Proteklog vikenda viški vinari su bili gosti udruge Kutjevačkih vinara, a da su toplo primljeni i da im je bilo sjajno, sadržajno i zabavno svjedoči na svom blogu Željko Vojković. Ni moj susjed Jela ne krije oduševljenje ovim vinarskim druženjem.
Hidroavion kompanije ECA (European Coastal Airlines) sletio je prijepodne u blizini Češke vile, postao tog trenutka plovilo u nadležnosti lučkog kapetana i uplovio u luku. Lokacija Stonac je vjerojatno konačna lokacija za buduće pristajanje hidroaviona.
Delegacija koju je predvodio župan Ževrnja obišla je, pored spomenute lokacije, gradilište na sanaciji rive, Hrvatski dom, novu pristupnu cestu do odlagališta otpada i novoizgrađenu recepciju za nautičare na Kutu. Riva 5 milijuna kuna, Hrvatski dom 2 milijuna, recepcija milijun...
Milijuni se ulažu u Vis. A di je još ono od prije godinu-dvije? Vrtić više od 12 milijuna kuna, riva na Kutu 4 milijuna, oborinske vode...
Spustio sam se na kušku rivu jer su mi dojavili kako će hidroavion sletjeti u valu, a pažnju mi je privuklo nešto posve drugo; Zlatko s drvenom bačvom koju je polijevao i ispirao morem onako kako se to s bačvama radilo na tradicionalan način prije nego ih je rostfrei protjerao iz viških konoba. Kao i likve, lakomice i šešule...
Maglica nad viškom valom čini ionako slabašno siječanjsko sunce još slabašnijim. Nije hladno, ali osim građevinskih radnika teško da ćete nekoga sresti po rivi. Ovako je to izgledalo danas poslijepodne:
Večeras je u Visu održana osnivačka skupština Društva prijatelja Hajduka OTOK VIS, a za predsjednika udruge izabran je Nenad Kovač. Društvo okuplja prijatelje Hajduka s cijelog otoka, a cilj je pomoći Hajduku u dokapitalizaciji i ostvariti veći utjecaj navijača.
Članarina iznosi 100 kn za odrasle i 50 kn za maloljetne osobe, a odmah po završetku skupštine pristupilo se učlanjenju. Oni koji to nisu učinili večeras, a željeli bi, mogu se javiti predsjedniku Društva (Nenad Kovač) ili tajniku (Saša Stanivuković).
*ebeš ti šuplju rivu! Po buri, kad valovi i vitar stlače zrak u "zračnim komorama" ispod rive, tako stvoreni pritisak rasprši kapljice mora u oblake aerosola koji u obliku spreja sole Kut. Jedino dobro je što ti, u slučaju da imaš začepljen nos, aquamaris otvori nosnice. Kao Dupinko kod dice.
Htjelo se ovim rješenjem ublažiti udar valova i prelijevanje mora (što se i postiglo), a za posljedicu imamo spray rivu.
Na otoku Visu završena je berba limuna. Godišnje se na Visu, koji ima bogomdane klimatske uvjete, ubere između 150 i 200 tona limuna. O limunu, rezultatima ovogodišnje berbe, planovima za budućnost, naš viški dopisnik Bogoljub Mitraković razgovarao je sa Slavomirom Rafanellijem, najvećim proizvođačem limuna na otoku Visu koji godišnje proizvede između 10 i 12 tona limuna i upravo se sprema za sadnju novih stabala limuna.
Za razliku od ugodnog, sunčanog, iznadprosječno toplog prosinca, siječanj nas baš i ne ohrabruje na izlazak. U tim uvjetima za pozdraviti je svaki pokušaj aktivnosti i okupljanja, druženja izvan dnevnog boravka, u čemu su u posljednje vrijeme najagilniji viški glazbari. Danas poslijepodne, u šator na Klapavici donijeli su Oktoberfest. Kiseli kupus s bavarskim kobasicama, Velebitsko pivo, kuhano vino... Zasvirat će i uprihoditi koju kunu za rad glazbe.
Obezrubljenu rivu zapljuskuju valovi. Teško da ćete, osim građevinara, nekoga sresti.
S radija dopire gradonačelnikov glas. I Bogijev. Podsjetilo me to da nisam bio na medijskom ponedjeljku i da bi bilo zgodno snimku razgovora objaviti na blogu i portalu kako bi oni koje zanimaju projekti o kojima je riječ, a nisu slušali radio, mogli naknadno poslušati razgovor. Zovem zato Bogija da mi pošalje snimku...
I evo, uz moj maleni tehnički doprinos, možete poslušati razgovor. Hvala Bogi.
Bogoljub Mitraković-najava za razgovor s Ivom Radicom, gradonačelnikom grada Visa za radio Split 150116: Na redovitom medijskom ponedjeljku naš dopisnik Bogoljub Mitraković razgovarao je s Ivom Radicom, viškim gradonačelnikom,o razvojnim projektima grada Visa s posebnim osvrtom na naselja na jugoistočnoj strani otoka Visa, prije svih, naselju Rukavac, omiljenoj turističkoj destinaciji domaćih i stranih turista koji na Visu provode svoje godišnje odmore.
Jučer je stigla građevinska mehanizacija, a jutros su započeli radovi na sanaciji rive na Luci. Sanacija će obuhvatiti oko 250 metara dužnih rive; od Kalafotova do "zuba" ispred FINE. Poželimo da vrijeme bude naklonjeno građevinarima i da ne bude kašnjenja!
Usput, podsjetimo i da nova riva na Kutu još nije opremljena kako je bilo planirano.
Gdje je nestala facebook grupa Vis kroz povijest? Na kratko mi se večeras nametnulo to pitanje kad sam je potražio preko FB tražilice, a nje nema! Srećom, lampica mi se brzo upalila. Ukucam BaVul i - evo ga!
U BaVulu zabavna promidžbena podvala Talijana iz 1918. godine:
Još zabavniji primjer upotrebe slike i prilagođavanja stvarnosti u propagandne svrhe: dolazak talijanske vojske u grad Vis 1918. godine. Desno je naslovnica talijanskog časopisa "La domenica del corriere", na kojoj je Vis doslovno eksplodirao od oduševljenja što je priključen Italiji...narod slavi, a na zgradama se vijore talijanske zastave. Međutim, na štetu propagandnih ciljeva, a na korist povijesne istine, postoji i FOTOGRAFIJA istog događaja (lijevo): niti su Višani u većem broju dočekali Talijane, niti su objesili zastave da ih pozdrave. (Goran Mladineo)
Otvorite BaVul - virtualnu škrinju za čuvanje baštine i tradicija otoka Visa!
Sudbina popularnog Viškog lava, spomenika Viškoj bitci koji se nalazio na groblju Prilovo, dobro je poznata. Međutim, manje je poznato da je istu, a moguće i goru, sudbinu imala umjetnička slika s prikazom Viške bitke koja se nalazila u crkvi sv. Jere na Prilovu. Kad su Talijani tijekom prve okupacije Visa 1919. godine odnijeli lava u Livorno, viški fratri su ovu sliku skinuli s oltara i sakrili je, te je na sigurnom čekala odlazak okupacijske vojske. Koliko sam uspio rekonstruirati vođeći se sjećanjima starijih Višana, slika nakon odlaska Talijana više nije vraćena na oltar, nego je obješena na stropu, odmah iznad glavnog ulaza u crkvu. Ni fratri sa Prilova ni ostali Višani nisu računali da će se talijanski vojnici više ikad vratiti na Vis. Ali, upravo to se dogodilo: u proljeće 1941. godine na vratima samostana na Prilovu opet su se pojavili pripadnici talijanske vojske, samo ovaj put u mnogo brutalnijem izdanju, onom fašističkom. Znali su to i fratri, pa je Fra Josip Vlahović nakon konzultacija sa starijom subraćom donio odluku da skrivanje ovog puta nema smisla, jer bi moglo završiti osvetom nad samostanom i čitavim Visom. Stoga su sliku predali Talijanima i..i tu joj se gubi svaki trag! Gdje je i kako je završila, nije poznato, ostala je samo nepotvrđena priča da su je fašistički vojnici zapalili i uništili odmah po odnošenju.
Goran Mladineo: "Nestala slika sa Prilova izbliza. Ova rijetka fotografija je do mene došla preko jedne od najstarijih Višanki, gospođe Marije Puhalović (96) i ljubazne profesorice Vesne Bučić."