četiri sata. Kako god, umjetnine su tu, stručno restaurirane, predivne...

Zatekao sam restauratore u crkvi gdje su postavljali poliptih kojem su oni dali radni naziv "Bogorodica sa svecima" , autor kojeg je poznati renesansni slikar Girolamo Santacroce. Don Paulin je zadovoljan. I vi ćete biti kad ih vidite u punom sjaju...

Poliptih "Bogorodica sa svecima" ( Girolamo Santacroce), izuzetno vrijedno djelo renesansne umjetnosti - 16.stoljeće. Jedan dio poliptiha, na žalost, nedostaje...

Don Paulin je brižno pratio vraćanje restauriranih umjetnina na njihovo mjesto

160 godina Hrvatske gradske glazbe Vis

Od daleke 1848. godine prošlo je 160 godina, dva cijela ljudska života... Na prigodnoj svečanosti ,u Hrvatskom domu, uručena su priznanja zaslužnima, a istaknuti su redom: Ilić Miho "Beg" (najstariji živući glazbar - 96 godina), Tonći Radišić "Barica" (truba), Marko Poduje "Veli" (klarinet, najstariji aktivni glazbar) i Dinko Karuza "Moki" (kapelnik). Posebno toplo i rječito je predstavljen Marko "Veli" - kao dobri duh gradske glazbe...

 Mizikonti su uistinu vrijednost ovog grada i kao takvi trebaju imati podršku gradske vlasti, ali i svih nas.

Tomasovići (Tomasovich's)

Na ovoj fotografiji je obitelj Tomasović Mihe i Marije (rođene Tomić - od Kažoletovih)... Marija je oko 1903. emigrirala iz Visa u SAD gdje se udala za Mihu Tomasovića ( iz okolice Dubrovnika). Fotografija je snimljena u SAD oko 1918. godine. Dječak dolje desno je Martin. Upoznao sam ga sredinom osamdesetih kad je kao sedamdesetpetogodišnjak prvi put posjetio Vis...
Martin je tražio podatke o svojim korijenima i rodbini u čemu nije imao sreće budući ga živući rođaci nisu toplo primili...Možda su se bojali da nije doša tražit dil... Kako god, ovu fotografiju sam dobio e-mailom od jednog potomka ove brojne obitelji, a Martina se uvijek sa zahvalnošću prisjetim jer je tijekom domovinskog rata ponudio da će me s obitelji primit kod sebe u SAD bude li trebalo...  A nisam nešto posebno učinio za njega osim što sam mu bio pri ruci kao čovjeku koji u toj dobi prvi put dolazi u nepoznatu sredinu, ne zna jezik, prilike... Tada stranci i nisu mogli dolaziti na Vis osim uz posebno odobrenje.
Dok je mogao pisati redovito se javljao, a za Božić bi poslao po 100 - 200 dolara za klince.
Posljednje pismo stiglo je 1996. godine, a 10 godina poslije putem interneta sam slučajno naišao na potomka njegova brata koji  me izvjestio da je Martin umro 2006. godine. Počivao u miru Božjem!

Rodni list nekad...

Rodni list (svjedodžba rođenja) prije stotinjak godina izgledao je ovako (klikni na sliku lijevo!). S ovakvim dokumentom je i Ranko Marinković jednom prigodom dokazivao svoju nacionalnu i vjersku pripadnost...

"Pod naslovom Iz antropoknjiževne geografije (urednik po narodnosti i vjeri!) znatiželjnima na znanje!, Marinković citira sljedeće pismo (s komentarom - pravopis don Silvestra netaknut): Svjedodžba rođenja... kojom se tvrdi, da se je Ranko Marinković zakoniti sin rimokatoličkih roditelja Vicka i Anke Marije Zaccaria rodio u Visu dne... itd.

Bio je kršćen dne 27 Travnja iste godine. Od Natpop. Župskog ureda, Vis, 1. listopada 1928. Don Silvestar kan. Bonačić, natpop-župnik. Marinković je ovim citatom župnikova dopisa očito želio suzbiti različita i jamačno brojna govorkanja o svome podrijetlu, vjeri svojih roditelja, a očito i vlastitoj, a time posredno i posvjedočiti o svom nacionalnom opredjeljenju. Naime, upravo je spomenuta Hrvatska gruda u svome paskvilu objedila Marinkovića s jugonacionalizma." (Citat iz feljtona Nikole Batušića)

Don Silvestar Bonačić potpisao je i Marinkovićevu svjedodžbu rođenja, što govori da je isti svećenik dugi niz godina vodio župu u Visu.
[ads-post]

Stolarska radionica - atellier!

U urednoj, pažljivo osvijetljenoj stolarskoj radionici (preko puta ljetnog kina u Visu), nakon što utihnu ostali strojevi, na tokarskom stroju gospođa Maja izrađuje predmete od drva... Ona plitka zdjela (krajnje lijevo) od maslinova drveta je prekrasna.

Prozor od ulice je pretvoren u malen izlog i omogućava pogled u unutrašnjost radionice... Zanimljivo i simpatično.

Prošpe i Jakubina

Reći će neki: Neš ti slike... Ali meni nekako simpa. Prošpe i Jakubina bacili mriže i vraćaju se doma.

Radovi na kampanelu

Na kampanelu crkve "Sv.Ciprijan i Justina" na Kutu postavlja se novi sat. Postavljen je novi kameni prsten, montira se satni mehanizam... Meštri, Mijo Mrkušić - urar i Andro Brajčić "Šoltonac" - građevinar s puno pažnje izvode radove.

Visoko su, a ja zapeo učiniti koji snimak izbliza. Uz Androtove kratke upute kako se ponašat na skeli, eto i mene gore. Kolina se bokun tresu, ne smin gledat šoto.

[ads-post]

Prilovo: Prvi slijeva

U POKOJU GOSPODNJEMU

NAŠEM MILJU I OMILJU

CVIETI RAJNI MIROM CVALI.

 SVAGDANJIM UZDAHSIMA

VAŠI DRAGI PREOSTAVŠI

U BOGU IH ZALIVALI.

.... natpis je to na nadgrobnoj ploči groba koji je prvi slijeva od ulaza u gradsko groblje u Visu.  Nadgrobni spomenik je isklesao poznati hrvatski kipar IVAN RENDIĆ (1849-1932).  Ploča je prekrasan kameni reljef s pomenutim natpisom, a kip predstavlja mladu djevojku kako zalijeva cvijeće.

Priča se da je podizanje takvog spomenika motivirano iznenadnom smrću djevojke u vrijeme dok je zalijevala cvijeće, a sama  smrt da je prouzročena uzbuđenjem i sprenućem kad je naglo iz cvijeća ispuzala gušterica... Da li je priča točna ili nije i nije toliko bitno. Sa strane kamene reljefne ploče uklesana je i gušterica. Minuciozno, vjerno.

Kapetanova "Izložba konceptualne umjetnosti"

VIS (Kut), 21.07.2007.godine u 20,00 sati

Otkrivanjem - predstavljanjem lijesa  (oliti karšila) za "pokop" lokalne vlasti , pomorski kapetan Andro Slavić poručio im je: " Pročitao sam ja vas. Odavno!!!"

Najavljen kao "Izložba konceptualne umjetnosti" događaj je upriličen u obliku otkrivanja kasila i kratkim obraćanjem okupljenima - oštrim riječima na račun lokalne vlasti. Izložba je otvorena do daljnjega.... ili dok cenzura ne dopusti.... Inače, već duže vrijeme ljut i razočaran, kapetan najavljuje kraj bavljenja ugostiteljstvom i odlazak s Visa. Odbrojava dane do ispunjenja najave.... Još 59 dana!

VIS (Kut), 21.07.2007.godine u 22,00 sati

Brzom i efikasnom akcijom nadležnih policijsko-komunalnih snaga kapetan je onemogućen u nastavku svojeg umjetničkog izražavanja. Konceptualnog i nekonceptualnog. Privelo ga i zatvorilo! Na kratko. Teška vremena za umjetnost i umjetnike! Hoće li se sad javiti udruge za zaštitu slobode umjetničkog izražavanja. Ostaje nam da vidimo!

Prava sepia

Ovo je pravi, izvorni  sepia ton, toliko karakterističan za stare fotografije s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

( Na fotografiji Mare Pušić r. Karuza, krajem 19. stoljeća) 

Andro i Dragica

Barba Andro i teta Dragica Puhalović (Višanin i Komiška) učinili su spizu i vraćaju se na Kut. Ovo je jedna od prvih digitalnih fotografija koje sam javno objavio...

Kolovoz 2005. godine

Nije fotomontaža!

Božo Vidović, vlasnik hotela "PAULA" u Visu, ne može bez Slavonije i konja. Još jedna zanimljivost u viškoj turističkoj ponudi.

Od novog napraviš staro

U travnju 2007.  u Visu, na Kutu, sniman je reklamni spot za EVA sardinu.Bilo je angažirano na desetke statista, tako da su mnogi "ćapali žurnatu". Dio scenografije je i dolje na fotografiji. Malo sam se poigrao i poslao je vremeplovom 100 - tinjak godina unatrag.

Postupak:

Na staru fotografiju odgovarajuće veličine trebamo uklonirati novu.  S alatom za kloniranje u Photoshopu kliknemo na vrh fotografije koju namjeravamo ubaciti i započnemo s kloniranjem u odgovarajućem vrhu - kutu podloge. Kod prvog klika uzmemo mali promjer klon stampa, a poslije možemo povećati koliko hoćemo. Kad je "sjelo" što se tiče veličine, tako sjedinjenu fotografiju toniramo u sepia.