BREAKING NEWS
latest

728x90

468x60

header-ad

Zanimljivosti

zanimljivosti
Prikazani su postovi s oznakom crkva. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom crkva. Prikaži sve postove

Viški koncert u hvarskoj katedrali



Dok čekamo da Marinko montira i objavi video s Hvara evo lijepog osvrta Forke Zorke Bibić na viški koncert u hvarskoj katedrali kojeg je podijelila s nama putem fb grupe Klub obožavatelja Visa i viškiga jazika:


Vecerašnji koncert viškega župnega zbora, muške klape Liket, dječjega zbora iz Komiže i Gradske glazbe Vis u ne somo forskoj, nego i vašoj Katedrali.
Pri par don, kad son cula snimku Haendelove Aleluje, napisala son da bi mi bilo drogo da dojdete u For. Veceras se oto ispunilo!
Odlične izvedbe, harmonija, dinamika, glosi, usklađenost, a nojvece od svega energija koja se cutila kad je zagarmila Aleluja.
Ne somo jedonput, i u For su je dvo puta kantali.
I dica iz Komiže su bila odlična. Meni se kruto svidila njihova Aleluja, obrada velikega Leonarda Cohena.
Malo je rec BRAVO.
Fola von ca ste došli i hodte non opeta!

Album fotografija 1 - OVDJE!
Album fotografija 2 - OVDJE!
Video - OVDJE!




VELIKI TJEDAN NA VISU



ŽUPNA CRKVA UZNESENJA MARIJINA (SPILICE) – VIS



Sve župne obrede u Velikom tjednu predvodi, propovijeda i ispovijeda vlč. Toni Štefan, ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH.



CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
10:00 sati – blagoslov maslinovih i palminih grančica u crkvi i procesija oko crkve, misa s pjevanom Mukom i otvaranje 40-satnog klanjanja (“Quarantore”)

19:00 sati – misa i propovijed, a potom zajednička ura klanjanja (“Miserere”, itd.)



VELIKI PONEDJELJAK i VELIKI UTORAK
8:00 sati – misa i izlaganje Presvetog Sakramenta
19:00 sati – misa i propovijed, potom zajednička ura (“Miserere”, itd)



VELIKA SRIJEDA
8:00 sati – misa i izlaganje Presvetog Sakramenta
11:00 sati – pjevana misa i propovijed, svršetak 40-satnog klanjanja s običajnom procesijom



VELIKI ČETVRTAK
19:00 sati – MISA VEČERE GOSPODNJE, prijenos i pohrana Svetotajstva u kapelu sv. Vicenca

22:00 sata – Getsemanska ura



VELIKI PETAK – post i nemrs; Crkva danas ne slavi misu, a pričest dijeli samo u obredima Muke Gospodnje i kao popudbinu umirućima
11:00 sati – križni put

Od 16:00 sati prigoda za ispovijed u župnoj crkvi!

18.30 sati – OBREDI MUKE GOSPODNJE, potom propovijed i običajna procesija s Presvetim od Spilica do Klapavice i nazad s pjevanjem psalma “Slavite Gospodina, jer je dobrostiv” u crkvi prije pohrane



VELIKA SUBOTA
17:00 sati – blagoslov jela na Duh

17:15 sati – blagoslov jela na Spilice

17.30 sati – blagoslov jela na Kut

21:00 sat – VAZMENO BDIJENJE: središnje slavlje cijele liturgijske godine s uvodnim obredom blagoslova ognja pred crkvom



USKRS (VAZAM) – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA
10:30 sati – svečana župna misa na Spilice

17:00 sati – misa u samostanskoj crkvi na Prilovu



USKRSNI PONEDJELJAK
19:00 sati – misa s običajnim blagoslovima koje će podijeliti vlč. Toni Štefan



--------------------------------------------------------------------------------------------------------------


ŽUPNA CRKVA SV. NIKOLE (MUSTER) – KOMIŽA



CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
10:00 sati – blagoslov maslinovih i palminih grančica ispred Mustera s procesijom oko Mustera, misa s pjevanom Mukom i otvaranje 40-satnog klanjanja (“Quarantore”)

19:00 sati – misa
19.30 sati – ZAJEDNIČKA URA: propovijed, Pomiluj mene …



VELIKI PONEDJELJAK i VELIKI UTORAK
8:00 sati – izlaganje Presvetog Sakramenta i jutarnja
19:00 sati – misa u Musteru,
19.30 sati – ZAJEDNIČKA URA: propovijed, Pomiluj mene …, itd.

Od 18:00 do 19:00 sati ispovijeda župnik!

VELIKA SRIJEDA
8:00 sati – izlaganje Presvetog Sakramenta i jutarnja
10:00 sati – pjevana misa i zatvaranje 40-satnog klanjanja



VELIKI ČETVRTAK
19:00 sati – MISA VEČERE GOSPODNJE, prijenos i pohrana Svetotajstva, a potom Getsemanska ura

Od 18:00 do 19:00 sati ispovijeda župnik



VELIKI PETAK – post i nemrs; Crkva danas ne slavi misu, a pričest dijeli samo u obredima Muke Gospodnje i kao popudbinu umirućima
11:00 sati – križni put u Novoj crkvi

18:30 sati – običajna procesija s križem od Nove crkve do Mustera

19:00 sati – OBREDI MUKE GOSPODNJE, propovijed i procesija s Presvetim od Mustera do Gospe Gusarice

Od 10:00 do 11:00 sati u Novoj crkvi ispovijeda župnik;
od 15:00 do 18:00 sati u Novoj crkvi ispovijeda fratar iz Visa.

VELIKA SUBOTA
21:00 sat – VAZMENO BDIJENJE: središnje slavlje liturgijske godine s uvodnim obredom blagoslova ognja i zajedničkim okupljanjem na mjestu gdje se pali brod; poslije obreda bit će blagoslov jela.

Od 10:30 do 11:30 sati župnik ispovijeda u Novoj crkvi

USKRS (VAZAM) – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA
Od 8:00 do 8.30 sati – blagoslov jela u Novoj crkvi

11:00 sati – ŽUPNA MISA u Musteru i nakon mise blagoslov jela

19:00 sati – misa u crkvi Gospe Gusarice



USKRSNI PONEDJELJAK
19:00 sati – pjevana misa u Musteru s blagoslovima u propovijedi


--------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽUPNA CRKVA UZNESENJA MARIJINA – VELO SELO



CVJETNICA  – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
8.30 sati – obred blagoslova maslinovih i palminih grančica pred crkvom, potom sve po redu

VELIKI ČETVRTAK
17:00 sati – misa Večere Gospodnje

VELIKI PETAK
17:00 sati – obredi Muke Gospodnje

VELIKA SUBOTA
19:00 sati – Vazmeno bdijenje i potom blagoslov jela

USKRS (VAZAM) – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA
9:00 sati – misa i potom blagoslov jela

NAPOMENA! Sve obrede u Velom Selu predvodi župnik iz Komiže!




Preminuo don Paulin Bjažević


Tijekom večeri Visom i Komižom proširila se tužna vijest. U splitskoj bolnici preminuo je don Paulin Bjažević, dugogodišnji župnik viške župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Visu. Počivao u miru Božjem!

IKA - Informativna katolička agencija objavila je vijest:

"Vis, (IKA) – Svećenik Hvarske biskupije Paulin Bjažević preminuo je u nedjelju 15. siječnja u Kliničkomu bolničkom centru Split u 70. godini života i 45. godini svećeništva. 

Paulin Bjažević rođen je 16. svibnja 1947. u Komiži na otoku Visu. Za svećenika je zaređen 11. srpnja 1972. godine u katedrali Sv. Stjepana I., pape i mučenika, u Hvaru po rukama tadašnjega biskupa Celestina Bezmalinovića. Od godine 1980. obnašao je službu župnika u župi Uznesenja Marijina u Visu, a prije toga bio je pomoćnik župnika u obližnjoj župi sv. Nikole biskupa u Komiži. Neko vrijeme je bio župnikom i u župi Gospe Karmelske u Nerežišćima na Braču. Odlukom hvarskoga biskupa Slobodana Štambuka 2006. godine imenovan je ravnateljem Papinskih misijskih djela u mjesnoj Crkvi, naslijedivši na toj službi dotadašnjega povjerenika Tončija Kusanovića. U više je mandata obnašao i službu dekana Viškoga dekanata. Od 2015. godine preč. Bjažević imenovan je rezidencijalnim kanonikom Stolnoga kaptola u Hvaru. Bio je član biskupijskoga Savjetodavnoga i Prezbiterijalnoga vijeća.

Termini služenja mise zadušnice i sprovodnih obreda bit će objavljeni naknadno."


Don Paulin Bjažević: desetljeća župničke službe u Visu, vaša krštenja, mise, pričesti, krizme, vjenčanja i pomazanja... 

U posljednjih desetak godina snimio sam dosta događanja iz vjerskog života Višana i što je više materijala u arhivi to se teže odlučiti izdvojiti nešto od toga u ovakvoj prigodi. Očekivali smo ga za blagoslov kuća. Nije stigao. Otišao je...

Gospino svetište na Visu

Foto: Željko Vojković

ODVJETNICE NAŠA, MOLI ZA NAS!

Piše: Don Ivica Huljev, 14.08.2016. (Izvor: kroz-samariju.net)

Možda će se nekome učiniti netočnim ili čak uvredljivim, no moj je osobni dojam da se na otoku Visu još jedino na Veliku Gospu u Velom Selu (Poselju) može osjetiti duh nekadašnjih vjerskih slavlja kakva su bila dijelom viške prošlosti. Dojam je, priznajem, subjektivan, ali i indikativan. Zašto je takav, trebalo bi na dugo i široko iznositi različite poredbe, ali i mnogo čimbenika koji su utjecali na dugoročno koban zaborav vlastitih korijena, ali i vjersku ravnodušnost koja je svojevrsni viški brend, što ne znači da tako nije postalo i drugdje. Zaborav korijena, barem je moj dojam takav, osjeća se na Visu kao rijetko gdje drugdje. Dakle, može se reći da na Veliku Gospu svi viški putevi vode u Velo Selo, da se ondje još dade osjetiti “preživjelo” štovanje Gospina lika koji se izlaže i nosi u procesiji oko drevnog Gospina svetišta kojem su dolazili ljudi sa svojim zavjetima iz bližih i udaljenijih krajeva. Zato, kao mali prilog stoljećima predanog štovanja Kristove majke na otoku Visu, donosim jedan mali niz podataka o velikom okupljalištu svih Višana.

Kad se dođe pred glavni ulaz crkve Gospe od Veloga Sela u Poselju na otoku Visu, zateći ćemo se pred kamenim pročeljem koje je mlađe od ostatka crkve. Riječ je o zdanju koje je doživjelo nekoliko pregradnji i nadogradnji tijekom minulih stoljeća, a svaki sloj svjedoči o burnim silnicama naše prošlosti koja je – iako je mnogo toga skriveno velom neznanja – ostavila tragove duhovne širine. Spomenuti zapadni dio crkve dograđen je u vrijeme porasta broja stanovnika i, dakako, gospodarskog uzdizanja na početku 20. st. Zasigurno bi bilo zanimljivo doći do podrobnijih arhivskih podataka o tijeku i pripremama dogradnje te rasvijetliti duh vremena u kojem se jedan takav projekt ostvario. Zvonik je, kao i zvona, podignut i blagoslovljen 1931. g. kad se slavila 1500. obljetnica Efeškog koncila. Bilo je to u vrijeme dušobrižnika don Petra Rudana (Bogomolje, 1887. – Hvar, 1975.). Don Petar je u Velom Selu bio od 1925. do 1939. g., doprinio je podizanju zvonika, a spjevao je i pjesmu u čast Gospi od Veloga Sela. Kasnije je kao župnik u Milni na Braču 1948. g. osuđen na trogodišnju kaznu, a dvije godine je izdržavao u Staroj Gradiški. Prigodom obljetnice Efeškog koncila hvarski biskup Mihovil Pušić, rodom iz Visa, proglasio je crkvu Gospe od Veloga Sela marijanskim svetištem, čime je samo dan novi naglasak tom drevnom hodočasničkom odredištu.
Uz crkvu je vezan i toponim Stomorsko brdo koje se spominje u 14. st. Nastao je, kao i drugdje, domaćim prekrajanjem latinskih riječi Santa Maria, što ukazuje da je blagdan Velike Gospe od početaka bio središnje slavlje na tom području. S malo pozornosti i danas ćemo uočiti da se naziv Stomorina ponegdje rabi za Veliku Gospu, a ponegdje za sliku ili kip koji se časti na taj Gospin blagdan.

Početci Gospine crkve vode nas u 14. st. iz kojeg potječe najstariji dio današnje crkve koji se danas upotrebljava za sakristiju. Crkva je, kao i uz nju smješteno onodobno najveće viško naselje, stradala u pustošenju 1483. g. kad je mornarica napuljsko-aragonskog kralja Ferranta napala Vis. Potom se preživjelo stanovništvo spustilo uz more u Višku uvalu, a narod je svake nedjelje dolazio u Gospinu crkvu. Gospina crkva u Velom Selu bila je župna crkva cijeloga otoka sve do 1592. g. kad je biskup Cedulin uzdigao crkvu Gospe od Spilica na rang župne crkve te je ona postala pravni slijednik svih prava koja su pripadala crkvi u Velome Selu.

Bilješke u zapisnicima kanonskih pohoda

Prvi sustavni prikaz crkvenih prilika na našem prostoru daje nam zapisnik vizitacije apostolskog vizitatora Augustina Valiera iz 1579. g. Zapisnik navodi: Crkva sv. Marije Velog polja smještena je otprilike u sredini otoka te je župska crkva cijelog otoka, jer je ovdje nekoć bilo napučeno selo, a poslije su ga Katalonci spalili i sravnali sa zemljom tako da se danas doista ne vidi trag ni jedne kuće. Župnik je već spomenuti sveć. Nikola koji rezidira u mjestu Luka i ondje drži Presveto, a ovamo dolazi celebrirati dva puta mjesečno. Godišnji prihod ove crkve iznosi oko 50 dukata. Ovdje se ne drže sakramenti. Ova crkva koja je posvećena ima tri neposvećena oltara. Veliki je ukrašen nekim sličicama, dvama željeznim svijećnjacima, oltarnikom od pozlaćene kože i drugim od svilenog “dupleto”. Ostala su dva oltara prazna i bez imena. Okolo crkve nalazi se staro grobište u kojem se sada nitko ne običava pokapati.

God. 1603. apostolski vizitator Mihovil Priuli bilježi da se kod crkve naselio jedan pustinjak, a u crkvi misu slave svećenici iz vlastite pobožnosti ili na nakane vjernika. Potom se 1618. g. bilježe tri picokare. Treća apostolska vizitacija Oktavijana Garzadorija 1625. g. osim glavnog oltara navodi još i dva mala: oltar sv. Kuzme i Damjana i oltar sv. Petra i Stjepana. Spominje dvije picokare i određuje da radi izbjegavanja moguće sablazni ne smiju noćiti u svojoj kući kod crkve, nego u Visu, gdje im bratovština treba osigurati smještaj, a one će se brinuti za čistoću crkve Gospe od Spilica i njezin liturgijski pribor. Kad je apostolski vikar Petar Morari pohodio Vis zabilježio je 1627. g. četiri picokare koje žive uz crkvu u Velom Selu. One su mu izjavile da, osim ljudi koji se sklanjaju na otok iz krajeva pod turskom vlašću, na Vis dolaze djevojke koje žele živjeti poput njih, posebno iz krajeva koji su pod turskom vlašću. Morari je ujedno bio svjedok odnosa Višana prema Gospi u Velom Selu. Koliko se god nama to danas činilo bajkovitim, Morarijev zapis je veoma značajan grafikon vjere minulih stoljeća. Pohodio je Velo Selo 5. lipnja 1627. g. i susreo se s onodobnim vjerničkim duhom. Te je godine bila navala skakavaca i crva. U takvim su prilikama obavljane pokorničke molitve i procesije. Bilo je toga kod nas i u nedavnoj prošlosti. Zaklinjanja protiv štetočina bila su redovita pojava, a s tim su povezane i slasne šale. Dakle, kad je Morari došao u Vis, spremao se molitveni pohod Velom Selu. U toj prigodi i on se priključio ophodu koji je krenuo iz Visa prema Velome Selu. Putem su se pjevale Gospine litanije. Najprije su tri puta obilazili crkvu, a potom je u njoj slavljena misa. Isto se ponavljalo kroz tri dana. Kad je kapitularni vikar Nikola Zudenigo obavljao vizitaciju na otoku Visu pohodio je 26. svibnja 1816. g. Velo Selo te navodi: Budući da se crkva Blažene Gospe u Velom selu od starine smatra kao svetište (santuario), koje neprestano k sebi privlačuje pobožne hodočasnike koli ovog otoka i bližnjih, toli one i iz dalekih zemalja (lontane contrade), preporučuje se gospodi crkovinarima viške crkve, da bdiju te Gospino svetište bude uzdržavno što je moguće pristojnije, da svećenici koji dolaze da tu služe sv. Misu, nađu svu potrebnu urednu čistu i potpunu.

Status crkve u Velom Selu

Već smo naveli da 1592. g. crkva u Velome Selu gubi status župne crkve. No, već nakon spomenutog pustošenja u 15. st. svećenici ne borave u Velom Selu, nego u Visu. Značajna je promjena nastupila kad je 1698. g. bratovština – a o njoj je potreban poseban tekst – odredila posebnog kapelana koji će se brinuti za crkvu u Velome Selu. Pritom su određena njegova prava i dužnosti, jer do tada svećenik nije boravio u Velome Selu. Takvo je stanje potrajalo do 1862. g. kad je određeno da Velo Selo postane izložena kapelanija viške župe s tzv. izloženim kapelanom koji je ondje bio stalno nastanjen i vodio dušobrižništvo u ovisnosti s viškim župnikom. God. 1906. Velo Selo je u crkvenom smislu postalo samostalno, tj. imenovano je dušobrižničkom postajom (curatia), a crkva dušobrižničkom crkvom, što je u određenom smislu niži rang od župne crkve. Prvi svećenik sa statusom dušobrižnika bio je Višanin don Bone Siminiati koji je bio izloženi kapelan u Velome Selu od 1897. g. Tako su, kako se u Šematizmu iz 1912. g. navodi, dušobrižničkoj postaji u Velome Selu pripadali slijedeći ogranci koje ovdje navodimo kako su navedeni u tekstu: Podselje s 149 duša, Okljuć – 26; Rukovac veli – 52; Rukovac mali – 25; Brgujac – 97; Podstražje – 177; Milna – 38, Voščice – 15; Sirenjak – 60; Zapuže – 18; Plisko polje – 83; Marinje Zemlje – 164; Ruda – 7; Podšpilje – 83; Sušelice – 72; Zoravnicije – 6; Bračepolje – 15. Poseban je status crkvi pridan kad je 1931. proglašena marijanskim svetištem. (Iste je godine biskup Pušić proglasio crkvu Gospe od Zdravlja na Račiću u Jelsi marijanskim svetištem, a biskup Bezmalinović je 1971. g. isto svetište u Jelsi proglasio biskupijskim marijanskim svetištem!) Današnji status potječe iz 1970. g. kad su sve dušobrižničke postaje u našoj biskupiji izjednačene sa župama. Dakle, danas je riječ o župnoj crkvi koja je ujedno marijansko svetište otoka Visa.

A glasoviti Karamaneo piše…

God 1716. don Antun Matijašević Karamaneo navodi da se Gospa od Veloga polja naziva Gospa od Veloga Sela i da je uvijek bila izrazito čašćena, što pokazuju zavjetne pločice od voska i srebra. Spominje da je glavni blagdan Velika Gospa i da se bratovština zove njezinim imenom. U Velo Selo se hodočasti na Sv. Stjepana (26. prosinca) i na uskrsni ponedjeljak, a nakon mise uvijek se pričesti veliki broj vjernika. 29. travnja obavlja se blagoslov polja u Velome polju na četiri postaje. Veoma je zanimljiv navod kako sve bratovštine – očito misli na viške – na Veliki petak ujutro pohode Gospu u Velome Selu, a to se odvija prije obreda Velikog petak u župnoj crkvi i kod fratara. Od izvanrednih procesija navodi molitvene ophode da se isprosi kiša kad se običava da dva svećenika nose Gospin lik oko crkve. Kad štetočine napadnu vinograde, obavlja se isto kao 29. travnja.

Gospa, zavjeti, molbe i prinosi

Središte Gospina kulta na otoku Visu je Gospin reljef izrađen od terakote s kojeg je 1968. g. skinuta srebrena košuljica te je zasjao u svom izvornom obliku. U tekstu Višanina i kanonika don Jure Dorotića iz 1931. g. pod naslovom Svetište Blažene Gospe u Velomselu na otoku Visu navodi se da su Makarani za vrijeme kolere 1856. g. zamolili Višane da se za njihove potrebe moli pred Gospom u Velome Selu. Tom se je prigodom – piše Dorotić – bila učinila velika procesija sa prilikom Bl. Gospe do brda sv. Kuzme, odakle se vide vrhunci Biokova, i kuga je prestala. Vrijedan je i Dorotićev navod o općem odnosu Višana prema Gospi u Velom Selu: Nema Višanina da ne pohodi svoju božansku Majku u Velomselu prije odlaska u vojsku ili daleki svijet, te na povratku u rodni kraj; malo ko da izostane iz Visa, Komiže, Pošpilja, Pohumlja i drugih naselja otoka, a da ne dođe na poklon Velikoj Bogorodici dva puta na godinu: na blagdan Uznesenja 15. kolovoza i na uskrsni ponedjeljak. Potom Dorotić navodi zanimljive i nama danas pomalo nestvarne navode: Kada je god. 1866. talijansko brodovlje za tri dana podsjedalo otok Vis, višani su neprestano danju i noću moli i zazivali Blaženu Gospu u njezinom svetištu, i tvrdo je uvjerenje bilo svih višana, da je zagovor Presvete Djevice oslobodio njihovo ostrvo od pljačke tuđinske vojske. God. 1875. skakavci su bili prekrili otok Vis. U toj svojoj golemoj nevolji višani su se obratili svojoj premogućoj Odvjetnici. Uz prethodni strogi post učinila se je sa prilikom Bl. Gospe procesija iz Velogsela na Vis, pak iz Visa opet u Veloselo. Kad je ophod na povratku došao na vrh brda Čunkovica i tu se sa Bl. Gospom udijelio blagoslov, na očigled cijelog naroda digli su se skakavci kao gusti oblak sa Velog polja, preletili su Čunkovicu i Lučko brdo te se utopili u prostranoj viškoj luci, a narod veseo suzam harnosti dopratio svoju božansku Odvjetnicu do njezinog svetišta. Za strašne pošasti tifusa, koji je harao u predjelu Visa, Kutu, god. 1889. i 1890., opet se višani utekoše postom, molitvom i pokornom procesijom svojoj Majci Velogsela i osjetili njezinu premoguću zaštitu, jer poslije procesije i osmodnevne molitve novih slučajeva tifusa nije bilo. God. 1905. vladala je u cijeloj Dalmaciji, a osobito po otocima strašna suša. Narod je od župnika tražio da se učini pokorna procesija do svetišta Majke Božje u Veloselo. Poslije strogog općeg posta učinila se je procesija zavjetna. Još nam je u očima ganutljiv prizor. Silno mnoštvo naroda je bilo u ophodu i većinom bosonogi. Bilo je onih Toma, koji su gledajući barometar izjavljivali da je još daleko kiša. Nebo je bilo vedro, nigdje oblačića. Kad je silno mnoštvo prekrilo poljanu oko crkve u Velomselu i četiri svećenika iznijeli Gospinu Priliku iz crkve da ju ponesu u ophod oko crkve, opći vapaj se digne iz tog mnoštva, a s južne strane neba se ukaže lagan oblačić, i kad je sv. Misa došla na podizanje, obnovi se čudo Ilije proroka na brdu Karmelu: obilata je kiša za dva puna sata natopila suhu zemlju i napunila presušene zdence.

I još nešto

U djelu Flamina Cornara iz 1760. g. pod naslovom Notizie storiche delle apparizioni e delle immagini più celebri di Maria Vergine navodi se da je neki pobožni slikar htio obnoviti oslikani sloj Gospina lika pa ga je skinuo s oltara. Kad se vratio zatekao ga je u mnoštvu komadića. Obećavši da više neće ništa mijenjati, bio je svjedok prizora kad su se komadići čudesno sjedinili u cjelinu te je opet sve bilo kao i prije. Cornaro također navodi predaju da je Gospu neki umjetnik prenio u svoju kuću kako bi obnovi izblijedjelu boju. Dok je Gospa bila u njegovoj kući, noću su se vidjele sjajne zrake kako probijaju iz njegove kuće do crkve u Velom Selu. (Zanimljivo je da, kad je riječ o Braču, Hvaru i Visu, Cornaro bilježi još i suze lika Gospe Žalosne u hvarskoj katedrali iz 1563. g. te navodi da ju potaknuti velikim potrebama svećenici nose po gradu. Za Brač navodi u Donjem Humcu do danas poznatu fresku na kojoj su prikazani Krist na prijestolju, Gospa i sv. Ivan Krstitelj. Cornaro navodi da se narod pamukom skuplja kapljice te navodi kada se i u kolikom trajanju događa ta čudesna pojava. Za nju će, znamo iz drugih izvora, biskup Andreis u 17. st. izvijestiti Svetu Stolicu da se svake godine na Sv. Fabijana i Sebastijana zidovi i slika orose, a slika postane vidljivija).

U djelu dr. fra Ante Crnice Hrvati i Marija (tiskano ciklostilom) iz 1953. g. autor je prikupio dostupne predaje i podatke o Gospi Veloga Sela, ali i neke krive podatke o crkvi i vizitacijama. Tako spominje pučko pripovijedanje o čudesnom dolasku Gospina lika na Vis: Predaja kaže, da je došla preko mora i da je nađena na morskoj obali, na mjestu Tremule u uvali Srebrena. Tu se i danas vidi u kamenu izdubena slika te Majke Božje. Svi stanovnici otoka Visa veoma su pobožni prema Gospi od Veloga Polja, kojoj je poklonjeno mnoštvo zavjetnih darova. Među darovima ističe se velika srebrena srdela od 25 cm, koliku su Višani jednom prigodom ulovili, i za uspomenu poklonili Gospi toliku srebrenu srdelu. Među brojnim zlatnim darovima koje su Višani darivali Gospi i o kojima govore zapisi tijekom stoljeća ističe se spomenuta srdela.

Na srdeli, koja je pričvršćena uz podnožje Gospina lika, natpis je na talijanskom jeziku: Di simile dimensione e del peso di once venete 3  1/2 fu pescata a Lissa la notte di 8 marzo 1868 una sardella P. D. Dojmi Podestà, što potvrđuje gore spomenuti navod i očituje trajnu vezu viške svakodnevice koja je genetski bila vezana uz lov plave ribe i uz Gospin zagovor. Odljev srdele svjedoči o jednom drugom vjerskom duhu, vremenu koje je prethodilo eri sekularizacije u kojoj se više ne očekuje pouzdanje u zagovor Neba, već u samoga sebe i, barem ponegdje, stabilnost tečajne liste.



Blagoslov jela na Kutu






Blagoslov kuća na Kutu


Don Paulin i ministrantska petorka vrše blagoslov kuća na Kutu i svi su, naravno, prikladno obučeni i opremljeni. Sve je u našem malom mistu po pe-esu, po tradiciji. Nije to kao u Zagrebu, Splitu... Tamo dođe sam svećenik, a domaćin pripremi blagoslovljenu vodu i grančicu masline kojom će, kad izmoli, svećenik poškropiti stan ili kuću.

Evo, za urbane posjetitelje bloga, djelić naše malomišćanske atmosfere, u kojoj je sve prisnije i u kojoj vrijeme sporije teče.




Božićni koncert u crkvi Gospe od spilica



Sinoć je u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Visu (crkva Gospe od spilica) održan, već tradicionalni, Božićni koncert na kojem su nastupile sve otočne klape, te Hrvatska gradska glazba Vis.










Na crkvi Gospe od Spilica obnavlja se velika rozeta

Samo ću copy-paste Goranov (Goran Mladineo) udio u zanimljivom postu o nastavku obnove pročelja crkve Gospe od Spilica. Mislim da je dovoljno.

"Opet skele na crkvi Gospe od Spilica: nakon krova, zvonika i fasade, uređuje se i zadnji još neobnovljeni vanjski dio crkve: velika središnja rozeta iznad glavnog ulaza. Kad ova zaštitna mreža i daske budu skinute, crkva će izvana izgledati potpuno jednako kao i u doba kad je bila još nova, u 18.stoljeću, prije nego što su je izrešetala oružja svih friških osvajača Visa, od topova s ruskog jedrenjaka u napoleonskim ratovima pa sve do gelera od bombi iz njemačkog aviona u Drugom svjetskom ratu."

...

 ..."Koja je to točno zgrada na Visu vrednija od renesansno-barokne župne crkve koja bi se urušila da nisu izvedeni ovi zaštitni radovi i zahvati, i to doslovno u zadnji čas? Za one koji ne znaju, kad se prije nekoliko godina rastavljao ovaj visoki zvonik, kojega su po viškoj predaji, držali klinovi, ustanovilo se da njegovo kamenje zapravo drži i veže...pa, doslovno NIŠTA".

...

 ..."U vezi trošenja novca na obnovu crkve, pa da neko zasipa crkvu novcem, bilo grad Vis, bilo država, bilo porezni obveznici, Spilice bi se obnovile u mjesec dana. A ne u skoro DESET GODINA, koliko ta obnova traje. I još nije gotova. A don Paulin i biskup Štambuk mogu biti nekome više, a nekome manje simpatični, ali samo zlonamjernik bi mogao tvrditi da žive u nevjerojatnoj raskoši ili da bahato rasipaju tuđi novac".

Vida, Petra, Vanda, Tonina...


Gospa od utišenja 2015

Uz višku, ljeto na Vis dovede i onu djecu koja ne prebivaju u Visu, ali su njihove veze s Visom jake i duboke. Tako se uz Petru i Vidu (prave Kujke), tu nađu i Vanda iz Splita, Tonina iz Londona i mnogi drugi.

Podloza i skale ispod sv. Ciprijana su idealno mjesto za foto session, pogotovo za blagdan Gospe od utišenja s kojim su Kućani posebno vezani. Dobro dođe i mala pomoć Picase.

Naravno, evo i video u visokoj rezoluciji!!!






Pripreme za Gospu od utišenja


Prvo pogledajte video (svi filmići na blogu su snimani u HD rezoluciji, pa iskoristite to i raširite sliku na cijeli ekran) ...



... a onda i fotografije!














Oznake

Adsense aerodrom Anatomija otoka Anči Fabijanović Anela Borčić ankete apartmani vis arheologija arhitektura baština BaVul bike video Biševo blog blogosfera boćanje Bogoljub Mitraković Boris Čargo Boško Budisavljević brodovi crkva crna kronika čestitke Češka vila dizajn Dobrila Cvitanović Dom starih don Ivica Huljev don Milan Šarić Don Paulin Draga Vojković Cepotova društvene mreže Dunja Bezjak ekologija fešte film Firefly 8SE 4K flora foto vremeplov fotografija fotomontaža galeb gastro generacije glazba Goran Mladineo grad grad-objave gradonačelniik gradonačelnik Gradsko vijeće Hajduk HEP HGG Vis HPD Hum Hrvati u svijetu Hrvatska Hrvatska zora humanitarne akcije humor HVIDR-a in memoriam Ivica Roki Ivo Radica Iz drugih medija Jakša Fiamengo jedrenje Joško Božanić Joško Repanić Kalambera kalendar kartanje kazalište kino književnost Komiža komunala korona košarka kriket Kućani kućni ljubimci kultura Kut laptop Acer Lavurat za poja likovna umjetnost limuni lokacije ljudi m/t Lastovo Mamma mia 2 Matica hrvatska medijski ponedjeljak Metković mladi Modra špilja more MUP najava događanja naslovnica Natalia Borčić Nevio Marasović Nikola Kežić Nikša Sviličić NK NK VIS nogomet Norway novo obrazovanje oglasna ploča oglašavanje oružje osmrtnice osobno OŠ Vis otoci otok otok Vis pčelarstvo Petra Kapor planinari ples Podšpilje poklod Pokret otoka polemike politika poljoprivreda pomorci portret posao povijest poznati priroda promet promo Prostorni plan PROVISLO Ranko Marinković razgovor reportaža restoran "Val" restorani-konobe ribe Rodoslovlje Rogačić ronjenje Rukavac Siniša Brajčić Slavomir Raffanelli slider slider2 sobe Split sport Srebrna Srećko Marinković SŠ AMK stare kartoline Stipe Vojković svijet škola škrinjica Tihana Skerbić time lapse tradicija trajekti trčanje turizam udruga Svima unučica urbanizam USA uvale veja Veljko Mratinić Brojne VERN' Vesna Bučić video video razglednica video vijesti vijesti vijesti vis vinogradarstvo Vis viški govor viški plivački maraton vjenčanja Vjerni Visu Vodovod i odvodnja vrijeme vrtić Vukovar zabava zanimljivosti zdravlje zdravstvo Zima na otoku znamenitosti Ženaglava životinje žutilo