Posjetio sam danas tetu Vinku u konobi Perukinih na Kutu. Da pokažem kako poštujem tih njenih osamdeset godina tuge. Pustimo ideologije i izme, njoj su fašisti strijeljali oca, a komunisti joj nisu omogućili ni stipendiju kako bi završila upisanu učiteljsku školu u Splitu. Kad jedna mlada obitelj ostane bez hranitelja, a društvo se ne pretrgne da pomogne, nije lako... E, da je moj pape živ... - uzdisala je misao u dječjim glavicama.
Nikad nije prošla pored spomen obilježja, a da ne poljubi očevu sliku. Ni u svojim osamdesetima, ni kad je sahranjivala supruga...
(Na fotografiji Vinka i praunuk Tonći.)
