I ovi rijetki spomenici NOR-a koji su preživjeli rane devedesete nemaju jamstvo da će izbjeći zlu sudbinu. Ovoga na Kutu je jučer oborio kamion s pivom. I gle ti slučajnosti (?): baš na rođendan pokojne Jugoslavije.
Zanimljivosti
zanimljivosti
Nikola Kežić
-
studenoga 21, 2010
Poznati njemački pištolj Walther P38 cal. 9mm dugi, kojim su bili naoružani njemački dočasnici i časnici u 2. svjetskom ratu cijenjen je među poznavateljima i ljubiteljima oružja i cijena za dobro očuvan primjerak je oko 600€. Zasad ga ne namjeravam prodavati, ali tko zna... ako ova recesija potraje :). Naravno da je uredno registriran i da bi kupac morao imati nabavnu dozvolu.
Nikola Kežić
-
studenoga 12, 2010
Nerijetko u ulici koja iz Kuta vodi prema Lučici iz temelja kuća izranja živa stijena i vidi se kao izbočina na koju se nastavlja uvis kameni zid kuće. Nije ih baš lipo za vidit, ali tako je bilo, tako se zidalo... kuća je tako "na tvrdo", a i nije to onda bilo lako razbijat. Kad bi se tako našla na putu zidom bi se "zajašila" i gotovo. Otukla bi se tek toliko da bi se kolom (kaletom) kraj kuće moglo prolazit. Ma, uvik je bilo svita koji ima volje, vrimena i dara da i tu situaciju nadiđe svojom kreativnošću i sklonošću da oplemeni tu grubu stinu.
Nikola Kežić
-
listopada 18, 2010
Profesor Braco (Luki Biličić) pozdravlja prijatelje Petra i Cicu na dalekom i hladnom sjeveru i ne želi im reć da je ovdje ugodno sunčano i da se iz mora vade zubonje od pet i po kila... Da ne bi patili!
U "Vatrice" se u nedjelju slavilo krštenje malog Daria...
... a kod "Bise" smo mogli popit kavu mujta. Zadnji je dan rada i tako se Bisa galantno oprostila od gostiju. Za one koji ne znaju: lokal preuzima Bejbi - novi vlasnik.
U "Vatrice" se u nedjelju slavilo krštenje malog Daria...
... a kod "Bise" smo mogli popit kavu mujta. Zadnji je dan rada i tako se Bisa galantno oprostila od gostiju. Za one koji ne znaju: lokal preuzima Bejbi - novi vlasnik.
E, ovdje dolje možemo sitnim slovima napisat ( da Cico i Petar ne mogu pročitat! ) da je zubonju ulovio Rošo, dao ga na lot i tako je finil u Bracota.
Nikola Kežić
-
listopada 15, 2010
I posljednji lambik na Kutu odlazi u povijest. Iza dosjetki i smijeha neuspješno se pokušava skriti žal za vremenom koje odlazi u nepovrat, za tradicijom koja se gasi, za ljudima kojih više nema... Kad bi se prije lambikalo znalo se okupiti i po dvadesetero, tridesetero ljudi; družilo bi se, smijalo, jelo i pilo, grijalo uz kotao ako bi bilo studeno kao ovih dana...
U vrijeme 2. svjetskog rata proizvodio se tu i alkohol za sanitetske potrebe, za ranjenike, a spominje se da je jednom i kuverta letila u zrak kad je eksplodirao kotao. Priložilo se bilo...
Nikola Kežić
-
listopada 13, 2010
Počelo je demontiranje preslice na župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Gospe od Spilica) u Visu. Svaki kamen se skida, naravno i zvona, te će se vratiti uz povezivanje - učvršćivanje kamenih blokova metalnim šipkama. Pola milenija stara crkva (preslica je nešto mlađa) tako se nastavlja obnavljati, a nakon preslice na red bi trebalo doći pročelje; one prekrasne rozete, pragovi i ostalo... Ovako nešto ne događa se često nego jedanput u više stotina godina.
Svačiji prilog i donacija će sigurno dobro doći u ovo vrijeme recesije.
Nikola Kežić
-
listopada 10, 2010
Nikola je par puta zazvao:
- Karkoš! Karkoš!
Nije prošlo puno vremena, čujemo:
- Evo ga!
I stvarno, na krovu Nikola i na ruci mu Karkoš. Dolazi kod Eni po poljubac, obilazi prijatelje, prošetava se uz kujicu Piku i mačke, skupa su za zdjelom, pokazuje mačkama tko je gazda, vješa se kljunom o konop ili štap, otvara frižider... Mirokul!
Priča Nikola da ga je našao kao ptića ispalog iz gnijezda prije sedam mjeseci u Smokovu i mislio je u početku da se radi o vrani. Uzeo ga je kući, hranio ga, učio letit; sve što bi mu i mama radila... Otuda ta prisnost i povjerenje. Sad leti Basulinkom, do Češke vile, pa i dalje. Voli pokupit što mu se svidi i odletjeti s tim. I mobitel vam može „maznuti“... jel' tako, Toni? Kad vidi galeba na križu na kampanelu, doleti, potjera ga i zauzme položaj. I još tega ima...
***
Nikola Kežić
-
listopada 01, 2010
Danas je Međunarodni dan starijih osoba i u Domu za starije i nemoćne u Visu su organizirali zabavu - bambulu. Don Ante Matulić i pop i rock band "Abakus" iz Komiže svirali su korisnicima Doma i natjerali da plešu i one koji mogu plesati samo očima. Jeste li nazvali staru majku, oca, nonu,nonota, didu, baku, tetu...? Niste? To se da ispraviti...Ajde, šta čekaš!
Klikni OVDJE i pogledaj fotografije, a onda pogledaj i video:
Nikola Kežić
-
rujna 03, 2010
Sestru Arimateju poznajem od njenog dolaska na Vis i osobno sam se uvjerio na primjeru pok. tete Maruške koja je u domu provela gotovo devet godina, koliko ljubavi, brige i pažnje posvećuje potrebitima. Milosrdna sestra Svetog Križa, časna sestra Arimateja zasigurno je zavoljela Vis i Višane kao što su i oni nju zavoljeli. Sretan joj i blagoslovljen umirovljenički život!
Nikola Kežić
-
srpnja 31, 2010
Rajko Žitko i Vinka (rođ. Radica) vjenčali su se na današnji dan prije 50 godina. A zlatni pir vrijedi obilježiti. Veliki je to jubilej, 50 godina! Pola stoljeća! A kako sam znao za to morao sam doći na misu, posnimiti malo, čestitati... Istina, na Visu je više obnova zavjeta povodom godišnjica nego novih vjenčanja. Nažalost. I ne samo da je malo pravih, novih vjenčanja, nego ih velik broj i ne traje dugo. Takav je duh vremena, načet konzumerizmom i površnošću. No, da ne lamentiramo o krizi morala, vratimo se Rajkotu i Vinki. Čujem Vinku kako na don Paulinov poziv da se zahvale Bogu što imaju jedno drugo odgovara: „To sam sto puti rekla...“ Eto, to je to. Na izlasku iz crkve posiplju ih cvijećem. Ali što ja pričam kad je tu filmić...
Nikola Kežić
-
srpnja 31, 2010
Nikola Kežić
-
srpnja 28, 2010
Banjalučanin Branko Rajačić redovito ljetuje kod none Lucije ( Seka Mustafićova) u Visu gdje se i rodila ljubav za more i ribolov, bar onaj "s kraja". Nerijetko uvati lipi komad. Danas kuriozitet, senzacija! Na udici završila neka rijetka vrsta. Slijedilo je fotografiranje za uspomenu i vraćanje ulova u more. Naime, upozorili su ga da je riba otrovna.
Surfajući pronašao sam da je riječ o afričkom kostorogu.
Surfajući pronašao sam da je riječ o afričkom kostorogu.
Nikola Kežić
-
svibnja 31, 2010
Nikola Kežić
-
ožujka 02, 2010
Nikola Kežić
-
veljače 08, 2010
Za boravka u izbjegličkom logoru u El Shattu (1943-1945) Andrija Zamberlin "Belica" iz Komiže iskazao je ljubav svojoj ženi Nadalini izradivši joj braćolet od egipatskih novčića, pjastera. Na novčićima je lik tadašnjeg egipatskog kralja Faruka I. U logoru je Andro radio u mehaničarskoj radioni i kad se nije moglo kupiti braćolet (što je Nadalini bila velika želja) , moglo se napravit! A meštar Andro je imao zlatne ruke i njegov moto je bio: ca se može uzet mira, sve se može ucinit!
Kad su napuštali Egipat jedan Arapin je Nadalini nudio sve sa banka za braćolet, ali ljubav se ne prodaje...
Kad su napuštali Egipat jedan Arapin je Nadalini nudio sve sa banka za braćolet, ali ljubav se ne prodaje...
Nikola Kežić
-
studenoga 29, 2009
Nikola Kežić
-
listopada 08, 2009
Šime Slavić rođen je u Visu 8.
svibnja 1918. U djetinjoj dobi ostaje bez oca, hranitelja obitelji, što je
umnogome obilježilo njegov životni put. Završava Pučku i potom Građansku školu
u Visu. Zbog lošeg imovnog stanja obitelji nije u mogućnosti nastaviti
školovanje u Splitu, na Pomorskoj školi, što je bio njegov djetinji san i želja
njegove majke, nego u Visu uči za bačvara, zanat kojim se bavio i njegov otac i
nekoliko generacija Slavića prije njega.
Od najranije dobi pokazuje
zanimanje za umjetnost, osobito slikarstvo, glazbu i kazalište. Cijeli život
slika, akvarele, crteže i ulja, te je iza sebe ostavio nemali opus, ali nikad
nije imao vremena ozbiljnije se posvetiti slikarstvu, osim što mu je taj talent
bio od koristi u drugim njegovim aktivnostima, redateljskim i scenografskim.
Vis je između dva rata, u doba
njegova djetinjstva i rane mladosti, bio kulturna sredina s osobito snažnom
glazbenom tradicijom: u gradu djeluju dvije limene glazbe, te svjetovni i
crkveni pjevački zborovi. Šime je kao dječak pristupio Hrvatskoj glazbi i u
njoj će, izuzevši ratne godine, ostati cijeli život, sve do svojih poznih
godina. Kao mladić, u godinama neposredno prije Drugog rata, u Visu je poznat i
kao pjevač popularnih šlagera, domaćih i stranih, osobito talijanskih. Pjevao
ih je na plesovima, 'na pirju', prema notnim zapisima i pločama koje mu je slao
rođak iz Beograda.
Svira nekoliko instrumenata, u
Glazbi najčešće činele i doboš, a izvan nje gitaru, koja je u to vrijeme već
popularna među mladima. Sudjeluje u kulturnom i društvenom životu Visa, kao
član Hrvatske glazbe i Hrvatskog sokola te Hrvatske seljačke stranke. U
amaterskom kazalištu 1937. glumi u predstavi "Matija Gubec", prema
drami Mirka Bogovića, o čemu svjedoči i sačuvana fotografija.
Godine 1938. regrutiran je u
vojsku Kraljevine Jugoslavije; vojni rok služi u zrakoplovstvu, u Rajlovcu kod
Sarajeva. Godine 1940. vraća se na Vis, a 1943., nakon kapitulacije Italije,
mobiliziran je u NOVJ, u 12. brigadu XXVI. divizije. U partizanima je prošao
dug put, sudjelujući u borbama za oslobođenje naše obale i zaleđa, od Splita i
Knina, do Šibenika, Senja i Trsta. Obnašao je odgovorne dužnosti, sve do
intendanta brigade; značajno je njegovo sudjelovanje u kulturno-umjetničkoj
sekciji u kojoj piše i crta za divizijski list, a član je i kazališne družine
XXVI. divizije, koja daje predstave u oslobođenim mjestima, o čemu također
svjedoče fotografije. U vojsci će ostati još nekoliko godina nakon rata, premda
čezne za Visom i želi se vratiti majci koja živi sama na otoku. Tih će godina,
na jednome putovanju do Senja, dok je prebirao po gitari, napisati stihove i
skladati melodiju za znamenitu "O Visu mom", za koju će mu poslije
najveća pohvala biti to da se pjeva poput tradicionalne narodne pjesme, kao
svojevrsna viška himna.
Početkom pedesetih godina na
vlastito je traženje demobiliziran te se vraća na Vis i zapošljava kao
službenik u Općini. Obavljao je različite dužnosti, neko vrijeme i dužnost
općinskog tajnika, no najduže je radio kao voditelj referade za imovinskopravne
poslove i urbanizam. Kao zaljubljenik u otok, pasionirani poznavatelj njegove
geografije i hidrografije, njegova mora i podmorja, njegova jedinstvenog
krajolika, morskog i kopnenog, Šime Slavić se doslovce cijeli svoj radni vijek
borio za njegovo očuvanje, za svaki pedalj otočke ruralne i urbane baštine, ne
dopuštajući ni pod koju cijenu da se ona naruši. Želio je sačuvati onaj Vis iz
svoje pjesme.
Godine nakon Drugoga svjetskog
rata i na Visu su godine oduševljenja i poleta na svim poljima, osobito na
kulturnome. Šime Slavić jedan je od osnivača Kulturno-umjetničkog društva Hrid
Vis, koje objedinjuje sve kulturne djelatnosti. Osobito je značajna
kazališna družina, u kojoj je Šime redatelj, scenograf i glumac, i koja će za
desetak godina svojega postojanja uprizoriti značajne tekstove i autore, od
Goldonija i Čehova, do Držića, Begovića, Viktora Cara Emina, Nušića, Gorkog,
Matkovića, Cankara, repertoar možda tipičan za ono vrijeme, ali poseban po
angažmanu, glumačkim i redateljskim dosezima po kojima se te predstave i danas
pamte. Pamte se još uvijek i popularni vrapci, šaljive pjesme
kabaretskog tipa koje su Šime Slavić, Andro Roki Fortunato, Ivo Acalinović
Bole, Ante Puhalović (osim potonjeg, danas svi već pokojni) do kraja pedesetih
pisali i izvodili u različitim prigodama u Visu, Komiži i po Pojima, bilježeći
u njima na humoristični način sva značajna događanja, dnevna i politička, na
otoku, u državi i svijetu, često ismijavajući politiku i birokraciju (koliko se
u ono vrijeme to moglo), pa i smijući se na vlastiti račun. (Iz tog je
vremena, premda to danas još malo tko zna, i popularna "Evo došli su
gardelini…", čiji je tekst bio napisan prigodno, za potrebe vrapca
koji se izvodio jednom u Podstražju, na melodiju prijeratnoga talijanskog šlagera.)
Početkom šezdesetih godina rad
kazališne družine zamire, no Šime svoju djelatnost režisera i scenografa
nastavlja suradnjom s Dramskom i recitatorskom sekcijom Osnovne škole u Visu. U
pamćenju generacija učenika iz šezdesetih i otočana općenito ostat će osobito
predstave "Čiča Tomina koliba" i "Lijan Či", koje nisu bile
tek igrokazi, nego zahtjevne predstave s preciznom režijom, zanimljivom
scenografijom i scenskom glazbom te posebno rađenim kostimima.
Šime je i režiser mnogobrojnih
priredaba i recitala, tzv. akademija, koje su se priređivale u Hrvatskom domu
za državnih praznika i obilježavanja mnogih obljetnica pa se ta njegova
djelatnost tijekom desetljeća pretvorila u njegovu svojevrsnu glumačku i
recitatorsku školu.
Ipak, kulturna djelatnost po kojoj
ga Višani najviše pamte jest njegov angažman u viškoj limenoj glazbi,
najstarijoj kulturnoj instituciji na otoku i jednoj od najstarijih u Dalmaciji
i Hrvatskoj, koja kontinuirano djeluje već punih 160 godina. Šime je njezin
član i glazbar od svoje dječačke dobi, a njezin tajnik od početka pedesetih do
kraja devedesetih, dakle više od četrdeset godina. U tih gotovo pola stoljeća
Šime je duša svih aktivnosti Viške glazbe te uz još nekoliko starijih glazbara
stup oko kojega se okupljaju mlađi i stariji naraštaji. Tijesno surađuje sa
svim voditeljima - kapelnicima te im pruža svesrdnu potporu, sve sa svrhom da
Glazba bude više od amaterskog sastava. Organizator je i koordinator gostovanja
Glazbe izvan Visa i sudjelovanja na natjecanjima, osmišljava njezine nastupe i
organizira njezine koncerte i zabavne večeri, takozvane društvene plesove, koji
su uvijek iznimno posjećeni; kvalitetan glazbeni program popraćen je Šiminom
duhovitom konferansom, tekstovima u stihu i prozi kojima nastoji slikovito
predstaviti povijest i život Glazbe te aktualne događaje u Visu.
Cijeli svoj život Šime Slavić
posvetio je dobrobiti grada i otoka, očuvanju njihove kulturne i povijesne
baštine, i to podjednako na svojemu radnome mjestu kao i u mnogobrojnim
aktivnostima izvan njega. U tom je nastojanju davao cijelog sebe, ne štedeći
se, često nauštrb obitelji, privatnog života i zdravlja. Perfekcionist, i od
sebe i od drugih tražio je uvijek više, od amatera zahtijevao vrhunski
profesionalizam. U sve je pothvate ulagao silan trud, sve svoje mnogobrojne
talente i sve svoje slobodno vrijeme, i to uvijek posve dragovoljno i bez
ikakve naknade; kad je za druge vrijeme entuzijazma i dragovoljnog rada već
davno bilo prošlo, za njega osobno još je trajalo.
Do kraja života vodio se onim
starim geslom, koje je često znao ponavljati: "Bez koristi i slave".
Prof. Katja Slavić Tresić-Pavičić
(Tekst je objavljen u monografiji
Hrvatska gradska glazba Vis - 160 godina,
1848.-2008., ur. Sanda Vojković,
nakl. Hrvatska gradska glazba Vis, Zagreb, 2998.)
Nikola Kežić
-
kolovoza 23, 2009
Prava pučka fešta! Osjećale su se odmah neke dobre vibracije; prisnost , dobronamjernost i iskrena angažiranost „lokalnih snaga“... Nadmašili su Višku noć. Gradonačelnik se iskazao u kuhanju, plesu, proceduralnim obvezama – kojih nije bilo malo... Nisam uspio snimiti kako vrti „tećicu“ s brujeton, a ponoviti to radi snimke bilo je nemoguće kad su brujetoljupci navalili. Jedan postariji gospodin se spotakao i tresnuo na leđa, ali pijat nije ispustio. Joško Poduje, dokazani animator dobre atmosfere, kalafot iz Komiže, Moki s mladim glazbarima, Nikola Zorotović s harmonikom „Trestinom“ starom 120 godina, Galetovi stihovi, mijurovački zet pjesnik, Hana, ples... Pa izbor miss (Fanija Kijac) i mistera ( kapiton Andro Zorotović) Mijurovca, najbolje plesačice ( Tanja i neki dugi nadimak), pjevački nastup Valentine i Magdalene... A, šta kažete? Ža van je da niste bili? I triba van bit.
A ja skoro da nisan doša. Zahvalite Lidiji Morkovoj da sad ovo gledate. Dogodine ću doć, ali bez fotoaparata. Jer sam zbog snimanja osta „i gladan i žedan“. Neka neka druga **zda dogodine posnimi to i stavl na internet, obznani urbi et orbi, a ja ću papati, piti, plesati... Svaka čast Mijurovčanima. Iskazali su se i letvicu postavili visoko. Može li ih tko nadmašiti?
A ja skoro da nisan doša. Zahvalite Lidiji Morkovoj da sad ovo gledate. Dogodine ću doć, ali bez fotoaparata. Jer sam zbog snimanja osta „i gladan i žedan“. Neka neka druga **zda dogodine posnimi to i stavl na internet, obznani urbi et orbi, a ja ću papati, piti, plesati... Svaka čast Mijurovčanima. Iskazali su se i letvicu postavili visoko. Može li ih tko nadmašiti?
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)
Oznake
Adsense
aerodrom
Anatomija otoka
Anči Fabijanović
Anela Borčić
ankete
apartmani vis
arheologija
arhitektura
baština
BaVul
bike video
Biševo
blog
blogosfera
boćanje
Bogoljub Mitraković
Boris Čargo
Boško Budisavljević
brodovi
crkva
crna kronika
čestitke
Češka vila
dizajn
Dobrila Cvitanović
Dom starih
don Ivica Huljev
don Milan Šarić
Don Paulin
Draga Vojković Cepotova
društvene mreže
Dunja Bezjak
ekologija
fešte
film
Firefly 8SE 4K
flora
foto vremeplov
fotografija
fotomontaža
galeb
gastro
generacije
glazba
Goran Mladineo
grad
grad-objave
gradonačelniik
gradonačelnik
Gradsko vijeće
Hajduk
HEP
HGG Vis
HPD Hum
Hrvati u svijetu
Hrvatska
Hrvatska zora
humanitarne akcije
humor
HVIDR-a
in memoriam
Ivica Roki
Ivo Radica
Iz drugih medija
Jakša Fiamengo
jedrenje
Joško Božanić
Joško Repanić
Kalambera
kalendar
kartanje
kazalište
kino
književnost
Komiža
komunala
korona
košarka
kriket
Kućani
kućni ljubimci
kultura
Kut
laptop Acer
Lavurat za poja
likovna umjetnost
limuni
lokacije
ljudi
m/t Lastovo
Mamma mia 2
Matica hrvatska
medijski ponedjeljak
Metković
mladi
Modra špilja
more
MUP
najava događanja
naslovnica
Natalia Borčić
Nevio Marasović
Nikola Kežić
Nikša Sviličić
NK
NK VIS
nogomet
Norway
novo
obrazovanje
oglasna ploča
oglašavanje
oružje
osmrtnice
osobno
OŠ Vis
otoci
otok
otok Vis
pčelarstvo
Petra Kapor
planinari
ples
Podšpilje
poklod
Pokret otoka
polemike
politika
poljoprivreda
pomorci
portret
posao
povijest
poznati
priroda
promet
promo
Prostorni plan
PROVISLO
Ranko Marinković
razgovor
reportaža
restoran "Val"
restorani-konobe
ribe
Rodoslovlje
Rogačić
ronjenje
Rukavac
Siniša Brajčić
Slavomir Raffanelli
slider
slider2
sobe
Split
sport
Srebrna
Srećko Marinković
SŠ AMK
stare kartoline
Stipe Vojković
svijet
škola
škrinjica
Tihana Skerbić
time lapse
tradicija
trajekti
trčanje
turizam
udruga Svima
unučica
urbanizam
USA
uvale
veja
Veljko Mratinić Brojne
VERN'
Vesna Bučić
video
video razglednica
video vijesti
vijesti
vijesti vis
vinogradarstvo
Vis
viški govor
viški plivački maraton
vjenčanja
Vjerni Visu
Vodovod i odvodnja
vrijeme
vrtić
Vukovar
zabava
zanimljivosti
zdravlje
zdravstvo
Zima na otoku
znamenitosti
Ženaglava
životinje
žutilo
Popularni postovi
-
Priča o Češkoj vili je složena i jednostavna u isto vrijeme, a ostrašćenost i sentiment Višana po tom pitanju su razumljivi, mada ...
-
Veronika Ilić Mateo i ekipa priuštili su nam lijepu glazbenu večer za "novi stari" Dan državnosti, a na trgu odgovarajućeg ime...
-
Započeli su pripremni građevinski radovi na projektu Češka vila koji su već bili ugovoreni za siječanj/veljaču ove godine, ali ih je koro...
-
Arhiva ISSA-VIS-Kut: prosinac 2012. godine (Hivzija i supruga Spomenka) Slušao sam danas radio emisiju o inicijativi da nekadašnji ofi...
-
Kike je mlajo Slavotova ćer (tko slučajno ne zna), a upamtio sam je još od kad je jednog davnog lita kao srednjoškolka sezonski radila ...
-
Jučer i danas su djevojčice, Ema i Mia Ferović, iz dijela viške vale na Kutu izronile impresivnu količinu otpada, pretežito staklenog,...
-
Prekrasno poslijepodne i šetnja do Grandovca... Popeo sam se iz Lučice skalinama kod HEP-ova odmarališta i hodnjom novim asfaltom (asfalti...