ISSA-VIS-Kut: prosinca 2019

Adio barba Juti, adio Miro...

Portili su... Barba Juti (Stipe Vidović) na sv. Stipana, a Mira Mićelinova (Mare Dumanić) jučer. Svaka godina uzme danak, pa tako i ova. Počivali u miru Božjem!

U arhivi bloga ( koji postoji od 2007. godine) uvijek se može naći poneka fotografija ili video kadar na kojima su oni koji više nisu među nama...

Kako je bilo na Božićnom koncertu u Visu?

I tako je, uz Radetzky march, završio Božićni koncert na Spilice, a jedna gospođa iz Lučice je osjetila potrebu da mi, po izlasku iz crkve, kaže da joj je bilo predivno, da ona nije vjernik ali da Vis može biti sretan i ponosan na sve ovo što ima, posebice na crkveni zbor...

Poslušajte domaćina večerašnjeg koncerta...

Obavijesti: Božićni koncert večeras, promocija Hrvatske zore u siječnju...

Sretan vam Božić!

Večer uz jazz

Sinoć su nas u svijet jazza svojim gitarama poveli Pave Tomić i Damir Sviličić. Eto, možda će neke iznenaditi, a ne bi trebalo, da na Visu imamo priliku i zimi slušati ovu glazbu uživo...

Topao čaj i ljubazni domaćini iz Gradske knjižnice pojačali su ugodu večeri uz jazz.

Predsjednički izbori, kiša, plima... (Vis, Kut)

Večer uz jazz

Bogu hvala, dobro nam je!

Neuobičajeno topao prosinac obilježili su medijsko predstavljanje gradskih projekata i gradilišta, otvaranje srednje škole, potraga za Lučkim i briga za sudbinu njegovih jaja, malo kašnjenja u kićenju grada ...

Samo u bogatim i uređenim društvima odlutali mačak i njegova jaja dobiju toliko medijskog prostora. Dobro nam je, znači!

Tradicionalni pučki domjenak (bakalar)

Bruno Jurinović, dr. med., spec. obiteljske med.

Gotovo je. Dolazi Bruno. - govori mi jutros Katarina dok smo čekali red u Škokića. Gotova je specijalizacija. Četiri godine je trajalo... - ozarena srećom nastavlja Katarina. A kako i ne bi bila sretna. Obitelj je opet na okupu. Bruno će sad na mjesto Ivančice u Komižu, a vjerojatno do koju godinu i u Vis. Keti i Đoleta od mirovine dijeli tek par godina.

Od kad se s djecom vratila na Vis, a četvero ih je, nije joj bilo lako. Otac je u takvoj situaciji nezamjenjiv i njegova odsutnost teško pada. Spomenula je i veliku pomoć none Mire...

Bruno bi maksimalno koristio sate i minute kad bi vikendima bio uz obitelj. Sjećam se situacije kad je djeci montirao koš za košarku na kameni zid sve pogledavajući na sat da ne zakasni na trajekt. I nije uspio pričvrstiti onako kvalitetno kako je želio...

Kad drugi put dođem stavit ću jače vide.- dobacio je pred odlazak. To je i učinio.

I za kraj ostaje mi samo i javno čestitati Brunotu i obitelji. Ovako to sad glasi: Bruno Jurinović, dr. med., spec. obiteljske med. Čestitam doktore!

40 godina organiziranog klapskog pjevanja na otoku Visu

Ne znam zašto su mi ovo sad poslali iz Grada ali OK, nek se vidi povijesni pregled ili presjek klapskog pjevanja tijekom posljednjih 40 godina...

Pozdrav iz viške ljekarne

Grad još ne svitli božićno-novogodišnjim sjajem, nešto se kasni ove godine ili se meni tako čini. Fotoaparat ne vučem sa sobom onako često kao prije ali ću, čim se grad okiti, poslikati to, ne brinite. Dotle evo par sličica iz viške ljekarne. Na stolu je adventski vijenac, na drvcu u pitaru gore svićice, a za stolom Majin osmijeh.

Magistra farmacije Maja Raffanelli

Nikon D3400 i objektiv Nikon 50mm f/1.8G

Na pragu zime

Na pragu smo kalendarske zime. Blage, otočke, onarančene zime. Još će tamo gdje dopire sunce procvasti i ruže...

Predavanje u HAZU: Slava Bogu na Visu

Obavijest je ovdje zahvaljujući don Ivici Huljevu... Viškim Zagrepčancima i zagrebačkim Višanima na znanje. I svima drugima, naravno.

Početak prosinca na škoju

Kad snimim video đir gradom u kasnojesenje ili zimsko doba i kad od Luke do Kuta kamera uhvati jedva nekoliko ljudi uslijede gotovo zluradi komentari o toj činjenici koja nikoga od nas ne veseli. Da se razumimo, nema mnogo takvih komentatora... To je nekolicina koja se Visom "puše" ona tri-četiri atraktivna mjeseca, a istovremeno im na Visu ništa ne valja, sve bi oni bolje uredili pa iz velegradskog stana omamljeni toplinom centralnog grijanja, magluštinom i smogom, zlurado "plaču" nad zimskom sudbinom škoja gdje se, zamislite, od Luke do Kuta, može sresti samo par ljudi, te pokoju mačku ili psa... Sprdaju se.

Velika većina će, vjerujem, ipak uživati i u toj tihoj, praznoj viškoj rivi, šetnici i vali, u atmosferi škoja kad se tek stidljivo i sporo nazire advent ako ga promatramo samo kroz broj svjetlucavih ukrasa i blješteći konzumerizam.