Kut danas: Susretljivi Pierce Brosnan i Colin Firth

Stigao i Colin!

Da ste danas poslijepodne bili na Kutu ne bi se mogli dovoljno načuditi. Gotovo svi vezovi zauzeti, rivom se razmilili turisti... U Bejbija sjedi Pierce Brosnan s društvom, u Josipa Colin Firth... O, mati moja! Ili: Mamma Mia! Koristi se prilika za slikati se s hollywoodskim zvijezdama, a oni začuđujuće susretljivi. Vjerojatno stoga što su ljudi ovdje cool, a ne k'o u Americi. Tamo vrište, histeriziraju, bacaju se...

I Pierce je cool. Kaže, ovdje se svi hoće sa mnom slikat, k'o da sam neki poznati glumac!

"SHEVON", djelo vrijednih i vještih Mikijevih ruku

SHEVON je brod i to koji brod! Djelo je to vrijednih i vještih ruku, izaziva poštovanje. Koliko je tu rada teško je zamisliti ili pretočiti u brojke. Kapetan Miki Jerković počeo ga je graditi prije otprilike pet godina, ali nije svo to vrijeme utrošeno u gradnju ovog broda. Dvije godine je prošlo u pauzama ili u poslovima za druge. Završen je i porinut početkom sezone 2017.

Jutros je pristao uz novu kušku rivu.

Miki, respect! - kažem mu pokazujući brod.

Je li dobar, a? - uzvraća.

Pitam za ime broda, koje je značenje... Ime je to, žensko, jedno od irsko-engleskih oblika pisanja. Ime pokojne supruge.

Mislim se, mogao bih početi raditi serijal na temu "Ljudi i brodovi". SHEVON i Miki su baš prava stvar za početak.

Plaža Grandovac je umjetno stvorena

Fotografije su iz zbirke dr. Zvonimira Freivogela

Fotografije su vjerodostojnije od nepouzdanih sjećanja i "sjećanja" ljudi. Prije dosta godina jedan stariji, odavno pokojni, Višanin pričao mi je da plaže u Grandovcu nije bilo i da je ona nastala nasipavanjem kamenim materijalom dobivenim iskopom pri gradnji vojnih potkopa. Oni rođeni nakon 1945. godine to i ne pamte pa se začude kad im kažem da je plaža u Grandovcu umjetno stvorena. Samo što mi ne odbruse da govorim gluposti. Nek se onda čude i ovim fotografijama nastalim oko 1930. godine, snimljenim kad su u viškoj vali sidrili brodovi JKM ( Jugoslavenske kraljevske mornarice). Ni P od plaže. Some sike.

Grandovac oko 1930. godine

Grandovac danas

Kad se majka Priroda poigra...

Jutros se Ana Peribonio vratila iz vinograda s "ulovom" vrijednim objave na vašem omiljenom blog-portalu. U ruci joj list vinove loze, ali ne običan list kakvog svi poznajemo. Ovaj je dvobojan, a boje su se pravilno rasporedile sa strana središnje linije. Nikad takvo nešto do sada nije vidjela, a i drugi, kojima je vinograd bitan dio života, jednako se čude. Eto! Idemo s ovim u rubriku ZANIMLJIVOSTI!

Ako se radi o dominantnoj genetskoj informaciji, pa se proširi Visom, eto i turističke atrakcije! ;)

Viški Tom i Jerry

Dogodi se tako, trenutak, prigoda, situacija, kamera u džepu... Poklopi se sve. Mačka juri miša! Pomislite kako ćete nazočiti surovom prehrambenom lancu, a onda uvidite da ste sreli omiljene likove iz crtića. Uživo. Naše, domaće, Kućane 100 posto. Eto što radi Whiskas! Ni mačke nisu što su bile.

Ivo Bjažević - Čikola (Komiža, 27.2.1917. - Komiža, 27.2.1986.)

Sreća za Srećka pa nije ostalo nezabilježeno da je danas 100. obljetnica rođenja legendarnog Čikole. I gle ove datume! Rođen i umro 27. veljače! (n.k.)

*****

Piše: Srećko Marinković
Izvor: Facebook

Danas se navršava 100 godina otkako se je rodio Čikola. Ujedno je na današnji dan i 31. godišnjica njegove smrti.

Ne vjerujem da na cijelom Škoju postoji ijedna osoba koja tada nije žalila za njegovom smrću i koja mu bar u sebi nije iskazala pijetet. A posebno oni kojima je pomogao - meni konkretno je!
Jer takvog poznavatelja anatomije i vrhunskog znalca praktičara, ne samo Komiža, nego ni cijeli otok Vis, više neće imati.

A tko je bio Ćikola?

Ćikola je bio narodni ljekar, samouk, ali sa ogromnim talentom i praktičnom vještinom u namještanju slomljenih kostiju, iščašenih zglobova, namještanju kičmenih pršljenova, uganutih nogu i ruku. Nerijetko je znao iznova polomiti krivo zaraslu kost koju su doktori namjestili, pa je namjestiti prema svom umijeću…

Njegova se vještina pročula i izvan našeg otoka, pa su mnogi ljudi dolazili u Komižu da im pomogne, među kojima su bili i neki igrači Hajduka.

Vrhunac priznanja njegovoj genijalnosti bio je poziv da radi u bolnici u Zagrebu! Ali ne, on je ostao na svom polju uz svoju motiku i svoje veslo na leutu, ostao je uz svoje otočane i nesebično im pomagao. Nije bilo poziva na koje se nije odazvao, a bilo ih je na hiljade, kao što je bilo i na hiljade kilometara koje je propješačio otokom da stigne do unesrećenih.

Svoje usluge nikada nije naplaćivao, pa su ga neki smatrali i čudakom. Jer njegov jedini motiv dobrovoljne liječničke djelatnosti bio je jedino etički imperativ pomaganja bližnjemu u nevolji.
Tajnu njegovog umijeća može se tražiti u činjenici da je u Narodnooslobodilačkom ratu pomagao nekom zarobljenom liječniku kada je uz njega morao da bude i sam i liječnik i veterinar i gdje je uz to pokazao i svoj talent.

Za svoj doprinos u ratu odlikovan je Ordenom zasluga za narod. A i Komiža se odužila svom mještaninu i počastila ga ulicom: „Ćikolina štroda“!

Više...

Čikolina štroda (foto: Pjero Božanić)

VIS: Lokva pod ledom

Lokva je bila, zbog nedostatka padalina, gotovo presušila, a posljednjih dana temperature ispod nule okovale su je u led. Na facebooku lajkove skupljaju fotografije i videa... Vis ima klizalište! Valjda nitko neće 'izmjeriti' trenutnu dubinu Lokve... :)

Izvor: fb profil Bepi Fiamengo

U prometnoj nesreći na Visu smrtno stradao - vepar!

Do prije nekoliko godina kad bi se samo spomenula mogućnost da se veprovi nastane na Visu poljoprivrednike bi hvatao užas. Danas su na facebooku objavljene fotografije uginulog vepra koji je, navodi se tamo, stradao sinoć na cesti kod Podšpilja. Udario ga kombi.

Znači, ima ih. Veprova. Na Visu. Koliko? Tko će ga znati...

Vidi više...

Foto: Šemso Mumanović

Na Kutu tune skakale uz samu rivu. Jedna ulovljena - mobitelom!

Neki zanimljivi događaji, pojave, situacije... potraju samo nekoliko sekunda ili minuta i prođu nezabilježeni kamerom ako se ne nađeš na pravom mjestu u pravo vrijeme i uz to 'naoružan' bar mobitelom.

- Na Kutu tune skakale uz samu rivu! - širila se vijest usmenom predajom i facebookom od jučer poslijepodne, a do mene stigla tek jutros. Netko je snimio, govore mi, a kome je to uspjelo "odao" mi je facebook.

I lov mobitelom zna biti strastven i zanimljiv. Pogledajte!

Izvor: Darko Žitko

Otvoren Japanski paviljon - kuća čaja u Visu

Jučer je u Visu otvoren japanski paviljon - kuća čaja, prvi projekt koji je realiziran kroz Anatomiju otoka. Koga zanimaju detalji može ih pronaći na web stranici Anatomije, a ja ću vam fotografijama i videom približiti jučerašnje događanje.

Profesori s Keio univerziteta iz Tokia, Hiroto Kobayashi i Darko Radović, su na simpatičan način i s radošću predstavili objekt i predali ga gradu Visu kao zahvalnost za petogodišnje gostoprimstvo, a u svrhu prijateljskog povezivanja i upoznavanja dviju arhitektonskih i graditeljskih tradicija.

Elokventni i duhoviti prof. Radović dao je osoben pečat kao moderator i prevoditelj u ovom događanju, posebice u dijelu demonstracije ceremonije pijenja čaja.

Čaj je najprije poslužen dvojici "shoguna": viškom gradonačelniku Ivi Radici i glavi Anatomije Bošku Budisavljeviću.

U kuću čaja ulazi se bos, ponizno, bez arogancije i staleške razlike, kroz malen otvor s lijeve bočne strane. Hmm... Bilo bi zgodno tu, u kući čaja, održavati sjednice gradskog vijeća, uz punu tradicionalnu ceremoniju, zar ne?

Pogledaj video!!!

Japanski Paviljon za čaj stiže na Vis

Japanski Paviljon za čaj prvi je projekt Anatomije otoka koji se realizira na Visu. Iznad školskog igrališta u Visu izliveni su temelji za paviljon koji je projektiran na Keio Univerzitet u Tokiju. Drvenu građu (3 tone) osigurala je Politecnico di Milano, pili se negdje u Sloveniji i u ponedjeljak kreće na Vis gdje će ostati za trajno. Otvorenje je 18. rujna 2016.

Neke od gornjih informacija su mi dostavljene, neke sam pokupio na facebooku,a jutros sam i skoknuo do spomenute lokacije. Sajonara!

Na viški aerodrom počeli slijetati avioni

Ovu fotografiju mi je je prije desetak dana poslao Tomislav Zović uz poruku 'sletila cesna'. Zaboravio sam na to do današnjeg dana i intervjua sa slovenačkim pilotom na radio Splitu. Što je sletjelo, je li imalo dozvolu i cijelu priču poslušajte od neposrednog 'krivca' (Mirko Vršič, Ptuj):

Uginula odrasla glavata želva na žalu u Grandovcu

More je, vjerojatno jučer, na žalo plaže u uvali Grandovac na Visu izbacilo uginulu odraslu glavatu želvu dugačku oko 1 metar i tešku oko 100 kg. Burno je i valovito, pa more u plićaku valja truplo okrenutu na oklop.

Truplo će ujutro s plaže ukloniti djelatnici gradskog komunalnog poduzeća Gradina Vis d.o.o.

Evo nekih podataka o glavatoj želvi ( izvor Wikipedija )
Glavata želva ((lat.) Caretta caretta) je vrsta morske kornjače, koja kao i kopnene kornjače spada u drevni red Chelonia. Morske su kornjače jedini gmazovi koji naseljavaju Sredozemno i Jadransko more.

Glavata želva je već odavno na svjetskoj listi ugroženih životinja. Jedini grabežljivci odraslih glavatih želvi su morski psi (ponekad i kit ubojica) i čovjek. Najveća prepreka opstanku morskih kornjača danas je čovjek. Pretjerano sakupljanje jaja iz gnijezda, gubitka gnjezdišta zbog obalnog razvoja, masovni turizam, hvatanje za hranu ili prodaja oklopa kao suvenira jednako ugrožava ove životinje. Kada se uz to pribroji zagađivanje i nerazumno iskorištavanje mora, morske su kornjače dovedene na rub opstanka.

Kornjače često stradavaju u ribarskim stajaćim mrežama. S obzirom da se radi o životinjama koje dišu plućima, kornjače moraju izlaziti na površinu mora da bi udahnule zrak. Iako su razmaci između dvaju udisaja zraka u normalnim uvjetima kod kornjača relativno dugi, kada se pod morem zapletu u mreže, zbog stresa vrlo brzo ostaju bez zraka i utapaju se. Njihove su populacije u opadanju i zbog slučajnog ulova u koće.

Procijenjeno je da se godišnje u Jadranskom moru slučajno ulovi oko 2 500 glavatih želvi. Od ukupnog broja jedinki uhvaćenih u ribarske mreže 85% je ulovljeno koćarenjem. Morske kornjače u Hrvatskoj su zaštićene zakonom kao i brojnim međunarodnim konvencijama. Strogo je zabranjen svaki namjerni izlov, uništavanje, uznemiravanje ili trgovina ovim vrstama. Za ubijanje glavatih želvi predviđene su visoke novčane kazne.

Dječačić rođen u helikopteru na letu Vis - Split

Majka (29), uz koju je bio suprug, rodila je dječaka desetak minuta prije planiranog slijetanja na helidrom KBC-a Split

foto: arhiva CROPIX/ ilustracija   

U helikopteru Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane Mi-8 MTV, u četvrtak ujutro u 3.34 sati na letu s otoka Visa rođena je beba, priopćili su iz MORH-a.

Majka (29) je rodila dječaka iznad Šolte desetak minuta prije planiranog slijetanja na helidrom KBC-a Split. Sretnom trenutku porođaja svjedočila je četveročlana posada Eskadrile transportnih helikoptera 93. zrakoplovne baze te liječnik Ante Pojatina i medicinski tehničar Jadran Aranza. Nakon poroda u zraku, beba je zbrinuta u rodilištu splitskih Firula.

Kapetan posade, satnik Joško Ivančević kazao je kako su zadnjih dana imali puno hitnih medicinskih letova, a 4. kolovoza bio je jedan od rekordnih dana kada su helikopterima prevezli ukupno 11 pacijenata.

- Ovo mi je treći porod u helikopteru od čega drugi s Visa. Nakon dobivenog poziva krenuli smo prema Visu gdje smo saznali kako je riječ o trudnici, a u njezinoj pratnji bio je i suprug. Negdje iznad Šolte počeo je porod, uzbuđenje je naravno bilo prisutno. Sve se brzo odigralo i brzo smo sletjeli na Firule gdje smo sretnim roditeljima čestitali i pomogli u prihvatu bebe u rodilište. Sve je proteklo bez komplikacija, majka i beba su dobro i to je za naše letačke posade bilo najvažnije izvješće koje možemo čuti. Prekrasan osjećaj i trenutak koji pamtite i to je ono što čini ljepotu letenja i humanih misija kada smo u funkciji ne samo spašavanja ljudskih života nego i svjedoci rađanja jednog novog života, istaknuo je Ivančević.

Posljednji porod bebe u vojnom helikopteru bio je 14. srpnja između otoka Lošinja i Rijeke.

I Djed Mraz ljetuje na Visu

Mogao bi se napravit poduži spisak globalno poznatih osoba koje bar dio ljetnog odmora provedu na Visu. Njima se odnedavno pridružio i Djed Mraz osobno. Treba li bolji dokaz tomu da je Vis uistinu postao izuzetno tražena destinacija?

Dodatni poticaj odluci da izabere Vis za svoje ljetno odredište zasigurno su i božićni ukrasi koji ga neumorno, kroz cijelu godinu,  pozivaju s pročelja viških zgrada. (n.k.)

Slobodan Ante Ozretić, poznatiji kao Santa Superstar iz Splita, performer koji s grupom političkih istomišljenika osniva Zemaljski antifašistički pokret (skraćeno ZAP) sa sjedištem na otoku Visu.

Hoba, sipa ili...!?

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA 

Ovo još niste vidjeli: 'Od kada idemo na more, nitko od nas nije ulovio nešto slično' 

Članove posade bračke plivarice „Nona Milka“ iznenadio je neobičan ulov. Među srdelama u njihovoj mreži našla se i čudna kombinacija sipe i hobotnice, teška 2-3 kilograma, ulovljena uz kraj u moru u blizini uvale Oključne, na zapadnoj strani otoka Visa.

- Od kada idemo na more, nitko od nas nije vidio ni ulovio nešto slično - rekao nam je, dok su iskrcavali ulovljenu srdelu u komiškoj luci, Tonči Petković, član posade plivarice „Nona Milka“.

Bogoljub Mitraković, Slobodna Dalmacija

Nesvakidašnji ulov pored viškog trajektnog pristaništa

Gospodin Predrag Alebić, Višanima poznatiji kao Ale, i do sada se mogao pohvaliti ribičkim uspjesima, ali danas poslijepodne, uz samo trajektno pristanište u Visu, iznenadio je sebe i sve koji su se zatekli u blizini. Iz mora je izvukao romba i to ne nekog mališana nego pristojan komad. Bravo Ale! (n.k.)

foto: Ante Kežić

Viški Casanova tulumario je u svoja četiri bečka dvorca

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA -16.11.2014.

Prof. dr. sc. Ljerka Šimunković, osnivačica talijanistike na Odjelu humanističkih znanosti u Splitu, jedna je od onih znanstvenica koja vrijeme provodi u miru i tišini daleko od očiju javnosti, u prašnjavim arhivima, listajući požutjele stranice, trošeći vid na iščitavanje tuđih rukopisa, pisama i raznih dokumenata. Naizgled čini se dosadan hobi, no ova gospođa demantirat će vas ako tako pomislite.

– Povijest je jako uzbudljiva. To je naša baština koju treba spasiti. Mene je dovela do fascinantih priča, među kojima je i ova posljednja o Višaninu Alvižu Geniceu – kaže profesorica koja je istražila i na papir prenijela priču o zaboravljenome Višaninu Alvižu Geniceu (Vis 1767. – Vis 1840.), koji je u ranoj mladosti otišao s otoka u svijet, obogatio se, družio se s mnogim utjecajnim ljudima, a potom je sve izgubio i osiromašen se vratio na rodni otok, gdje je i umro.

Riječ je o knjizi "Burni život jednog Dalmatinca", koju je dr. Šimunković započela igrom slučaja, opet u Državnom arhivu u Splitu, a potom i Arheološkome muzeju, gdje je naišla na arhivske dokumente koji su je zaintrigirali. Posvetila se proučavanju, dešifriranju, prikupljanju materijala poput memoara, bilješki, pisama, dokumenata, putovala je i do Beča, da bi na koncu složila sjajan mozaik o Višaninu čiji bi život mogao zaintrigirati širu javnost, a moguće i kakvog filmskog redatelja. Knjiga je objavljena u izdanju hrvatsko-talijanske udruge "Dante Alighieri" iz Splita.

– Knjiga je nastala kao rezultat odluke da se znanstveno istraži hrvatska povijesna i kulturna baština koja se odnosi na Dalmaciju, u sklopu znanstvenog projekta pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta pod nazivom "Dalmatinsko kulturno ozračje 19. stoljeća". Posvećena je još jednom neobjavljenom rukopisu, a priređena na dva jezika – talijanskom i hrvatskom, te sadrži prijevod jednog dijela uspomena na hrvatski, originalni tekst na talijanskom, izvorni tekst na latinskom i odabrana pisma, uz moje komentare. 

Srećom, iza Alviža je ostala gotovo nevjerojatna rukopisna autobiografija i nekoliko stotina pisama koja potkrepljuju vjerodostojnost ove priče koja, uz detalje iz života jednog neobičnog čovjeka, otkriva i prilike toga doba.

Tko je bio Alviž Geniceo?
– Rođen je 1767. godine na Visu, na predjelu Luka, u plemićkoj i posjedničkoj obitelji koja nije bila naročito bogata. Obitelj se na Vis doselila s Korčule, a zapravo se prezivalaGeričić, te je svoje prezime talijanizirala u Gherizeo, a od Mletačke Republike primila je i plemićku titulu. Alvižov otac Antun bio je bilježnik. Kako na Visu nije bilo škole, Alviž s majkom odlazi u Hvar, gdje je živio kod strica kanonika. Poslije je pohađao sjemenište u Splitu kao vanjski đak, a jedno vrijeme živio je kod tetke kontese Benedetti. 
Zbog kuge koja je harala 1783. godine u Splitu, Alviž je morao u karantenu na Sustipan, sve dok majka nije po njega poslala brod koji ga je odvezao u Vis. Tu je radio kao činovnik u kancelariji za kaznene prijestupe. Često je posjećivao Split kao vježbenik odvjetnika Andrije Kruščevića, no više se trudio oko ljubavnih veza i igranja karata. Volio je kartati s priorom splitskog lazareta, kojem je često donosio slane srdele s Visa.

Kako se jedan ne baš imućan otočanin u to doba obogatio?
– Alviž je bio jako snalažljiv, komunikativan, željan brze zarade. Kako je Vis tada imao izvrsno vino, bez mogućnosti ikakvog otkupa, Alviž je sklopio ugovore za izvoz vina s kapetanima genoveških brodova, što je rezultiralo velikim profitom za viške vinare i za njega. Uzeo je zakup prikupljanja poreza na vino, a s vremenom je kupovao brojne posjede na Visu i Hvaru, kasnije u Beču i okolici, Napulju... Imao je čak četiri dvorca u okolici Beča... Znao se snaći u svakoj prilici.

No, u ranoj je mladosti ubio čovjeka pa je morao pobjeći u Veneciju. Tamo se brzo snašao i postao je čovjek koji voli zabave, društvo, fini život. Družio se s utjecajnim ljudima tog doba, kraljevima, knezovima, a i papa ga je primio u audijenciju. Pozajmljivao je novac mnogima, čak i napuljskome kralju kako bi on mogao oženiti kćer! Nikad se nije ženio, a u pismima spominje tri, četiri sina, no službeno je umro bez nasljednika, pa mu je imovina otišla u javno dobro. Pokopan je u Visu, što potvrđuje matična knjiga umrlih, no ne zna se gdje mu je grob.

Njegova priča asocira na onu talijanskog pustolova Casanove, također ženskara, kartaša i rasipnika. Zanimljivo je da je Alviž također stvarna osoba, a njegova je priča istinita do detalja, kažete...
– Casanovine knjige uspomena probudile su veliko zanimanje u književnim krugovima i među europskom visokom buržoazijom, pa su vrlo vjerojatno bile i poticaj Alvižu Geniceu da napiše vlastite uspomene. Za to je imao i materijala: skitao se posvuda, družio se, priređivao zabave za kraljeve i utjecajne ljude... Imao je jako puno imanja, koja je potom gubio, prodavao. Nažalost, dokumenti o njegovoj imovini izgorjeli su u Beču.

Ipak, u proučavanju njegovih spisa naišla sam na podatak da su mu u Jeutendorfu pokraj Beča priredili veliku svečanost jer je obnovio tamošnji samostan, a redovnici su mu dali napraviti portret tim povodom. Kako bih istražila njegov život i vjerodostojnost njegove priče, otišla sam to istražiti u Beč. Rad na ovoj knjizi uzeo mi je jako puno vremena, a sve uz ograničena sredstva.

MERIEN ILIĆSLOBODNA DALMACIJA

Oni daruju krv, pa makar morali ulaziti kroz prozor

Danas je u Visu, u restoranu hotela Tamaris, organizirano tradicionalno darivanje krvi. Godišnje se organiziraju tri takve akcije gdje se na svaku, u prosjeku, odazove tridesetak darivatelja. To je godišnje ukupno oko 90 darivanja. Toliki je i broj darivatelja krvi na otoku, njih 90,  koji u klubovima darivatelja u Visu i Komiži djeluju unutar Crvenog križa otoka Visa. Predsjednik je Nikša Vojković, a ravnatelj Zoran Bulajić. Zoran je do sad 92 puta dao krv, a i predsjednik Nikša još se nudi, pa ako liječnici dopuste...  U Komiži, u broju davanja, vodi pomorac Nikola Zanki "Cmilj". Ima i žena. Katja, Maja, Darija... Kapa dolje!

Najzanimljiviji je Andrija Pečarić koji posljednjih 6 godina, kad su akcije u prostoru viškog hotela, ulazi kroz - prozor! Zašto, pitate se. E, ovako je do toga došlo:

Prije 6 godina, povrijeđen načinom kojim su mu u firmi rekli da više ne računaju na njega, zarekao se da nikad više neće ući na vrata hotela. I stvarno, kao čovjek od riječi, toga se i držao. A onda se pojavio problem kako dati krv kad se akcija organizira u hotelu. Nudio se Andrija da će ispružiti ruku kroz prozor i da to tako obave, ali nisu mu mogli udovoljiti jer treba ležati dok daje krv. E, onda mu je netko praktičan rekao:

- Slušaj, ti si rekao da nikad više nećeš nogom kroz vrata hotela, je li tako? E, pa nemoj kroz vrata, nego lipo uđi kroz prozor i sve će biti u redu. Dat ćeš krv, a nećeš prekršit datu rič!

Poslušao ga Andrija i tako već 6 godina kroz prozor ulazi i izlazi. Jer, darivati treba. (n.k.)