Vis: Doktor za hakl (basket)

Đir do SRC "ISSA" i impulsivna odluka da zaigram na basket. S osnovcima. Nekako sam procijenio da se još mogu nosit s njima. I mogao sam. Al' jedva. Puno godina i puno kila... Razigravamo Petar (Lipanović) i ja na bacanja, kad eto i drugih pod koš. S njima i dr.med. Nebojša Đorđević, uvijek oran za hakl. Naravno, uvijek dobro dođe alibi kako je netom iscijepao metar drva i da mu je ruka teška. Odlučim se na još jednu partiju, tri na tri do 21. Izgubimo, pa čestitam protivnicima, prepustim mjesto Kokotiću i dohvatim se fotoaparata. Đole se žali kako je premoren, ali ne odustaje. Puni koš. Generacija smo, "berba" 1957., ali je u boljoj kondiciji i što se košarke tiče dajem mu još jedan doktorat. Ali kad ga dohvatim na stolnom tenisu...