Glasovat ću za MOST. Do sada sam drugima davao priliku da me razočaraju (iskoristili su je, hvala Bogu), pa sad mogu malo i svojima. Mislim, zavičajno svojima. Metković i most. Ide to jedno s drugim. Most je moje metkovsko djetinjstvo, pogotovo onaj stari, željezni. Ovaj betonski, izgrađen je 1973. godine kad sam bio drugi ili treći razred gimnazije.
Valja nama preko rijeke ..., kako kaže Mak Dizdar. Valja, valja, itekako valja! I s metaforom i bez nje. A kako bez mosta? Stalno bi bili mokrih gaća. Zato - MOST! Pa preko mosta do ljepše Lijepe naše kojoj uistinu treba psihijatrijska pomoć, kako primjetiše duhoviti analitičari, pa se gospodin Petrov, strukom psihijatar, naprosto nametnuo kao pravo i jedino rješenje. 'Gricnut' će on dobro i od desnice i od ljevice. Još ako i crkvi ponekad spočitne što je ide, osvojit će i više simpatija.
Nema komentara:
Objavi komentar