Devetero viških vjeroučenika primilo Prvu svetu pričest

Danas je u Visu, u župnoj crkvi Uznesenja BDM (Spilice), devetero vjeroučenika trećeg razreda osnovne škole primilo Prvu Svetu Pričest. Osam djevojčica i blaženi među ženama - Petar. Obred je vodio viški župnik don Milan Šarić.

Đakovo: Koncert Višana u godini jubileja

U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u petak, 6. travnja 2018., održan je Uskrsni koncert na kojem su nastupili: Župni zbor “Gospe od Spilica ” s Visa, klapa Liket i Komorni ansambl Hrvatske gradske glazbe Vis pod ravnanjem dirigenta Matea Narančića.

Na početku koncerta Zbor je predstavila gospođa Dobrila Cvitanović, urednica časopisa Hrvatska zora, te istaknula povezanost otoka Visa sa Sestrama sv. Križa. Zbor je osim tradicionalnih uskrsnih pjesama, izveo i pojedine točke klasične glazbe, kao što su Vivaldijeva “Glorija” i Händelova “Aleluja”, što je publika nagradila burnim pljeskom.

Cijeli članak... 

Izvor: http://www.sestre-sv-kriza.hr/

[ads-post]

Regionalni susret sestara u Visu

Regionalni susret prigodom 150. obljetnice dolaska Milosrdnih sestara sv. Križa u Hrvatsku, održan je na otoku Visu 4. travnja, kada se zajednica sestara okupila iz jednog velikog razloga: zahvaliti Bogu za polje rada kroz ovaj dugi niz godina na najudaljenijem hrvatskom otoku, Visu. Okupljene sestre zahvalile su Bogu na svakom susretu sa siromasima, starima, odbačenima, malenima zbog kojih je zajednica tako dugo prisutna na ovom otoku...

Cijeli članak...

Izvor: http://www.sestre-sv-kriza.hr/

[ads-post]

Kako je prošao Uskrsni koncert?

Pljesak na kraju koncerta, nakon ponovljene Aleluje, najbolji je komentar i najsažetiji osvrt na večerašnji USKRSNI KONCERT u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Visu. Dodat ću tome još nekoliko fotografija i snimku izvedbe Glorie. Za više - kliknite na Puntinu!

Don Petar Palić novi hvarski biskup

Papa Franjo prihvatio je odreknuće mons. Slobodana Štambuka na pastoralnom služenju u Hvarskoj biskupiji te novim biskupom imenovao don Petra Palića, svećenika Dubrovačke biskupije i generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije (HBK).

Don Petar Palić podrijetlom je iz Janjeva, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu. Rođen je 3. srpnja 1972. godine u Prištini, tadašnjoj Skopsko-prizrenskoj biskupiji.

Dosadašnji hvarski biskup Slobodan Štambuk navršio je kanonsku dob za umirovljenje te je prema kanonu 401 Zakonika kanonskog prava podnio ostavku koju je Sveti Otac prihvatio.

[ads-post]

Blagoslov kuća u Visu

Don Milan je jučer poslijepodne započeo s blagoslovom kuća krenuvši iz Lučice. Kuća je puno, al' praznih. Bez vjernika, bez ljudi, bez života... Brzo se "osvaja" teren. Otočke zime sve više nalikuju predvorju mrtvačnica - rekao bi drugi otočki don, don Ivica.

Viški župnik don Milan Šarić s ministrantima na Kutu

Vis, Spilice - ponoćka 2017

Ponoćka... Što poželjeti gradu upitao se don Milan čestitajući Božić. Ljude! Jer bez mnogo toga bi mogli, ali bez ljudi ne.

Godišnja svetkovina Milosrdnih sestara sv. Križa

14. rujna Milosrdne sestre sv. Križa slave svoju godišnju svetkovinu (Uzvišenje sv. Križa). Na sv. misi se na poseban način molilo za njih i zahvalilo Bogu na svemu što su učinile i čine u našoj župi u kojoj pripadnice ove Družbe skrbe o starima i nemoćnima još od davne 1884. godine.

Gospa od utišenja 2017

Više fotografija pogledajte - OVDJE!

U nedjelju je Gospa od utišenja

Slavi se na kampanelu crkve sv. Ciprijana i Justina. Ivan Mandaković - Kravica i Ante Ilić - Šuro, dica odrasla u sjeni sv. Ciprijona, tuku teškim baturicama po zvonu ritmove koji se prenose s generacije na generaciju... Slavi se. Gospa stiže.

Nikon D3400 i Tamron AF70-300mm F/4-5.6 Di LD MACRO 1:2

Jutro u Velom selu

U spomen na Jakšu i don Paulina

U sklopu Festivala orguljaške baštine otoka Visa 2017 koji se ove godine održava u spomen na svog utemeljitelja pok. Jakšu Darlića sinoć je održan koncert na Spilice (župna crkva Uznesenja BDM) u spomen na pok. don Paulina Bjaževića. Bio je to prvi od sedam koncerata koji se ovog ljeta održavaju u viškim i komiškim crkvama.

Izvođači su bili polaznici 25. seminara pjevanja prof. Snježane Bujanović - Stanislav, LANA BRADIĆ - harmonij/harmonium, te Mješoviti pjevački zbor Gospe od Spilica.

Informacijski iskorak župe Uznesenja BDM - Vis

Dolaskom mladog svećenika don Milana Šarića za viškog župnika učinjen je i informacijski iskorak u smislu obnove župnog (župskog) listića i otvaranja župne facebook stranice. Pretpostavljam da ćete je posjetiti, lajkati i redovito posjećivati, pa najlakše je da počnete odavde... Samo kliknite na sličicu!

Za one starije koji su se othrvali sirenskom zovu društvenih mreža ili je to jednostavno prezahtjevno za njihovu životnu dob, tu je župni listić.

Dobro došli, župniče!

Kao što je biskup Slobodan Štambuk i obećao, novi župnik u Visu don Milan Šarić predstavio se župljanima misom u župnoj crkvi Uznesenja Marijina (Spilice), na treći najveći blagdan - Duhove. Dobrodošlicu mu je toplim riječima poželio fra Damjan Glavaš. On riječima, a župljani buketom i pljeskom.

Don Milan Šarić, novi župnik u Visu

Don Milan Šarić je novi viški župnik

Sinoć je biskup Slobodan, između dviju izvedbi Aleluje, u hvarskoj katedrali objavio Višanima da će im novi župnik biti mladi svećenik iz Hvara don Milan Šarić (1990), a na Vis stiže početkom lipnja. Kako je don Milan, s brojnim drugim svećenicima naše biskupije, bio na ispraćaju pok. don Paulinu pregledao sam video arhivu kako bih vidio novog župnika. Znam da i vas zanima... Pogledajte!

Rekao je biskup i da mu neće biti lako. Nije se teško s tim složiti. Biskupovu objavu možete pogledati na Marinkotovu videu, negdje oko 7. minute https://youtu.be/8iRJwO9P9Kk

Viški koncert u hvarskoj katedrali

Dok čekamo da Marinko montira i objavi video s Hvara evo lijepog osvrta Forke Zorke Bibić na viški koncert u hvarskoj katedrali kojeg je podijelila s nama putem fb grupe Klub obožavatelja Visa i viškiga jazika:


Vecerašnji koncert viškega župnega zbora, muške klape Liket, dječjega zbora iz Komiže i Gradske glazbe Vis u ne somo forskoj, nego i vašoj Katedrali.
Pri par don, kad son cula snimku Haendelove Aleluje, napisala son da bi mi bilo drogo da dojdete u For. Veceras se oto ispunilo!
Odlične izvedbe, harmonija, dinamika, glosi, usklađenost, a nojvece od svega energija koja se cutila kad je zagarmila Aleluja.
Ne somo jedonput, i u For su je dvo puta kantali.
I dica iz Komiže su bila odlična. Meni se kruto svidila njihova Aleluja, obrada velikega Leonarda Cohena.
Malo je rec BRAVO.
Fola von ca ste došli i hodte non opeta!

Album fotografija 1 - OVDJE!
Album fotografija 2 - OVDJE!
Video - OVDJE!

VELIKI TJEDAN NA VISU

Izvor: https://kroz-samariju.net/2017/04/08/veliki-tjedan-na-visu/

ŽUPNA CRKVA UZNESENJA MARIJINA (SPILICE) – VIS

Sve župne obrede u Velikom tjednu predvodi, propovijeda i ispovijeda vlč. Toni Štefan, ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH.



CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
10:00 sati – blagoslov maslinovih i palminih grančica u crkvi i procesija oko crkve, misa s pjevanom Mukom i otvaranje 40-satnog klanjanja (“Quarantore”)

19:00 sati – misa i propovijed, a potom zajednička ura klanjanja (“Miserere”, itd.)



VELIKI PONEDJELJAK i VELIKI UTORAK
8:00 sati – misa i izlaganje Presvetog Sakramenta
19:00 sati – misa i propovijed, potom zajednička ura (“Miserere”, itd)



VELIKA SRIJEDA
8:00 sati – misa i izlaganje Presvetog Sakramenta
11:00 sati – pjevana misa i propovijed, svršetak 40-satnog klanjanja s običajnom procesijom



VELIKI ČETVRTAK
19:00 sati – MISA VEČERE GOSPODNJE, prijenos i pohrana Svetotajstva u kapelu sv. Vicenca

22:00 sata – Getsemanska ura



VELIKI PETAK – post i nemrs; Crkva danas ne slavi misu, a pričest dijeli samo u obredima Muke Gospodnje i kao popudbinu umirućima
11:00 sati – križni put

Od 16:00 sati prigoda za ispovijed u župnoj crkvi!

18.30 sati – OBREDI MUKE GOSPODNJE, potom propovijed i običajna procesija s Presvetim od Spilica do Klapavice i nazad s pjevanjem psalma “Slavite Gospodina, jer je dobrostiv” u crkvi prije pohrane



VELIKA SUBOTA
17:00 sati – blagoslov jela na Duh

17:15 sati – blagoslov jela na Spilice

17.30 sati – blagoslov jela na Kut

21:00 sat – VAZMENO BDIJENJE: središnje slavlje cijele liturgijske godine s uvodnim obredom blagoslova ognja pred crkvom



USKRS (VAZAM) – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA
10:30 sati – svečana župna misa na Spilice

17:00 sati – misa u samostanskoj crkvi na Prilovu



USKRSNI PONEDJELJAK
19:00 sati – misa s običajnim blagoslovima koje će podijeliti vlč. Toni Štefan

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽUPNA CRKVA SV. NIKOLE (MUSTER) – KOMIŽA

CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
10:00 sati – blagoslov maslinovih i palminih grančica ispred Mustera s procesijom oko Mustera, misa s pjevanom Mukom i otvaranje 40-satnog klanjanja (“Quarantore”)

19:00 sati – misa
19.30 sati – ZAJEDNIČKA URA: propovijed, Pomiluj mene …



VELIKI PONEDJELJAK i VELIKI UTORAK
8:00 sati – izlaganje Presvetog Sakramenta i jutarnja
19:00 sati – misa u Musteru,
19.30 sati – ZAJEDNIČKA URA: propovijed, Pomiluj mene …, itd.

Od 18:00 do 19:00 sati ispovijeda župnik!

VELIKA SRIJEDA
8:00 sati – izlaganje Presvetog Sakramenta i jutarnja
10:00 sati – pjevana misa i zatvaranje 40-satnog klanjanja



VELIKI ČETVRTAK
19:00 sati – MISA VEČERE GOSPODNJE, prijenos i pohrana Svetotajstva, a potom Getsemanska ura

Od 18:00 do 19:00 sati ispovijeda župnik



VELIKI PETAK – post i nemrs; Crkva danas ne slavi misu, a pričest dijeli samo u obredima Muke Gospodnje i kao popudbinu umirućima
11:00 sati – križni put u Novoj crkvi

18:30 sati – običajna procesija s križem od Nove crkve do Mustera

19:00 sati – OBREDI MUKE GOSPODNJE, propovijed i procesija s Presvetim od Mustera do Gospe Gusarice

Od 10:00 do 11:00 sati u Novoj crkvi ispovijeda župnik;
od 15:00 do 18:00 sati u Novoj crkvi ispovijeda fratar iz Visa.

VELIKA SUBOTA
21:00 sat – VAZMENO BDIJENJE: središnje slavlje liturgijske godine s uvodnim obredom blagoslova ognja i zajedničkim okupljanjem na mjestu gdje se pali brod; poslije obreda bit će blagoslov jela.

Od 10:30 do 11:30 sati župnik ispovijeda u Novoj crkvi

USKRS (VAZAM) – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA
Od 8:00 do 8.30 sati – blagoslov jela u Novoj crkvi

11:00 sati – ŽUPNA MISA u Musteru i nakon mise blagoslov jela

19:00 sati – misa u crkvi Gospe Gusarice



USKRSNI PONEDJELJAK
19:00 sati – pjevana misa u Musteru s blagoslovima u propovijedi

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽUPNA CRKVA UZNESENJA MARIJINA – VELO SELO

CVJETNICA  – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
8.30 sati – obred blagoslova maslinovih i palminih grančica pred crkvom, potom sve po redu

VELIKI ČETVRTAK
17:00 sati – misa Večere Gospodnje

VELIKI PETAK
17:00 sati – obredi Muke Gospodnje

VELIKA SUBOTA
19:00 sati – Vazmeno bdijenje i potom blagoslov jela

USKRS (VAZAM) – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA
9:00 sati – misa i potom blagoslov jela

NAPOMENA! Sve obrede u Velom Selu predvodi župnik iz Komiže!

Biskupijski križni put na Visu (subota, 1. travnja 2017.)

Preminuo don Paulin Bjažević

Tijekom večeri Visom i Komižom proširila se tužna vijest. U splitskoj bolnici preminuo je don Paulin Bjažević, dugogodišnji župnik viške župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Visu. Počivao u miru Božjem!

IKA - Informativna katolička agencija objavila je vijest:

"Vis, (IKA) – Svećenik Hvarske biskupije Paulin Bjažević preminuo je u nedjelju 15. siječnja u Kliničkomu bolničkom centru Split u 70. godini života i 45. godini svećeništva. 

Paulin Bjažević rođen je 16. svibnja 1947. u Komiži na otoku Visu. Za svećenika je zaređen 11. srpnja 1972. godine u katedrali Sv. Stjepana I., pape i mučenika, u Hvaru po rukama tadašnjega biskupa Celestina Bezmalinovića. Od godine 1980. obnašao je službu župnika u župi Uznesenja Marijina u Visu, a prije toga bio je pomoćnik župnika u obližnjoj župi sv. Nikole biskupa u Komiži. Neko vrijeme je bio župnikom i u župi Gospe Karmelske u Nerežišćima na Braču. Odlukom hvarskoga biskupa Slobodana Štambuka 2006. godine imenovan je ravnateljem Papinskih misijskih djela u mjesnoj Crkvi, naslijedivši na toj službi dotadašnjega povjerenika Tončija Kusanovića. U više je mandata obnašao i službu dekana Viškoga dekanata. Od 2015. godine preč. Bjažević imenovan je rezidencijalnim kanonikom Stolnoga kaptola u Hvaru. Bio je član biskupijskoga Savjetodavnoga i Prezbiterijalnoga vijeća.

Termini služenja mise zadušnice i sprovodnih obreda bit će objavljeni naknadno."

Don Paulin Bjažević: desetljeća župničke službe u Visu, vaša krštenja, mise, pričesti, krizme, vjenčanja i pomazanja... 

U posljednjih desetak godina snimio sam dosta događanja iz vjerskog života Višana i što je više materijala u arhivi to se teže odlučiti izdvojiti nešto od toga u ovakvoj prigodi. Očekivali smo ga za blagoslov kuća. Nije stigao. Otišao je...

Gospino svetište na Visu

Foto: Željko Vojković

ODVJETNICE NAŠA, MOLI ZA NAS!

Piše: Don Ivica Huljev, 14.08.2016. (Izvor: kroz-samariju.net)

Možda će se nekome učiniti netočnim ili čak uvredljivim, no moj je osobni dojam da se na otoku Visu još jedino na Veliku Gospu u Velom Selu (Poselju) može osjetiti duh nekadašnjih vjerskih slavlja kakva su bila dijelom viške prošlosti. Dojam je, priznajem, subjektivan, ali i indikativan. Zašto je takav, trebalo bi na dugo i široko iznositi različite poredbe, ali i mnogo čimbenika koji su utjecali na dugoročno koban zaborav vlastitih korijena, ali i vjersku ravnodušnost koja je svojevrsni viški brend, što ne znači da tako nije postalo i drugdje. Zaborav korijena, barem je moj dojam takav, osjeća se na Visu kao rijetko gdje drugdje. Dakle, može se reći da na Veliku Gospu svi viški putevi vode u Velo Selo, da se ondje još dade osjetiti “preživjelo” štovanje Gospina lika koji se izlaže i nosi u procesiji oko drevnog Gospina svetišta kojem su dolazili ljudi sa svojim zavjetima iz bližih i udaljenijih krajeva. Zato, kao mali prilog stoljećima predanog štovanja Kristove majke na otoku Visu, donosim jedan mali niz podataka o velikom okupljalištu svih Višana.

Kad se dođe pred glavni ulaz crkve Gospe od Veloga Sela u Poselju na otoku Visu, zateći ćemo se pred kamenim pročeljem koje je mlađe od ostatka crkve. Riječ je o zdanju koje je doživjelo nekoliko pregradnji i nadogradnji tijekom minulih stoljeća, a svaki sloj svjedoči o burnim silnicama naše prošlosti koja je – iako je mnogo toga skriveno velom neznanja – ostavila tragove duhovne širine. Spomenuti zapadni dio crkve dograđen je u vrijeme porasta broja stanovnika i, dakako, gospodarskog uzdizanja na početku 20. st. Zasigurno bi bilo zanimljivo doći do podrobnijih arhivskih podataka o tijeku i pripremama dogradnje te rasvijetliti duh vremena u kojem se jedan takav projekt ostvario. Zvonik je, kao i zvona, podignut i blagoslovljen 1931. g. kad se slavila 1500. obljetnica Efeškog koncila. Bilo je to u vrijeme dušobrižnika don Petra Rudana (Bogomolje, 1887. – Hvar, 1975.). Don Petar je u Velom Selu bio od 1925. do 1939. g., doprinio je podizanju zvonika, a spjevao je i pjesmu u čast Gospi od Veloga Sela. Kasnije je kao župnik u Milni na Braču 1948. g. osuđen na trogodišnju kaznu, a dvije godine je izdržavao u Staroj Gradiški. Prigodom obljetnice Efeškog koncila hvarski biskup Mihovil Pušić, rodom iz Visa, proglasio je crkvu Gospe od Veloga Sela marijanskim svetištem, čime je samo dan novi naglasak tom drevnom hodočasničkom odredištu.
Uz crkvu je vezan i toponim Stomorsko brdo koje se spominje u 14. st. Nastao je, kao i drugdje, domaćim prekrajanjem latinskih riječi Santa Maria, što ukazuje da je blagdan Velike Gospe od početaka bio središnje slavlje na tom području. S malo pozornosti i danas ćemo uočiti da se naziv Stomorina ponegdje rabi za Veliku Gospu, a ponegdje za sliku ili kip koji se časti na taj Gospin blagdan.

Početci Gospine crkve vode nas u 14. st. iz kojeg potječe najstariji dio današnje crkve koji se danas upotrebljava za sakristiju. Crkva je, kao i uz nju smješteno onodobno najveće viško naselje, stradala u pustošenju 1483. g. kad je mornarica napuljsko-aragonskog kralja Ferranta napala Vis. Potom se preživjelo stanovništvo spustilo uz more u Višku uvalu, a narod je svake nedjelje dolazio u Gospinu crkvu. Gospina crkva u Velom Selu bila je župna crkva cijeloga otoka sve do 1592. g. kad je biskup Cedulin uzdigao crkvu Gospe od Spilica na rang župne crkve te je ona postala pravni slijednik svih prava koja su pripadala crkvi u Velome Selu.

Bilješke u zapisnicima kanonskih pohoda

Prvi sustavni prikaz crkvenih prilika na našem prostoru daje nam zapisnik vizitacije apostolskog vizitatora Augustina Valiera iz 1579. g. Zapisnik navodi: Crkva sv. Marije Velog polja smještena je otprilike u sredini otoka te je župska crkva cijelog otoka, jer je ovdje nekoć bilo napučeno selo, a poslije su ga Katalonci spalili i sravnali sa zemljom tako da se danas doista ne vidi trag ni jedne kuće. Župnik je već spomenuti sveć. Nikola koji rezidira u mjestu Luka i ondje drži Presveto, a ovamo dolazi celebrirati dva puta mjesečno. Godišnji prihod ove crkve iznosi oko 50 dukata. Ovdje se ne drže sakramenti. Ova crkva koja je posvećena ima tri neposvećena oltara. Veliki je ukrašen nekim sličicama, dvama željeznim svijećnjacima, oltarnikom od pozlaćene kože i drugim od svilenog “dupleto”. Ostala su dva oltara prazna i bez imena. Okolo crkve nalazi se staro grobište u kojem se sada nitko ne običava pokapati.

God. 1603. apostolski vizitator Mihovil Priuli bilježi da se kod crkve naselio jedan pustinjak, a u crkvi misu slave svećenici iz vlastite pobožnosti ili na nakane vjernika. Potom se 1618. g. bilježe tri picokare. Treća apostolska vizitacija Oktavijana Garzadorija 1625. g. osim glavnog oltara navodi još i dva mala: oltar sv. Kuzme i Damjana i oltar sv. Petra i Stjepana. Spominje dvije picokare i određuje da radi izbjegavanja moguće sablazni ne smiju noćiti u svojoj kući kod crkve, nego u Visu, gdje im bratovština treba osigurati smještaj, a one će se brinuti za čistoću crkve Gospe od Spilica i njezin liturgijski pribor. Kad je apostolski vikar Petar Morari pohodio Vis zabilježio je 1627. g. četiri picokare koje žive uz crkvu u Velom Selu. One su mu izjavile da, osim ljudi koji se sklanjaju na otok iz krajeva pod turskom vlašću, na Vis dolaze djevojke koje žele živjeti poput njih, posebno iz krajeva koji su pod turskom vlašću. Morari je ujedno bio svjedok odnosa Višana prema Gospi u Velom Selu. Koliko se god nama to danas činilo bajkovitim, Morarijev zapis je veoma značajan grafikon vjere minulih stoljeća. Pohodio je Velo Selo 5. lipnja 1627. g. i susreo se s onodobnim vjerničkim duhom. Te je godine bila navala skakavaca i crva. U takvim su prilikama obavljane pokorničke molitve i procesije. Bilo je toga kod nas i u nedavnoj prošlosti. Zaklinjanja protiv štetočina bila su redovita pojava, a s tim su povezane i slasne šale. Dakle, kad je Morari došao u Vis, spremao se molitveni pohod Velom Selu. U toj prigodi i on se priključio ophodu koji je krenuo iz Visa prema Velome Selu. Putem su se pjevale Gospine litanije. Najprije su tri puta obilazili crkvu, a potom je u njoj slavljena misa. Isto se ponavljalo kroz tri dana. Kad je kapitularni vikar Nikola Zudenigo obavljao vizitaciju na otoku Visu pohodio je 26. svibnja 1816. g. Velo Selo te navodi: Budući da se crkva Blažene Gospe u Velom selu od starine smatra kao svetište (santuario), koje neprestano k sebi privlačuje pobožne hodočasnike koli ovog otoka i bližnjih, toli one i iz dalekih zemalja (lontane contrade), preporučuje se gospodi crkovinarima viške crkve, da bdiju te Gospino svetište bude uzdržavno što je moguće pristojnije, da svećenici koji dolaze da tu služe sv. Misu, nađu svu potrebnu urednu čistu i potpunu.

Status crkve u Velom Selu

Već smo naveli da 1592. g. crkva u Velome Selu gubi status župne crkve. No, već nakon spomenutog pustošenja u 15. st. svećenici ne borave u Velom Selu, nego u Visu. Značajna je promjena nastupila kad je 1698. g. bratovština – a o njoj je potreban poseban tekst – odredila posebnog kapelana koji će se brinuti za crkvu u Velome Selu. Pritom su određena njegova prava i dužnosti, jer do tada svećenik nije boravio u Velome Selu. Takvo je stanje potrajalo do 1862. g. kad je određeno da Velo Selo postane izložena kapelanija viške župe s tzv. izloženim kapelanom koji je ondje bio stalno nastanjen i vodio dušobrižništvo u ovisnosti s viškim župnikom. God. 1906. Velo Selo je u crkvenom smislu postalo samostalno, tj. imenovano je dušobrižničkom postajom (curatia), a crkva dušobrižničkom crkvom, što je u određenom smislu niži rang od župne crkve. Prvi svećenik sa statusom dušobrižnika bio je Višanin don Bone Siminiati koji je bio izloženi kapelan u Velome Selu od 1897. g. Tako su, kako se u Šematizmu iz 1912. g. navodi, dušobrižničkoj postaji u Velome Selu pripadali slijedeći ogranci koje ovdje navodimo kako su navedeni u tekstu: Podselje s 149 duša, Okljuć – 26; Rukovac veli – 52; Rukovac mali – 25; Brgujac – 97; Podstražje – 177; Milna – 38, Voščice – 15; Sirenjak – 60; Zapuže – 18; Plisko polje – 83; Marinje Zemlje – 164; Ruda – 7; Podšpilje – 83; Sušelice – 72; Zoravnicije – 6; Bračepolje – 15. Poseban je status crkvi pridan kad je 1931. proglašena marijanskim svetištem. (Iste je godine biskup Pušić proglasio crkvu Gospe od Zdravlja na Račiću u Jelsi marijanskim svetištem, a biskup Bezmalinović je 1971. g. isto svetište u Jelsi proglasio biskupijskim marijanskim svetištem!) Današnji status potječe iz 1970. g. kad su sve dušobrižničke postaje u našoj biskupiji izjednačene sa župama. Dakle, danas je riječ o župnoj crkvi koja je ujedno marijansko svetište otoka Visa.

A glasoviti Karamaneo piše…

God 1716. don Antun Matijašević Karamaneo navodi da se Gospa od Veloga polja naziva Gospa od Veloga Sela i da je uvijek bila izrazito čašćena, što pokazuju zavjetne pločice od voska i srebra. Spominje da je glavni blagdan Velika Gospa i da se bratovština zove njezinim imenom. U Velo Selo se hodočasti na Sv. Stjepana (26. prosinca) i na uskrsni ponedjeljak, a nakon mise uvijek se pričesti veliki broj vjernika. 29. travnja obavlja se blagoslov polja u Velome polju na četiri postaje. Veoma je zanimljiv navod kako sve bratovštine – očito misli na viške – na Veliki petak ujutro pohode Gospu u Velome Selu, a to se odvija prije obreda Velikog petak u župnoj crkvi i kod fratara. Od izvanrednih procesija navodi molitvene ophode da se isprosi kiša kad se običava da dva svećenika nose Gospin lik oko crkve. Kad štetočine napadnu vinograde, obavlja se isto kao 29. travnja.

Gospa, zavjeti, molbe i prinosi

Središte Gospina kulta na otoku Visu je Gospin reljef izrađen od terakote s kojeg je 1968. g. skinuta srebrena košuljica te je zasjao u svom izvornom obliku. U tekstu Višanina i kanonika don Jure Dorotića iz 1931. g. pod naslovom Svetište Blažene Gospe u Velomselu na otoku Visu navodi se da su Makarani za vrijeme kolere 1856. g. zamolili Višane da se za njihove potrebe moli pred Gospom u Velome Selu. Tom se je prigodom – piše Dorotić – bila učinila velika procesija sa prilikom Bl. Gospe do brda sv. Kuzme, odakle se vide vrhunci Biokova, i kuga je prestala. Vrijedan je i Dorotićev navod o općem odnosu Višana prema Gospi u Velom Selu: Nema Višanina da ne pohodi svoju božansku Majku u Velomselu prije odlaska u vojsku ili daleki svijet, te na povratku u rodni kraj; malo ko da izostane iz Visa, Komiže, Pošpilja, Pohumlja i drugih naselja otoka, a da ne dođe na poklon Velikoj Bogorodici dva puta na godinu: na blagdan Uznesenja 15. kolovoza i na uskrsni ponedjeljak. Potom Dorotić navodi zanimljive i nama danas pomalo nestvarne navode: Kada je god. 1866. talijansko brodovlje za tri dana podsjedalo otok Vis, višani su neprestano danju i noću moli i zazivali Blaženu Gospu u njezinom svetištu, i tvrdo je uvjerenje bilo svih višana, da je zagovor Presvete Djevice oslobodio njihovo ostrvo od pljačke tuđinske vojske. God. 1875. skakavci su bili prekrili otok Vis. U toj svojoj golemoj nevolji višani su se obratili svojoj premogućoj Odvjetnici. Uz prethodni strogi post učinila se je sa prilikom Bl. Gospe procesija iz Velogsela na Vis, pak iz Visa opet u Veloselo. Kad je ophod na povratku došao na vrh brda Čunkovica i tu se sa Bl. Gospom udijelio blagoslov, na očigled cijelog naroda digli su se skakavci kao gusti oblak sa Velog polja, preletili su Čunkovicu i Lučko brdo te se utopili u prostranoj viškoj luci, a narod veseo suzam harnosti dopratio svoju božansku Odvjetnicu do njezinog svetišta. Za strašne pošasti tifusa, koji je harao u predjelu Visa, Kutu, god. 1889. i 1890., opet se višani utekoše postom, molitvom i pokornom procesijom svojoj Majci Velogsela i osjetili njezinu premoguću zaštitu, jer poslije procesije i osmodnevne molitve novih slučajeva tifusa nije bilo. God. 1905. vladala je u cijeloj Dalmaciji, a osobito po otocima strašna suša. Narod je od župnika tražio da se učini pokorna procesija do svetišta Majke Božje u Veloselo. Poslije strogog općeg posta učinila se je procesija zavjetna. Još nam je u očima ganutljiv prizor. Silno mnoštvo naroda je bilo u ophodu i većinom bosonogi. Bilo je onih Toma, koji su gledajući barometar izjavljivali da je još daleko kiša. Nebo je bilo vedro, nigdje oblačića. Kad je silno mnoštvo prekrilo poljanu oko crkve u Velomselu i četiri svećenika iznijeli Gospinu Priliku iz crkve da ju ponesu u ophod oko crkve, opći vapaj se digne iz tog mnoštva, a s južne strane neba se ukaže lagan oblačić, i kad je sv. Misa došla na podizanje, obnovi se čudo Ilije proroka na brdu Karmelu: obilata je kiša za dva puna sata natopila suhu zemlju i napunila presušene zdence.

I još nešto

U djelu Flamina Cornara iz 1760. g. pod naslovom Notizie storiche delle apparizioni e delle immagini più celebri di Maria Vergine navodi se da je neki pobožni slikar htio obnoviti oslikani sloj Gospina lika pa ga je skinuo s oltara. Kad se vratio zatekao ga je u mnoštvu komadića. Obećavši da više neće ništa mijenjati, bio je svjedok prizora kad su se komadići čudesno sjedinili u cjelinu te je opet sve bilo kao i prije. Cornaro također navodi predaju da je Gospu neki umjetnik prenio u svoju kuću kako bi obnovi izblijedjelu boju. Dok je Gospa bila u njegovoj kući, noću su se vidjele sjajne zrake kako probijaju iz njegove kuće do crkve u Velom Selu. (Zanimljivo je da, kad je riječ o Braču, Hvaru i Visu, Cornaro bilježi još i suze lika Gospe Žalosne u hvarskoj katedrali iz 1563. g. te navodi da ju potaknuti velikim potrebama svećenici nose po gradu. Za Brač navodi u Donjem Humcu do danas poznatu fresku na kojoj su prikazani Krist na prijestolju, Gospa i sv. Ivan Krstitelj. Cornaro navodi da se narod pamukom skuplja kapljice te navodi kada se i u kolikom trajanju događa ta čudesna pojava. Za nju će, znamo iz drugih izvora, biskup Andreis u 17. st. izvijestiti Svetu Stolicu da se svake godine na Sv. Fabijana i Sebastijana zidovi i slika orose, a slika postane vidljivija).

U djelu dr. fra Ante Crnice Hrvati i Marija (tiskano ciklostilom) iz 1953. g. autor je prikupio dostupne predaje i podatke o Gospi Veloga Sela, ali i neke krive podatke o crkvi i vizitacijama. Tako spominje pučko pripovijedanje o čudesnom dolasku Gospina lika na Vis: Predaja kaže, da je došla preko mora i da je nađena na morskoj obali, na mjestu Tremule u uvali Srebrena. Tu se i danas vidi u kamenu izdubena slika te Majke Božje. Svi stanovnici otoka Visa veoma su pobožni prema Gospi od Veloga Polja, kojoj je poklonjeno mnoštvo zavjetnih darova. Među darovima ističe se velika srebrena srdela od 25 cm, koliku su Višani jednom prigodom ulovili, i za uspomenu poklonili Gospi toliku srebrenu srdelu. Među brojnim zlatnim darovima koje su Višani darivali Gospi i o kojima govore zapisi tijekom stoljeća ističe se spomenuta srdela.

Na srdeli, koja je pričvršćena uz podnožje Gospina lika, natpis je na talijanskom jeziku: Di simile dimensione e del peso di once venete 3  1/2 fu pescata a Lissa la notte di 8 marzo 1868 una sardella P. D. Dojmi Podestà, što potvrđuje gore spomenuti navod i očituje trajnu vezu viške svakodnevice koja je genetski bila vezana uz lov plave ribe i uz Gospin zagovor. Odljev srdele svjedoči o jednom drugom vjerskom duhu, vremenu koje je prethodilo eri sekularizacije u kojoj se više ne očekuje pouzdanje u zagovor Neba, već u samoga sebe i, barem ponegdje, stabilnost tečajne liste.