Mora li ovako?

Svjedočim, ne jedanput, kako prodavačice zarađuju svoju gorku koricu kruha... A sve da bi vlasnici zgrtali profit ili se ponegdje netko dodvornički dokazivao u tom nevidljivom hijerarhijskom lancu bez emocija, bez čovjekoljublja, bez bogoljublja... 

Mjesto i vrijeme radnje: Prodavaonica Studenca na Kutu, rano svibanjsko poslijepodne, po dolasku trajekta i primanja robe... Prodavačica sama u dućanu. SAMA. Istovremeno treba uslužiti nestrpljivog, i ponekad nadrkanog, kupca, strahovati od lokalnih kleptomana, naizmjenice trčati od blagajne do paleta i nositi, nositi... TEGLITI! Evo je na redu posljednja paleta... Pa odgurati kontejner s papirom, spremiti palete...

Gledao sam i kako otac dolazi pomoći kćeri koja radi u dućanu pri prihvatu robe ili drugoj muž... Što još reći, a ne zabeštimati?