Zanimljivosti
zanimljivosti
Nikola Kežić
-
veljače 08, 2017
Kao što znate, zbog bolesti i smrti viškog župnika don Paulina, ove godine nije bilo uobičajenog blagoslova kuća početkom siječnja. Biskupija je stoga organizirala dolazak grupe mladih svećenika koji će danas, uz pomoć domaćih vodiča, u kuće viških vjernika donijeti Božji blagoslov.
Nikola Kežić
-
veljače 06, 2017
Zadnjih nekoliko mjeseci propustio sam medijske ponedjeljke i druge pozive iz Grada. Tako i sastanak u svezi Arheološkog parka ISSA... Dostave li mi zapisnik s tog sastanka objavit ću ga. Koliko dugo nisam zalazio u zgradu gradske uprave govori i činjenica da sam u prijemnoj prostoriji - protokolu po prvi put umjesto Tanje zatekao Miju. Tanja je, kao što ogromna većina vas zna, već mjesecima u mirovini...
Gradonačelnik i zamjenica pričaju o projektima (ne da mi se sad o tome) i pozivu Predsjednici Republike i Predsjedniku vlade da posjete Vis i s ovog našeg škoja pošalju poruku podrške i optimizma... Dobili su i odgovor iz Ureda Predsjednice. Poziv je sa zadovoljstvom prihvaćen.
Pozitivna viška priča podržana demografom Stjepanom Štercom bila je, kao šire obrazloženje, priložena pozivu.
Mija - novo lice u gradskoj upravi
Gradonačelnik i zamjenica pričaju o projektima (ne da mi se sad o tome) i pozivu Predsjednici Republike i Predsjedniku vlade da posjete Vis i s ovog našeg škoja pošalju poruku podrške i optimizma... Dobili su i odgovor iz Ureda Predsjednice. Poziv je sa zadovoljstvom prihvaćen.
Na skorašnjim lokalnim izborima kao gradonačelnik i zamjenica gradonačelnika ponovno će tražiti povjerenje sugrađana
Pozitivna viška priča podržana demografom Stjepanom Štercom bila je, kao šire obrazloženje, priložena pozivu.
Ima još lijepih vijesti. Za onoliko koliko je država smanjila PDV na usluge odvoza smeća smanjit će nam se i cijena te usluge.
'Medijski ponedjeljak' uveden je i u - Podstražje! Danas poslijepodne u 17.30 gradonačelnik ide na "megdan" Pojorima. Rukavac je lipo nacrtan, a situacija na terenu? E, zato treba razgovarati; uskladiti, otkupiti, legalizirati...
Zima je vrijeme građevinskih radova, sanacije kolnika, kanalizacije... U Smiderovu se otvorio pogled na valu, srušili su stari visoki trošni zid...
Nikola Kežić
-
veljače 03, 2017
Otok, interaktivna dokumentarna serija – 4. epizoda: Barba Jere
Barba Jere bio je jedan od posljednjih biševskih barbi. Bio je ustrajni zagovornik pravog biševskog načina života koji od svakog otočanina zahtijeva mukotrpan sezonski rad u vinogradu i turizmu, u polju i na moru. Jere je svojim radom i znanjem bio živi dokaz da život na Biševu može biti dugoročno uspješan. Otočanima je bio uzor i inspiracija, a brojnim posjetiteljima biševska ikona.
4. epizoda bit će objavljena u ponedjeljak, 6. veljače 2017 na: https://iotok.eu/hr/epizoda/4
Nikola Kežić
-
siječnja 30, 2017
Naruči knjigu - OVDJE
Kada sam kao 13-godišnjak prvi puta posjetio Vis, dok nisam poznavao njegovu stoljetnu i tisućljetnu povijest, za mene je to bio još jedan dopust na moru kao i svaki drugi, a Vis mi je djelovao čak i manje zanimljiv od Brača, gdje sam kao klinac proveo niz dopusta u Milni.
Za Vis sam samo znao da je vojni otok i da neće biti (stranih) turista, stoga me jako iznenadilo kada smo već na brodu na putu za Vis sreli mnoštvo čehoslovačkih turista, kojima je boravak na Visu očito bio dopušten. Još sam se od malih nogu oduševljavao svime što plovi pa sam se nekako nadao da ću na Visu vidjeti mnoštvo brodova, što također nije bilo točno. Vis je tada bio vojni, a ne mornarički otok, sve je bilo puno odora JNA, a JRM-a ni od korova, ako se izuzme mali vodonosac koji sam viđao i na Braču kada su ljeta bila suha...
Izvor: http://despot-infinitus.com/
Nikola Kežić
-
siječnja 29, 2017
Gotovo četiri godine poslije izgradnje kuška riva je još uvijek bez urbane opreme ( rasvjeta, klupe...), ali to i nije najveći problem. O rivi se općenito ne vodi dovoljno računa. Otpao je zaobljeni ugaoni kamen i tako stoji u moru od kolovoza prošle godine, "rostfrei" rešetke pojela ruzina, električni kabeli propali, a pojavile su se i pukotine u opločenju...
Pišem, a k'o da ne pišem (vidi raniji post!). Ronioca u Visu ima, Gradina Vis ima građevinsku jedinicu... Zar je problem izvaditi kamen iz mora, očistiti ga i zalijepiti?
Nikola Kežić
-
siječnja 28, 2017
Moj post iz studenog 2014. zaintrigirao je novinare Slobodne i tako je Andrija završio na naslovnici tiskanog izdanja od 28.1.2017. Članak u digitalnom izdanju nije (još) objavljen, pa ako ga želite pročitati trebate kupiti ili posuditi tiskano izdanje. Tekst o Andriji, zajedno s fotografijama, zauzeo je "pola Slobodne"...
Evo i link na digitalno izdanje - OVDJE!!!
Izlazak kroz prozor nakon darivanja krvi pogledajte u videu snimljenom krajem 2014. godine
Ove sam fotografije snimio na zamolbu novinarke Tanje Giovanelli...
Nikola Kežić
-
siječnja 26, 2017
Mićo Finta, nekadašnji nogometaš, biševski je pjesnik i kroničar. Biševljani ga smatraju „redikulom“ – što znači da je drugačiji, poseban i neprilagođen. Mićo se rodio na otoku. Skoro je postao vrhunski nogometaš no, kako je također bio veliki zavodnik, nogometna je karijera krenula nizbrdo. Otočani govore da ga je jedna lijepa mlada djevojka navodno odbila, nakon čega je Mićo nesretan napustio otok. Nitko ne zna kamo je nestao, no kasnije se ispostavilo da je radio po raznim jadranskim brodogradilištima, a neko je vrijeme u Ljubljani čak postavljao pozornice za rock koncerte.
Mićo čuva gomile školskih bilježnica u koje zapisuje svakodnevne biševske događaje. Kada se dogodi nešto zaista posebno, napiše i pjesmu. Na otok se vratio tek u zrelim godinama i otada živi sam, a društvo mu pravi sedam „pucija“, kako je sam nazvao lokalne mačke. Mićo Finta čovjek je s mnogo talenata; na otoku ga smatraju najvećim stručnjakom za gradnju i obnovu tzv. suhozida. To su duge kamene međe koje otočani već stoljećima grade kako bi zaštitili plodnu zemlju od vjetra te razgraničili svoje parcele.
Otoci Biševo i Vis odavna su poznati po pjesnicima i interpretima. Iz susjedne Komiže na otoku Visu potječu poznati hrvatski pjesnik i akademik dr. Joško Božanić, Jakša Fiamengo te pisac Senko Karuzo. Naširoko je poznat i pučki pjesnik Ante Božanić – Pepe. Poput navedenih komiških umjetnika, i Mićo nastavlja biševsku pjesničku tradiciju.
3. epizoda bit će objavljena na https://iotok.eu/hr/epizoda/3 u ponedjeljak, 30. siječnja 2017.
Mićo čuva gomile školskih bilježnica u koje zapisuje svakodnevne biševske događaje. Kada se dogodi nešto zaista posebno, napiše i pjesmu. Na otok se vratio tek u zrelim godinama i otada živi sam, a društvo mu pravi sedam „pucija“, kako je sam nazvao lokalne mačke. Mićo Finta čovjek je s mnogo talenata; na otoku ga smatraju najvećim stručnjakom za gradnju i obnovu tzv. suhozida. To su duge kamene međe koje otočani već stoljećima grade kako bi zaštitili plodnu zemlju od vjetra te razgraničili svoje parcele.
Otoci Biševo i Vis odavna su poznati po pjesnicima i interpretima. Iz susjedne Komiže na otoku Visu potječu poznati hrvatski pjesnik i akademik dr. Joško Božanić, Jakša Fiamengo te pisac Senko Karuzo. Naširoko je poznat i pučki pjesnik Ante Božanić – Pepe. Poput navedenih komiških umjetnika, i Mićo nastavlja biševsku pjesničku tradiciju.
3. epizoda bit će objavljena na https://iotok.eu/hr/epizoda/3 u ponedjeljak, 30. siječnja 2017.
Nikola Kežić
-
siječnja 23, 2017
Na vodi iz špine i zakašnjelom voćnom bombonu nije lako nadoknaditi svu energiju izgubljenu kroz ostrašćenu i moćnu interpretaciju, emociju, gestikulaciju... No, ne da se Siniša, još riče, skače, bori se.
Uvijek će biti emocije, uspomene, komedije... Samo, pitamo se, hoće li je biti na jeziku koji je stoljećima odzvanjao po viškim gradovima, poljima i morem?
Sinoć nas je Siniša Brajčić upoznao s projektom kojeg priprema, a koji bi kao i Veja imao zadaću sačuvati tradiciju i emociju života i jezika otoka Visa. Radi se o uprizorenju 14 izabranih facendi iz Viškog facendijera dr. Joška Božanića, skraćivanih do potrebne dramske mjere i povezane njegovim, autorskim komentarima društvenih zbivanja za koje i sam pomalo dvoji hoće li i koliko pomoći toj monodrami u nastajanju i njenom prihvaćanju. Iskreno priznaje da bi bez njih motivacija za rad na ovom projektu bitno pala.
Poslušajte dio sinoćnjeg programa!
Nikola Kežić
-
siječnja 21, 2017
U ime župljana, toplim i nadahnutim riječima, oprostila se gospođa Dobrila Cvitanović. Kovčeg s tijelom don Paulina Bjaževića, od crkve do kule Perasti, nosili su svećenici i njegovi župljani uz pjesmu mješovitog crkvenog zbora i sviranje hrvatske gradske glazbe Vis. U očima mnogih caklila se suza...
Nikola Kežić
-
siječnja 18, 2017
Ovaj rijedak, u pismenom obliku zabilježen, uvid u promišljanja don Paulina Bjaževića, uvid koji je još dragocjeniji sada kad don Paulina više nema, ostao je za sve nas, a i za neke buduće Višane, zauvijek sačuvan na stranicama Knjige razgovora „Voljeti Vis“, koja je izašla u izdanju Ogranka Matice hrvatske Vis 2010. godine. Gospođa Anči Fabijanović, autorica spomenute knjige, pa tako i ovog intervjua koji je u njoj objavljen, vrlo je rado dopustila njegovo korištenje i ponovno objavljivanje u virtualnom obliku, da bi se i na ovaj način odala dužna počast i sačuvalo sjećanje na dugogodišnjeg, sveprisutnog i zaslužnog viškog župnika. (Goran Mladineo)
Don Paulin Bjažević
Viški župnik
„Uvijek ima vremena za svoje župljane, u razgovoru je i
srdačan i odmjeren, uvijek točan, na euharistiji predan, a u propovjedi
odmjeren i odlučan. Takav je don Paulin Bjažević, Komižanin na službi u Visu,
svećenik i župnik kojega svi zovu don Pavulin. A on dijeli sve dobro i zlo s
vjernicima koji mu vraćaju vjerom i poštovanjem.“
(Ovako je don Paulina, na samom početku razgovora, autorica
predstavila čitalačkoj publici)
„Ne zaboravimo naše pretke i vjeru koju su nam ostavili“
- Kako biste predstavili Župu Uznesenja Blažene
Djevice Marije u Visu koju vodite? Koliko ima vjernika i jesu li redoviti
na svetim misama koje vodite?
Ako se govori
o tome kako predstaviti višku župu, mogu reći da je ona, poput većine naših
župa, tradicionalna. Tradicija u sebi ima više pozitivnih stvari koje, možda,
gledajući današnjim očima izgledaju kao nešto zaostalo, no i izvanjska
očitovanja govore o duhu vjere koju mještani još uvijek u sebi nose. S te
strane ja sam uvijek za pozitivnu tradiciju. Što se tiče broja vjernika, prije
pet – šest godina blagoslovio sam oko 360 kuća u Visu, sa devetstotinjak
vjernika. Na drugi dio pitanja odgovorio bih ovako: na nedjeljne mise dolazi
oko 250 vjernika. Dakako, o blagdanima ih ima više.
- Od aktivnosti vezanih uz crkvu u Visu su biblijska
grupa te vrlo aktivni crkveni zbor koji ima dugu tradiciju?
Ne želim se
zaustaviti na broju vjernika na nedjeljnoj misi, već tome nadodati i jedno
drugačije zajedništvo u vidu molitvenih grupa, rada s djecom, i mlađom i
starijom, kojima omogućujemo da subotnje vrijeme, kao pripremu za misu, provedu
uz igrice, kvizove i ostalo.
- Dolaze li?
Mlađih zna
doći i do pedesetak, ali na žalost, kao i svugdje, problem je od šestog do
osmog razreda osnovne škole. Ne mogu ne istaknuti i crkveni zbor koji je
aktivan desetljećima i zaista kvalitetan. To je mješoviti zbor, a u zadnje
vrijeme pristupulo mu je nekoliko mlađih članova, što ga je i osvježilo.
- Koliko dugo vodite višku župu?
U Vis sam došao za župnika 1983. godine,
i to je sad već prilično lijepi broj godina u istoj župi za jednog župnika. U
samom početku dao sam naglasak na našu župnu zajednicu koja nije izdvojena ni
iz crkvenog ni iz nacionalnog bića. Stoga mi je dobro došla proslava 400.
obljetnice župe 1987., kada je gost naše župe bio blagopokojni kardinal Franjo
Kuharić. Smijem reći da je i on bio oduševljen ne samo otokom nego još više
ljudima na otoku. Usput rečeno, kad smo zadnjeg dana proslave na kraju mise
zapjevali „Lijepu našu“ udario me je laktom o desno rame i rekao: „Zar se to
smije ovdje pjevati?!“
A da li višku župu volim? Kad je ne bi
volio davno bih otišao. Mislim da je za mene, jer to je moj rodni otok, uvijek
nekako najradosnije „biti među svojima“. Dakako, čovjek uvijek može dati i
više.
- Predstavite nam viške crkve – uz Spilice tu su još crkva sv. Duha, ili po domaću na Duh, pa crkva na Kutu, a ne smijemo zaboraviti ni crkvu svetoga Jurja…Surađujete i s Franjevcima koji samostan i crkvu imaju na poluotoku Prirovo?
Meni je draga crkva svetog Nikole u Dolu koja je možda nekad bila dio benediktinskog samostana, kako neki vole reći. Ipak, dok jedno popraviš drugo propada...
- Svećenički poziv je vrlo odgovoran i traži mnoga
odricanja. Ali donosi i radosti. Kako biste Vi opisali svoje svećeništvo,
i posebno poziv koji ste dobili od Boga u Komiži još kao dječak?
Da, mnogi
znaju pitati svećenike: Kako ste postali svećenik? Ja mogu jednostavno
odgovoriti – želio sam biti svećenik. Kao što netko želi biti arhitekt,
liječnik, ribar ili što drugo. Otišao sam župniku, pokojnom don Mirku Kačiću, i
rekao mu da bih išao u svećenike. On mi reče: „Pođi kod doktora“. – Odgovorih
mu: „Ali, ja sam zdrav“. A on kaže: „Neka to doktor napiše“. I poslao me u
sjemenište u Zadar, dakako preko biskupa. Svaki posao, pa tako i svećenički rad
odgovoran je, a odgovornost ovisi o onomu koji radi. No, i odricanja kasnije
znaju pružiti mnogo radosti.
- Vis je otok na kojem ste se rodili, na kojem
službujete. – Kako ga doživljavate u svjetlu promjena. Od političkih do
onih društvenih?
Kada sam došao
na Vis za župnika 1983., imao sam jedno krštenje. U sljedeće četiri godine ni
jedno vjenčanje. Prisutnost vojske i općine, u dakako ono „Ne smiješ ići u
crkvu“, svakako se osjećalo. Nastankom hrvatske države i u Visu se pojavilo
neko olakšanje, i ljudi koji dotada nisu smjeli, polako ali stidljivo ulazili
su kroz crkvena vrata. To će se pokazati i po odazivu djece na vjeronauk, kako
u školi tako i u župi.
- Kako u poplavi površne zabave poput Interneta i
ostaloga, s oltara i u izravnom kontaktu uspijevate djelovati na vjernike?
Globalizacijom
i umrežavanjem ljudi sve više vjeruju virtualnim dostignućima, i kao da i sami
postaju virtualni ljudi. Nikakvo čudo da se time gube klasične vrijednosti koje
su neprolazne. Sveti Pavao je prije 2000 godina primijetio da ima ljudi koji
dobro proglašavaju zlim, a zlo dobrim. Današnja medijska sredstva kao da to
potvrđuju. Ali, uvijek ima onih koji će crkvi vjerovati i onih koji neće. To će
biti tako do kraja svijeta.
- Ne prezate od pokude s oltara, npr. kad mladi
krizmanici za vrijeme mise izlaze iz crkve…Poznato je da se čvrsto držite
crkvenih zakona kad je riječ o krštenjima i ostalim sakramentima.
Svećenicima je
najteže kada trebaju što kritizirati, ili kuditi kako vi rekoste. Ali nekad je
i to potrebno. Nema tu ljutnje. To je jednostavno opomena, upozorenje da se
može i drugačije. Dakako, ne samo ja kao svećenik, nego i vjernici – svi se
trebamo držati crkvenih zakona koji će oplemeniti ljude. – Pokušajmo ukinuti
prometne znakove i snaći se u prometu!
- Zadovoljni ste, znam iz prijašnjih razgovora,
obnovom slike Majka s djetetom Santacrocea u crkvi na Spilicama, te
obnovom same crkve za koju dosta novaca izdvaja Ministarstvo kulture, ove
godine npr. dvjesta tisuća kuna. Ali prilaže i domaći svit. To veseli, zar
ne?
Bez podrške Ministarstva kulture ne bi mogli učiniti onoliko koliko smo učinili – to je ipak najznačajniji oblik financiranja crkvenih vrednota.
- Crkveni turizam je moguće razviti?
Prije par godina došli su k meni s idejom da bi se
turistima moglo omogućiti razgledavanje crkava. Odgovorio sam: „Nađite čovjeka
koji će biti voljan voditi ih i snositi odgovornost“. – Međutim, nije bilo
volje.
- Mnoge afere vezane uz katoličku crkvu stvaraju
mediji koji joj uglavnom nisu skloni. Vi ste prema medijima vrlo kritični
i uvijek preporučujete katolički tisak. Kako, posebno mladima, u tom
svjetlu pojasniti stvari, „otvoriti oči“ za vrijednosti kao što su moral,
poštovanje, neporočnost, duhovnost – kako im približiti Božji nauk?
- Za Dan grada Visa uvijek se slavi i njegova
zaštitnika svetoga Jurja. Predstavite malo toga sveca, kakvo je njegovo
značenje za Vis i zašto je baš on izabran za zaštitnika grada?
Postoji
razlika: jedno je proslava zaštitnika grada, a drugo zaštitnika župe. Grad od
davnine ima svoga zaštitnika sv. Jurja, i uvala se tako zove. Župa slavi svoga
zaštitnika na blagdan Uznesenja blažene djevice Marije ili Vele Gospe. No, kako
je taj dan Velo Selo prihvatilo primat u slavljenju Gospe – i neka je tome tako
– više stavljamo naglasak na blagdan svetoga Vicenca koji je dva dana poslije Vele
Gospe. Obnova Dana sv. Jurja, zaštitnika grada, zapravo je nastala odlaskom
vojske, kada smo prvi put nakon Domovinskog rata slavili misu, u tada još
uvijek ožičanom prostoru toga dijela luke – bili smo u strahu…
- Što mislite kakva je budućnost vjerskog života na ovom otoku koji je udaljen od kopna, ali baš zato ima ono nešto posebno, onu osamu daljine i širinu koje samo more daje. Što vi osobno volite u Visu i na Visu?
Činjenica je
da je svijet postao globalan. U toj globalnosti osjećaju se mnoge manjkavosti,
osobito duhovnog karaktera. Nije nikakvo čudo da su se na zapadu počeli
javljati pokreti mladih koji traže upravo duhovnu hranu. Prvi koraci us možda
teški, ali vjerujem da će i ova kriza proći, kao što su kroz povijest
nadolazile i nestajale i mnoge druge. U tom kontekstu gledam i otok Vis. Kada
me pitate što osobito volim na Visu, započeo bih od onog prvog kamena u mojoj kali, pa redom sve do ovog križa na
preslici Spilica koji se raspada. Obnavljajući crkve vjerujem da ostavljamo i
trag za buduća pokoljenja. Sve što želim i mojim župljanima i mojim otočanima
je da ne zaboravimo i ne zanemarimo naše pretke i vjeru koju su nam ostavili.
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)
Oznake
Adsense
aerodrom
Anatomija otoka
Anči Fabijanović
Anela Borčić
ankete
apartmani vis
arheologija
arhitektura
baština
BaVul
bike video
Biševo
blog
blogosfera
boćanje
Bogoljub Mitraković
Boris Čargo
Boško Budisavljević
brodovi
crkva
crna kronika
čestitke
Češka vila
dizajn
Dobrila Cvitanović
Dom starih
don Ivica Huljev
don Milan Šarić
Don Paulin
Draga Vojković Cepotova
društvene mreže
Dunja Bezjak
ekologija
fešte
film
Firefly 8SE 4K
flora
foto vremeplov
fotografija
fotomontaža
galeb
gastro
generacije
glazba
Goran Mladineo
grad
grad-objave
gradonačelniik
gradonačelnik
Gradsko vijeće
Hajduk
HEP
HGG Vis
HPD Hum
Hrvati u svijetu
Hrvatska
Hrvatska zora
humanitarne akcije
humor
HVIDR-a
in memoriam
Ivica Roki
Ivo Radica
Iz drugih medija
Jakša Fiamengo
jedrenje
Joško Božanić
Joško Repanić
Kalambera
kalendar
kartanje
kazalište
kino
književnost
Komiža
komunala
korona
košarka
kriket
Kućani
kućni ljubimci
kultura
Kut
laptop Acer
Lavurat za poja
likovna umjetnost
limuni
lokacije
ljudi
m/t Lastovo
Mamma mia 2
Matica hrvatska
medijski ponedjeljak
Metković
mladi
Modra špilja
more
MUP
najava događanja
naslovnica
Natalia Borčić
Nevio Marasović
Nikola Kežić
Nikša Sviličić
NK
NK VIS
nogomet
Norway
novo
obrazovanje
oglasna ploča
oglašavanje
oružje
osmrtnice
osobno
OŠ Vis
otoci
otok
otok Vis
pčelarstvo
Petra Kapor
planinari
ples
Podšpilje
poklod
Pokret otoka
polemike
politika
poljoprivreda
pomorci
portret
posao
povijest
poznati
priroda
promet
promo
Prostorni plan
PROVISLO
Ranko Marinković
razgovor
reportaža
restoran "Val"
restorani-konobe
ribe
Rodoslovlje
Rogačić
ronjenje
Rukavac
Siniša Brajčić
Slavomir Raffanelli
slider
slider2
sobe
Split
sport
Srebrna
Srećko Marinković
SŠ AMK
stare kartoline
Stipe Vojković
svijet
škola
škrinjica
Tihana Skerbić
time lapse
tradicija
trajekti
trčanje
turizam
udruga Svima
unučica
urbanizam
USA
uvale
veja
Veljko Mratinić Brojne
VERN'
Vesna Bučić
video
video razglednica
video vijesti
vijesti
vijesti vis
vinogradarstvo
Vis
viški govor
viški plivački maraton
vjenčanja
Vjerni Visu
Vodovod i odvodnja
vrijeme
vrtić
Vukovar
zabava
zanimljivosti
zdravlje
zdravstvo
Zima na otoku
znamenitosti
Ženaglava
životinje
žutilo
Popularni postovi
-
Priča o Češkoj vili je složena i jednostavna u isto vrijeme, a ostrašćenost i sentiment Višana po tom pitanju su razumljivi, mada ...
-
Veronika Ilić Mateo i ekipa priuštili su nam lijepu glazbenu večer za "novi stari" Dan državnosti, a na trgu odgovarajućeg ime...
-
Započeli su pripremni građevinski radovi na projektu Češka vila koji su već bili ugovoreni za siječanj/veljaču ove godine, ali ih je koro...
-
Kike je mlajo Slavotova ćer (tko slučajno ne zna), a upamtio sam je još od kad je jednog davnog lita kao srednjoškolka sezonski radila ...
-
Arhiva ISSA-VIS-Kut: prosinac 2012. godine (Hivzija i supruga Spomenka) Slušao sam danas radio emisiju o inicijativi da nekadašnji ofi...
-
Jučer i danas su djevojčice, Ema i Mia Ferović, iz dijela viške vale na Kutu izronile impresivnu količinu otpada, pretežito staklenog,...
-
Prekrasno poslijepodne i šetnja do Grandovca... Popeo sam se iz Lučice skalinama kod HEP-ova odmarališta i hodnjom novim asfaltom (asfalti...