"Beračica soli" - viška promocija

Večerašnje događanje poezije na skalinima sv. Ciprijana teško se moglo nositi s "konkurencijom" drugih događanja u istom terminu; TV prijenosa Hajduk - Dnipro i TV sapunice Draguljareva kći. Da nije bilo toga zasigurno bi skaline bile prepune. I ja sam pristigao tek nakon završetka utakmice, ali ipak na vrijeme da čujem glumicu Brunu Bebić i Svjetlanu Blažević kako čitaju Aneline stihove, vokalnu solisticu Ines Roki kako pjeva uz glazbenu pratnju Jose Daria Martinisa - Bepice, toplo prisjećanje Šimuna Marasovića na povezanost Anelinog nonota i nje same s ovim mjestom i, naravno, samu Anelu Borčić, autoricu zbirke pjesama "Beračica soli" koja je, nakon zagrebačke i splitske, konačno doživjela i višku promociju.

Jakša Fiamengo je predstavio zbirku u, od mene propuštenom, početnom dijelu promocije. Ne dvojim da je to bilo elokventno i sočno, kako to već Jakša umije.

Mogao je malo Bepica prebirati po žicama dok su Bruna i Svjetlana čitale stihove, čarolija večeri bi bila još punija, čini mi se. A tek da je Hajduk prošao dalje! (n.k.)

Evo i pjesme čiji je naslov ujedno i naslov knjige.

Beračica soli 

žena u crnini na rtu otoka
neumorno je brala sol
već tjednima

mrzovoljno je dubina pod njom brborila
a u vrećici za pasom
zlovoljno je škripala skupljena sol
to su bila tek dva lica nemirna mora
ona ništa nije slutila

utisnuta u otok pokretom
bila je nalik crnom trnu
u bijelom mesu rta
i kamen je istisne
i odbaci sa sebe
a modrina proguta
za čas

kako je pala
nitko nikad nije dvojio
kako se utopila
nitko nikad nije razmišljao
sve je bilo očito
čak i logično

sol se vratila pučini
a život smrti 

Tagovi: Anela Borčić, Beračica soli, Jakša Fiamengo, Bruna Bebić, Svjetlana Blažević, Ines Roki, Jose Dario Martinis, Šimun Marasović

Viška promocija info vodiča "Otok Vis"

Osjeti se, naprosto osjeti, kad iza nekog projekta stoji dobra "vibra" i ljudi koji znaju i hoće. To je slučaj s projektom "Info vodič otoka Visa" u tiskanom izdanju i njegovoj web inačici. Profesorica Emilija Vasilevska Jončić je izvanredno poduzetna i inovativna u nastojanju da obrazuje mlade Višane na način koji nimalo ne zaostaje za najboljim školama u Hrvatskoj, a Stjepan Tafra je "do grla umočen" u ovo digitalno doba, kroz fotografiju i web dizajn, i boljeg suradnika nije mogla naći.

Mlađahni direktor učeničkog poduzeća "Bravura", Ivan Borčić, utjelovljuje učeničku komponentu ovog projekta, a njegovo iskustvo stečeno na radu unutar tvrtke dovelo ga je do spoznaje da su žene - zakon. Kao suradnice, dakako.

Prvo je nastala web stranica vis-central.com, a potom i vodič u tiskanom izdanju koje je večeras imalo svoju višku promociju ( komiška je bila za sv. Mikulu prošle godine). Sjajan događaj, sjajna atmosfera, izvrsno predstavljanje vodiča... Bravo za "Bravuru"!

U škripcu sam s vremenom pa ne znam kad ću uspjeti izmontirati video koji će u nekoliko minuta sažeti večerašnji događaj, pa dok to ne dođe na red - pogledajte dva izdvojena videa koja nisu zahtijevala montažu. Prvi je razgovor s nositeljima projekta, a drugi je djelić lijepe večerašnje atmosfere u kojoj sam profesoricu uspio izazvati na dvoboj fotoaparatima... Pa zaslužila je da je malo fokusiramo, zar ne? (N.K.)

Tagovi: Emilija Vasilevska Jončić, Stjepan Tafra, Bravura

Dvi lujke sa šufita

Dvije figure od terakote (terra cotta (tal.) = pečena zemlja) koje su prvotno bile u vlasništvu obitelji Topić (villa Topić, sada Češka vila), pa ih je, prije gotovo sto godina, neka mlađa članica te obitelji poklonila pok. teti Maruški zaintrigirale su Damira i ukucao je u tražilicu potpis autora: Aug.Otto. I pronašao je da se radi o jednom od najpoznatijih umjetnika iz tvornice Maresch iz Austrije s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća. Izrađivali su gnome, vrtne patuljke, likove iz bajki, iz života, princeze, piljarice... svašta nešto. Dakle, August Otto ostavljao je svoj potpis kao Aug.Otto. Na stranicama gdje se nude antikviteti neki uradci her Augusta postignu cijenu i nekoliko tisuća eura.

Damir slavodobitno pokazuje rezultate svog istraživanja.

- Ajde, ajde... dobro je, možda se kogod od kolekcionara zainteresira, ma nećemo ih dat za siću od stotinjak eura. A za više ... E, sad...

- Na svakoj je ponešto oštećeno, slomljeno... to smanjuje cijenu... ali, nikad se ne zna! - nastavilo se s nadmudrivanjem, smijanjem i "trošenjem" novaca od lujki koje će ipak, najvjerovatnije, ostati gdje jesu - među uspomenama.

August Otto, terakota, tvornica Maresch

Rodni list nekad...

Rodni list (svjedodžba rođenja) prije stotinjak godina izgledao je ovako (klikni na sliku lijevo!). S ovakvim dokumentom je i Ranko Marinković jednom prigodom dokazivao svoju nacionalnu i vjersku pripadnost...

"Pod naslovom Iz antropoknjiževne geografije (urednik po narodnosti i vjeri!) znatiželjnima na znanje!, Marinković citira sljedeće pismo (s komentarom - pravopis don Silvestra netaknut): Svjedodžba rođenja... kojom se tvrdi, da se je Ranko Marinković zakoniti sin rimokatoličkih roditelja Vicka i Anke Marije Zaccaria rodio u Visu dne... itd.

Bio je kršćen dne 27 Travnja iste godine. Od Natpop. Župskog ureda, Vis, 1. listopada 1928. Don Silvestar kan. Bonačić, natpop-župnik. Marinković je ovim citatom župnikova dopisa očito želio suzbiti različita i jamačno brojna govorkanja o svome podrijetlu, vjeri svojih roditelja, a očito i vlastitoj, a time posredno i posvjedočiti o svom nacionalnom opredjeljenju. Naime, upravo je spomenuta Hrvatska gruda u svome paskvilu objedila Marinkovića s jugonacionalizma." (Citat iz feljtona Nikole Batušića)

Don Silvestar Bonačić potpisao je i Marinkovićevu svjedodžbu rođenja, što govori da je isti svećenik dugi niz godina vodio župu u Visu.
[ads-post]