Kristijan je zadovoljan i već četvrtu godinu se vraća
Dobrog konobara i kuhara, kao i niz drugih zanimanja koje sezona traži, treba primjereno nagraditi, osigurati im primjerene uvjete smještaja i ne odnositi se prema njima kao prema roblju. Od nekih ugostitelja radnici bježe, a kod drugih rado dolaze. Tamo gdje im je dobro - vraćaju se.
Cure i dečki mladi započinju svoju karijeru sezonca, kao osamnaestogodišnjaci ili još mlađi i trebalo bi ponekad pomisliti i na njihove majke i brigu za dijete koje ode u svijet trbuhom za kruhom, na sred Jadrana u ovom slučaju.
Ukratko, sezoncima se posljednjih godina nude povoljniji uvjeti, kako plaće, tako i smještaja. Ipak, dobra manča još uvijek zna biti jezičac na vagi pri odluci gdje tražiti posao. Kad je o konobarima riječ, naravno. Sezonaca ima i po trgovinama. Tamo, na žalost, nema manče, a "crnči se".
Ima tu još raznih poslova koji su sezonski, a ne samo konobari i kuhari. Trgovci, privezivači, recepcioneri, spremačice...
Marija. Iz Slavonije na Vis
Bilo bi zanimljivo porazgovarati s tim mladim ljudima, čuti njihove priče, ali ovaj blog počiva više na slici nego na riječi. Stoga, fotoaparat u ruke i manje priče!
Kad je Kristijan vidio da sam usmjerio fotoaparat prema njemu, kritički je dobacio: Fala Bogu više, već sam četiri godine ovdje... Evo stoga i bonus!
Jelena. Ovakav osmijeh vas dočeka na recepciji hotela San Giorgio
Posljednje zrake sunca padaju na Kut. Počinju večere...
Elza, sezonac domorodac. I Jakov "za žuntu"...
Nema komentara
Objavi komentar